d-IVA-n DAN !

Jučer sam kupovala cipele, dobro, tenisice. Sjedim ja, probavam i ona najveća dilema, trilema, x-lema, trebaju li mi još jedne?
Naravno da trebaju! I tako u muci odlučivanja spazim ja u vidnom mi inadobudnom polju muškarčića. Zgodan. Zgodan. I probava cipele. Prave, crne. Ne neke casual, polutenisice, već prave pravcijate muške cipele.
Neki poslovnjak, mislim se ja, ma, oprostit ću mu, ma, ziher se bavi kakvim sportom u slobodno vrijeme, i odmah se uhvatim kak mu gledam ruke. Dobre.
Sad se već laganini počinjem i blesavo osjećati u tim narančastim tenisicama, ali, kaj, suprotnosti se privlače( istinitost rečenice je potvrđena mojim brakom, dobro, sad već bivšim, ali...).
Kad će on, ničim izazvan: gospođice, gospođice. Dernja se on, a ova mala samo što ne ugane nogu od žurbe. Ne ja, blesavci, prodavačica.
Izvolite?....Mogu li dobiti drugi par, ovaj je već netko probao, osjećam negativnu energiju.
?!
Muškarci su fakat stiltani ili kak bi moja prija rekla, sočno- sjebani.

   ...je otići sa sinom na tekmu, a on navija za -svoje-, a ti za -svoje-....i dalje, sjediš na pristojnoj udaljenosti jer je on s ekipom, a ti si mama i ondak sjediš par redova više, sama, a cilo te vrime susjedići odmjeravaju s onim značajnim pogledom- a, malo se pare oči na mladom mesu,a?...i na kraju, bad je kad tvoji izgube s dobrim zaostatkom pa nemaš volje na putu kući ni opravdavati ih, ljenguze jedne.

Da nisam fina, rekla bih- plačipičke, ovako...ostajem kod onog iz naslova.
I zato si mi ti drag. Posve.

Vjerujem:
u lažnim predgrađima
ti dolaziš snenim ulicama
šapćući da dostojna sam
ljubavi jednog dječaka- muškarca
u vrtovima nedozrelih jabuka
koji je daleko od ove
prepoznatljivo bolne sumornosti.
Povedi me onda
i ne pitaj me razlog.
Vremena kajanja i suza
ostavila sam iza sebe
Lijeno mi je okrenuti se
i mahnuti im.

   Me zabljesnu, onako iznenada, na prepad, na uobičajenim i sveprisutnim mjestima te čudne spoznaje. Dok pokušavam nanijeti razmjerno jednaku količinu plavetnila na kapke, dok miješam umak za najbolju mi ispadajuću paštu, dok polugledam TV, bez tona jer istovremeno nešto drugo svira, dok čekam da se lampica, narančasta grijača u autu ugasi,...Spoznaja da netko neprimijetan, tih, a glasno smijući, veseo i pametan, stoji uz mene. Za mene. Zbog mene.
   I ne govori to i ne želi mi dati mi najmanju slutnju bilo čega. Stoji tako posve stvaran, a kao da je izmaštan. Neki ljudi čine ovaj svijet nebeskijim, u svakom trenu i smislu.
   I onda...Moj mozak, balzamiran teškim i samoneopraštajućim greškama i krivnjama i slutnjama, pesimističnim, naravno, prokrvavi se najlipšim mislima. I bubnji i crvene lampice, evo, ka ove na boru u dnevnoj, pulsiraju u čudnom ritmu.
   I govorim, opet samo-prijekorno...glupačo, glupačo, trgni se...Pa se sjetim kako su mu usne lijepe dok priča , pa kako ih stisne kad mu nešto nije drago, pa kako se polako obrazi dižu tik prije  smijeha...I ono, naj, najveće, a zanemarivo tako često- kako je nježan i odrastao, a još nosi srce djeteta.
   I jedino me brine što ću morati sama sebe pitati što ponijeti na razniježenim usnama i zarumenjenim obrazima kad pođem put njega.
  
