eye against eye

hey you caught me in a coma
and I don't think I wanna
ever come back to this...world again
kinda like it in a coma
'cause no one's ever gonna
oh, make me come back to this...world again
now I feel as if I'm floating away
I can't feel all the pressure
and I like it this way
but my body's callin'
my body's callin'
won't ya come back to this...world again
suspended deep in a sea of black
I've got the light at the end
I've got the bones on the mast
well I've gone sailin', I've gone sailin'
I could leave so easily
while friends are calling back to me
I said they're
they're leaving it all up to me
when all I needed was clarity
and someone to tell me
what the fuck is going on
god-damn it!

slippin' farther an farther away
it's a miracle how long we can stay
in a world our minds created
in a world that's full of shit

help me!
bastard

(we're losing that guy)

please understand me
I'm climbin' through the-wreckage
of all my twisted dreams
but this cheap investigation just can't
stifle all my screams
and I'm waitin' at the-crossroads
waiting for you
waiting for you...

where are you?

no one's gonna bother me anymore
no one's gonna mess with my head no more
I can't understand what all the-fightin's for
but it's so nice here down off the-shore
I wish you could see this
'cause there's nothing to see
it's peaceful here and it's fine with me
not like the-world where I used to live
I never really wanted to live

(zap him again
zap the son of a bitch again)

ya live your life like it's a coma
so won't you tell me why we'd wanna
with all the reasons you give it's
it's kinda hard to believe
but who am I to tell you that I've seen
any reason why you should stay
maybe we'd be better off without you anyway

you got a one way ticket
on your last chance ride
gotta one way ticket
to your suicide
gotta one way ticket
an there's no way out alive
an all this crass communication
that has left you in the cold
isn't much for consolation
when you feel so weak and old
but is home is where the-heart is
then there's stories to be told
no you don't need a doctor
no one else can heal your soul

got your mind in submission
got your life on the-line
but nobody pulled the trigger
they just stepped aside
they be down by the-water
while you watch 'em waving goodbye
they be callin' in the-morning
they be hangin' on the-phone
they be waiting for an answer
when you know nobody's home
and when the bell's stopped ringing
it was nobody's fault but your own
there were always ample warnings
there were always subtle signs
and you would have seen it comin'
but we gave you too much time
and when you said that no one's listening
why'd your best friend drop a dime
sometimes we get so tired of waiting
for a way to spend our time
an "It's so easy" to be social
"it's so easy" to be cool
yeah it's easy to be hungry
when you ain't got shit to lose
and I wish that I could help you
with what you hope to find
but I'm still out here waiting
watching reruns of my life
when you reach the-point of breaking
know it's gonna take some time
to heal the-broken memories
that another man would need

just to survive

[ gunsi ]

ja sam sinoć jako malo spavao. od nervoze. mislio sam da ću danas podnijet ostavku na sve dužnosti u firmi, al nisam. eto NISAM. mislim, štošta ja mogu podnijeti u životu, al ostavku ne mogu. to mi onak... teško pada. ma ko još daje ostavku po zimi? i ova hladnoća se teško podnosi, a kamoli ostavka. tak je mrzlo vani da su mi se muda smrzla. sva se uvukla u tijelo da se griju. a nemoš dat ostavku ak nemaš muda. barem na uviđaj. štajaznam... treba mi neki trip u životu. sve je onak bezveze. moram se trgnut, pa si mislim da je najbolje krenut od radnog mjesta. u daljinu. ono, tad bih imao više vremena da razmislim šta mi je dalje činit. ovak ne mogu. barem osam sati dnevno me ometaju u razmišljanju. e, a čak sam imao briljantnu ideju, ujutro oko pet-šest, da napišem mail o ostavci i da ga pošaljem nadležnima. onda ne bi bilo izvrdavanja. došo bih na posao i već bih bio u ostavci. sigurno bi me čak pitali da kak to da sam došao kad više ne radim tamo. onda sam si reko da je jutro pametnije i pokušao zaspati, što mi je i uspjelo na kraju. možda bi bilo najjednostavnije da se više ne pojavljujem u firmi i ne odgovaram na telefonske pozive. možda bi tako shvatili da ja više ne želim tamo radit. ili bi zvali policiju i vatrogasce i hitnu. jebemumiša! kak? šta? da imam neki valjani razlog možda bih se lakše odlučio. ja samo želim imat više vremena da završim diablo...

