d-IVA-n DAN !

   Mislim, zbariti tu nekog frajera, fakera, komada, tipa, lika...
   Zašto? Pa gledajući njihovim očicama mene i ja bih pomislila( ajmo sad, to volim, samoanaliza):
   - aha, razvedena, dvoje djece- čitaj: sigurno joj na čelu piše - uuuzmiii mee, ooočaaajnaa saam
  - i dalje, u svezi s tim- ak je nekom drugom bila loša, kaj bi meni bila bolja?
   - 35 godina? hm, sat kucka mahnito tik-tak-tik-tak, uf, brzo se troše i te baterije za njega
   - izgled? a čuj, ak je rađala...ak je tak sama i jadna, ziher i laže i za kile i za izgled, ma, ne vjerujem ja da je bar polukomad
   - optimist? a-ha, kak da ne, s tim s(t-r)anjem trenutnim životnim može ona bacati te fore kako je dobre volje nekom drugom, stara, kad dođeš kući, nije ti sve med i mlijeko. usput, ima li uopće stan? nije valjda podstanar ili kod staraca?
   - i što bih ja s njom? mislim, aj, potrošiti se, malo novog iskustva, neke zeke- peke...ma, neću, lijen sam, šibam dalje
   - i prilično je neozbiljna za te godine, možda i njih laže. ili je, još gore, starija i od tih navedenih.
   Eto, da, nije meni lako...serkam, zabavno mi je tu to sve.
 

   Bile kod mene popodne njih četiri na kavi, prave, dobro ne baš gole golcijate, ali origjigji iskričarke.
   I istračale vas, nas sve. I nasmijale se, a povremeno imale i zablesirani izraz lica, u stilu - Ma daj, nemoj zekati?!
   I sad vas SVE gledam drugim očima. Posve.
   Ah, ponekad ti netko razbije koncepciju, a bomreć ponekad i iluzije ;)
   I nemoj da mi se netko tamo pojavi bez broša, bedža ( ovo me podsjeća na 8.-i razred kad smo svi furali te stvarčice po sebi). Ja sama svoj smišljam, onako, nešto vlastite izrade. I šareno, naravno.

 Da ljudi najmanje govore o onome o čemu najviše razmišljaju.
  Da ima na iskrici ljudi koji su:
   - divni, iako ih niste nikad ugledali, ali -vaši- su, kao devil4u, forsaken, VandaVampirica, Plavi_74, flying71,...
   - dragi jer volite popiti kavu s njima, kao što je daki60, moja sele LA4AD8, Mr.Charlie, vrageczg, _myra_, johnnyq, la-la, Smmmmokvica,...
   - posebni pa vam je lijepo čitati njihove blogove, iako ih ponekad i ne komentirate, kao što su deVille, AlterEgo, Aricija, RESIDENT_EVIL, kolajah...
   - osebujni pa vam izmame osmijeh s komentarima, kao što su pike_TS, bole_trpanja, Choelo, tantralover...
   - dobri, onako istinski pa vam pomognu bez ikakvog očekivanja uzvratnog boda, kao što su Buzz11, ljenčina,...
  - nježni i pametni i suosjećajni pa čavrljaju s vama i zbog njih vjerujete u ljude i ljudskost, e, sad, nema tu kao što su...kukavica.
  -su tu da vam uljepšavaju život, svi gore navedeni, a i još mnogi drugi.
  
 

... i razgovaramo fonom nevezano, nestašno, nejednoznačno nužno i sve je slatko i če-če i...i sve je o.k., samo...
nije u redu ubaciti nešto poput...ja bih se mazio sad...čuj, muško pa bi se, je l´?... i koliko prisebnosti i snage volje treba da glas ostane jednoličan s ove strane žice( znam, znam, valovi su u pitanju) i da se i dalje bude cool...

