Moja riječ nema smisla...

*** Otjeraj me
od sebe
jer ja
nikada neću naći
 dovoljno snage da odem... ***

...bz bz bzzzz bzzzzz zzzzzzzzzz....
tamo-´vamo, tamo-´vamo, ´vamo-tamo...
ovo-ono, ovo-ono...
dosta je tog zujanja!hoću malo mira..želim se probuditi ujutro sama od sebe (neka budilica barem jedan dan ostane uz krevet,jadnica pada po podu, udara u zid, svaki dan, svaki dan), namirisati sunce, izležavati se do kad me volja, laganini skuhati ness, pijuckati ga na balkonu uz female magazines, klafrati na telefon sa dragim ljudima, izaći svježa i odmorna (za promjenu), ući u sivo-plavu limuzinu iz ´89.-e (yugo), odvesti se na plažu i udisati more, ne raditi ništa, skupljati kamenčiće, zapaliti p-e, slušati svježinu dana, razmišlajti o sreći, srediti nešto za jelo, družiti se, slušati muziku, uživati u sebi i svijetu oko mene....
ne juriti okolo, ne izlaziti u 8h (od 1.maja u neljudskih 7h)izmoždena i natečena od umora, ne imati glavu punu misli tipa:"moram ovo, još ono, stići tamo, nazvati ovamo, odjuriti tamo..", ne lijepiti papiriće s porukama tipa:"obavi to, moraš ovo, javi, kupi, odnesi, donesi..", ne se vraćati u 24h smoždena, ne zaspati umorna od dana s crnim mislima, ne, ne i ne!!!
i vičem NE brzom životu, i vičem NE uštogljenom rasporedu!
hoću mira!
neću ovo...

Ti...
 
Ti koji ne postojiš,
Ti koji me MOŽDA razumiješ,
Ti koji me držiš kao kap rose na dlanu,
Ti kojeg želim voljeti najviše na svijetu,
Ti koji si drugo JA,
Ti kojeg neću nikada sresti,
Znaj da sam tu da ti vrijeme brže prođe
i da se ne osjećaš tako usamljenim nikada više!

 
 
 

zašto se veliki ljudi uvijek smatraju malima i obrnuto? Zašto veliki ljudi ne vide svoju veličinu, a mali misle da su straaaaaašno veliki i bitni? ;(
zašto svi kažu da je sreća u nama, da smo sretni onoliko koliko si dopustimo i ovisno o tome kako gledamo na svijet oko nas, a svi smo pomalo nesretni? Zašto ako je tako jednostavno biti sretan? Zašto, ako već splet događaja tu ne igra nikakvu ulogu i nekad smo sretni iako je vani pljusak, iako smo pali ispit, iako nas je automobil u prolazu zalio cijele, zašto?
Zašto je danas estetika tako jebeno bitna svima? Zašto prvo što kažemo i prvo na što obratimo pažnju je estetika i zašto se danas tako malo pažnje pridaje bitnijim stvarima? Zašto prvo što kažemo kad pokušavamo nekome objasniti o kome se u priči radi je: «ona debela, onaj zgodni, ona sisata»? zar je to toliko bitno? Jesu li moje noge duže ili deblje od tvojih, imaš li ti ljepša usta ili veće grudi? Zašto se ne možemo posvetiti važnijim stvarima i razvijati se kao osobe, jer tu smo zato, a ne samo gledati tko se kako obukao, gdje su sconti i kako kupiti nove in čizmice na rate?
Zašto ljubav nekima dođe samo tako, a onima koji to žele i očajnički se trude naći svoju srodnu dušu, to nikako ne polazi za rukom?
Zašto pokušavamo u svemu naći smisao? Otkriti tajne znakove u nekim sitnim i uobičajenim situacijama... zašto spominjemo sudbinu za sve dobro i sve loše što se desi kad nismo sigurni postoji li ona uopće ili je to samo naš način za objasniti si neobjašnjivo?
Zašto uvijek kad pomislimo da smo na konju, padnemo s njega?
Zašto neki ljudi ne razmišljaju ni o čemu i tako im je lako i lijepo?
 
