APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

The Head je jučer bio zanimljiv.
Inače ga zovemo Kidač, Derač, Kvas i slično. Al jučer nije bio takav. Jučer sam sjedio s ljudima koji inače uopće nisu dosadni i s njim koji je često dosadan.
I onda sam uzeo telefon u ruku te tipkao sms sadržaja: ajmo kod tebe, Za to su mi vrijeme inače ne-dosadni ljudi dobacivali da pišem poruku nekoj ženskoj i da sam u zadnje vrijeme romantičan i nja nja nije mi se to dalo slušat. tek što je poruka otišla, odmah je stigla nova: ajmo kod mene
Poruku sam poslao Headu u isto vrijeme kad i on meni. Samo smo se značajno nasmiješili. I otišli kod njega. Head ima super deku jednu s kojom se volim pokrit. Onak ko neka indijanska deka s crvenim i plavim i još nekim šarenim bojama i uzorcima.
I sjeo sam i pokrio se šamanskom dekicom i pričao s Headom. Satima. Vani je puhao vjetar i bilo je hladno ko na motoru. A mi smo buljili u plamen svijeće i osjećali se prilično bliski jedan drugom.
Ništa nismo planirali i nikog nismo tračali. Govorili smo istinu i nismo dali nikakva obećanja ni zakletve. Osim da ćemo kad bude potrebno, lagat svom snagom. I pobijedit na sudu.
Mora se lagat na sudu. Inače ne.
 
 

My whores are all alike. They sit on their wrinkled asses, waiting to be picked up.
No longer young, no longer pretty.
Just dizzy looks, fingers filthy.
They think peircing gonna make them look young again
driling their skinn to atract men.
they're full of advices, full of big plans
fake to others, lies to themselves
Cosmos and Kliks they know by heart
how to be sexy, how to dress smart
Full of empty promises, and what they gonna get
They're all gettin married, but not just yet
frivolous talks, shallow tempting
playing cool, but nerve cracking
my whores are good hearted
simple and sad
they praise my choice
of avoidnig bed
casual chit chats
over the phone
they never ask why
I stride alone.

Jučer sam bio živčan kao pas, a danas nisam.
Danas vas volim.
O.K. ne sad da vas baš vooolim, al niste mi mrski kao inače.
Gledam si ruke. Šake i prste. Ne dlanove, neg zapešća. Dugo ih gledam.
I zanimljivo je to, tak gledat si ruke. Svaka kvržica i ožiljak te sjeti na nešto što je davno bilo. Svaka bora na koži. Vidiš si cijeli život. Ili bar dobar dio.
Ruke su super. Super je imat ruke. To je odličan osjećaj.
Jednom sam išao na ponoćku negdje tamo štajaznam daleko u neku malu crkvu i onda kad se ono kaže mir s tobom pa se ljudi rukuju s potpunim strancima. I tak se ja okrenem i pružim ruku nekom tipu. I on meni. Kad ono, drvena ruka. I to od nekog loše obrađenog, jefitnog ili ne znam, uglavnom lošeg drveta.
Pocrvenio sam. A ne znam zašto. A bilo mi ga žao. Sirotan neki. I tak me nekak tužno gledao s tom svojom drvenom rukom. A jebemu.
Kak on sagledava svoj život kad ima drvenu šaku? Jel on konta ono te godove, kao nešto što ga asocira na štajaznam šta? Vjerojatno ne. Eventualno ga može asocirat na pilu. Il sjekiru.

velekem mi ide na živce. al ne jako. nego onak ko neko dijete. kad se ne razdvaja od nove igračke. e tak mi ide na živce. s tim svojim sslikicama.
bah. želim mu da umre. il samo da nestane. smrt. smrt je točka na kraju rečenice. Nije važno koliko je duga, nego jel imala smisla.
ja bi velekema i plavog 74 zatvorio u istu ćeliju...da se dive jedan drugom. bar 10 godina. (iako moguće je da je to jedna te ista osoba)
ne. NE: lažem. Želim mu dug život.
Ali to nije jedini oblik sadizma kojim raspolažem.