e, ovaj, prije neg je oldfield krenuo u reciklažu i kompostažu i presipanje iz šupljeg u prazno, imo je i tu jednu iskonsku, originalnu stvar tubjular belsa. mislim, to je stvar koja ima jebeni uvod, zaplet, vrhunac i rasplet i kao takvu bi je trebalo smatrat literarnim djelom visoke vrijednosti. e, i onda kad krene nabrajat instrumente... grand piano. okarina. pozauna. glokenšpil... e... tu se oodma napalim. sexualno. ono. za svrš.

bila ta neka cura za vrijeme srednje škole. predivno jedno čeljade. poznavao sam je onak, iz daljine. sa strahopoštovanjem. i furala ona s tim nekim likom. i super mi to njihovo furanje bilo jer sam se mogao tješit da, jebiga, ima dečka, pa nemam ja tu šta tražit. a kao imo bih muda prić joj da ga nema. moš mislit. (e. i super mi još bilo što smo iz-ne-znam-kojeg-razloga taj tip i ja došli na bok-bok. iz čista mira. nismo se znali, al smo se nekak "njušili". ne ko psi, već više: "bok" [koji si sad pa ti?], "bok" [koji si sad pa TI??]) i ne sjećam se sad kak se sve to odvijalo, al je sve skupa otišlo u totalni kuac tako da je ona prekinula s tim dečkom i ispostavilo se da brije na metallicu (a ja sam tad već bio prozivan "metalcem") i drž-ne-daj-ovo-ono... i uglavnom došlo je do toga da mi je dala jednu kazetu na kojoj je na jednoj strani bio tubular bells, a na drugoj strani isto tubular bells, ali drugi dio. i nije sad da mi je ta stvar super jer me podsjeća na nju, već mi je zbilja dobra. al da se uvijek sjetim nje kad čujem tu stvar, sjetim se. e sad... štošta se tu događalo (viš, zaboravio sam to događanje stavit na listu onih memorija koje mi uzrokuju potrebu za samonanošenjem boli ne bih li odagnao misao. evo pišem...), al neć o tome. btw, još mi je taj njen bivši postao cimerom i sad smo si super ono lege. to ti ja pričam... muški su pouzdani. jednom ih dobiješ i imaš ih za stalno. žene dođu i odu. čak više odu nego što dođu.
u stvari me tad jebalo da kak taj jedan šmokljan od oldfilda može nasvirat stvar od dvajspet i sitno minuta, a maideni su tad imali rime of the-ancient mariner od trinajstak minuta (a to je zbilja dugo), a metallica nije dosegla ni do deset. kuiš.
e, i onda... ma...
ja sam u stanju odjebat nešto zbilja vrijedno u svom životu i u rekordno kratkom vremenu naći poprilično neadekvatnu zamijenu za isto...
al muzika ostaje. i frendovi. like... who cares?!... :/

neispunjeni snovi i neprospavane noći...

može li to ić skupa?

e, čovječe, sanjo sam da je fantom F-4 proletio između kuća moje bake i njenih komšija. a ja sam stajao pred bakinom kućom. u brišućem letu je dolazio iz smjera moje kuće i izgledalo je ko da će se strmopizdit i pokupit mene usput. kad je zašao među kuće, očekivao sam bigbadaboom, al ništa... napravio je rolicu, malo se propeo, ispravio i odzvizdio u smjeru beljevine.
u svoj toj frci nešto je ispalo iz aviona i ja sam bio uvjeren da je metak. jer sam čuo metalni zvuk. iako je palo u travu. našo ja TO u travi i skužio da je dogorjeli opušak. onda sam ušao u bakinu kuću uzdignuto držeć opušak između palca i kažiprsta, dajući mu značaj ko da je od samog suhog zlata. u kući je bila cijela uža familija i krenuo sam im prepričavat doživljaj i svima je to zvučalo sasvim normalno i uobičajeno. jedino sam ja pomislio kako u stvari taj fantom nije mogao proletjeti između dvije kuće a da se ne očeše o krovove. možda su i oni to mislili, al nisu ništa govorili o tome, pa ne znam. jebga, nisam u stanju čitat misli ni u snovima. tako je taj opušak izgubio na važnosti, al da je ovaj proletio, proletio je. vrak će ga znat kako.
onda sam još iz te sobe vidio kako se gomila načičkanih fantoma prevozi prema zapadu. i tu me steplo, jer znam da je iskrica* preplitka za nosač aviona. e, nisu se prevozili na nosaču, već na onom teretnom vagonu. ko auti što se prevoze.
reko', sigurno će biti invazija...

