bez imena

nikako si nemogu izbit jednu misao iz glave..
kako bi bilo prekrasno..savršena smrt..
zvonik crkve..zaveži oko tankog vrata konop koji je spojen sa zvonima.. dok ti noge plešu posmrtni ples duša iz tebe izlazi uz poklike zvona..
želim tako umrjeti..

ležali su na obali
davno nestalog jezera..
iscrtavao je glazbu
na njenim golim leđima..
utiskujući joj meke poljupce
pokušavao je smanjiti blizinu..
bio je graditelj..
i to jedan od najvećih..
gradio je kulu zlatokosi,
kuću trećem praščiću,
piramide su gradili njegovi učenici,
još mnoge palače i ville
nosile su njegov potpis..
bio je dobar u tome poslu..
tako dobar da je i oko svoga
srca sagradio zid i postavio ogradu..
ležeći tako
osluškujući njegov dodir
nadala se da će ona..
..ona bi ta
koja će uspjeti preskočiti ogradu
i srušiti zarasle zidove..
 
by: moja malenkost

danas prisežem na novu zakletvu..
zaklinjem se da smrti više neće biti..
govorim uzaludne, prazne riječi
dok želja za dubokim snom
u meni sve više raste..
uzimam bibliju na koju
teške riječi sam položila..
kidam listove i rubovima režem kožu..
pokušala sam...
pokušala sam milijun puta,
pokušala sam na milijun načina
izbaciti bar jedan mali dio tebe..
zaklela sam se na meni nešto sveto..
zaklela sam se da više neću..
zaklela sam se da ću živjeti..
živim..
al bez tebe neću...
jer venama mojim tečeš ti,
a ne užarena teška krv..
 
by: moja malenkost
moja malenkost u ljubav ne bijaše vjerovala, al na kameno srce moje i ona je pokucala...

prostranim livadama
smrdljivog gradašeta dijete..
jučer je izvadilo prvi zubići sad se ponosno osmjehuje
svim prolaznicima..
plitka rana, natopljena pljuvačkom
ne privlači poglede životnih suputnika..
traži veliki oštar predmet..
pritišće ga na svoje sićušne grudi
i gura duboko u pluća koja gube zrak..
ljudi su se počeli skupljati oko djeteta..
proglasili su ga ludim
i nesposobnim da razlikuje dobro od lošeg..
djete ih je milo pogledalo..
kašljući tamne mlazove krvi reklo je;
vi ne znate koje su to dobre stvari...
djete je imalo samo jednu želju,
da netko primjeti njegovu radost
 zbog male, obične stvari..
ali nije uspjelo ubrati maslačak
 i otpuhnuti njegove još nerođene latice...
zar je tako teško biti zadovoljan malim stvarima, nego moramo umirat u potrazi za velikima i ginuti u želji da nas netko primjeti?...

prolaznici krivudaju ulicama..
noćas i ja lutam oko svijeta
s bocom vina u ruci..
ne pijem..
samo želim izgledati onako
kako se osjećam..
mislim da nigdje ne pripadam..
svugdje sam,
al se nigdje ne osjećam svojom..
ciganska kola stoje malo dalje..
sva blatnjava i istrošena..
prilazi mi ciganče i gleda..
uzima me za rukav
i vodi do litice...
pogleda me još jednom,
pusti suzu i ode..
ima pravo!
napokon otpijem gutljaj vina
i pustim svoje tijelo
da ga nosi vjetar..
zvukovi loma kostiju,
jaki otkucaji srca,
strah koji mi obuzima tijelo,
glasni krikovi me oslobađaju..
počinjem shvaćati smisao svoga življenja..
...
kasno je da se vratim na vrh litice
 
by: moja malenkost
ta ja nisam htio ništa drugo nego da pokušam proživjeti ono što je samo od sebe htjelo da izbija iz mene. zašto je to bilo tako teško?
by: herman hese

this could be love
 
sanjala sam te noćas..
došao si neprimjetno..
gledala sam te kako stojiš na rubu kreveta..
oduzeo si mi dah..
počela sam se grčiti u potrazi za životom..
smijao si se..
imala sam osjećaj da uživaš u tome što mi činiš,
tome što mi činiš bez da me dotakneš..
punom snagom si stežem vrat..
nekako mislim da će mi to pomoći..
ali nije, samo sam se još brže gušila..
noge su mi počele plesati ples smrti..
još uvijek imaš onaj glupi osmijeh..
tu su..
demoni ljubavi došli su po moju dušu..
 
 
                                                                            by: moja malenkost
 

želim da si tu
 
ležim..
ležim gola na krevetu…
ti..
ti si pod tušem…
pušim..
pušim cigaru…
dolaziš..
dolaziš me poljubiti…
porezao..
porezao si usnu dok si se brijao…
sišem..
sišem ti krv u tihim mlazovima…
žar..
žar cigare pada na krevet…
ustajem..
ustajem, a tebe plamen obuhvaća…
gledam..
gledam kako izgaraš od ljubavi…
one..
one koju ti ja nisam pružila…
nego..
nego tek krevet koji sam zapalila…
vjeruj..
vjeruj, zapalila sam ga od želje za tobom…
ostao je samo tvoj pepeo *
pušem ga u vjetar *
sad me uvijek možeš pratiti *
zajedno s njim...
 