 

pametne li nacije..takve nema na daleko i naširoko, ma ne, nema je nigdje na svijetu! mi smo toliko pametna nacija da je to milina jedna, svi smo puni komentara, kritike, ispljuvaka, bljuvotina, režanja i pametarenja jedni drugima...svakih koliko se usudite nekoga ili nešto pohvaliti, dati nekome ili nečemu kompliment, reći mu:"bravo, samo tako nastavi"ili dati dobronamjernu kritiku? ne, to se ne radi, to nije frajerski, to je glupo....treba srati po svemu i po svima jer to je in, to je totalno cool, što više pljuješ po drugima, to si veća faca, sam sebi valjda...moš' mislit!
*po meni je veličina velikih ljudi u tome da znaju cijeniti druge, a oni koji nikog ne cijene nisu sposobni ni za šta, samo misle da su bog zna kako uspješni!
znam da se ne slažete sa mnom , ali mi se i za to živo jebe! ***

traži se spasitelj/spasiteljica!
to mi dobro ide, spašavati druge i sebe uvaljivati u sranja, da se javim?!
a kad će mene netko spasiti ? od sebe same ?/po mogućnosti ;)/

 *** bolje biti prvorazredna verzija sebe, nego drugorazredna verzija nekog drugog ***

čuje se čaj u mom želucu, a ja ni ne volim čaj..
pa šta mi onda bi da popijem toliko čaja?
zdrav život-he he :))) mo'š mislit...
fuj!
već sutra ću se preforsirati pljugi i pive, ma kakav zdrav život?!
jebeš čaj... samo mi bez veze glogoče po tijelu...a to nije potrebno..ni ugodno..
glo, glo, glo...

ajme!
da mi je ovdje , glavu bi mu zatukla o zid!
kad se netko pravi blesav, a vidi i čuje da sam cijeli dan izvan kolosjeka i to samo zbog njegovog ponašanja, a onda mi servira sms poruku sadržaja :"laku noć ljubavi, lijepo mi spavaj!"...ja ostanem bez komentara i momentalno me uhvati drhtavica od živaca...kad me netko ide praviti budalom, a zna da to nisam, popizdim!
na tu poruku dobio je sms sadržaja:"fuck off" jer je to jedino što sam u tom trenutku napadaja bijesa mogla smisliti i to zaista i mislim! goni se u krasni kurac! to bi zvučalo bolje, ali nije mi palo na pamet! naravno da nakon te poruke više nije stiglo ništa s njegove strane, a znam da će ujutro stići poruka sadržaja:"dobro jutro ljubavi!"(da, blesavi smo uvijek i zauvijek, ali of kors kad nam tako paše)a kad ta poruka stigne, zatući ću ga čekićem! pa sutra u crnoj kronici čitajte:" zatukla dečka čekićem zbog krive sms poruke"-joj da je samo to krivo!
grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr

... pa i voda danas ima bolji okus...
laku noć :)

:)
i smijem se...
i smiješ se...
i sve je opet kao prije...
zamišljam da ničega se više ne sjećam...
:)
:)

s koje god strane pogledam situacija je totalno ista-
pa zašto bi ondagledala s tamnije strane kad mogu s one svijetlije?
zašto bi stavila tamne naočale, kad mogu svijetle?
zašto bi krenula težim putem kad mogu lakšim?
onda se barem mogu furati da je život lijep iako sam gomilu dana mislila sasvim drugačije, a cijelo vrijeme sam plivala u istim govnima..samo sad imam žuta stakla i boli me briga...
:)
 

Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala
njegovoj zeni. Izvadi jedan zamotuljak u rizinom papiru
i rece : " Ovo nije bilo sta, ovo je nesto specijalno.".
 
Odmotao je paketic i odbacio papir, i onda se
duboko zagledao u biranu svilu i cipku. Ona je
ovo kupila kad smo bili prvi put u NewYorku, prije
otprilike osam ili devet godina. Nije to nikada
upotrijebila. Cuvala je to za neku "specijalnu priliku".
"Dobro... ja mislim da je sada prigodna prilika za to".
Prisao je krevetu i polozio rublje pored druge
garderobe, koju ce ona imati na pogrebu. Njegova
zena je umrla. Okrenu se prema meni i rece: "Ne
cuvaj nikada nista za neke specijalne prilike, svaki
dan u tvom zivotu je specijalan".
 
Jos uvijek mislim na njegove reci... one su promijenile
moj zivot.
 