[našo sam si i sliku: http://tinyurl.com/axr6x, samo što je letio malo niže i nema ovih borova u pozadini već su samo kuće, a iza su polja. i večer je bila.]

___
*iskrica i grnjašnica su rijeke (sad bi se već potocima mogle nazvat, a nekad smo se mogli i kupat u njima. i plivat.) koje protječu kroz feričance.

Tko prije umre, duže je mrtav.

kad oću što brže stić od posla do doma, ondak si pustim "links 2 3 4" od ramštajna i pokušavam držat tempo. probajte. funkcionira. samo ima catch što morate u roku trajanja pjesme stići iz točke a do točke b. inače morate pazit da pravovremeno vratite pjesmu na početak jer može se dogodit da nakon te pjesme krene svirat "i fell on blak days" pa da instinktivno skočite pod trajvan što bi vam vjerojatno smanjilo izglede u obaranju brzinskog rekorda.

dobijo sam esemes danas od prijateljice. doktorice. (da, da. krećem se samo u tako pomno biranom društvu.) kaže da mi je bivši cimer sinoć nastrado u prometnoj i zgulio si lice. pitah oće preživit. kaže da oće, al da će u ostat ožiljci (na duši). tu je priča poprimila vedriji ton i onda smo se još malo zadirkivali preko poruka, što nema veze sa ovim slučajem unesrećenja. zvao sam onda drugog cimera (koji je u stvari cimer br.1), pa mi se nije javljao. malo kasnije je on mene nazvao. (jel idem možda malo preširoko? da skratim?) nu... pitam njega šta je s ovim, a on mi veli da ne zna i da upravo ide k njemu u bolnicu (ma nemoj, ja tu daleko znam više od njega koji je tamo blizu. viš, viš... 1:0), al da su se vjerojatno ponapijali i porazbijali. pa, reko', daj me obavijesti kad izađeš iz bolnice. kaže on da bude. i tako i bi... vozaču naravno niš, a cima je glavom provjerio koliko je mu je čvrsta šoferšajba. navodno će ga vozač tužit što ju je razbio. taj dio razgovora se već odvijao u grohotu i počeli smo se prisjećat kako je taj isti cima navalio na sirotog yuga (isto glavom. al zbiljla navalio. nešto mu se vozač zamjerio) i kako si je jednom prilikom samorazbio glavu kad smo bili na mini-tulumu kod natali-volim-te. čuo čovjek pjesmu na radiju koja mu je razgalila srce, pa je našo prikladnim da svoju sreću pokaže na način da se zakuca glavom u rub stola. oke... on je tada ostao sjediti u doslovnom šoku, a bogme smo i mi bili šokirani. morao sam ga vodit pred ogledalo da mu dokažem da si je razbio glavu i da mu je loše i da to treba sanirat. nikad neću zaboravit facu prodavačice koja je maltene spala iza pulta od smijeha kad smo svratili u pekaru vraćajući se s mini-tuluma (ON je izgledao smiješno).
tak da se nisam previše brinuo kad sam čuo da je dobio samo ozljede po glavi. možda mu glumičić sad i napravi nešt od face. možda bude novi ciganović. komadi, čuvjte se čovjeka sa nabubrenim nosom, jednim zatvorenim okom i ožiljcima na duši! jer za ljubav treba imat ožiljke na duši. amen!

sjedio je na obali i blijedim očima gledao preko horizonta. na nebu je otkucavao veliki sat sa klatnom. prije nego što mu je mozak utonuo u low-power-mode, samo je nakratko pomislio kako bi bilo zanimljivije kada bi to klatno svojim vrhom zarezivalo površinu mora...

