Moja riječ nema smisla...

nisam dugo plakala...
stvarno dugo...sigurno par mjeseci...a nije da nisam imala razloga...i zato je sad poseban trenutak, gotovo zaboravljeni osjećaj nemoćne djevojčice koja u stvari i ne zna zašto točno plače...nagomilalo se tuge...i bijesa..i nevolje...i svega...i svačega...samo znam da sam smiješna natečenih, velikih očiju u kojima se vidi rijeka tuge...koja curi niz bradu i kaplje po svuda, po podu, po tipkama, po prstima, po majici, po tijelu...i što je najgore ne staje...nikad kraja...jedna suza vuče drugu i govori joj:"dođi i ti, povedi ekipu, ovdje je gomila tuge, pravi party..."
toliko o plakanju...smiješna pojava..."plači, plači, manje ćeš pišati" rekla bi mi mama dok sam bila mala...iako nije istina...
već dugo se nisam osjećala ovako tužno i usamljeno prije svega...već jako dugo...samo da ne potraje..ne daj Bože...
i fališ mi da ti plačem na ramenu, da ti suzama smočim rame, dok me gladiš po glavi i bacaš glupave fore koje mi nikad nisu bile smiješne (ili jesu?a lažem..)...nemam s kim popričati, onako istinski, dubinski i potpuno...i mrzim se, mrzim se jer se sažaljevam..između ostalog zbog toga...a nemam zašto...u biti...sažaljevati se...mrziti se možda i imam zašto...
dosta sad...fajrunt glupostima...

..da li suze ispiru tugu?
 
meni je sve teže...
 
..i zašto je svaki kraj težak, pa čak i kraj nečeg groznog?    
 
 

 

...jebem si mater glupu...svaki put kad se potrudim oko nečega, dobijem kolac u kičmu...hoću li više stati s tim mazohizmom i prestati se truditi oko svega i oko svih...tko se, jebem ti, trudi oko mene?! koga god, što god, pitam dobijem nazad:"a probaj pitati nekog drugog, možeš li ipak ti to organizirati/pitati/napraviti/nazvati/platiti?, ej, ne mogu sad, pokušat ću-pa redovno ništa i bla,bla..."
 
sebična, glupa, usrana govna....
 
gnjavim se skuhati ručak, postaviti stol, dekorirati sve, jer jedino tako i znam, i onda čujem:" ne volim luk, nisi valjda češnjak stavljala unutra?, ne jedem salatu s octom, hvala na ručku-ironično-trebala si me pitati da li da staviš luk..."ma goni se ti fino u tri lijepe...došlo mi je da idiota zajedno sa tanjurima i ostalim namještajem izguram preko balkona...a definitivno više neću ni kavu skuhati..jer ovo nije prvi put..naime, drugi je.... ;) ali sam umjesto toga kroz zube uspjela izgovoriti:"probaj jesti, ako ti se ne svidi, bacit ću..i molim te, prestani srati...i šuti..ne mogu te slušati više niti sekunde.."na kraju ručka kad sam čula:"bolit će me glava od češnjaka.."(nakon duple porcije)...
hm...samo sam uspjela izgovoriti:"idi, jer mi te lagano pun kurac.." i ostala sama... ..i tako mi i treba...
 
 ...jedem govna, bez veze...  
 
a na poslu...
..vrijeme curi i to je jedno bitno...jest da mi radni dan ima, čini mi se, 100 tinjak radnih sati, ali dobro...recke su tu-dan po dan, dan po dan...  
 
...poplava kupaone...da, samo to mi je još to trebalo, da ne bude dosadno...fuck...fuck...fuck...i preko 2 soma za novu mašinu..sjajno...dok ne završim u buksi, zbog nedozvoljenog minusa...tko ga jebe, barem su stan i hrana free..  
 