gradonačelnik je faca, tu nema zbora...
to mora bit čovjek kuiš, ono pravi dingospo. Gradonačelnik se bira pažljivo. pomno. za na duge staze.
Nije lako birat gradonačelnika. Pogotovo zato što u Hrvatskoj nema puno gradova. Dakle posebno treba pazit na najveće gradove.
Ja...ne znam. Mrzim kad mi seremo sami po sebi kak smo nesposobni, alavi, prokleti, vaki-naki...to mrzim.
al jebote, frapirala me činjenica da 4 gradonačelnika iz 4 najveća grada u Hrvatskoj...nisu rođeni u Hrvatskoj!
pa jebote. uvozimo i gradonačelnike iz ruralnog inozemstva da nas nauče kak se treba ponašat u vlastitim gradovima nam. e u kurac sve!

zavladala je histerija
naime, 127 znanstvenika iz 12 zemalja spičkalo je 460 milijardi novaca za program koji je trajao 5 godina i...pronašli su NOVI PLANET!!!!
Dotični planet je  osam puta veći od zemlje; triput dalje od sunca iz svog sunčevog sistema i tamo je temperatura - 220 C.
O.K. Dakle ništa od skore kolonizacije istog. Međutim otkriven je pomoću sasvim nove metode. A ta je: "nešto poput osjetljivosti leće na gravitaciju"
I tom metodom je to super teško izvodivo. Oće reć da je planet bilo jako teško pronać. I tam neki glasnogovornik znanstvenika sa sigurnišću spekulira: ako smo ovaj jedva našli - sigurno ih ima još!
Oni su sad sigurni...ne ne oni ZNAJU da osim tog jednog, u svemiru ima još puno planeta! Jebote kakvo otkriće. Možda malo skupo, al ipak otkriće.
Oću i ja bit astronaut.

iznuđeno priznanje
al ipak priznanje
volim te jer je tebe zgodno voljet. nađe se tu i za mene ponešto. jer sam težak tip. a ti si nenormalna. a kad si nenormalna, meni je lakše bit težak.
teško je lako
voljet luđake
jako

U zadnje me vrijeme često budi Hogar. Ne znam što bi s tim podatkom, osim da to prije nije bilo tak često.
I ovaj me vikend probudio. A čudno je to. Mislim Hogar mi nije ni familija ni niš, a eto dogodi se da spavamo zajedno. NA RAZLIČITIM lokacijama uglavnom.
Ali bez obzira gdje se Hogar i ja datog jutra probudili, mi se sasvim dobro razumijemo i prije nego si kažemo dobro jutro. Razumijemo se izgledom. Da. Izgledom a ne pogledom. Mada uzrok razumijevanja izgledom je zapravo pogled. Oću reć da kad mu pogledam onaku od zbrčkanog sna zbrčkanu facu, odma znam kako mu je i šta misli. Kad mu se oči stisnu onako ko da ih uopće nema. I on mene na isti način razumije.
I onda se tak malo gledamo. Prvo s nekom dozom odvratnosti prema sinoćnjim događajima. Ta spoznaja, što smo sinoć radili  je usko vezana za kak ujutro izgledamo. A to kak izgledamo, podsjeća onog drugog na šta je to sinoć radio.
I onda će Hogar:
- Netko mi je sinoć podmetnuo drogu u heroin.
- Daj ne seri. To si negdje čuo.
- Mhm. Kolko je sati?
- 8.
- Nos ti posran. Jel ti misliš da je prerano za dić se?
- Mhm. Ajmo još spavat.
- Ae. Al onda ćemo se dić i ić pit kave i listat friške novine, i ponudu iz kladare, a onda bi mogli na ham and eggs negdje, zapravo mogli bi na fiš, il da zovem Jaggersa il Zelenog, il nekog, pa bi mogli na biljar, pa ćemo onda pobijedit, tak da oni plate fiš, pa zatim ćemo, ček šta ima na TV-u danas, u jebote kladit ću se na Fiorentinu da se imam večeras oko čeg živcirat. EJ! a di je mačka, ne smijemo zaboravit nahranit mačku. Obavezno. To me podsjeti. I ribicu isto.
- Aj odjebi, kak moš tolko pričat tak rano.
- Dobro dobro al podsjeti me za mačku i ribu.
- Izvadi ribu iz akvarija i baci je mački.
- hihi, a daj ne spava mi se više.
- Meni se spava. Aj šuti malo.
- hihih jel se sjećaš šta smo sinoć pričali?
- Više manje.
- ihihi. A ne da mi se sve ponavljat al uglavnom ti si reko "Karlovačko se još nije dovoljno ohladilo" a ja sam reko: Može.
- A da. Al to uopće nije smiješno onom tko ne zna da je bilo hladne bavarije u hladnjaku.
- Pa da. Đizas mi krajs mi, jes ti svjestan da smo mi sinoć i suđe prali poslije svega?
- Ej, ajmo spavat još pol sata, pa ćeš mi sve lijepo ispričat.
- Ae.
al nismo. bio je dosadan i na kraju me razbudio. Hogar moj drug.

