U krivo vrijeme na krivom mjestu

Zanimljivo je kako se uvijek nađe način za svrsi shodnu interpretaciju... Live & Let Live!? Koliko puta sam ovo čula u krivom kontekst? Svaki put! Predmetna doskočica u stvari pravu uporabu ima u facility-ima za razne pomoći u spašavanju ljudskih i životnjskih života. Aids, karcinomi, napuštene i zlostavljane žene i životinje etc.
A kad Vlatka Pokos nosi krzno ugrožene vrste, vele ljudi Live & Let Live! Prst u oko! No pustimo mi našu estradnjaču, kad se ne radi o našoj kože ne?
I sad, neboder, cca 4 stana po katu X 12 katova = 48 stanova X 2 odrasle osobe = 96, tj. cca 100 čovjeka! Ono na komad... I jedan taj stan sa 2 čovjeka + 2 djeteta. Zlostavljanje je konstantno, ono muž mlati ženu, žena mlati djecu (nebitno koja kombinacija) i svi to znaju. Da, da, znaju. Na lifu piše: "-ne lupaj maminom glavom od zid". Krik djece odzvanja katovima ispod i iznad. Noć-dan, Jutro-podne, sat-tri sata i tak...
I sad, svih tih 98 preostalih čovjeka, koji za sebe smatraju da su moralni, pravedni, pošteni, spremni pomoći etc. NE REAGIRA!!! Ne znam što kaže zakon, ali po meni oni ne zaslužuju ni trunku manju kaznu od zlostavljača!
I onda, kada ih se pita, kažu: "-Live & Let Live!" Dva prsta u oko, odmah! Tko je pitao to zlostavljano dijete želi li živjeti tako? Da li mu je itko ponudio pomoć, ako već nije pomogao? Da li ga je pitao kako je ili su svi gledali u stranu? Kao oni majmuni! Prvi se drži za uši, drugi za oči, a treći za usta. Da su na mene računali, tada bi nacrtali i četvrog koji se drži za jaja.
Svi smo mi odgovorni kada čujemo krikove, strah i bol! Krivi su svi koji se prave majmunima! I nikada, po cijenu vlastite egzistencije, neću odstupiti od toga! Nikada neću prihvatiti da je to "normalno" samo zato što je uvriježeno u način življenja današnjeg "modernog društva"... Nikada se neću praviti da me se ne tiče nečije zlo ili nečiji zločin! To bi značilo da ga i prihvaćam!

već dugi niz godina borim se s primišlju tko je ovdje lud? naravno, većina za sebe smatra da je potpuno normalna, čak i više od prosjeka - iznad večine... i sad nađem se ja, jedna mala točkica, koja se nikako ne uklapa u nikakve društvene norme, sustav na kojemu se temelji komunikacija među ljudima, ideje i razmišljanja koje/a su van dosega sposobnosti razumjevanja drugima... kao takva, neuklopiva dakle, mogu jedino zaključiti, to bi zvučalo kao jedino logično, da sa mnom nešto nije u redu... mislim, suludo bi bilo za reči da su svi oko mene ludi, a ja jedina normalna...
e sada dolazimo do relativizacije pojma normalnosti... nešto što je jednom bilo normalno, danas nije i obratno... s obzirom da ne odustajem od ideje da je sa mnom u stvari sve u redu, a sa drugima nije, svakodnevno se nalazim u frustrirajućim situacijama u kojima se susrećem s ljudskom prirodom, koja svakako nije prema mojim kriterijima prihvarljiva...
čvrsto sam uvijerena da je najveće čovjekovo zlo licemjerje. odražava se u svakodnevnim situacijama, samo što oni licemjerni manje to opažaju, jer ne žele osvijestiti da i njihovo vlastito ponašanje nije vrijedno poštovanja, kako vlastitog tako ni tuđeg... začarani krug...
od prodavačice u trgovini koja je strašno bezobrazna, a i ona sama je kupac kada nije na svome radnom mjestu; pa preko onih koji su protiv ubijanja životinja zbog krzna, a u istima se šetaju; pa oni fini i pristojni, dragi i topli koji su nam uvijek nasmiješeni-pomislio bi čovjek kada ih vidi da je baš naša pojava u tom trenutku u njihovom životu izazvala neopisivu sreću, a kad ono iza leđa bolje da ne znaš; pa varanja i pronevjere od partnera ljubavnih, poslovnih; rodbinske veze - strave i užasi; oni koji sude drugima za zločine manjima od vlastitih; oni koji se ispričavaju, a u sebi hrane mržnju; lažni komplimenti, prešućene istine...
pokušala sam zamisliti jedan dan u koži jednog recimo tamo švapskog oficira koji preko dana spaljuje žive ljude, muči, masakrira, ni životinje nisu toliko okrutne koliko je taj čovijek u stanju nanjeti boli nepoznatom čovjeku i još pri tome uživati u istom... ...a s druge strane, na večer dolazi doma, stavlja na krilo svoju malu djevojčicu od 3 godine, miluje ju po svilenim kovrčama, i smješka joj se prepun ljubavi i topline...
današnje društo je šizofreno i definitivno sam rođena u krivo vrijeme na krivom mjestu...