..i za kraj, neke nas stvari ponekad doslovno bodu u oči, a mi ih ne vidimo....
..i ne, ništa se ne može isforsirati...
.sve dođe samo od sebe ili ne dođe...
...i teško da pozitivne misli rađaju pozitivnim djelovanjem...sve manje vjerujem u to...ili su moje misli fakat u velikom kurcu...
 
...i što više mislim da dolazim k sebi, to sam si sve dalja...izgubila sam taj fini touch sa samom sobom, možda ga nisam nikad ni imala,ne prepoznajem se, ne poznajem se, ne znam kako ću reagirati, ne znam jel to ispravno, ne znam više ni što osjećam../zato oprosti, ti i svi/...
jedino me brine što sama sebi neću nikad oprostiti- što se ne poznajem dovoljno... ili sam možda samo neizmjerno tužna, pa sa suzama dolazi i ta misao? ne znam više...
..ili me zbunjuju telefonski pozivi osoba koje zaista ne znam zašto me žele?koji ću im kurac ovako sjebana?mogu ih samo izmučiti...i ostaviti, kao što sebe ostavljam, s rupama na cesti, probušenih snova i rasplinutih misli...zakrpanog srca jedno sto hiljada puta...bezuspješno, naravno...
 
..i sad mi prolazi glavom misao:"dobro, koji ti je kurac? ne pretjeruj..i ušuti više..." ...i ono što sada ni malo ne želim su vaše utjehe...nemojte me tješiti..jer sve ipak je tako crno, znam da će sutra biti bolje i znam da sam sjebana...
 kraj...    

...ako se ne probudiš do 10h i do 11h ne odeš na more, nemoj ni planirati, jer nema smisla..svaki dan oko 13h-14h navuku se oblaci i kreću se u smjeru u kojem to požele, pa se izrokaju na našu dragu zemlju i onda opet ispočetka...sunce izviri, al ne za dugo...
nije da mi fale pasje vrućine, ali malo pravog feelinga ljeta ne bi škodilo...
...e takvo je vrijeme i u mojoj glavi..ujutro sunce prži, čovjek bi pomislio, nema brige, onda se navuku oblačne misli...a navečer kad se opustim i prepustim raznim finim osobicama iz bliže ili dalje okoline i smijehu iz dubine duše, opet dođe ljeto...i sunce izviri...
..pa tko onda može kriviti sunce što stalno ne grije? ja ne...

..odvratno koliko si sebičan i ne znaš vratiti ništa, ni malo ničega, pažnje, ljubavi, lijepe riječi...samo uzimaš, uzimaš, grabiš, poput kakve ptice grabežljivice ...kako da te takvog volim koliko mogu? da, o tebi pričam ...    
 
 ...dan je u žešćem kurcu...mislim da bi dva velika sranja trebala biti dovoljna...
dooooossssstttaaa!!!!!!
taman dođe malo mirniji period i onda opet u sekundi po nekoliko sranja! umorna sam od svega..postajem ravnodušna....nosite me, jebite me, radite mi što hoćete...do toga je došlo..danas....dosta mi je borbe, borbe protiv vjetrenjača! zar tako treba biti? hm...ako da, jebi ga!

i kad se pojavi svijetlo, tračak svijetla, zvijezdica novosti, srce lagano zatitra...um već stvara sretnije slike, spremni smo za promjene...
i što više želimo, što se više trudimo, zvijezdice su udaljenije, svijetlo slabije tinja, slike se tope...ne ide to tako..ne ide onako kako mi želimo...ne kada mi to želimo...i ne ono što želimo...
a zašto?
možda to što želimo nije dobro za nas...možda...
što manje očekujemo, to više dobijamo...
ali kako protiv tog sebičnog, nestrpljivog uma?
kako se prepustiti u ruke svemira, u ruke samog postojanja, kako ne očekivati i ne željeti ništa? a opet prihvaćati sve što dođe kao najbolje po nas? kako biti dovoljno sretni s onim što imamo i ne željeti nešto drugo?
i zašto mislim da si napokon ti kompletan, iako tako dalek, kad sigurno nisi? ili nisi za mene, nema razlike...
i umorna sam više od svega...od truda, od težnje biti čim manje površna,  od želje za promjenom, dubinskom i temeljnom...
...želim prestati razmišljati, želim postati površna...
i želim prestati željeti...
...i prestati voljeti...
...samo mi je žao potrošene ljubavi, potrošenih dodira, potrošenih poljubaca, potrošenih srčanih zagrljaja- upućenih krivim osobama, upućenih gutačima ljubavi...upućenih zmajevima prošlosti...jer kada bude trebalo, kada bude vrijedilo, neću imati više što pružiti- pravoj osobi, dragom licu...
 

