APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

je u prosjeku 5-8 milimetara dug.
No, zna varirat od 1 milimetar do čak 20 pa i više milimetara.
eto.
ta dsiproporcija veličina je u muškom svijetu nepoznata.
p.s. je na znam što bih s tim podatkom, osim da je zanimljiv. Štoćereć, dosita postoje i sasvim kurčevite žene.

Ovo je ludi grad. Ovo je najluđi grad na svijetu. Ovdje su svi ludi. Ovo je najljepši grad na svijetu. Ovo nema nigdje.
 
Ma znaš šta? Napušite se mog kontinentalnog kurca vi i vaša ljepota i vaša ludnica.
Šta je tu lijepo, aj šta?
Sjedit tamo na nekoj usranoj reklamnoj terasi. To je vama provod. Udisat sve izlučevine brodova. To vam je lijepo? Svi vam kafići imaju čučavce. To vi zovete gradom.
 
Vi ste kao ludi. Vi ste duhoviti.
 
Vi ste napuhani seronje. Samo ponavljate ofucane fraze. I mislite kak ste smiješni. Kod vas nepatvorenog, iskrenog smijeha nije bilo od 86'…Ma. Ajde mi navedite jednog smiješnog čovjeka iz vašeg grada. Jednog. Oni koji su to možda i bili, davno su pokojni.
 
Vama niko ne valja. Vi ste najpametniji.
 
Kad su na vlasti komunisti, vi galamite da ste ustaše. Kad su na vlasti ustaše, vi galamite da ste komunisti
 
Oduvijek ste bili takvi. Stidim se svojih među vama.
 
Neiskreni, samoljubni, izopačeni, samohvalni
 
baloni
 
p.s. a ne da mi se bit ljut na vas...tu mi ispred zgrade prolazi neki tamić natovaren lubenicama. I neki brko viče u megafon: lubenica! lubenicaaaaa! led ledeni; med medeni....i tako stalno.

Uštogljena ali zanimljiva ekipa, sjedila je.
U klubu (pridjev) intelektualaca nekih.
Takvi skupovi bi kao trebali bit sukus mozgovlja određenog područja.
Na takvim skupovima, diploma ima ko riže.
I cuga je džabe.
Te večeri, udarna tema su bili filizofski radovi Benedikta XI, dok je još bio Joseph Ratzinger.
Ništa prezanimljivo. Vajzmen, koji prati matorog već niz godina, imao im je što reć na tu temu.
I tako neko vrijeme. Kasnije, nakon što su se dični muževi pomalo napili, razgovori su poprimili nešto svijetlije i lakše kurseve. Netko bi rekao, počela je zajebancija.
Uglavnom, jedan čestiti, stari odvjetnik, kojeg igrom slučaja poznajem, rekao nam je da upravo zastupa klijenta u potpuno nenormalnom sudskom procesu.
O čemu se radi? - pitali smo.
Gospođa želi rastavu braka. Ništa čudno. Ništa novo.
Ali pazite sad, njen glavni argument je da je suprug više ne tuče!!!
I zato se ona rastaje od njega. Jer ne dobija batine. Kao što ostale normalne žene po brakovima redovito dobijaju.
Gospodin je ugledan odvjetnik i ja mu vjerujem.
Pokušavao sam si zamisliti tu ženu. Pa njenog muža. Kakvi su to likovi? Koji su to ljudi? Jeli moguće da oni zaista postoje? Zar postoji žena koja svog muža optužuje da je ne tuče više...kuiš ona više ne može tako dalje. Bolje se i rastat neg se patit u životu...
Meni je to nevjerojatno. Jebomepas, ja ću saznati o kome se radi. Ja moram razgovarati s tim ljudima. JA TO MORAM.
 