sada mi je jasno sasvim
gdje si noćas bila
a prvo sam pomislio da si s njima pila
otkuda joj nove čizme?
zašto su joj prsti masni?
mora da je po haustorima popušila kurac slasni
otkuda joj novi auto?
otkuda joj klima?
mora da se opet rado
ponudila sponzorima
ljubomoran ja sam čovjek
tvoje riječi peku
vidješe te drugi ljudi
kak šetaš uz rijeku
S kim je bila? dreknuh grozno
sama bješe, lažu
a u stavri, po kanalu
skupljala si PET ambalažu

Ima ta jedna cesta u Slavoniji. Nedavno sam po njoj vozio kraljicu svemira. Za sunčanog dana može se vidjet jedno brdo u Mađarskoj. To se brdo zove Aršanj.
A ima neka legenda o tome. Da su u ponožju brda  živjele vještice. I onda su te vještice išle okolo i radile pizdarije. I puno su muka nanijele ljudima (uglavnom maloj djeci prije spavanja).
A to brdo je prekriveno šumom. Gustom nekom šumom. I onda je bio taj jedan što su ga ljudi poslali da sjebe te vještice. A ne znam tko je bio taj tip, nešto ko Gandalf valjda...
uglavnom došo je on da se popička s tim vješticama. I onda nešto bum tras, munje i gromovi i taj čarobnjak uhvati glavnu vješticu i odluči je spržit i proklet i kaže: "...(ne znam)...(ne znam)...ni u drvo ni u panj, već u Aršanj"
E to je on reko i prokleo ih. I sad na tom brdu koje se vidi iz Hrvatske, žive vještice al se ne mogu maknut od tamo.
A ništa. Meni je ta priča bila dobra. Dok je bila cijela. A ovak i nije nešto. Al eto.

krovovi kranovi dizalice
žuta cigla i balkoni
na dva se suši veš a na ostalima ne
na jednom je zavezano 14 bijelih najlonskih vrećica
vijore na vjetru. tu su valjda da otjeraju golubove
golubovi se danas prave da je zima prošla
lete onak iz zajebancije
vrane ih ne jebu pol posto
stoje a malo i šetaju
vrane su uvijek na golubove gledale s visoka
ne s visoka u altitudivnom smislu neg kao na neku nižu vrstu ptica
to mi je skroz O.K. iako ne volim vrane, još manje volim golubove
jedino vrapce cijenim. I lastavice
al nit vrapca nit lastavice
na vidiku nema
 