 
There's a place for us, A time and place for us!
Take my hand and we're half way there,
Take my hand and I'll take You there,
Someday, somewhere.
We'll find a new place for living,
We'll find a way of forgiving... Somehow.

mix svega..
to je ta kombinacija...
nema bolje...
jer mrzim jednostranost i površnu usmjerenost...
i ima takvih mixeva, dokazano i provjereno..
how nice... ;)

kidanje veza
 
dakle, oboje isto razmišljamo, što je valjda pozitivno i dobro...osim što mislim da si ti spreman prihvatiti i samo moje tijelo, bez dodatnog safta, a meni to ne pričinjava dovoljno veliko zadovoljstvo, pa se time ne želim baviti...
˝ti si bolesna u glavu˝
˝svi smo mi, dragi moj, spičkani u glavu na ovaj ili onaj način, pa zašto bi ja bila izuzetak?˝
nekako u tom tonu je krenuo razgovor...
starim i sazrijevam...
prije bi na takvu ˝uvredljivu istinu˝popizdila, a sad mi je to samo smiješna istina oko koje se ne namjeravam živcirati ni najmanje...
˝nisam navikao na takvu vrstu veze˝ rekao si mirno i staloženo kada si uvidio da se nemam namjeru svađati.
¨nisam ni ja˝
˝potrebno mi je nešto drugo, nešto gdje će biti više ljubavi, više prisnosti, više viđanja, više svega˝
˝slažem se s tobom, i meni to treba, treba mi vatromet emocija, ne ovo˝
˝a volim te jako...i mislim da si super osoba...zato želim da ostanemo jednako prisni i ako ne budemo u vezi˝
˝mislim da je nemoguće da sve ostane isto, s vremenom će se sigurno sve promijeniti, ali možemo pokušati˝
i tako nekako razgovor nije završen, ostao je visiti u zraku, kao i taj zid dubinskog neshvaćanja među nama...ali smjer kretanja je vidljiv...krećemo se iz loše veze ka možda malo boljem prijateljstvu...neka, samo da se ne stagnira...to ne podnosim...
i vjerojatno znamo što tražimo i što nam treba...samo, nije lako pronaći sreću i ispunjenost..previše kompleksni ljudi teško nađu nekoga s kim se dobro osjećaju.jer, površni i jednostavni ljudi su im previše dosadni i ne mogu ih razumjeti, a kompleksni poput njih... hm...moraju im biti slični, ali opet ne previše slični...ne znam još formulu...a možda je i nema..bit će da kockice same sjednu na mjesto kad im dođe vrijeme...i da rupa nađe zakrpu ako i kad treba...
˝previše si hladan za mene...hladan karakter...čovjek se smrzne s tobom...˝
˝takav sam samo s tobom, a nemam pojma zašto˝
˝nemam pojma ni ja˝
...barem znamo da ne znamo..i to je nešto...valjda...
...možda razlog leži u tome što tebi najviše odgovaraju zgodne glupačice kojima ćeš biti car i cura s karakterom te ljuti...jer samo s takvima znaš...pa dobro, takvu nije teško naći...dakle, tvoje kockice će se lakše posložiti nego moje...tako se barem čini...
...a ja? ja znam, znam da sam zahtjevna, ali ne mogu drugačije...ne znam drugačije...ne podnosim prosječnost...i to me jebe...jer prosjeka je puno...tako jebeno puno...
 