Bio je to vrlo čudan i vrlo dug tulum. Zapravo taj happening je trajao cijeli vikend, više-manje.
Upao sam u problem, a onda nisam, a onda opet jesam. I tako. Uglavnom sjevnulo je jutro zadnjeg dana i odnekud se pojavio stari; gospodin vlasnik prostora. Našao me je kak drijemam u njegovoj fotelji. Izraz njegovog lica teško je opisiv. Stan je bio u malo je reć rasulu.
Al mislim da ga nije tolko smetao interijer. Nije ga toliko zabrinuo ni izraz MOG lica nakon trodnevnog pijanstva. Ono što je matorog brinulo, bila je činjenica da sam u stanu bio jedino JA. Sam kao duh. Ostali su svi nekud zdimili, uključujući i njegovu kćer.
Uglavnom, matori me probudio drmusajući mi ramena. Prvo sam kroz san odgovorio nešto tipa: daj odjebi, ali drmusanje nije prestalo.
Nakon što sam otvorio oči, još uvijek potpumice nesvjestan ozbiljnosti situacije rekao sam:
-         Molim Vas, samo trenutak da dođem sebi.
Tu je on nešto počeo psovat i vikat, te dije Ivana, Ivona, Iva waaa waa, ili kak mu se već zvala njegova debilna kćer.
Uključio sam mozak. Shvatio sam da me matori smatra taocem i da me neće razmijenit za ništa manje nego njegovu prestolonasljednicu. A ta mala je vjerojatno…apsolutno nemam pojma gdje. Zadnje što se sjećam je da je ejakulirala grlom u predjelu WC školjke. U toplessu. I da sam nešt komentirao tu scenu. Da kak je to fakat najrjeđi gravitacijski položaj u kojem muškarac može vidjet ženske sise.
Sagledao sam svoju situaciju i zaključio da će bit:
a)      matori će pizdit još neko vrijeme i onda će prestat tek kad se mala vrati, tako da će počet pizdit na nju. Ali to podrazumijeva da ju čekamo skupa. Možda me prisili i da spremam taj svinjac
b)      Mogao bih mu reć da znam gdje je ona, pa me pusti
c)      Moglo bi mu past napamet da je odemo tražit zajedno, ako bih mu ja rekao da ima par mjesta za koja mislim da bi mu kćer mogla biti NA.
 
 
a)      – Kakav je to način. Vi niste normalni. Šta ste mi od stana napravili? Tko si ti? Zujala su pitanja
-         Ja sam T. Oprostite, ali ja vašu kćer znam tek iz viđenja. Eto, jučer sam malo više popio pa sam zadrijemao
-         Ma vidi ga, kako te nije sram mulac jedan?
-         Pa je, sram me je gospodine, ali što sad da radim.
-         Bolje ti je da mi kažeš gdje mi je kćer klipane da ti ne bi ja vratom zavrnuo
-         Ali gospodine ja nisam napravio taj svinjac. Ovdje je sinoć bilo puno ljudi i ja doista ne znam gdje je Ivana. Vjerujte mi da znam, rekao bih vam.
-         Ma ja ću tebe na pauliciju znaš. Ako se njoj nešto dogodilo…oči su mu bljesnule roditeljskom mržnjom…
-         Molim Vas, imajte razumijevanja. Ja doista nisam kriv što nje sad nema. Evo pričekajmo je skupa. Doći će ona svaki čas, vjerujem.
Ubrzo ključ je ušao u bravu, a Ivana u stan. Bila je blijeda kao krpa, iscrpljena što cjelonoćnim povraćanjem, što pojavom starog. On ju je gledao, crven od bijesa, nemoćan da govori…i dok su njih dvoje tako kontemplirali malo nad svojim odnosom, ja nisam imao vremena za gubljenje. U tri sam koraka bio na izlaznim vratima.
-         Aj bok Ivana. Idem sad
Nije mi uzvratila. Nisam se ljutio.
 
b)
-         A gospodine, čini mi se da sam jutros čuo da su se spremali na Kašune, na kupanje ić. Siguran sam da su tamo.
-         Na Kašune! Ma nemoooj. Na kupanje. Beštije, nije vas briga. Ništa ne znate cijenit.
-         Je. Sad se sjećam. Sigurno su na Kašunima.
-         Bitango jedna, a šta ti nisi ošo s njima?
-         Erm, pa ,ovaj, zaboravili su me. Ali idem ja sad tamo, pa ću Ivani reć da se hitno vrati doma.
-         Neš ti nikud sokole.
Uto, s blakona u sobu uđe Ivana. Ni ja ni matori nismo kontali balkon. Ona je, sirotica valjda išla na zrak povraćat po parkiralištu jer je wc bio okupiran više-manje non-stop.Završetak kao i u a) verziji.
 