  

Pizdo- rekla sam polutiho, s naglaskom na -zd, ispijajući nesicu.
Pizdo- polako sam ponovila, misleći da tak zvuči bolje, onako, duplić, reda radi.
Mirko i ja smo, tradicionalno pili nesicu u našem bircu, obično za drugim stolom lijevo, konobarica je imala samo potrebu pitati- vanilija ili obični. Ja sam danas bila, ne znam zašto nabrijana pa sam rekla- onaj alkoholni, iako u tome i nema ni kapi alkohola, samo glupa aroma.
I taj naš ritual je bio nekako svet, kao odlasci na mise zornice, zapravo, zamjena za duhovno čišćenje.
Uvijek sam bila pametna i realna i *ne-ja* kad je trebalo Mirku rasvijetliti njegov život. Sjebani život mladog, zgodnog, poželjnog frajera. Uživala sam u tome, na neki sadistički način godilo mi je biti pametna. I razborita. I odmjerena, naročito s izrazima- pizdo, kukavico, jadniče.
Dobro je on to podnosio. Baš dobro. I to me, naravno, ljutilo jer je umanjivalo moju suverenost, na emocionalnom i inim poljima.
Ponekad, a to je bilo vrlo, vrlo rijetko bih i ja imala sjebanu situaciju. On bi, olako i bez suvišnih riječi ponudio pravo, jednostrano, jednostavno, muškim umom izanalizirano rješenje. I iako sam znala da neću tako postupiti, bilo mi je drago i slatko što je izrekao svoj stav. Bila je to neizravna naklonost. I bliskost.

...kad žena ima petlju...
   da, dobra pjesma, ali nisam to htjela sad reći. već...
   volim blagdane, veselje, žurbu, puno lica, dragih duša, osmijeha, šuškanja šarenih iskričavih papirića pri umatanju, razmatranju, sjaja u očima, slatkog iščekivanja, nevinih i lakodajućih poljubaca i ganuća. totalnog. i tako opipljivo nježnog i lakodanog veselja.
   volim ljude, tu neizrecivu bliskost i pažnju i dodire pune blagosti i dječje nevine spontanosti.
  i zahvalna sam onom tamo gore frajeru svih frajera što me gleda s tom nasmiješenom ljepotom i što zna da uživam u svakom trenutku koje dijelim s -mojim igračima.
   i hvala svim svecima i  anđelima, a posebno Sv.Anti, ne znam zašto mi je baš taj tip tako drag i gledam njegove slije s posebnim sjajem u orošenim očima zbog čudnog ganuća, dakle, hvala im svima na ovom življenju i sreći.
   i svim onim posebnim običnim svakodnevno prisutnim ljudima i vama, virtualnim posebnim običnim ljudima što su me učinili ovakvom kakva jesam, što se smiješkam sama sebi i što plačem sama sa sobom, svjesna hrpetine svakojakih osjećaja jer lijepo je biti vladarica i prva nositeljica svega tako jakog i moćnog i životnog.
   i nije mi muka od pre-više hrane, pića, buke, smijeha, šala, druženja, jurnjave da sve stignem i sa svakim podijelim bar i samo dvije poruke sms-om, uživam u tome.
   guštajte i vi, bez obzira što je možda ovo blagdansko vrijeme za neke od vas i teško i prazno i tužno, sve je to tu zbog nečeg jer svatko od vas-nas zaslužuje ljepotu i ona je stalnodolazeća i neminovna. ako i tonete, i to je u redu jer oni najhrabriji zaranjaju čvrsto stisnutih ustiju, bez riječi i uzaludnog urlika ka dnu gdje ih željno očekuju školjke. i biseri. male, bijele, svjetluvacave iskrice. 
  