  Čudno je to, ljubavi moja mala, stajati na kraju molića držeći se snažno i nježno i gledati kroz valove i čuti kroz šumove, misleći da smo otkrili zaboravljenu vječnost, naivno vjerujući da se ljubav dešava samo nama, ljubomorno grleći spokoj razigranih sanja. 
  Ponekad te osjetim u mirisu soli, dah duše tvoje me zgrabi i plačem tad u sebi jer bestjelesno ne živi bez ljušture i kako je odbaciti onda?
  Jesen u Zagrebu miriše na kestene , lišće razasuto i šuškavo pod našim koracima, na toplo mlijeko i kavu u magličastim jutrima i na sjećanja na plavetnilo i tebe. I, znaš, iako je teško nositi tu infantilnu želju za postojanjem mora ovdje, još je gora spoznaja da ti nisi tu.

   A uistinu je malo falilo do duhovnog ispunjena mene same danas. Probudih se u 11 sa smiješkom jer je to u biti 10 i mogu uloviti onu šesnu propovijed u podne. No, odmah me neš lecnulo, sjetih se da će se ljutiti onaj tamo što me nema toliko dugo pa će me početi pilati s onim- A, mene ti, a di si, a što ima, a ljubav, a sex, a celibat( e, tu te čekam, tu me nema skoro nitko, sve za 5).
   Naravno da mislim ne na fratra, već na onog  koji to odozgo vidi sve.
   Popodne mi bili prijatelji na kavici pa pričali o imenima, dječjim.  I da više ne serkam, zapravo me zanima, da sam recimo, samo recimo trudna i da mi se, recimo, ne sviđa da biološki otac bude i stvarni tata, ima li tute neki naočiti iskričavi frajer koji bi kandidirao  za to mjesto, uz naravno, sve pogodnosti, od neprospavanih noći, pelena, ukakanih, osmijeha predivnih i svega nečega neopisivog?

   Jučer je bilo o mladićima u u najboljim godinama, večeras sam nabrijana na gore navedene kategorije.
   Ims jedan tip, jaaako zgodan, otkačen, duhovit, zašprehava sam tak i naravno da ima falingu, već je hrabro nosi 7 godina( ta je kao krizna, ne sjećam se više ;), lažeš, Melita) i rado bi je podijelio, kao u onim našim baš fora reklamama za čips, s prijateljima, točnije jednom dragom dušom. E, frajeru, ta nisam ja, ja sam skroz sitna duša kad su takvi velikani u pitanju.
   Ne kužim to, imaš ženu, dijete, fora si, faca, obitelj je isto tvoja umotvorina i sad kad je postalo tako, sad ne znaš kako. I pitam se koje žene, hrabre, pametne, odvažne, lijepe, sjetne, drage, blistave, jednom rječju- žene mogu pasti na tu spiku?
   Teško je. Njima.  Pa se mislim sve nešto, što to počinje bivati tako naporno, nerazumno, jadno, monotono, besciljno, bezvrijedno, tako malo, kad se sam ne možeš iskobeljati, već ti treba nečija ruka. Nježna, takav je taj cijeli spol, kažu oni jači.
   Ne osuđujem, samo primjećujem i uljudno molim( sad serkam, ne molim ja takve stvari) da me se takvi ne dotikavaju, ni malo jer sam ja - ja. I nekako u mom življenju nema zvijezda padalica za njih.

  Valjda me zbog toga salijeću i ovdje i u stvarnom i zanimljivijem životu sve neki mladunci, okolo u prosjeku 25 godina.
I u početku mi je to bilo zabavno, naročito kad pitam- A kuliko ti je ljeta...Evo, u 11.-om ću 24....
Odmah mi bude nekako lakše, skoro pa samo desetljeće, majušno između nas.
No, kako vrijeme odmiče, a bogmeć i leti, leti, sve mi nekako nelagodnije, pa me počne malo to i mučiti. Okej,okej, naravno da godi taštini, ali...
Što oni zapravo misle u svojoj glavi, bilo kojoj, nevažno sad za ovo razmatranje? Pa pokušavam samo-analizirati:
-  to je danas u trendu- ma, ziher, ipak smo mi na pola na Balk(a-o)nu
-  proračunato računaju da, ako već  možda nemaš stan, imaš auto za svašta nešto- ma, nije ni to, i mlađe imaju zlatne roditelje
-  mogu se poslije hvaliti u društvu- ma, kao da oni i imaju neko društvo, pa bilo bi tu onda i ženskog dijela
-  ...
I naposlijetku, znam. Sasvim sam sigurna. Misle, jadni, da starije imaju to pregolemo iskustvo pa njihova mladost, napon snage( ne volti i watti), će zabljesnuti jače od bilo koje izmjenične struje.
Griješe, jako griješe, ali ne odustaju.
Ima li tko da ih prosvijetli,a bez guranja prstiju u utičnicu?!
 