c) Matori se malo smirio. Rekao sam mu da mogu bit na tri mjesta: Na kavi il u ferariju, il na Bačvicama il kod Fife na marendi.
-         Obići ćemo ta mjesta. Pronaći ćemo je sigurno.
-         Ae onda diž se. Idemo mojim autom.
-         Može (ja nemam auto)
Vozikali smo se Splitom. U jednom sam trenutku spazio Jaleta kak skuterom staje pred neku trgovinu na ćošku.
-         Evo mi prijatelj. On će možda znat gdje su. Stanite ovdje da ga pitam.
Izašao sam iz auta. Neke su dvije engežkinje prevrtale naranče po gajbi, sumnjajući imaju li ti proizvodi dovoljno Gmo-a u u sebi.. I decided to drop the old man and hook up with Jale.
-         Jale ne pitaj ništa. Pali motor, odma, odma odma
-         Asti, na šta ti ličiš…
-         Erm, GOSPODINE, kod Fife su. Tamo ćete je nać. Hvala za prijevoz.
Skočio sam iza Jaleta i ostavio psujućeg matorca.
Nikad poslije nisam čuo epilog priče.

A kao što rekoh; ne znaju to radit.
Ja znam da to nije lako. Za to treba imat osjećaja. I talenta. I nježnosti. I tehnike. AL nije neizvedivo.
 
Dakle poanta cijele priče, je da nam ne nanosite bol. SVE OSTALO JE UŽITAK. E sad taj užitak ima svoju dalju kategorizaciju, al ne mogu vam pričat o tome kak se savršeno puši kurac, jer svaki frajer ima posebne potrebe, ali mogu vam reć kako to NE TREBA radit.
 
Dakle, rub samog glavića, popularno u narodu zvan «sedlo» je najosjetiljiviji dio. Dobro. to znate. Prevlačenjem kože preko tog dijela, dobija se željeni efekt ugode. Međutim, budući da glavić nije simetričnog oblika, najčešća pogreška koja se događa je da kožica bude prevučena «preduboko» odnosno do maximuma, a to stvara bol i poništava užitak.
Stoga, prilikom prevlačenja kožice (ako to radite rukom) potrebno je to činiti pomalo «ukoso» tako da sedlo bude golo, ali da na korijenu (drugoj strani glavića) ostane zaliha kože.
 
Nadalje, kurac nije sladoled. Ni duda. Ne smije ga se gristi. Još gore, je kad ne zinete dovoljno pa nas vaši kutnjaci i sjekutići paraju i kidaju. Osjećaj ugode je tim veći, što on ulazi dublje u vaša usta. Jer detektira toplinu, odnosno grlo na taj način najbolje simulira vaginu.Prema tome, na samom početku blow joba, potrebni su duboki potezi. Ako sve ide po planu, osjetit ćete kako on postaje sve veći, u tom trenutku treba promijeniti taktiku.
 
Naime, duboki ulazi su fantastični, ali ne mogu se izvodit dovoljnom brzinom za postizanje ejakulacije. Onda treba prijeć na kraće ulaze. Ali brže. Te se koncentrirat na podražaj sedla. Na način da vaše usne zamijenjuju ulogu ruke (ako se radi o običnom petingu)
 
U osnovi vam je to to. I pričajte s vašim mulcima. Jer njima zna bit vrlo neugodno. I ne znaju pravilno izrazit se o tome koji model pušenja najviše vole. Uostalom to bi i vama moglo bit od koristi, jer ćete ih time možda potaknut na pitanja tipa a kak bi ti da te ja ispravno poližem.