 
 

*** kad se pretjera i s pretjerivanjem,
 sve dalje postane svejedno***
 

Pixiesi peglaju, ja sam napokon sretna...
Vani je teško, sparina pritišće i gura prema podu, na ramenima je tona vlage, noge ne slušaju, slana kapljica lagano se koluta i klizi leđima stvarajući ugodno-neugodne trnce u tijelu, a ja sam svejedno sretna...
Klima je montirana i radi, boca na balkonu svakih pola sata se prelijeva od vlage, a ja se ladim i sretna sam....
Pod tuš pa pravac RC Uljanik na Pipse....i sretna sam...
Sutra Marlera beach, opaki rođendan i partijana, pa u slano more onako razvaljena od svega i sretna sam...
Danas je bio težak dan , a ja sam sretna...
Napokon osjećam leptiriće u trbuhu i sreća mi izvire iz ušiju, nosa, grla, ustiju, svake pore tijela...
Lijepo se prisjetiti osjećaja zaljubljenosti, divno je kad te ponovno očara predivni osmijeh, tako nenadan, nepoznat i kratak, ali snažan...
I sretna sam...
Jer ima divnih ljudi na ovom svijetu...napokon susrećem i takve...ponovno...dosta je bilo mrguda, dosta pametnjakovića, previše snobova, dovoljno sebičnjaka, too jebeno much negativnih likova...ti si savršen...čim sam otvorila vrata zalijepila sam se o strop pod težinom tvog pogleda, pod ljepotom tvog osmijeha, pod trncima tvoga dlana, pod snagom tvoje pozitive...s tobom je tako lako...nema nervoze, nema pretvaranja, smijeh je spontano stanje, vibra je ista, razgovor spontan i nenametljiv...teško ti je bilo otići, pitati bilo što...oči šaraju sobom i traže sliku potencijalnog dečka..(nema ga, srce...ne usudim se reći)...nepotrebno objašnjenje nakon kratkog razgovora mobitelom:»mama se brine..»..(znam da mi iz očiju viri upitnik-ima li curu?i hvala ti na tom objašnjenju, jer bila sam uvjerena u suprotno...)razumijemo se, jebi ga, na nekoj drugoj razini, na razini bez riječi, iako pričamo sasvim druge gluposti od onog što bi u biti htjeli pitati...i dodajem ti stvari da nam se ruke dotaknu i dodaješ mi stvari da nam se ruke dotaknu i to je sve za što imamo muda...jer znamo se punih nekoliko minuta, možda sat...i na kraju:»slobodno zovi ako nešto ne bude u redu, na koji god hoćeš broj, evo ti tri, u koje god doba...»(a u sebi vidim govoriš si-glupane šuti ili reci nešto pametno)...»bez brige, bit će sve u redu»(glupačo, pričaš sranja, tako ćeš ga vidjeti tek za godinu dana, na redovnom servisu) e jebi ga...ni nakon dva vraćanja i četiri zadržavanja nismo se usudili...pa ....do godine...ili slučajnog susreta negdje...idioti...ali sretna sam...i volim to stanje, kad mozak ne radi, kad srce lupa, kad mislim da si savršen, kad me vidiš savršenom, kad leptirići divljaju, kad se noge tresu i usne spontano razvlače u osmijeh...
 