  Ugledam ja nedavno jednog nicka online, baš je lijepe i zezatorske priče  pisao pa požurim ga zaskočiti, dok je tu..., sve u nekoj zeki- peki, ...A di si ti,... A koliko se čeka na novu story...A on će - Odlazim...A di, na more, gore, dolje...opet ja u šali i kliknem- pošalji i ukaže se- izabrani nick ne postoji. Kako ne postoji, čekaj, ej, ej, sad smo konverzirali, sad je bio tu, sad je bio stvaran, opipljiv,... ništa, ni jedno slovo, odu blogovi iz favoritesa, ode ispis poruka, njegovo ime tamo, nema više u vipici... Nekako mi je bilo baš otužno, kud tako da se ubije, meni pred očima.... 
 Pa dobro, ljudovi, što vam je?!  Evo, danas ja sjedim nakon napornog radnog dana na zasluženoj kavici s Mr. Charliem i on nekako usputno i nehajno nakon po ure kaže- Ja sam se tamo izbrisao. Skroz.
A zašto?...Tako, svi su me napali, sve je postalo dosadno pa naporno...I vidim sada u onom strašnom popisu- Tko je online, ženski nick- Miss Charlie?!
I moja sele -PAMELA_ 007 nije tu od ljeta, neki su u međuvremenu promijenili nickove, neki su se razočarali, neki opametili, neki prosvijetlili. Eno ih, svijetle nasred Trga, kod repa, stvarno. I mislim - kakva nova ekipa, samo je ovaj doli King stara faca, dobro... ima još poneki nick, ali ovi današnji...
Tužno, nekako. Posve.
 
 

   Malo je ljudi ovdje osamljeno jer......
   Osamljeni ljudi nisu sami, depresivno zatvoreni u svoje domove -ljušture, ne žale za nekim prošlim vremenima,ne vraćaju misli na one koji su otišli iz njihovog življenja, ne misle da je netko drugi kriv za njihov život.
   Osamljeni ljudi su veseli, smiju se u velikim društvima, izlaze, plešu, pjevaju, ludiraju se, šale na vlastiti račun, često i drugi ih zbog toga vole.
   Osamljene duše slobodno i bez ikakvih skrivenih misli koračaju kroz mase znajući da sigurno postoji neka mala, slična sjena njih samih i kad je igra sudbine prišije, kao Wendy Petru njegovu, bit će potpuni. I sretni.
   Osamljeni ne uzimaju tuđa tijela uza svoja samo da im bude toplije jer toplina nije nužno i blizina, a daleko je od bliskosti.
   Osamljeni žude za onim čudnim stanjem kad si u masi, a misliš samo na jednu/ga, kad znaš da je svako slijedeće jutro mirisno zbog tog tog osjećaja beskrajnosti i pripadanja.   I osamljeni voze svoje prekrasne lađe kroz bure i oluje u klasi- optimist. I tada, velika širom razapeta bijela jedra igraju se s vjetrom i zvuk je sličan dječjem smijehu.

     Sčućurena u tvom dahu zrak puštam tiho, kroz teške sjete i ovo malo ljubavi. Obriši suze, muškarci ne plaču, ni kad su sami. Sami od sebe. Mene ne možeš zanijekati.
     Ni ja tebe.
     Ako je ovo  -TO- , molin te, jači si, realniji, odrasliji, uzmi, ponesi sve  -TO NAŠE- , pusti da ispravim pogrbljenu stvarnost i  i dam joj šansu. Za neke nove magličaste laži i prohladna jesenja jutra.
       Dan bi mogao biti lip. I evo, reći ću, iako nije moj stil - Ne mogu više.
        Pusti.
         Izdahni me punim plućima.
 