sasvim dosadno subotnje popodne odlučili smo pretvorit u nešto smisleno...
nije uvijek tako. Nekad samo pijemo.
Pa smo odlučili dvije stvari: 1) pit i 2) osnovat krizni stožer za spašavanje nacije i o tome pričat, dok nam ne oslobode veliki stol za biljar, dok čekamo tekmu.
Onda smo:iznijeli svaki svoj plan za spas Hrvatske, kako u Reykjaviku, tako i općenito.
A time smo: 1)otjerali sve žene iz birtije i 2) konačno počeli ozbiljno pit
Moji sugovornici gledali su me puni čežnje i iščekivanja, što je i normalno. Jer osim što se naglas smiju većini mojih ideja, ostvaruju i dodatni podražaj jer me vrijeđaju i hvataju se za glave, govoreći najčešće: Oooo, ne, opet ovaj...
Uglavnom, osnovni postulati mog plana, zasnovani su na nekoliko činjenica:
1) Vatikan nas je prvi prizno.
2) papa je Švabo
3) Mi smo u kurcu
Stoga, potrebno je: Hrvatsku profilirat kao neofašističku državu, u kojoj bi na snazi bilo slijedeće: Zabranili bi genetski inženjering, GMO klopu, zabranili bi Mc Donaldse, zabranili bi pobačaj, zabranili bi sve što ima ono famozno E na deklaraciji. Zabranili bi sve. I na sva zvona trubili kak nam je Vatikan strateški partner. I ne jebemo ni Eu, ni NATO, ni Ameriku ni nikog...
Onda bi rekli: vidi papa, ti si Švabo kuiš, vi ste uvijek za nas bil i sve. I jebemu kuiš, ovaj plan koji mi imamo, to je teško izvedivo bez ozbiljne vule, a znaš mi smo ti u gadnim dugovima.
Dakle, aj ti nama prsi jedno 30 milijardi dolara, a od Hrvatske ćemo napravit Vatikansku ekspozituru i postat perjanica katoličanstva, maksimalno koristeći svu medijsku pozornost...bit ćemo katolički hit u svijetu, a to će i vama dobro doć...
Onda su ovi počeli da kak sam glup, da ovo-ono...
I da kurac bi oni nama dali toliko novaca. (pomislio sam hm, e tu sam te čeko)
- a ko ima novaca ak Vatikan nema?
- ma daj, gledo sam baš na Bloombergu, kak stoji Vatikanska banka, i ne ide im baš najbolje. Nemaju oni tolko para.
- Daj ne laprdaj, nitko na sviejtu nema para ko Vatikan. Kuiš, oni ne drže lovu u banci, oni zlato drže pod zemljom.
Ma kurac.
- Šta ma kurac, čobane, kuiš Vatikan je počeo skupljat pare prije svih ostalih i nesumnjivo ih ima najviše
- Što hoćeš reć?
- Pa hoću reć da su oni super stabilna firma.
- Hehe, a daj...
- Pogledaj im samo poslovnice po svijetu kakve imaju. Aj mi reci jednu firmu koja ima TAKVE objekte, na TAKVIM lokacijama...
...i taman sam trebao skorirat, kad nazove nas žena iz biljar sale i kae stol je slobodan.
Ostatak subote proveo sam u pobjedničkom ozračju. 5:2 nja biljaru, 3:1 na Islandu.
Lijepa subota. Na kraju sam je začinio s veselim samozadovoljavanjem na scenu pruženog blow joba mi, od strane djevojke mi.
 Ona to stvarno radi fenomenalno. Toliko dobro da to zaslužuje log. Kontam da ću ga napisat. Jer, to je potrebno. Jer drage djevojke, bez pretjerivanja, vas 95% vrlo loše puši kurac. To uopće nije jednostavno. 