Buđenje, feniranje, navlačenje odjeće i zamolba Bogu-neka crkne klima da te opet vidim...čim prije...dolazak na job, potpisivanje, loša kava iz automata, ali je najbolja danas...nisam vidjela poruku «ne radi kapučino i makijato» sa j i č ....i crta na sud...čeka me razgovor za posao, formalno nepotreban, jer znam, imate nekog...pješačim i želim te sresti, ovako mokra od znoja, uopće nije važno, a znam da neću, trebalo je više hrabrosti jučer.......5 nas je...plus tri volontera kojih nema, vjerojatno se negdje tuku koga će primiti, jer jednog od vas hoće..i dvoje nije došlo, nisu ludi, koji će kurac tu.....nemamo šanse, ali ipak smo tu, da sami sebi ne zamjerimo poslije...samo ajmo to spičkati, pa da idemo, svatko na svoju stranu...dalje živjeti....9:15-izlazi tajnica:»predsjednik suda će malo kasniti, odite popiti kavu, pa dođite oko 9 i 30h, možete i zapaliti tamo, na stolu za odvjetnike»...(bagro, meni se žuri...)pušimo, pijem kavu, ostali neće..tko ih jebe, ionako su mi antipatični...10:30h gospodin se pojavljuje..izlazi tajnica:»predsjednik suda nema vremena, dođite u 12h» «molim?!!!!!!!»koji si on kurac umišlja....???
zovem na posao:»neću doći danas, molim vas pogasite mi kompjuter i ostalo i opravdajte me nekako..»»nema frke, sretno, ionako radimo skraćeno, ne moraš žuriti, vidimo se u ponedjeljak»pijem sedmu kavu u bircu gdje se skuplja odvjetnička bagra i slušam ove dvije kokoške do mene:»ja imam vezu-direktno jakovčića!»opa! i s druge strane:»a ja imam vezu direktno na ministarstvu..a oni odlučuju, ovaj samo predlaže, oni moraju odobriti!»čija je veza jača da mi je znati....a ja njima:»e ja onda stvarno nemam pojma koji kurac radim tu, jer nemam apsolutno nikakvu vezu nigdje, čak ni u kantini suda!» oni meni:»molim??!!!! Nisi valjda mislila da to ide tako, bez veze?»»pa nisam, ali jebi ga, nemam vezu!šta da vam kažem?»tupi pogledi s obje strane, a ja pijem ness i mislim si-a da ja odem na job, pametnije je možda?3 volontera i 2 žabe s vezom, šta ću ja tu???ma ne idem, kad sam već tu toliko sati...jebi ga...ionako se nisam ničemu nadala..kao i obično...stanje regularno..
 
