Moja riječ nema smisla...

i evo je, još jedna sms poruka:
"laku noć ljubavi. love U :)"
tako jednolična, svaki dan ista, beznačajno naivna..fuj..
*znaš da ti nisam ljubav i znaš da me ne voliš...pa za koji kurac onda glumimo neku KAO LJUBAV????? !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Dobitak i gubitak na jednim se saonicama voze. ČEŠKA
 
Tri su najvažnije stvari za uspjeh u poslu: upornost, upornost, upornost. GETTY
 
Najbitnije u biznisu je znati ono što drugi ne znaju. A. ONAZIS
 
Mnogi su propali na velikom poslu, a nitko na malom KOTRULJEVIĆ
 
Pravda se sastoji u tome da svatko dobije svoje. KOTRULJEVIĆ
 
Samo se počni bogatiti, dalje ide samo od sebe. FINSKA
 
Brzo se najesti šteti želucu, a brzo se obogatiti šteti životu. MONGOLSKA
 
Osim smrti i poreza, ništa nije sigurno. ENGLESKA
 
 
 U svoju pamet se uzdaj, s tuđom se savjetuj. RUSKA
 
Nije mudar onaj tko mnogo zna, već onaj tko zna ono što mu je potrebno. POLJSKA
 
Mudar čovjek štedi vrijeme i riječi. FRANCUSKA
 
Ne napredovati znači nazadovati. LATINSKA
 
Tko se ne poboljšava, taj se pogoršava. TALIJANSKA
 
Tko po mraku hoda, često razbija glavu. HRVATSKA (mda? i mi, hrvati znamo smisliti jebenu poslovicu, ha? :)))))
 
Tko želi jeftino kupiti dobar savjet, mora skupo plaćati kajanje. DANSKA
 
 
Sreća je sklona onima koji se služe razumom. ENGLESKA

THE BOXES....
 
Jebote život mi je u kutijama....
U vrećicama...
U putnim torbama...
Ulazeći u stan u kojem sam proživjela najnesretnije i naisfrustiranije trenutke života uz nju, koju ne podnosim, a ni ona mene, zapinjem o prvu, drugu, treću kutiju, pa o prvu, drugu, tereću, četvrtu putnu torbu, pa o prvu, drugu, treću, četvrtu, petu vrećicu, pa još o jednu, dvije, tri kutije..kao da nismo majka & kći.kao da smo glavni neprijatelji, glavni rivali, ja crna, ona bijela, ja aktivna, ona pasivna, ja optimist, ona pesimist, ja željna života, ona depresivna....ja još kratko normalna, ona luda već godinama..ulazim u svoju sobu, ulazim u moj svijet..moj svijet odjeljen od vanjskog, sjebanog, a opet na tuđem terenu.želim otići u svoj svijet na svom terenu, ali to za sad nije moguće.želim nju otjerati na drugi teren, ali ni to nije moguće.boji se da gubi svoj teren, pa instiktivno, poput mačke dolazi na njega i obilježava ga.trudi se dokazati da makar stajao prazan mjesecima, više neće, neće i to zato što sam ga ja ugrozila i sad mi mora pokazati tko je tu gazda kad god poželi iako gazde nije bilo duuugo, duugo.sad je tu i kaže:'ako ti ne valja, odi čim prije!' i to i misli.'i hoću, da znaš!' i to i mislim, čim uhvatim prvu priliku, čim vidim kako ću i gdje ću. I znam da će to izgledati kao da si me uspjela otjerati, uspjela mi dokazati tko je gazda, ali boli me ona stvar. Samo želim svoj svijet i svoj mir, daleko od tebe.tebe odavno izopačene, sa bolesnim idejama u glavi i glupim dokazivanjima kroz cijeli život.i nije mi teško i navikla sam, bježati od tebe, biti sama..nije problem..
 
Stigla je sms poruka:
 «i da si na drugoj strani beskraja,  daleko iza snova, stoljeće jedno da nas razdvaja ko daljina ova, od mene te sakrila ne bi. Ne prođe ni sat a da ne pomislim na tebe.»
i pomislim:
* za koji sam kurac dolazila ovdje? Ne sjećam se koji je bio povod, koji su bili razlozi, koja mi je bila pička materina?! *
tamo me netko voli, Rijeku ja volim, iz razloga raznih, a ja pobjegla u vukojebinu.daleko od sreće, daleko od života i daleko od tebe.ne kažem da si moja sreća, al moja sreća moja je sloboda. I znam da je istina :
*when you lose freedom, you lose everything!* nije ni Janis Joplin bila luda kad je to rekla, ili smo samo jako slične. Nije ni važno, više to uopće nije važno...
ja samo znam da ne znam..ni koga želim uza sebe, ni do čega mi je stalo, a i snage mi ponekad prifali na kratko i hrabrosti također..malo sam se pogubila..malo sam konfuzna.znam da hoću što god mogu, što god odlučila, mogu, i bit će mi dobro, na svoj način, ali od šume ne vidim drvo, ne vidim onaj pravi put u kojeg sam do nedavno bila skroz sigurna...znam da moram donositi odluke, od životne važnosti važne odluke baš sad, u ovom trenutku..jedna odluka vodi do druge, a zajedno grade stil mog života...moju budućnost..i nije svejedno što odlučila...još kad vidim kako vrludam...hm...pa malo postajem zabrinuta...
a onda povučem lajnu, smotam pljugu, posexam se s tobom i zabrinutost prolazi na trenutak...
 
