d-IVA-n DAN !

zbog neceg ovog vikenda svako malo me po(d)sjeti moja dobra prijateljica- griznja savjesti. ona je zenskog roda, kao i ostale vazne i slicne njoj: ljubav, mrznja, sreca, strepnja, nada,tuga... manje vazni su oni muskog roda: jad, jal, bijes, nes(p)retnost,...
dakle, posalje ona i svoje dijete(srednji rod)- kajanje da mi cijelo jutro kvari ovu snijeznu idilu. a sto ste svi nabrijani na snijeg?! a ja ga volim.
necu vas gnjaviti zbog cega me mori savjest, neki bi rekli da je to smijesno, drugi bi se odvec zgrazali, no, odlucih se drzati omiljenog mi dijela u slavoluku pobjede od remarka:
kajanje je najbeskorisnija stvar na svijetu. nista se ne moze povratiti. nista se ne moze popraviti. mi bismo inace svi bili sveci. zivot nije imao namjere da nas nacini savrsenima. tko je savrsen, spada u muzej.
u muzeje idem cesto, ali se ne zadrzavam predugo u njima, previse je jak pritisak.
 

Moja je dusa
cvrsto, cvrsto do boli
zatvorila oci
da ne spozna zbilju.
Ostah sama
Smirena tijela
napravih korak.
Ljubav me pogleda
pa zakoraknu unazad.
Pobjeci ce,
sapnu dusa ustrasena, a ja ostah hrabra, prkosna.
I Ljubav mi rece:
Doci cu kad budes spremna,
za dva, tri vijeka.
Moja je dusa
grcevito stisnula oci,
no, ja ih otvorih
jer guzva pod vjedjama
bjese prevelika.
Suze zahvalnice
divlje potrcase.
Tad zatvorih oci
da spokojno prespavam
nadolazeca dva, tri vijeka.
 

I  u stvarnom zivotu i ovdje, to je najcesce upuceno mi pitanje.
 I to tako jednostavno, kao da me se pita koju boju volim ( plavu), koliko i kako spavam ( 5 sati, suvise se zivota gubi zbog sna, rekao bi remark) i sanjam li ( da, u bojama), sto mislim o kariranom uzorku na suknji. A na tapetama? I nitko ne smatra da je to bas intimno pitanje, vise kao radoznalo, a i valjda smo si i toliko dobri pa nije bad.
nisam ga vise voljela, nije mi bio drag, bilo mi je tesko leci kraj njega, bio mi je mali, u svakom pogledu.necu reci da je bio los, pa ipak sam ja s njim bila skoro 10 godina, ali je bio los za mene.
 ja kad i inace zatvorim neka vrata, ne otvaram ih ni malo, vise nikada.
 

u kuhinji, neki od vas vec i znaju imam majstore, komada 2, stemaju zid i jaaako su pametni, pravi muskarci.
i prodaju meni plavoj fore o ventilima, a ja sutim, dok ne poludim. ako i dalje budu tako superiorno glupi, morat cu im pojasniti sto je podtlak, pretlak, bernoullijevu jednadzbu protoka i zasto tu ne treba uopce taj ventil koji kosta samo 25 cuna.

     Danas sam se u par navrata sjetila, malo bojazljivo( kao da netko ovdje ima moc telepatije) i sjetno kako smo se frendica i ja znale ubiti.Ne kao nasi frendovi koji su onda vec zemlja- zrak,a neki rade i pizdarije tada, vec onako fino, do boli kad si svjestan da si mortus, ali jos si tu.
    A zasto razliciti? E, tada bi moja draga prijateljica, danas udana za mog najboljeg prijatelja ( a tada se nisu mogli smisliti, zivot pise romane) i majka troje preslatke djecice postajala posebno razdragana pa je svima govorila kako su joj dragi, divni i slicne fraze su padale. I grlila je nase frendove i frendice i ljubila ih i plesala. U zbilji je bila bas prava coolerica, izgledom i stavom, crnka punih usana, u dimu cigarete i sutljiva.A ja? Meni pomucenog uma, ne od onih zenskih pica tipa votka-juice i sl., vec od cistog vina( ne pijem bevandu, cisto vino, cista voda, bijelo dugme) su svi strahovito isli na zivce i za svakoga sam imala bar 2,3 ruzne, opake i zajedljive rijeci. Ona stvarna ja je tada nestajala, bila je preveliko dijete da bi uzivala u novonastaloj situaciji, a i brinula se kako ce se sutra ujutro doteturati do faksa na obavezne vjezbe.Tako su dvije nove mi uzivale, a nas stvarne je sutra rasturala glava i bolio trbuh od silne kave.
    Danas prijateljica i njen muz, a moj prijatelj ostave djecu baki( ja svoje isto), dodju kod mene pa pijuckamo vino, smijemo se i sjecamo svakojakih slicica, ali nema onih drugih mi jer smo samo omamljeni.
    

Evo, za promjenu, bez velikih slova. naslov bi mogao i biti: ne trazite mi partnera.Dakle...
Danas ja na rucku kod frendice, lijepo je ona to skuhala, jedemo, zekamo se, njezin muz baca fore(uvijek) na moj racun pa se onako djecacki sam sebi smjeska. Prebacili se mi u dnevni, popit cemo kavu i kolaci su tu.Sreca da sam visoka  pa se ti kg nece bas primijetiti, osim kad zakopcavam traperice. Mozda napravim 50 trbusnjaka. Sutra. Malo sutra.
Netko zvoni, kad, gle, njihov frend, kao slucajno naisao. Da, da, ja vec ljuta. Zasto svi moji dragi i dobri prijatelji imaju tu veliku potrebu nekog mi smjestiti s onom legendarnom recenicom:bas je za tebe, tvoj tip. Vole li oni mene, poznaju li oni mene kad mi se ovaj lik nikako ne moze svidjeti. Ni malo.No, ja sam vec oguglala na to, samo ga gledam, niti se ne smjeskam, a to mi je najgore.
Odoh sad jer ce mi stici ekipa na pice i cavrljanje. Dobro je sto se jos nitko ne usudi meni kuci dovesti premiju, moju i zivotnu. Ah, slijedeci tjedan sam na godisnjem, zivot je uistinu lijep.

NAKON LIJEPOG DRUZENJA U RODITELJSKOM DOMU GDJE NAS SE PODOSTA SAKUPILO, DODJOH OKO 9 SVOJOJ KUCICI. KAO JEZURKA JEZIC SVA SRETNA. BUDUCI DA JE BOZIC, NISTA NECU RADITI, DOBRO MOGU SE MALKO IZLEZAVATI PRIJE NEGO ODEM SPAVATI. POGLEDAM MAILOVE I ODLUCIH VEC JEDAMPUT POGLEDATI I TU ISKRICU. EJ, FRAJERI, SVI STE ZGODNI, PUNI LOVE I MANJKA VREMANA. BAS STE MI SLATKI, MALE MOJE MUCICE. NARAVNO DA SAM SE I REGISTRIRALA I ISPUNILA LEKSIKON. ZA SADA SAM I VISE NEGO ODUSEVLJENA. BUDJENJE JE, HVALA BOGU, TEK SUTRA OKO PODNE. SRETAN VAM BOZIC!