Sjedim ja prošli tjedan na kavi sa svojom Sele i pita ona mene- A što ima na iskrici? Kakva je ekipa na blogovima? Pita li tko za mene uopće?
Za neupućene, Sele je PAMELA 007, a posli ona čudna slova i brojke LA4AD8. Dakle, oNA je prva osoba s kojom sam se išla upoznati, ne, nemam tih sklonosti, jednostavno, zvučala je dobro i pre-poznatljivo na svojim blogovima.
 I bila mi je odmah draga.
I sad pijuckamo te kave obavezno jednom tjedno. I doći će u muvi. I više nije plavuša, već crnka. I dalje je lipa.
I ja joj kažem- Ma, bez veze je na blogu, fališ, neka nova ekipa, a ovi stari, ma oni svi pitaju za tebe.
Pa, hajde, pitajte, da joj imam štogod istinito reći sutra na jutarnjoj ;)

Ne pitaj me to, niti jedan odgovor neće biti  dobar . Ni dovoljan.. Za ovo sve. I ništa. Jer...
Ako kažem- Da, pitat ćeš- Koliko?  , a to me jako, jako živcira, ne mjeri se to, ne ocjenjuje i teško mi je progucati ponos i reći ti-  Do kraja. Do boli. Opipljive, fizičke, lagane boli unutar mene i po meni.
Ako kažem- Ne, pitat ćeš- Zašto?  , a ja ću nabaciti smiješak br.7 da se ne vidi da mi je teško i nelagodno. I da lažem, a mrzim sama sebe kad nisam ja.
Ima nekih riječi, kretnji, gesta, pogleda i osjećaja koje ne dijelim. Ža` mi da će tako razbucani postati nevažni i otuđeni. Škrta sam. Na ričima kad ne treba. Na djelima kad ne treba. Na suzama kad ne treba.
Ne boj se, ovoj je duši u ovoj sobi previše svega toga. Vrime je da pođen.
 

Zove mene danas frend, dobar, ma ne ono ...mmm dobar, već frendovski dobar.
Ajmo na piće, imam curu!- to on, ne, sačuvaj vas Bože, ja. A smišan mi je, trideset i šesta, a blenkast, da cura. Prošla je više figurala kao gazdarica lokalne birtije.
I odmah da ti kažem, nije baš neka ljepotica, ali je draga (?!). Znaš, mi muški ne volimo kad nam je netko, onako za nešto ozbiljnije (?!) baš full lijep i pametan, teško se s tim nositi.
Sad mi je bar jasno zašto nema niti jednog frenda meni za nabaciti ;)
 

Daj odrasti već jednom, Boga ti!-  nervozno  će on lupkajući prstima po mom stolu u mom dnevnom i u mom slobodnom popodnevu.
A zašto, dragi?- nevino ću ja, a unutra krš i bura, p... ti strinina puna sebe.
Šutnja. I mislim, sad ću mu sve sasuti, bezbroj pitanja jer sam upravo danas pročitala da žene dnevno izgovore oko 20000 riječi, a muškarcima je i kod 8000 već dosta. Da vidim kako tilta, volim kad nije nervozan, već izgubljen.
Ako odrastem, uozbiljim se, zanijekam ovo dijete u sebi, hoćeš li ti onda:  
- biti nježniji i nasmiješeniji jer si mrk, odviše i bezrazložno
- smišljati način da me svakodnevno uveseliš i iznenadiš jer se neću, kao dijete radovati i sitnicama, trebat će mi jači stimulansi
- manje osjećati ugroženo i neprimjetno u društvu jer sam ja do sada bila otkačena i zabavna, sad je red na tebi i tvojoj kreativno-kreveljastoj strani
- slušati svakodnevno izlaganje na unaprijed zadanu temu- o, kako sam ja faca na poslu, a svi su nesposobnjakovići
- ljubiti me skroz i svugdje i svakim časom?
Evo, dragi, i 2 od 5 će biti dovoljno za prolaz, ionako sam pre-blaga i pre-slaba na tebe.