do sutra...
 
a onda i dalje ne znam gdje sam krenula i kamo ću stići...
 
i nekad me i nije briga...
u rijetkim trenucima indiferentne nezabrinutosti...
jer sve što znam je da ne želim pasivnost i nije mi problem biti all the time in the move i to mi daje nadu, nadu u izgradnju samostalnosti, potpune slobode, a time i sreće...
pa ma kuda god otišla, kuda god stigla , kamo god stala i gdje god se stacionirala za tren ili čitavu vječnost..

poslužiti ću se citatom dragog kolege sa iskrice, Will_E_Coyote -a,jer me ta ista misao pere već danima, a on ju je izrekao baš onako kako se vrti u mojoj glavi, a ja to nisam tako lijepo sročila...pa dakle :
' ....o samo jednoj odluci ovisi kako će ti kompletno izgledati život u idućih nekoliko godina.
 
Da li ostati ziheraš ili ako zatreba zaigrati i na blef?'
i sad ti odluči ispravno i neka te ne bude strah!
pa jebem ti, kako se to radi?
ja uvijek kad trebam izvuči veću kartu, izvučem manju, kad igram pismo-glava, odaberem krivo, kad izvlačimo šibice, naravno da je moja ona najkraća, pa kako se onda nadati da ću u bitnim odlukama ispravno odlučiti?! kako?!!!!!
i znam,znam da ću se pitati za koju godinu:'kako bi mi sad život izgledao da sam otišla tamo, preselila se, zaposlila i ponovno pala na njega?'i iako znam da to neću napraviti, požalit ću jednom, pa barem na trenutak...
:(
 

'Otjeraj me od sebe
jer ja nikada neću naći
dovoljno snage da odem'

jebote, kakvi uleti...
mudro do boli... slušaj vamo:
'Ti bi meni dobro došla večeras...:))'
'baš bi ti dobro bilo samnom...:)' /kad bi bili pismeni još k tome../
'Upoznaj mene,ja sam novi...:)))'
'ja bi tebe :) imas dobre sise :)...'
'pa jel se mozemo bolje upoznati ili ne?bolje znaci da se nadjemo na kavi ?'
'Sexy.:)Volio bih vidjeti i vise.:)'
 
'Ajd se udaj za mene...:)))...'
 
itd.itd.
nastavak slijedi ako me se nešto posebno dojmi, a do tad nosite se u guzicu s takvim porukama, molim Vas najljepše....

"O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti. "

pa onda u krevet da možemo sutra opet probuditi se u 7h i šljapkati po bljuzgi koja je ostala od snijega do posla koji nas umara... ;(
Kad je tuga, treba da se cuga
Život nije uvek bog zna šta
al' za svaki slučaj uvek uzmem šta mi da
parče neba, parče leba
i najviše sna
A kad sam tužan
da bi mi bilo fino
ja često sam taj džumbus potopim u vino
Dajte mi vino,
vino nek se toči,
dok traju dani,a naročito noći
jer tu je tuga
ta moja stara druga
a kad je tuga onda treba da se cuga
Dešava se da izgubim sve:
ženu koju volim,
neke dobre drugove.
Zaboravljavam sve i praštam davne dugove,
sve svoje boli ja lečim znanim lekom:
rumenim vinom, ta neću valjda mlekom?

