Moja riječ nema smisla...

 
** ...if you want me, come here and take me to your heaven... **

Sve se u životu može vratiti  
Osim odapete strijele,
izrečene riječi
i propuštene prilike!!
--stara indijanska—

" I don't want to die..."
"I just want to feel real love... I need to feel real love..
Come on hold my hand...
I don't understand..."
limunada raspoloženje..a mora valjda biti i takvih večeri..već sam imala nekoliko pritužbi da nisam romantična..e pa sad jesam, da znate... ;)

"i was her, she was me...
she's the one..."
"we were free"...
poslušaj pjesmu...dear..i slušaj, samo slušaj....
;)
slušaj, dok ne utoneš u san i tamo ću biti ja-
"you'll be so hay, you'll be flying..."
:*

jel sitno skuhati si fini zeleni čaj s medom i limunom, sjesti na balkon, gledati zvijezde, ako ih ima, mlatarati nogama kroz rešetke na balkonu i zapaliti pljugu?
je, sitno je i zna biti gušt...
dakle, to su te male stvari koje nas recimo vesele, ali tko želi da mu život bude pun malih stvari? ja ponekad želim i velike stvari uz te male i mislim da je sad vrijeme za njih...ali možda samo mislim...
čaj je gotov, još da provjerim ima li zvijezda ;)

sad znam što mi je, jedan iskrič me izazvao pitanjima da razmislim i shvatim, pa, eto, jesam:
*pere me nezadovoljstvo trenutnim NEdogađanjem,
hoću nešto veliko,
hoću nešto bitno,
neću ništa površno
i neću ništa sitno!

finally, nakon zaista dugo vremena sam u ovom mom ˝selu˝ vidjela zgodnog dečka na ulici...bio je tako običan, a tako je zračio...na mountain bike-ici, crvena majica na Che Guevaru, maslinasto zelene bermude, klasično dlakave noge, skate patike, na svakom uhu po jedna malo veća alkica, prekrasne oči /mislim plave/ i izbrijana glava...a osmijeh...hipnotičan ;)...prozujao je dva đira oko mene i nestao...u nepoznatom pravcu....ali bilo je lijepo na trenutak vidjeti nekoga tako divno nasmiješenog u ponedjeljak oko 15h kad se svi nadrkani, nervozni i isfrustrirani vraćaju s posla...nakon svih tih sivih izgužvanih lica koje gledam cijelo jutro....
"so many times watching you, and I fell in love with you..."
***"uzmi svoja prava u svoje ruke.."***

sve manje ima ovo mjesto smisla..
nemam volje za općenita pitanja, ni za odgovaranje na ista, nemam volje za pretragama, kad ništa ni ne tražim, želim biti nađena...
i nemam više volje za ovo mjesto, uopće..
ionako sve ostaje površno i prazno...
nemam više volje za ovo mjesto..
i ne osjećam se dobro gubeći vrijeme tu...
možda samo danas tako razmišljam, ali sumnjam...već duže vrijeme:
*nema mi smisla ovo mjesto više...
 

There's so many different worlds, So many different suns, And we have just one world, But we live in different ones..
inače, imam tjeskobu u želucu, rekao bi moj frend ..
kao da sam iz centrifuge izašla, tupilo, praznina, iscjeđenost..
osim toga, ništa novo...a ni to nije novo, samo se periodički ponavlja...
e da, sinoć me dirnuo...again...but why?

kineska mudrost
 
kineska mudrost nabraja 5 osnovnih principa uspješnog življenja:

sudbina-koja je određena našim horoskopom. horoskop otkriva naše slabosti na kojima trebamo raditi i naše prednosti koje trebamo iskoristiti.
sreća-stanje uma...ako gledamo na budućnost pozitivno, pozitivne će se stvari i događati..
feng shui-živjeti u skladu sa svijetom i prirodom oko sebe..
čovjekoljublje-davanje bez očekivanja, nesebično davanje koje donosi zadovoljstvo i ispunjenje..
obrazovanje ili trud i nastojanje-doživotni zadatak, svi bismo trebali pokušati nadograditi sebe koliko god je to moguće, te se truditi ići ka cilju..
***pa, pokušajmo...zajedno...
 
 
ch'i (univerzalna energija) se može pojačati meditacijom, dobrim odnosima s drugim ljudima, zdravim načinom života i dobrim feng shuijem...