Kuiš tu vam ima pun kurac nekih novih izraza.
Ono, kao, oćemo prvo tim bilding il ćemo benč marking?
idemo na brejn storming il majnd meping?
forvardiraj mi to asap
i tak dalje...
svi nešt furaju te nove izvedenice, al reći ću vam jedno:
sve se na kraju posla svede na:
lemb čoping i tiboun stejking

nogu pred nogu
stavljala je
moju majku čudno
gledala je
nit prijeko, nit veselo
neg dosadno, glasala se
kad joj 5 litrenim karnisterom glavu poklopiše
ona jadna, ništa ne posumnjaše
spremno gurnu glavu van
želeć vidjet bijeli dan
mojoj majci teško ne bi
te joj rukom vrat prebi
deSad markiz, tužan
plakao bi
vidjevš kolko u dan,
moja mater
kokošaka
zaklala bi.
 
p.s. Torquemada, de Sade i ostali dželati su male bebe za moju staru, kuiš koja je to stručnost, brzina, hladnokrvnost, uigranost, bezobzirnost...i sve što već krasi vrhunske žene-koljače pilića.

- tvoji prsti ne mogu biti iste dužine
- jel to neka kineska?
- je. aj ti neku.
- mhm. erm...50 koraka smije se stotini koraka.
- e ta je dobra. a što to znači?
- a štajaznam. da je bolje da ti auto troši 8 na sto, neg 16. valjd.
- ajmo još: when something smells bad...go find new friend.
- a jebote, ova je još kompleksnija. šta to znači kad netko prdne, otvori prozor
-hm ne znam, al najbolja koju sam čuo u zadnje vrijeme ide: iz kolibe može i velik čovjek izaći.
- ma prekrasno.
- ako je kuća previsoka, tavan je prazan.
- daj glupe su te konfučijevske. jel znaš koju evropsku?
- ništa ne dolazi bez muke. osim siromaštva.
- potrebno je da slučaj prevrne mrava, da bi ovaj vidio nebo
- e ta je isto dobra, al što ona znači?
- to ti znači da je trenutak u kome si spoznao da te je netko prevario, došao poslije trenutka u kojem te prevario.
- ako hoćeš biti mudar čovjek, postavljaj samo ona pitanja, na koja znaš odgovore.
- jesi za pivo?
- a mudar si.
 
 

Ja nisam pisac. Ja sam mašina za zapisivanje…rekao je stari Bill Burroughs. I bio je prokleto točan. To mi se jako svidjelo jer…
Ne da mi se unosit emocije u textove. Jer onda biram strane. Svrstavam se. Nesvjesno. To se tak ne treba radit. Treba stvari samo zapisivat. I prenosit ih. Bez primjesa kritike. Konstruktivne ili bilo koje druge. Bez vlastitog stava. Papir i slova.
Tako recimo da kad napišeš teške riječi neke o nečemu, nemaš s tim ništa. Svjestan si da su te riječi teške i da će mnoge povrijedit, al ti se učine važne i bitne (ili bar slikovite) u nekom trenutku i onda ih preneseš…
Tak recimo jedan moj poznanik nedavno surovo priča o ženama. I veli:
-         Aj ti meni reci šta je ona? Šta?. Ništa. Dok je bila udana za njega, kuiš, bila je gospođa. I to kakva gospođa. Svi su je cijenili. Imala je život. Imala je dobrog muža. I onda je počela fantazirat. Da je ovo-ono.
-         I reci mi, tko je ona sad? Tko je ona poslije razvoda? Tko je sad treba? Nitko. Kuiš, stari, moj, nitko ne treba KRAVU S TELIĆIMA.
Tak je on to rekao. I ja sam još dugo razmišljao o toj usporedbi. To je toliko odvratno za reć nekom. Al kristalno jasno.

Ja…u zadnje vrijeme često pišem o lavovima. Ne znam zašto. To mi dođe ko neka paralela kad treba nešt pisat o muško-ženskim odnosima.
Al ovaj logoš nije o tome. Ovaj je skroz o lavovima, a malo i o prirodnom fenomenu, vezanom za njih.
Dakle, nedavno se u nekom kenijskom nac.parku Serengeti il Etoša il Masai Mara il tak nekak se zove….nakotilo puno hijena. Jako puno hijena. Na istom su području živjela tri lavlja čopora.
I kako to već biva, gospođe lavice bi išle nešto zaklat. Al kad god bi srušile neku zebru il gnua il antilopu il što već, oko njih bi se stvorila četa hijena i otela im plijen. I sve tako.
Među lavovima je zavladala glad. I onda je počelo.
Rikanje. Trajalo je nekoliko dana. Lavovi su samo rikali i rikali i rikali…čuvari parka pitali su se zašto se tolko deru.
A onda, treće noći, srela su se tri mužjaka, iz tri čopora. Inače su si jebali majku uzduž i poprijeko, ali ne i te noći…
Te su noći išli u rat.
Kamera je snimila što je mogla snimit te noći….uglavnom ujutro su izbrojali 60 mrtvih hijena. Kuiš nisu ih ovi išli jest. Samo su ih sakatili i ubijali.
Ujutro su se njih trojica pozdravili i ošli svak na svoju stranu. Hijena je sad bilo bitno manje. Lavice su ponovo mogle u špeceraj.