...ova Disciplin a Kitchme doista razbija, diže i izbija glupave misli..zašto ju nisam tako dugo slušala?!
i iako je dan bio ravan debaklu, jako dobro se osjećam zbog jedne lijepe rečenice pune ljubavi za koju krajnje naivno mislim da je meni upućena...jesam naivna, ali to je tako lijepo biti...praviti se blesav i uvjeravati se u optimizam..i dok si na dnu i dok si na vrhu..uvijek misli tipa:'kako je sve super, kako sam ja voljena, kako je život lijep!'i bit će ti super, vremenom ćeš otupiti i kliziti kroz život,isprati si mozak, pa šta? jer mislila ovako ili onako isto mi se piše.samo ovako možda koju godinu kasnije dobijem čir na želucu..ne s 25, nego sa 33.na primjer.
ova država definitivno ide u kurac.prvi dan na poslu i svjesna sam toga toliko da me ni sam Bog ne može uvjeriti u suprotno.ljudi su toliko demotivirani malim plaćama, da je to sramota.ljudi, rad u državnoj službi je sve samo ne obećana zemlja!!! nemojte se zavaravati..visoka stručna sprema ima 3500 kn! jel to u redu? guliti fax tolike godine da jedan konobar ili trgovac ima bolju plaću? / uz dužno poštovanje trgovcima i konobarima, ali fax bi trebao biti fax../...je li čudno onda što ima mita kad s 3500 kn možeš jedino guzicu obrisati ukoliko ti ostane kad platiš sve režije!dosta kuknjave, bit će sve u redu...imat ću svoju gajbu:
1.kad mi starci umru tragičnom smrću/ne daj Bože/
2.kad se bogato udam/ne daj Bože/za tipa kojeg ću mrziti a i on mene, ja njega jer je iznad mene, a on mene,jer mu nisam dorasla financijski samo naravno..inače ću biti za njega glavni zgoditak, jer će on biti ćelav, debeljko i čim stariji da zvekne čim prije jer neću moći upražnjavati bračne dužnosti duže od par godina..zbog gađenja naravno..
3.kad uštedim da ga kupim, ako dovoljno poživim i ako se životni vijek poveća na 500 godina života /ne daj Bože/
4.kad dignem na lottu ili sličnim igrama na sreću koje doduše rijetko prakticiram
5.kad odnekud iskrsne turbo bogati rođak kojeg ću fascinirati svojom anđeoskom pojavom toliko da će mi obezbjediti sve što samo poželjeti mogu, pa naravno i stančić od 100tinjak kvadrata..
6.kad se preselim na Novi Zeland i krenem zarađivati na ovcama, pa za 10 -ak godina dođem sa dovoljno kapitala da kupim ne jedan nego dva stana..
dakle, šansa da doživim uživanje u vlastitom domu je ravna nuli..
ali, dosta kuknjave, la vita e bella!
;)

jebem ti, nikad me nije bilo ovako strah...
dana što dolazi,
noći što odlazi,
ponovnog privikavanja na ovaj usrani učmali grad,
novih faca,
glavonja kojima nije mjesto tu gdje jesu, a moramo im kimati glavom iako mislimo:'ma nosi se ti lijepo znaš gdje..'
života bez tebe,
života s njim za koga znam da mi ne odgovara koliko i u čemu bi najviše trebao,
krivih odluka,
mog neznanja,
usamljenosti u smiraj dana,
gomile neraspakiranih vrećica i torbi usred stana,
tvojih sms-ova koji me dirnu kad ne treba, jer onda ne znam više što da radim...
paničarim, kao i obično, moram scoolirati i guliti dan po dan, dan po dan...
dan po dan...

tko zna zašto moje oči sjevaju k'o varnice? ;)
možda zbog njega: nepostojećeg, nedokučenog, nedostižnog i savršenog? .....kojeg ću nadam se jednog dana ipak sresti... ;)
i don't give a damn...k'o fol...ipak je sve bilo kao fol... ;(

evo još jednog..dana u nizu...očekivano je došao i potpuno utvrdio tjeskobu koja me ispunjava...svakog dana liježem sa misli:"sutra je novi dan..."..pa kako me onda jebem ti, može probuditi isto sranje svakog dana:ona ista tjeskoba i bol??????"
želim se buditi uz nekog, uz koga, to ne zna nitko, a boga mi ni ja..takav se još valjda nije rodio..ne podnosim buđenje uz tebe kad me jutro upita svaki put:"koji k.... radiš opet ovdje?"a ja mu ne znam odgovoriti...želim se buditi a da se pitam:"kako je moguće da ovolika sreća postoji???ja uz tebe..."možda tripujem na romantiku, ali želim biti tvoj tim.želim ti biti leđa uz leđa, kao dva ratna druga ;) Mirko i Slavko :)ja & ti :)
 
želim da me probudi tvoj pogled pun ljubavi, a ne ova tjeskobna jutarnja seansa koja me prati već dva mjeseca, a kao da su godine...
 
s druge strane kad bi srela svoju drugu polutku, tako bi , mislim, zbrisala, da bi to bio opći trans...ne bi me našla ni organizacija za prolnalazak ljudi...kada bi te spoznala, opekla bi se o rizik i nestala.zbrisala, kako god...
i iako te volim, nisam spremna za tebe, nadam se da ćeš me ipak pronaći i uvjeriti me u suprotno, jer mi smo tim i tu nema Boga...
 
!!!!! L.
"da li je sve bilo samo fol?"