Ako kojim slučajem želite napisat log, al ne znate o čemu bi pisali, neg sam bolujete od skribomanije, predlažem vam slijedeće:
Za proizvest temu za log, najučinkovitije vam je gledat VH1 s onim nekim spotovima od prije jako davno.  E to je super. Jer spotovi su zapravo video logovi. Kratke pričice u kojma sudjeluju jako našminkani ljudi sa smiješnim frizurama. I ispuštaju neke zvukove koji su vam poznati.
Fora je u formi. Dakle spotovi traju 3-4 minute. Tak da nakon jedno pola sata gledanja tog programa, vi u glavi već imate barem 5 logova. Ako za vrijeme gledanja još pijete i pivo, udobno zavaljeni u fotelju, tim bolje. Ako vam je kojim slučajem tipkovnica na dohvat ruke, to je dobitna kombinacija.
Tak sam si ja malo gledo te spotove jučer. I imao pet logova u glavi. Ali matematičkom operacijom zvanom dedukcija memorije (5 logova u glavi minus pet piva = nula logova kad dođeš kući).
E onda sam odlučio donijet neke odluke. I držat se istih. Tako sam odlučio da ću pit alkoholna pića SVAKI DAN do korizme. Jadoduše ne znam kad počinje korizma al znam kad završava. E al kad počne korizma, onda neću više pit alkoholna pića. Uz klauzulu naravno. Dakle ako mi se kojim slučajem dogodi da iznevjerim dogovor s vlastitošću, odnosno ako do korizme neki od dana slučajno NE BUDEM PIO... taj dan moram nadoknadit za vrijeme korizme.
Ako kojim slučajem trebate iskusnog pravnika za vašu tvrtku, slobodno se javite.

ako mi još samo jednom maškare pokucaju na vrata...
ne. neću ih psovat. ni tuć. ne-ne-ne. a-a. jok.
Vrhunski lubazno i elegantno do imbecilnosti ću ih pozvat u stan, jer kao nije mi novčanik pri ruci. A onda...
A onda ću ih skinut do gola i objesit za noge o strop. Te im vratit masku na glavu. I tjerat ih da pjevaju tu svoju imbecilnu pjesmicu dok ne umru od izljeva krvi u mozak. Ili od gladi.
Kad napokon umru bacit ću ih kroz balkon na ulicu. Već vidim naslov u Jutarnjem : "Pedofilija ili suicid?" ""Maskiran u nudista, dječak/curica pao s balkona".