otiću kuć.
i spavat ko od kenozoika do pleistocena.
uglavnom dugo
(ja bi da mi opet radiš ono s ustima)
a ja sam ležim na leđima i pravim se da me se to kao ne tiče. a tiče me se i lijepo mi je
bože, kakve smo mi muškarci svinje. al to je zahvalno. bit svinja. zadovoljni smo s malo. nama ti je dost da nas cure ljube i tu i tamo nam štajznam daju jest. i mi ih odma zavolimo. a da ne spominjem ak nam još dodatno ugađaju, tipa: češljaju nas, il češkaju, il pokrivaju po noći, il nam čiste odjeću, il nas peru. onda načisto popizdimo za ženama. a žene, te mudrice, još nam kažu kak nam sve to vole radit. nikad ih neću shvatit. jednostavnije ih je volit.

Povijest. Povijest svijeta. Povijest ljudi. Moja povijest. Ne moja povijest u smislu bilježaka moje prošlosti, neg moja interpretacija bilo koje povijesti.
 
Na primjer, moglo bi se reć da su štajaznam Mongoli bili super zajebani i da su pokorili skoro cijelu Evropu. I moglo bi se tu navest još nekoliko godina, i gdje su se odigrale ključne bitke i šta je bilo poslije…i onda sve to zaboravit u nanosekundi.
 
A može se to reć i drukčije. Tipa: Mongoli su vam bili super zajebani. Kuiš, oni su živjeli na konjima. U muvingu non-stop. I oni su vam izmislili pac. Da. Stavljali su šnicle ispod sedla i jahali na njima neko vrijeme dok ne omekšaju…
A znate li KAKO su pokorili sve živo?
Nije vam onda bilo ko danas, onda se drugačije ratovalo. Gospodski. E al kad su došli Mongoli, oni su imali potpuno nov pristup…
Opsjeli bi grad. I rekli: Dobar dan. Mi smo kao što možete vidjet, Mongoli. I došli smo vam uzet taj vaš grad, jebo vas grad. Naime, nama gradovi nemaju smisla. Mi ne razumijemo potrebu u ljudi da sazidaju tako nešto i onda tu žive. Nama je to besmisleno, al svejedno ćemo vam ga uzet. Jer to možemo.
E sad, na vama je da odlučite: Il ćete nam ga predat odma sad, ili ćemo pobit sve živo. Kad mi mongoli kažemo sve živo, onda to i mislimo. Dakle pobićemo vas, vaše žene, vašu djecu, vaše konje, krave, kokoši…SVE. I kućne ljubimce ćemo vam pobit.
 
I onda to i naprave. Ostave na životu njih dvoje-troje i pošalju ih u idući grad koji namjeravaju uzet, da kažu što se ovdje dogodilo i kako će im bit kad oni stignu. Učinkovito nema što.
 
E, al Evropa, ta stara kurva, uvijek se izvuče u zadnji tren. Ovaj put je stvarno imala sreće. Naime, mongoli imaju čudan običaj, da kad umre Kan, svi moraju na sahranu nazad u Mongoliju. I kuiš kad je umro Džingis, oni se lijepo pokupe i odu. Svi do jednog.
 
Eto. Može se to i tak ispričat.