(ja b' se ispričo svekolikom pučanstvu na ovakom bologu, al zbilja mi se nešto pisalo, a nije mi se sad dalo ulazit u neke filozofije. pustiću vam na kraju neku pjesmu da vas oraspoložim i dignem moral i ublažim reakcije :) obećajem. ova "priča", naime, ima i nastavak. u svjetonazor* našeg "junaka" upada lik u crnoj odjeći sa uzdignutom rukom u kojoj drži komadić crvenog papira (kasnije se može zaključiti da je taj lik u stvari nogometni sudac i da našeg "junaka" šalje van igre. na klupu). e! i sad kad on napokon sjedne na klupu, krene se meškoljit i sav se uzjebe. i tu se krene preispitivat da li on uistinu jedan od prve jedanaestorice ili je ipak samo igrač sa klupe. tu krene TA filozofija, a o tome mi se ne da sad. apolođi axepted?)

eo pjesmica kak sam obećo:
(sad tražim nešto što bi eventualno moglo zadovoljit široke narodne mase a da je i meni oke...)
može ovo?

[ extreme ways / moby ]

___

* svjetonazor: pogled na svijet. vidokrug, dakle

za početak da dam jedan veliki minus vremenu vani. nije me uopće fasciniralo. čak je dosadno i predvidivo. loše, brate, loše. -

kao drugo, poručio bih onom KINGU da je MAJMUN!!!! no dobro, pažljiviji gledatelj bi možda primjetio da više sliči gorili, al sve je stvar prirode ćudi. majmun mijenja izgled, al ćud nikad. i to sve zbog žene, naravno. MAJMUN JEDAN!!!

i treće, ali ne i najmanje važno... hm, možda u ovom slučaju i je najmanje važno, al i male stvari treba spomenut. pogotovo one najmanje. i one čine svijet naš svagdašnji. viš, neke ljude i usrećuju male stvari. većinom su to muškarci. ne vjerujem da su žene sretna sa malim stvarima. ma nisu ni muški. samo se prave. ...al ovo uopće nema veze s time. htio sam samo poručit da je netko ostavio tigaretu ronhill lajta na metalnoj polici sa skenerom pored sata koji ne radi, pa ak mu fali ta jedna tigareta, da zna di je može naći. ak mu/joj je lijeno dić dupe, mogu poslat poštom, dehaelom, mejlom ili aplodat na streaming server. mogu i pušit i puhat dim kroz prozor kad je povoljan vjetar, pa nek fata po zraku. ja sam uvijek spreman za dogovore.
tak me to sad sjetilo na onu scenu kad đin hekmen zapali cigaru na pučini (vozeć nuklearnu podmornicu klase alabama (valjda)), pa veli denzelu kako ne vjeruje zraku kojeg ne vidi. tja. ni ja danas nissam vidio zrak, al sam osjetio kak me štipa. prvo sam šljanuo ovu koja se ščućurila pod desnom rukom, a kad me pogledala plačnim pogledom punim upitnika, shvatio sam da je to ipak zrak koji me štipa. da, dragi moji... ZRAK! i istina je šta je ovaj reko. ne moš se borit protiv onoga što ne vidiš, pa sam uteko glavom bez obzira. sad si mislim da sam i obzir trebao ponijeti sa sobom. ako preživim noć, onda mislim da mi ni ne treba. vidio sam ljude koji su preživjeli gubitak obzira. malo šepaju, al skoru su ko normalni. živi bili... ili ne.

[ Missing Link / Dinosaur Jr & Del the Funky Homosapien ]

evo... ja nikad ne kopi/pejstam, pa se nadam da ćete mi oprostit ovo malo slobode... fala!


us and them
and after all we're only ordinary men
me, and you
god only knows it's not what we would choose to do
forward he cried from the-rear and the front rank died
general sat, as the-lines on the map moved from side to side
black and blue
and who knows which is which and who is who
up and down
and in the-end it's only round and round and round
haven't you heard it's a battle of words
the-poster bearer cried
listen son, said the-man with the-gun
there's room for you inside
down and out
it can't be helped but there's a lot of it about
with, without
and who'll deny it's what the-fightings all about
out of the way, it's a busy day
and I've got things on my mind
for want of the-price of tea and a slice
the-old man died

[ us and them / flojdići ]

prkosno je izjavio da se ne boji smrti...
a reko, kao bio si mrtav, pa znaš kak je to?

moš mislit...