   Gledam ja nas ovdje, pa i u stvarnom životu i...
   Odmah me asocira na Oliverovu - Dišperadun- ...bez ičeg san i dršćen cilin tilon...
    Sve nam nešto fali i sve si umišljam, lipo mi je to, da većini nedostaje nježnosti, opipljive bliskosti, zagrljaja, smijanja pod lancunima i razbacane kose i nada i želja na mirišljavim kušinima ( iako ne volim baš nešto te omekšivače, ni kao dodatke, a ni inače). I svi bi ono poluludo stanje svijesti, grcanje u hrpetini emocija, laganog nervoznog koračanja kroz pustoš življenja. Mazohisti, do boli.
   A meni je teško moje srce, poklonila bih ga samo tako.
 

kad napišeš blog, svi oni ljudi koji ti nisu na5i, u stvari nelagodno ti je da oni to pročitaju, da *nestanu*, nekako ih staviš izvan WEBloga, kao u ignor grupu pa ne mogu - to pročitati?
naime, nekad bih i napisala neš, onako baš fora, ali mi je nelagodno jer mislim da bi -ti neki odavdje sebe prepoznali u tome, što je krivo jer se ne odnosi na njih, bez obzira da li je grubo ili nježno ili tiho. ili vrišti s ekrana.
npr. :
...kad pomislim da mogu sama, bez ikakve frke, shvatim da si ipak i isuviše tu bez imalo obzira i muke. i to me ljuti.

...tvoje oči nisu zbog slabosti tužne....nježnost je to
... tvoje ruke nisu grube zbog hira...život je to
...tvoj smiješak nije zbog naklonosti...duša je to
...tvoje velike jednostavne riči nisu farsa...plavetnilo je to.

Polako, evo objašnjenja i to u par nepobitnih i doživljenih primjera. Osobno, naravno, kad su doživljaji, a ne događaji.
1. nosila sam na nekom tulumu, dobro, više zabavi, prošli smo mi godine kad se ta okupljanja nazivaju- tuuulumi, dakle, odjenula sam neku izrezanu( čitaj- dekoltiranu) majicu prije mi jer je ona rekla- aj, isprobaj, kako pali pa ćeš mi reći da li da je nabacim kad budem išla s njim na onu večeru. >ne znam, ne znam, meni je bilo hladnjikavo u tome, napalila se nisam, samo su neš više htjeli sa mnom raspravljati o koječemu, muškići, naravno.
2. hodala prošle zime na uspješnom mi i prepunom lijepih i sjetnih uspomena zimovanju po cijelom putu od kućice do ski-staze s 3 svega nečega- para skija, pancerica u ruksagu, para štapova jer meni to najbolje ide i znam s tim, a moje prije nisu sportski tipovi pa...tražila sam posli da mi plate, ne njih dvi, već ovi  natpisi sa skija jer besplatnu reklamu, a tako dobru, nitko nije imao od večerašnjeg ukazanja štimca i žene mu na davis cupu, koja reklama za hajduk, mrak! i za najlipšji grad- split.
3. bez imalo stida i srama( koja je suštinska razlika tih sinonima?) nosila kreacije ludila nekih čudnih likova sama kroz život na nejakim mi plećima? za vas spremne na duhovite šale( a kakve mogu inače biti šale, ako ne duhovite?), nemojte ni započinjati, nije mi o-lako prijeći preko grubih riječi. večeras.

Zaglačane lubanje
mrtvih uzdisaja
zapanjeno gledahu
ljepotu prolaznosti.
Gdje bješe ljubav,
osta nevjerica.
Gdje bješe vedrina,
osta izmaglica.
I cijela je utroba
bubnjala
od unutrašnjeg nemira.
Preumorna da vrištim
prevrnuh se potrbuške
i dodirnuh riječi
što prosuo si onog jutra
na pogrešnoj strani kreveta.

   ...mi poklanjati te sladunjave riječi. odmah pomislim da onaj koji voli da mu se laska, bolje nije ni zaslužio.
   ...i ako sam drugačija, zašto mi nudiš ružnjikavo potrošene sjene nekih zaboravljenih želja?
   ...nismo li svi željni one jednostavne, ogoljele i nenamirisane bliskosti? pa, nemoj je onda nakindžuravati, za to postoji bor. kuglice su sasvim pristojna dekoracija. za njega. mene možeš okititi svječicama.