Jučer sam opet s Vajzmenom sjedio do kasno. U zadnje se vrijeme nekak više družimo i to mi je baš dobro.
A nismo ništ posebno pametno ćakulali. Nešto da kak je perzijski pamuk uvijek držo cijenu. A ne ovaj kineski. Taj je zakurac.
I da kak je onaj neki išo živit u Nizozemsku. I zašto baš tamo. Zbog vjerskih sloboda. I legalizacije lakih droga. Jer ako ćemo pravo, ti nizozemci nisu slučajno takvi kakvi su.
Onda mi je reko za knjigu neku o polugama. Osovinama i kotlovima. I kak sve to radi. I da se to mora pročitat. Jer, kazivao je dalje, ak oćeš, štajaznam, bilo koji ispit položit, da ti je najbolje baš TU knjigu pročitat i da ćeš položit bez jebemti.
Inače, osim Zagor Te Nej majice, dao sam si isprintat na jednoj crnoj: NE VOLIM RADIT To je tak jednostavna i jasna majica.
A onda sam malo haluciniro. Znate, kad je noć i kad gori vatra, i kad se oko nje sjedi, ljudi počnu drukčije funkcionirat. I onak, govore s nekom novom intonacijom. Sporije, staloženije. I rjeđe trepću neg inače. Kad u vatru gledaju i pričaju.
Uglavnom taj moj jedan, malo liči na vraga. Ima čudno smještene zube. I zaliske. Baš sotonski izgleda tak po mraku. I ja tu nešt zabrijem zatvorenih očiju da sam ko u paklu sad...i čujem glasove. I osjetim vrućinu na licu.
A štoćeš, malo sam se uplašio, priznajem. A kak da se ne uplašim, lijepo vas molim, pa ipak sam u paklu, šta ne?
I otvorim oči. I vidim Nečastivog kak stoji ispred vatre s vilama. HEJ!!! s jebenim vilama. Ima li šta tipičnije od takve scene ja ne znam, al fakat: vrag, vatra, vile: WWW
Nakon što nisam umro od straha, skužim da to ipak nije vrag, neg da ovaj moj što liči na njega, stvarno s tim vilama razgrće žar...
Malo su mi se smijali kad sam im ispričao kak ja na to gledam sve skupa. Pa sam se i ja onda smijao sam sebi.
Ipak, zaključili smo da je bolje sjedit oko vatre neg oko stola. Jer da se osjeti duh prošlosti. I izviru iz nas priče neke maštovite. Ko da neki prastari sjedioci oko vatre kroz naša usta pričaju. Neke jezgrovite priče.

po slobodnoj procjeni, prešao sam 97 nautičkih milja i 2 000 kilometara(od čega: 1 200 autom; 700 vlakom; 75 autobusom i 15 pješke).
ležalo se na plažama raznim, kupalo, sunčalo, fino papalo, fino pijuckalo
a zviždao sam Severini. Jebiga. Prvo nisam, a onda jesam...kuiš šta mi imaš izlazit tu u večernjoj haljini i u štiklama s nekim viklerima u glavi i pjevat mi kak vjeruješ u mene. manemoj. Ko kad ideš na koncert stonsa, a predgrupa im je Đuka Čajić, pa kak da čovjek ne zviždi. Misim sorry Seve, al odjebi. (e a štiklapete su joj upadale u poljudsku travu i jedva je hodala i to mi je jedino bilo zabavno u vezi s njom).
A ona, guska, tražeći podršku mase je ko nešt krenula ka sjevernoj tribini. oni je kao vole. Ona je kao njihova. tipično. I čudilo me kak je nisu gađali sjedalicama.
Inače, ja ne volim tipične. Al volim dalmatinke. Atipične. Pa sam si tak jednu našo. Ona je dobar dio onog što ja oću. A i ono što neću. Al JE tolko, da i to što neću, zbog nje oću.
Aštajaznam, niste mi falili. Ono jednom me napalo, dok sam bauljao po jednom od otoka, da idem nešt pisat, pa sam stao nasred trga i kontao: iskrica, razglednice, iskrica, razglednice...
I pobijediše razglednice. I sjedoh bos i prljav i bez majice u neakav kafić, te ih pisah. Po starinski. S olovkom.