zabrijavanja
ajme, what a day today!!!
vani je vrijeme katastrofa, izmjenjuju se sunce, kiša, vjetar, sparina, zima, ljeto, jesen..sve u jednom danu...i kako da čovjek ostane normalan? i kako se vrijeme izmjenjuje, tako se meni u glavi izmjenjuju raspoloženja i misli...
pa kad krene nepravda, samo se rola, loptica nepravde po loptica nepravde...i nema kraja...čini se...
ljudi su bezobrazni, bahati i negativni..danas...oni isti koji su još jučer bili relativno o.k...samo relativno, da..
i naravno da sve to utječe na osjetljive duše...
i kako si pomoći? iskopčati se i furati svoj film?hm.. teško, kad ovisiš o njima...tim bahatim njuškama...
i koliko je doista potrebno da bi se upoznala neka osoba? onako, baš upoznala...dan, mjesec, godina, desetak godina? ili nikad? kao, sve više mi se čini da uvijek ostane jedan dio zaključan u pojedincu i taj dio je samo njegov/njen...taj dio ne da nikome, taj dio se ne može upoznati...taj dio je samo njen/njegov...što smo uopće mi? hrpa kostiju, živaca, mišića, krvi, isprepletenih sa dubinom uma i emocija...pa čini se jednostavno..kako onda možemo biti tako kompleksni i neistraženi? nedokučivi? danas sam ja - ja, sutra sam netko drugi, preksutra netko treći...danas tko me upozna reći će da sam iznimno pozitivna i draga osoba, a tko me upozna sutra reći će da sam zločesto i bezobrazno, negativno stvorenje..a to sam sve ja..barem se tako čini...okolnosti stvaraju naša lica...isprepletenost okolnosti, trenutnog stanja organizma (nazovi raspoloženja) i dio konstantnog, naučenog ponašanja stvara osobnost..našu osobnost..i na kraju priče, tko smo mi? neka apstarkcija..zrno svemira, dio univerzalne energije, lutka na koncu, sve samo ne nešto važno..ne nešto važno za svijet i njegov opstanak..puno smo manji i nebitniji nego što si mi to umišljamo..i naravno da si ti meni važan, važniji od svemira,ali svemiru mi nismo važni.ne ja i ti..ne mi kao pojedinci...važna mu je cjelina...cjelokupna populacija, da se ima čime poigravati, da mu ne bude dosadno...zato i nije bitno biti čim bolji drugima, bitno je biti čim bolji sebi, bitno je postati ono što želiš, pa ma koliko se to nešto ne sviđalo drugima...jer bi li bili sretni da smo drugima dobri, a sebi ne? ne bi...a nije li sreća najvažnija od svega? eto..stvar riješena...

Nakon dvadeset i pete svi oko sebe podižu zidove: nakon nekoliko nesretnih ljubavi, žene bježe od opasnosti, izlaze sa starim idiotima koji im ulijevaju sigurnost. Muškarci više ne žele voljeti, ševe lolite ili bludnice. Svatko je na sebe navukao oklop i više nikad ne želi ispasti smiješan ili nesretan. Žališ za godinama kad ljubav nije toliko boljela. Kad si imao 16 godina, izlazio si s djevojkama i nogirao ih ili su one tebe bezopasno napucavale; sve bi bilo gotovo u 2 minute. Zašto je onda, poslije, sve postalo tako važno? Logično bi bilo da je obratno: u adolescentnoj dobi drame, lakoća u tridesetima. Ali to nije slučaj. Što smo stariji, to smo osjetljiviji.

Današnji dan uči:
Vrijeme najčešće daje odgovore na pitanja
koja postavljamo o Prostoru,
ali zna se dogoditi i obrnuto.

Zasto ljudi naruče dupli cheeseburger, veliku porciju pomfrita i light coca colu???
Zasto žene ne mogu staviti maskaru zatvorenih usta?  
Zašto je riječ "skraćenica" tako dugačka?
Zašto da bismo ugasili Windows moramo prvo kliknuti na "start"?
Zašto se sok od limuna pravi od umjetnih dodataka, a deterdžent za suđe s mirisom limuna od pravih limuna?  
Zašto ne postoji hrana za mačke s okusom miša?
Zašto je igla koju upotrebljavaju za eutanaziju sterilna?
Sigurno ste vec čuli za neuništive crne kutije u avionima... Zašto ne proizvode čitav avion od
takvog materijala?  
Zašto uvijek jače pritišćemo tipke daljinskog kad su baterije skoro ispražnjene?
Zašto peremo ručnike koje smo koristili nakon kupanja?
Zar ne bismo trebali biti čisti u trenutku
kad  se brišemo njima?  
Zašto piloti kamikaze nose kacige?
Kad zadaviš štrumpfa, kakvu boju on tad poprimi?
Kako table s natpisom "zabranjeno je gaziti travu" dospiju na sredinu travnjaka?
što je to čovjek pokušavao uraditi onog trenutka kad je otkrio da krava daje mlijeko?
Ako je riječ u riječniku nepravilno napisana, kako ćemo to primijetiti?
Zašto taj jebeni Noa nije zgnječio par komaraca?
Da li i radnici u Liptonu (ice tea) imaju pauzu za "kavu"?
Zasto se "odvojeni" piše jednom riječju, a "svi zajedno" s dvije odvojene?
Ako zelim kupiti novi boomerang, kako da se riješim starog?
Zašto prodavaonice otvorene 24 sata na dan imaju brave i lokote?
 
;)