Ne pamtim kad sam se zadnji put tukao. JAko jako davno, možda čak tamo prije rata. Hoću reć da sam postao miroljubiv čovjek. Zapravo takav sam uvijek i bio. Fizikalije sam shvaćao kao nužno zlo. Isključivo zbog potreba updatea hijerarhijske čoporativne ljestvice. Osim toga, već u teenage ageu sampočeo opetovano uočavati dvije stvari. Prvo, da nikad neću bit metar i 90 i imat 120 kila, odnosno da neki drugi dječaci rastu brže od mene i drugo; da sve češće koristim mozak u zamjenu za šake.
Tako da bi se moglo reć da sam danas sasvim ozbiljan i pristojan čovjek, bez sklonosti ka agresiji. (osim prema slabijima i ženama naravno).
Nego jučer...
Odlučio sam ne otić kući, nego obić svoje krokodile dolje u rupi. Popio sam pet-šest piva, pa nisam bio za kuć. Uostalom, u rupi mi je ostao cable od napajanja za moju kantu, pa sam ga htio pokupit. I tako i bi...Božjom providnošću, tamo je bio i Jenna. Jenna mi je još davno obećao donijet onaj mali suzavac za po džepu, za nedaj Bože. I dao mi ga je. Oko ponoći, krenem doma.
U toj uličici, nedaleko od rupe ima nekakva škola. Ispred ulaza stajala je grupica momaka. Mladi momci, ispod 20 svakako. Njih štajaznam pet ili šest. Stoje u krugu, puše i pljuckaju ispred sebe.
Vidjeli su me kako prilazim i nešto se domunđavali. Nisu mi se sviđali. To, kak su stajali i gledali. Pomislio sam da bi bilo bolje okrenut nazad u rupu. Ako i krenu zamnom, čeka ih gadno iznanađenje u vidu 10 Balroga u srednjim tridesetima.
Ma, koji ti je kurac T., to su samo klinci...pomislih i produžih dalje. Ulica je prilično uska. Koračao sam sredinom ceste. Namjerno. Jer ako se stisnem uz suprotni zid, klinci će ubrat da me je strah i eto povoda...
Prolazio sam pored njih. Malo su se razmakli i stali u polukrug. U lijevom sam džepu držao suzavac u ruci, a oko desne šake omotao sam kabl nekoliko puta, tako da ga ima još pola metra loose, kad zamahnem. Pa malo je reć da me bilo strah. Pogotvo što su evidentno brži od mene, tako da bježanje otpada. Odmjerio sam najvećeg. Ujedno i najbližeg. O.K. debeli će popit kabl, ostali suzavac i rikverc prema rupi, ako se ne uplaše...
Čekao sam da kažu. Znao sam i koji text slijedi. Tek što sam prošao pored čuo sam:
-Ee, imaš deset kuna?
-Imam.
-Ae daj.
-Ne dam.
-Šta šta ne daš, daćeš ti daćeš sve što imaš...
Opa. To je to. Stao sam i okrenuo se. Izvadio sam ruke iz džepova. Desnu sam držao iza leđa i punio...Debeli se držao kao šerif. Gledao sam ga i čekao. Ali debeli nije prilazio. Nego neki drugi uz nešto pička materina ovo-ono...kad sam ocijenio da je dovoljno blizu, napravio sam korak naprijed i zamahnuo desnom. Klinac je ima jebene reflexe, uzmakao je nazad i promašio sam ga za milimetar. Kabl je zlokobno fijuknuo pored glave. I ostali su se iznenadili.
-Oćete lovu, pičke? Ae dođite. Šta je šta ti gledaš? Još korak naprijed i ponovo fijuk. Uperio sam i suzavac prema njima. Skužili su da je suzavac. Odmakli su se još prema nazad. Oni nisu ništa vadili iz džepova, ili ja bar nisam ništa vidio.
-O.K. O.K. Mir. Neće bit frke. Idi. Odjebi. -rekao je jedan.
-Zapamtio sam vam face klinci, jebaću vam mamu krvavu.
Razmijenili smo čestitke i rastali se. Hodao sam unazad do ugla. A onda vrlo brzo prema doma. Osvrtao sam se svake sekunde. Nisu išli zamnom. Adrenalin je tek sad stigao i tresao sam se kao lud. Vilica mi je klackala i nisam je mogao smirit. Došao sam doma i nazvao Jennu. Da plaćam pivo i tako to. Legao sam u krevet i razmišljao što bi bilo da su klinci imali palicu ili nož, ili također suzavac. A što bi bilo? Dobio bih pristojne batine i otišao na bolovanje.
Nekad prije, vjerovatno bi ih išao tražit po kvartu. Jednog ili sve. Danas više u to nisam siguran.
 

Želio bih pisat log, ali:
a) nemam ideju
b) ne da mi se
c) nemam vremena
stoga jedan sasvim novi vic:
An airplane takes off from the airport. The Captain is Jewish and theFirst Officer is Chinese. It's the first time they've flown together andit's obvious, by the silence, that they don't get along. After thirty minutes the Jewish Captain mutters: "I don't like Chinese."The First Officer replies: "Oooooh, no like Chinese? Why dat?""Your people bombed Pearl Harbor. That's why I don't like Chinese." "Nooooo, noooo, Chinese not bomb Peahl Hahbah. That Japanese, not Chinese.""Chinese, Japanese, Vietnamese... it doesn't matter, you're all alike."Another thirty minutes of silence. Finally, the First Officer says: "No like Jew.""Why not? Why don't you like Jews?""Jews sink Titanic.""The Jews didn't sink the Titanic. It was an iceberg.""Iceberg, Goldberg, Rosenberg, Spielberg; no mattah ... all da same."
 
p.s. znam da je možda čudno to što bih želio napisat log i ono  pod b) ne da mi se; al jebiga sigurno i vi nekad imate taj ili sličan osjećaj...nešto poput: želio bih da me ne tera srat, al ne da mi se dić iz kreveta to obavit