Vise citam, a cistim manje. Sjedim na terasi i
uzivam u pejsazu, i ne smeta mi korov u vrtu.
Provodim vise vremena s porodicom, a manje na
poslu. Shvatio sam da je zivot u sustini jedna cjelina
ispunjena uzicima, a ne tecaj prezivljavanja. Vise
nista ne cuvam. Upotrebljavam moje kristalne case
svaki dan. Obucem moj novi sako, kad idem u
supermarket, ako mi je zelja. Ja ne cuvam moj
najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga
upotrebljavam uvijek kad pozelim.
 
Fraze..."jednog dana" i "jednog od ovih dana"
su nestale iz mog rjecnika. Ako nesto vrijedi
vidjeti, slusati ili raditi, onda ja to zelim vidjeti,
slusati ili raditi SADA. Ja nisam siguran u to sto bi
zena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je
nece biti ovjde sutra, u sta mi svi vjerujemo.
 
Ja mislim da bi ona bila vise u kontaktu sa svojom
familijom, svojim najblizim prijateljima. Ona bi
mozda nazvala svoje stare prijatelje i molila za
oprostaj za neke nesporazume, i pomirila se s
njima. Vjerujem da bi ona isla jesti u kineski
restoran, to je njena omiljena hrana. Upravo ove
neuradjene male stvari sto meni smetaju, ako bih
ja znao da su mi sati izbrojani. Smeta me sto sam
prestao sretati moje dobre prijatelje koje sam ja
"jednog dana" htio kontaktirati. Smeta mi sto ne
pisem pisma, koje sam mislio pisati "jednog od
ovih dana". Smeta mi i zalosti me da nisam rekao
mojim roditeljima, mojoj braci i djeci, cesce, koliko
ih volim. Sada pokusavam da ne zakasnim, ne
drzim po strani, ili cuvam nesto, sto moze obogatiti
nas zivot sa smijehom ili radoscu. I svaki dan kazem
sebi samom, da je danas jedan specijalan dan...
 
Svaki dan, svaki sat, svaki minut... je specijalan.

 
nije me bilo, pa kratki rezime:
dan prvi

test negativan ! /tooooooooo/
u kutiji stigle shoebedo shoes-e /valjda s neke nagradne igre/ i to lijepe full! /toooooo/
umor me krši...
lova curi ko luda-kuna po kuna, račun prazan, a gdje mi je plaća , gdje se prije istopila rastopila? ;(
pljuga pred spavanje, a umor me krši...kad će vikend?
dan drugi

umorna ko pas, sve umornija, hoće li taj vikend više?
kratka šetnja uz more,uhvatila pola sata sunca nakon posla, kako to puni baterije...mmmm, i to uz more, joj, kad će to ljeto?
stigla i menga /toooo/, kaže dr.-stress!!! negativno utječe na te stvari, ma ne seri! kažem ja, pa probajte se manje živcirati, kaže ona, a kako?pitam ja...i još ne znam odgovor...
sve je skupo za riknuti...a para se nema..računi of kors stižu..
 
dan treći-petak

evo i vikenda
par sati ranije otišla s posla, ima i prednosti ta državna uprava..
registrirala auto, kako je to skupo!!!!
bez štele yugo ne bi prošao eko test... a ovako-ko grom! :)
skršena padam u krevet i nakon pljuge ostajem zacementirano onesvještena do jutra..
dan četvrti

napokon vozim!!!! i to svoju limuzinu ....lagana frka, hvatam ritam i ludo se zabavljam...
idem i van autom, tko mi šta može?
op, op...
lizaljka-pušite molim, 0,7! , dozvoljeno je 0,0, dajte vozačku i očekujte kaznu!!!!
NEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!/PRVI PUT SAM NA CESTI..../
NE PADA JABUKA DALEKO OD STABLA, KAŽE STARI...
a meni je zlo...i to ne samo od alkohola...
 
zaključak:
*** bolje se roditi bez one stvari, nego bez sreće!!!! ***
 
idem tražiti sponzore.... ;)
 
 
 
 

Ajme, what a day...today...:(
 
Prestrašni osjećaji su me danas spičili u glavu..
Naravno da mi je život i dalje u konfuziji..
Naravno da će takvo stanje potrajati, mislim skromno, ne tako kratko..
Nemam pojma kad sam se zagubila, kad sam prestala uživati u životu..
Znam da nije bilo tako davno dok još nisam razmišljala nego sam znala da koračam pravom stazom, osjećala sam  da su sve kockice mozaika na svom mjestu, imala sam zaštitu, imala sam ljubav, imala sam tebe, imala sam svih, i što je bilo najvažnije imala sam sebe..
A sad?!
Sad odjednom NEMAM NIŠTA!!!!
Apsolutno ništa..
Neko nezadovoljstvo se zavuklo duboko u mene, neki kukavičluk, neka nervoza i sve to ne jenjava ni milimetra, jebem ti...
Već me izluđuje...
I samo se talože novi razlozi za strah i paniku...
 