   Malo.
   Uglavnom,moj tutač je isto  južnjačke krvi-oduševljen zimom, kao i većina vas, blogera i komentatora. Pa, lijepo u utorak, zavergla par puta i- tišina. Pa opet. Samouvjereno izađem sa šipkom, čeličnom, dignem haubu i tek toliko, ako još koji od susjeda spava, lupim odmjereno i periodično, što znači- jako i u ritmu po anlaseru. Opet nazad, ključ, grijači, malo žvrlj- brlj i niš.
  Kontinuirano i predvidljivo radnja teče. Plačem. Pa jurcam na tramvaj. I na poslu upalim comp i gledam u vipicu. I mislim si- aj, kao da kava mora biti samo kava. Pa pošaljem poruku očajnice, tema- kleme.
   I tu uskače glavni nick- lik. I drage iskričarke, jer će vas to više zanimati od ovih muškića tute, Pajki baš  dobro pali. I vješt je s rukama. I još svašta nešto, ali...
   Hvala.

...zbog svega što je bilo, neopisivo...

Lagano me muči to stanje poludepresije jer ne volim, baš ne volim kad sam cmoljava, nerealna, nejaka,polujadna.
I ljuta sam tada, zapravo sada na sebe jer ovaj tjedan bih trebala vladati sobom. Posve.
I prezirem one koji plaču tu na blogu, pišu pjesmice tužnjikave, razgolićuju se za mase...
Ka da je masa osjetljiva i spremna na dubine. I plavetnilo.
Aj, nek´ netko baci kakav mali, smišni blog da nam se oči zaiskre od smijeha

   Da, nemam je, kukavica i dalje...Ma, evo, za istač, tko bi vas se tek tada riješio( inače sam i samozatajna i...skromna).
   A kako tek pošizotam kad vidim što si ljudi lipe u tim galerijama. A sve može, u biti stati u par kategorija:
   - DUHOVIT/A SAM - pa tu budu raznorazne sličice nekih karikatura, fora na razne teme, da ne okolišam, najčešća tema je sex, pa malo kako to izgleda na poslu pa hobiji, koštice, kikiriki i druge zanimacije...
   - MISTERIOZAN/NA SAM- neke čudne slike anđela, obično povampirenih ili bar krvavih, zatim zmajevi, neke zamagljene mistične rijeke( a nije onaj dooobar film), pa tetovaže, zatim čudni crteži( a, ne kužiš, a niš onda, nisi dubokoumna)...
   - IMAM LJUBIMCA- i to prihvati odmah, viš kak je sladak, pa ova ruka što drži lajnu, e, to sam ti ja, pa evo ga kao beba, pa nakon 3 mjeseca pa prvi skok pa...mislim, u redu je to, ali onda i sebe uz njega, može i bez lajne
   - DIJELOVI SEBE- ovo je moj biceps, ovo je moja tetovaža, ovo sam ja kao mali( King, koke ;), aj, to je fora), a najupečatljiviji su oni s čudnim opisom slije tipa- moja alatka, ja bez glave...
   - PEJZAŽI- i toga ima puno, vlastite fotografije prirode, nekako mi dođe milo kad ih gledam, šume, slapovi, more, raznorazna godišnja doba opet drveća,... još da ste i vi na toj živoj prorodi...
   - ROMANTIČNI- pa neke ruže, zagrljene slije dvoje ljudi, stihovi na nekom bilon kušinu( odmah me hiće na more, čim je romansa u pitanju)...
   - FOTKE, ORIGJIGJI- vi ste svi CARE-VI/CE jer vam nije bad, jer niste kao mi, začahureni, polustvarni i u panici da vas netko ne prepozna, jer vam nije neugodnjak što bistvujete u ovoj virtuali, jer se nadate da ćete nekom biti simpa na toj fotki, jer imate i lice, punog sebe,  uz riječi.