12.30h-prvi frajer ulazi kod velikog brata i izlazi u roku par minuta-«ispljuvao me, jer sam u riflama, nemam šanse, tako mi je rekao...»odlazi pognute glave...u jebote, dobro da nisam došla u trapkama...barem to...
pauza pola sata!!!! Zašto, pobogu?
13 i nešto-ulazi ova s vezom na ministarstvu, izlazi brzo...»nije bilo loše, ali ni sjajno»i čeka me za cugu, još jednu u nizu...
ulazim ja, da to skinem pa da se gubim...
dobar dan, dobar dan, odmjeravanje, ja sam taj i taj, pogled s visoka i bahat stav, rukovanje i sjednite...neće ići glatko, već vidim, s takvim njuškama nije nikad lako....gleda me ravno u oči punih minutu do dvije i šuti i ja njega, tko ga jebe, zbuniti me ne može...»jeste ljuti?»»zašto bi bila ljuta?»»pa jer me čekate od 9 do 13 i pol»»ne, nisam ljuta..»»kako to, ja bih bio ljut da me tako zavlači netko 5h» tricky frende, tricky....»nemam što biti ljuta, to mi može samo štetiti, nikako korisititi»»kako to mislite?»(šta te boli kurac?daj prijeđi na stvar da idem doma, ni klimu nemaš...)ali odgovaram»pa bolje mi je prihvatiti situaciju kakva je i ne gomilati negativne emocije koje ionako neće promijeniti činjenicu čekanja 5h, nego se ljutiti i time si samo štetiti, a ništa se ionako time neće promijeniti»(jebote, odakle mi to?!) «wow, dobar odgovor, svaka čast!»(samo ti seri frende, daj prijeđi na stvar, više...)
«vidim radite već, koliko želite posao u sudu, zašto,prosijek ocjena, tko vam je nadređeni, koji vam je posao koji obavljate, koje su vam ambicije, zašto, gdje želite stići, što postići, zašto, piše u životopisu da ste pouzdani, što to znači, i piše da ste odgovorni, što to znači, sklonost timskom i samostalnom radu-to je kolegice inače nepomirljivo»»ne mora biti..»»slažem se ne mora, ali je rijetko,jeste se već kandidirali za posao na sudu?zašto pobogu niste?» «jer nije bilo natječaja»»u pravu ste, nije bilo»bla, bla..(ajd me pitaj koji broj gaća nosim,majke ti)...pa zvonjava mobitela, mog, pa njegovog, prvi put, drugi put, treći put, četvrti put, pa tajnica, unutra,van:»donesite mi tablete za moje bolove»pa pogled u moje oči od opet punih par minuta...(igramo se tko će prije trepnuti???ili ja ne kužim igru, osim provociranja...)pa pitanje:»vas je doista nemoguće izbaciti iz takta?» ( čujem li ja to dobro?ja sam tu da me ti izbaciš iz takta ili ?!)»nije nemoguće, samo vam očito ne polazi za rukom»uz sweet smile...»može vas se izbaciti iz takta, ali meni ne uspijeva?»»da»uz slatki osmijeh...živčano:»a što vas to može izbaciti iz takta onda?»»samo nepravda, ništa drugo, uglavnom»(odakle mi sad to?)»wow, ja sam zadivljen vama..ima li nepravde?na poslu?»»ne, na poslu nema, bilo je kod zaposlenja i bit će, i na faxu, koliko god hoćete.na žalost...»»znate na koga me fizički podsjećate?»»ne znam»»na predsjednicu prekršajnog suda!»(nadam se da dobro izgleda)»ne znam dotičnu»»ovako ću vam reći nakon 45 minuta razgovora-ja sam jako, jako, jako pod dojmom, ostavili ste jako dobar dojam na mene i volio bi vas jednog dana vidjeti ovdje, na sudu...raspitat ću se još kod vašeg nadređenog o vama i pohvaliti vas ako nemate ništa protiv i zamolio bih vas da se javite na novi natječaj koji upravo izlazi i na sljedeća dva-jedan u sedmom i drugi u devetom mjesecu, ako slučajno ovaj put ne bude ništa,jer bih vas zaista volio vidjeti ovdje...velik ste potencijal i sve iz životopisa je istina, odgovorni ste, pouzdani i sposobni...vjerujete u mogućnost čitanja karakteristika ljudi iz mimike lica?...»»vjerujem..(tebi se vidi bahatost)hvala vam najljepša i doviđenja»stisak ruke, puno prejak...»ups, oprostite, skoro sam vam slomio ruku..»»ništa strašno»...pogled na mojim leđima i «neka nitko više ne ulazi!»hm....
«pa što ste radili toliko unutra?!!!»
«provocirali se!»
«daj ajmo na cugu!»
«ajmo»
cuga, stota danas, , 3 dcl točenog ...osvježenje nakon sto kava...i napokon gotovo- sve- baš sve...mogu početi cugati ... i ostaviti brige iza sebe...i vas, veziste, i bahatog gospodina u najboljim godinama, i ostale njuške i njuškice...evo vam ga svima....u guzicu...ja odoh u mrak...zabaviti se i ne misliti na vas...uopće me ne zanimate....ni malo...
ajde, doviđenja!
 
  

 

 
 
kad bi barem svaki radni tjedan bila srijeda free-mini vikend- ja to tako zovem...kakva uživancija, kakvo punjenje baterija... mmmmm :) predobro....
roštilj na rtu, galoni pive, more svježe i zeleno, ekipa standardno blesava..
ma tko će sutra opet u work machine? ;(
ali blizu je veliki vikend..he he :)

.."malena, zapamti to
da na našem semaforu
nikad nije bilo zeleno!"...
..."zatvori vrata, malena
jer tamo te nitko ne čeka!.."

Odjeb je lansiran...
 