Jedan
Mali
Jeftini
Drveni
Štapić
Na
Stolu
Puno
Toga
Bi
Mogao
Sjebati
Do
KRAJA!!!
/A na njemu piše:
onako kulturno- « baby check»/
/umjesto- «shit heppens»/...
 
kako god bilo, znam unaprijed da će mi jutro biti za kurac...barem tih 5 min. gledanja u jebeni drveni štapić!!!!
Ali koji kurac sad serem tu i kukam kad bi ja u istoj situaciji rekla drugima:»poslije jebanja nema kajanja!»pa sad to isto vrijedi i za mene!/eto toliko, stara moja, samo toliko ti mogu reći trenutno../
 
E da, ljudi, počela sam glumiti samostalnost!
Ne na svom terenu..
I sve što vam mogu reći je da je samostalnost jebeno skupa...skupa je financijski, ali i fizički, a ni psihički nije laka...volim ju i mrzim istovremeno...a do nje je došlo:
Nakon veoma ružne scene (kao iz brutalnih francuskih filmova)-pa nije ni čudo- gdje murija koju sam ja pozvala upada u moj stan i odvodi moju staru koja je usred sloma živaca napravila kaos u stanu, a bogami i u mojoj duši..i da mi je netko rekao da ću pozvati muriju da mi odvede staru, rekla bi mu da je lud, a ovako sve se čini kao mutan film, iako znam da nije film...ujedno znam, da je to bilo jedino moguće rješenje i ne žalim ni trenutka, i da se ista stavr desi, opet bi isto reagirala..dosta mi je maltretiranja i gledanja svakakvih sranja, dosta mi je zataškavanja svega što se dešava između naših 4 zida, dosta mi je slomljenih čaša, noseva i isplakanih suza... **** želim svoj mali mir i želim živjeti svoj život...
 
Pa zašto onda i dalje plačem i zašto imam osjećaj da tek sad ne živim svoj život?
/jel moguće da sam skroz otišla u kurac?/
 
gdje je nestalo veselje, bezbrižnost i sreća?
Još jučer su bili tu...
A znam i zašto, jer nisam bila u ovom gradu duhova, bila sam na svom terenu, u svom gradu, ne u ovom vašem...
 
Al dobro, što je tu je..prolazimo već 2 tjedna jedna pored druge bez pozdrava i jebe mi se živo..nije baš da mi se jebe živo, ali pokušavam da mi se jebe živo, kad se već tebi jebe živo..
 
 
Došla je žuta obavijest o primitku paketa za koji ne piše odakle dolazi ni tko ga šalje..ne bi se čudila da si mi poslala bombu ili mrtvu mačku, iz pakosti ili inata...
 
Postajem li paranoična?
 
Ma ne, samo serem...
 
Odluke dana:

pod hitno probati naći liječnika ili znanstvenika koji mi može isprati mozak- da krenem od početka, bez duhova prošlosti, bez slika tužne mladosti i još tužnijeg djetinjstva, i srce-da napokon prestane lupati kao ludo, da prestane krvariti od boli i usamljenosti, da prestane plakati..- nerealno-zaboravi...sad bi moj bivši meni rekao: «svatko svoj križ nosi»i ima pravo, zato kučko stisni zube i tjeraj dalje!
Upisati yogu-ponovno, da mi malo steše živce ako je to moguće..
Pokušati živjeti donekle stabilno i normalno
Raditi samo ono što me veseli, a tu definitivno ne spada sex bez zaštite.../glupačo../
Baciti se pod tuš i leći ranije napokon jedan dan... /0:23 h je tebi ranije?!)
Prestati srati gluposti po tastaturi, jer pola toga ionako ne misliš baš tako crno, jer svi znaju da si glupi optimist po prirodi i za koji kurac onda sereš ovako?!!! Povremeno...doduše....
 
Laku noć moji mazohisti koji ste uspjeli doći do kraja ovog odurnog teksta...
Laku noć i ostali koji ste na pola puta odustali, i ja bi na vašem mjestu, za koji kurac da mi neka budaletina kvari doživljaj krasnog i toplog početka proljeća?
**** so long.....