[ time / pinkići (čime?) ]

ne mog' tol'ko popit a da ne mogu još jedno pivo strusit pred monitorom. ili dva. čini mi se da mi to već podsvjest kaže da moram ić doma jer mi je ostalo još taman prostora i volje za jedno pivo. ili dva. "za pred monitorom". ili jednostavno mogu popit puno da ne moram ni pazit ni brojat.

kad sam bio mali, onda sam se dosta zanimao za sex... što? kako? ovo-ono... tada sam dobio dojam da muški oće stalno i uvijek bez obzira na prostor i vrijeme, a žene se uglavnom izvlače na glavobolje. ma... neću sad o sexu. "vođenju ljubavi". smatram da je to intiman doživljaj dvoje ljudi. suprotnih spolova (da, konzerviran sam i netko je bacio otvarač u plamen planine usuda...).
s obzirom da sam si interno riješio sva pitanja i dileme u svezi sexa, shvatio sam da nemam o čemu pisat. i to me sad jebe jer sam ipak načeo drugo pivo. a kad me nešto jebe, onda to ima veze sa sexom, a konzerviranost mi ne dopušta da budem pasiv kad je sex u pitanju jer sam ipak mužjak. možda ne baš alfa, al romeo bih mogao bit. i ak se upitam "romeo, o, romeo, zašto sam romeo?", odgovor leži u tome da nisam alfa, a bogami nisam ni pasiv.

što htjedoh reć? ja znam, al vjerojatno se nisam baš najjasnije izrazio. možda se uopće nisam... strpljivom čitatelju ću ipak pustit pjesmu...

[ Marlena On The Wall / Suzanne Vega (nikad nisam čuo za to sazvježđe, al neka...) ]

šta radim?

kao prvo, drago mi je da ste postavili to pitanje.
pa evo... gledam majmune na Z1 i slušam magazin na istom tom teve programu. u međuvremenu je već i stavros (valjda?) krenuo. prebacujem na ručno upravljanje i palim mužiku na kompu. majmuni su oke. oni mogu ostati.

a kupijo sam si danas dasku za vece. da bi mojoj milostivoj bilo ugodnije i udobnije dok provodim sate tamo sjedeć i čitajuć poučno štivo i pametne knjige. i kreativno razmišljajuć. super je taj vece za izolirat se i bit sam sa sobom i svojim mislima kakve god one bile. jebga, ne možemo svi bit serijski ubojice... uglavnom - kupijo. i instaliro odma. sve mi žao bilo maket staru dasku s kojom sam u subotu proveo pola dana čisteć je i natapajuć i čisteć i natapajuć i sušeć i brisajuć. tak je spicanih, i sad je, eto, maknuh. a izdržala bi još neko vrijeme, al jebga, kad kupiš nešto novo, onda to odma oćeš i isprobat. i dobra je ova nova. ima metalne šarafe i vijke i leptire i podloške gumene i metalne. zategneš i ne mrda. nisam je još isprobo na extremna opterećenja kad se bacakam i stenjem i skačem po njoj, al kad isprobam, napisaću recenziju. za sad se pokazala vrlo kvalitetnom. od bakelita. punog. plava. poluprozirna sa ugrađenim zvijezdicama, par saturna i gdjekoji mjesec.
nu, znam da je kič, al mislio sam da će mi ić uz one plave ispirače gamadi i osvježivače mikrookoline. da je bila takva plava bez astronomije, uzo bih nju. al nije bilo. sve neke li-la boje. reko', neću li-la, oću nešto živo. i eto mi.

i uplatio sam si ogledalo za napravit. sutra ću ga podić i instalirat. možda se napokon krenem bavit higijenom lica. definitivno ću se češće brijat. nekidan sam sreo nekog lika u liftu i reko mu da koji je on ugly motherfucker. kad mi je istovremeno odvratio istom mjerom, odlučio sam kupit ogledalo. kad-tad čovjek se mora suočit sa samim sobom. čini mi se da je taj trenutak došao i za mene. ignorance is not an option.

i danas sam još poljubio par vrata različitih prodavaonica. neka se bolje ljube, neka lošije.

eto šta (novo)godišnji čini od čovjeka...


P.S.- ako uzmemo stvar u svoje ruke, a ta stvar je kalkulator, štošta se tu da izračunat...

:DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDD

nasnifo sam se nekih chemikalija u kupionici, pa se sad osjećam grooooooooovy

bejbe! :)))


blah. idem nazad. tu je učmalo, kak se čini, a tamo je super...