 
                                                                             by:moja malenkost

jedna od onih bez naslova
 
takni..
malo niže..
osjetiš li kako mi srce lupa?
poliži tu di mi je bilo najjače..
zagrizi..
rastrgni mi kožu i uzmi srce..
želim da samo tebi pripada!
poliži krv što ti klizi
niz drhteće ruke..
ne boj se..
to je samo još jedan dio
mene koji će pripasti tebi..
koliko dugo možeš
zadržati svoj dah,
a da ne izgubiš moj?
pusti me da posjetim anđele..
da doživim s tobom 
ono božansko...
 
by: moja malenkost

oda života
 
ureži sve što vidiš
na svoj dlan..
dopusti tijelu da
postane karta snova..
pođi stazom krvi
i obriši sve suze bola..
rane neka budu duboke
da vidiš ljepotu sirovog mesa..
dodirni kosti
i ureži svoje godine u njih..
kad iskrvariš
možda shvatiš čari života
 
by: moja malenkost
 
 

gledaj i vidi
 
u gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza
 
u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života
 
jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca
 
gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svijetlom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama
 
mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu
 
jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
 
gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svijetlom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama
 
urban & 4
 

jedna od onih bez naslova
 
ukradi konop strpljivo
ispleti čvor po čvor
dobro zaveži tako
svaki pokret moj
 
žicom zategni
tanki gospodski vrat
sve što možeš izbjegni
otmi mi zrak
 
uguraj tijesno
u mini kutiju šibica
pošalji nas poštom
na kraj svijeta
na kraj svijeta
 
pa se potrudi
da nitko ne sazna
gdje vodi naš trag
ni novu adresu
najmanjih ljudi
 
zaljepi nas žešće
u vatu šećera i dima
ušapni korak
nek pršti tišina
nek pršti tišina
 
ukleši svijet za mene
u mrežu ludila i mjene
da zapnem kad krenem
i padnem na tebe
 
sada me poništi
sve mane izbroji
sada me poništi
izmisli novoga mene
 
urban & 4

mislim da je sve nekako malo previše sjebano. cili život. kad sagledaš život u cjelosti sve  je nekako relativno. i onda poželiš zapaliti mrkvu i tupim nožem prelaziti preko svojih vena i ispijati krv koja lagano teče cjevima u kanalizaciju, te se mješa s urinom i razno  raznim izmetom. samo mi dođe šteta dima koji sam kupila. zadnja kap je kliznula. gledam, dolaze čuvari smrti i vuku me sa sobom.
vidimo se drugi put

blizina
 
čekajući da ti priđem
oznojio sam dlanove
razvukao glavu u oblake
i šutio blizinu
 
krio se u magli
zadimljene kocke
gledao te kako plešeš
mislio sam da sam ti
 
ja stojim uz tebe
i samo blizina dijeli me
od istine tvoje
 
podjeli malo sline sa mnom
skini moje note
slušaj divan zvuk
dok te kružim
 
ja stojim uz tebe
i samo blizina dijeli me
od istine tvoje
 
urban & 4

najmanja od najmanjih
 
zapustio sam se
tako siguran u tebe
zagrizao srećom usne
skrio smijeh pod žute zube
 
predstavljam se jako loše
htio bih ti prići bolje
telefonom sav se spetljam
poput strune glas mi titra
 
molim te da me vidiš
točno takvim kakav jesam
vrijeme stišće svaki korak
hitno moram biti sretan
 
što mi to danas donosiš
najmanja od najmanjih
mirisom svojih kosa
što mi to danas donosiš
 
ratujem s druge strane
namazan bojom jutra
zataknut za orden sunca
čini jačim protiv svega
 
pozivam te na vjenčanje
birao sam dugo mjesto
tražio tren nepažnje
da te svežem skroz u sebe
 
pred svjedokom takvog čina
nema laži osim laži
vrijeme stišće svaki korak
hitno moram biti sretan
 
što mi to danas donosiš
najmanja od najmanjih
mirisom svojih kosa
što mi to danas donosiš...
 


urban & 4

kornjača
 
mogu biti gadno strpljiv
čekati do zauvjek
ako to te čini sretnom
hodam poput kornjače.
 
namamljeni smo na svjetlo
tko glumi sunce ispred nas
kao da smo jedno tijelo
još ti čujem srca bat.
 
sanjam da me skupljš srećo,
svaki dio slomljenog.
spustiš me na svoje grudi
gdje te ljubim slobodno.
 
jer oduvijek te tražim.
tebe, ti što me učiš plakati
zato brani se kad uđem
želim te zaslužiti.
 
možeš li me vidjeti
u licu onog s kojim živiš,
možeš li  me pronaći
u sebi, u sebi
 
gdje se dajem sav,
gdje me imaš svog
gdje se krije san,
san u oku kornjače.
 
gdje je to gdje smo mi
kad sve su priče suvišne
prodat ću za dodir tebe
sjećanje u bescjenje
 
urban & 4
 
kažu da je proljeće pravo vrijeme za ljubav, a meni ova pjesma održava pravo obožavanje ženskog lika.