Ajd se ti meni fino skini s kurca, može? E pa morat će...
Među nama je ogromna provalija i samo što te ne gurnem u nju..fali mi mic...jebeš mi sve...
Frajerčina si prava i to cure vole, mo'š mislit...u tvojoj bolesnoj glavi maybe, ali kod mene srce ne! Imam malo previše godina i pameti da bi me takve stvari palile..i zašto ste tako jebeno glupi, dragi muškarci, da vam uopće takve stvari padaju na pamet? Ja ću vam sa sigurnošću reći da se okanite te bolesne spike.. prave žene vole drage i požrtvovne muškarce, pune nježnosti,poštovanja i pažnje prema ženama.da, to vole prave žene..i ne, takvi muškarci nisu papci...takvi muškarci su pravi, izgrađeni muškarci, sa dovoljnom dozom samopoštovanja da imaju respekta prema ženama, dok ga vi, dečkići od 30-ak god.tek stičete i to pumpanjem ega na ženama što nikako nije pravi način...što ste bahatiji to je mislite veća fora? A ne, ne, to tako ide kod gimnazijalki u prvom i drugom srednje i to kod onih malo manje bistrih pojedinki...

      Jel "frajer" osoba koja se svađa na sred trgovine-sam sa sobom, jer ona bira pivo-zbog toga što ona pada na marketinške trikove(«kao»)? (on je pametan, znate?)
       Jel "frajer" osoba koja hoda pokraj cure s rukama u džepu, dok ona nosi kanistar benzina jer joj je auto ostao na suhom? (ona je za to kriva, pa će ju on naučiti pameti, znate?)
         Jel "frajer" osoba koja baca jebeno glupe komentare na svoju dragu, u društvu of kors? (toliko glupe da čak i njegovi frendovi ne mogu vjerovati u to što čuju i sprdaju ga nazad pa i u njeno ime iako mu ni ona ne ostane dužna) (jer on mora biti top of the pops,znate?)
        Jel "frajer" osoba koja na sred ceste kad ga draga pita:˝gdje sad?»(u vožnji), umjesto da na brzinu odgovori, zakoluta iritantno očima i kaže, visokim iritantnim tonom:» kako ti možeš očekivati da ću ti ja stalno govoriti gdje trebaš skrenuti...voziš već neko vrijeme pa bi trebala znati gdje trebaš skrenuti da bi došla do Bille.uostalom ako ne znaš gdje trebaš ići, stani, kako možeš voziti dalje i pitati mene gdje da ideš....ja tebi ne mogu stalno govoriti gdje moraš ići i ne možeš takve stvari očekivati od mene...»i još pola sata tako-na repeat...dok ona ne zaurla:»dosta!!!!!» (on je opet jako pametan, znate?)
 
Ne, to nije "frajer"-to je *mazohist
                                 *sadist
                                 *polu-muškarac
                                 *bolesnik
                                 *nezrelo derište
                                 *koje misli da je najpametnije na svijetu
                                 *koje mora biti najpametnije na svijetu
 
 
i onda ju još upita:»ajme, kada ću se ja najzad sretno zaljubiti?»
a ona mu odgovara:»kad nađeš dovoljno glupu curu za takvo što!»
 
i onda tip koji nju i njega vidi prvi put u životu (od 40ak god.)kaže da je on «užasno naporan i prozove ga osmi padež»jer takvo što nije još vidio, a za nju kaže da je «draga i cool riba»...
i onda njoj jedno tucet njegovih frendova i frendica kaže:»svaka ti čast, stara...kako s tim izlaziš na kraj, svjetski»
a znate što se ona pita?
Da nije slučajno ona jebeni mazohist?!!

* ne spava mi se...prespavala sam se pod suncem, na vjetriću, uz šum mora, uz prskanje valova, tako je najljepše...
*pitala me frendica kako da smršavi, ja sam joj kratko rekla:"jedi mozgom!"a što drugo?
*sve je tako lako odjednom..hm...neka ostane tako...