bez imena

sjedim na travi
gdje leže
još ne iskopani grobovi
nekih nepoznatih ljudi..
iznad grobova djece
rastu orasi života
noktima deru ljesove
i udaraju ih otkucajima srca..
pušta nevini krik i
dopušta da joj crvi ukradu
zadnji dah..

negledljiva
 
ne postoji ništa ljepše
od jutrom te vidjeti
uz sebe
sklupčanu šaku dječjih šminki
golih nogu
utrnutih odavno
 
zajedno ćemo potjerati mrave
mirisom tek opranih zubi
tko me ljubi
usnama što budi
prve slike što me pamte
 
dobro ti jutro, negledljiva ljepoto..
 
u piđami naših koža
trudimo se uvijek
nešto više nego što bi
drugi mogli smjeti
jer činit mi se zna
da te šutnjom čujem al'
često sram me reći
pa te poljubim u ruke
 
negledljiva ljepoto..
 
prizivaš me da ti dođem
toplim dahom na granice
vrata i kose
i na rubu usne osjetim
stihove tvog srca
težinu izbrišem
i spustim se na tebe,
spustim se na tebe
 
nakon dana, nakon noći..
 
zapetljani sasvim
nestat ćemo isti
i točno u pola riječi
sanjat ćemo da smo budni
skliznuti ka novom jutru
zadnjim šapatom u tvoje
usnulo oko..
 
laka ti noć negledljiva ljepoto..
 
urban & 4

tako glupi
 
postali smo plamen
što više nitko nema pod kontrolom
zabranjena priča što je
usne žena govore pod stolom
 
samo jedan mig sudbine
naše su misli slobodne
zaboravi sav naš dug
mi vozimo još jedan krug
 
tako ljepi, tako glupi
rođeni da zauvjek
buljimo u sunce
 
vrijeme nas čara
gura sitne boli pod kosti
postali smo plamen
što više nitko nema
pod kontrolom
pod kontrolom...
 
urban & 4
za sve ljubitelje onoga koga ja volim...