Nekomu...negdje...

Imala sam carobnu, malu kutiju....Zapravo, kada bolje razmislim, sudeci po njenom sadrzaju, uopce nije bila mala, znacaj joj se nije mogao mjeriti.
U njoj su bile sve stvari koje sam zeljela njemu pokloniti. Stvari koje sam ljubomorno cuvala i pazljivo birala, skupljala... Sitnice pune ljubavi.... Pazljivo cuvane.... Od CD-a sa NASIM pjesmama i knjige carobnog sadrzaja do upaljaca sa detaljem koji bi ga podsjecao na mene... Na nas... Bezbroj sitnica koje imaju bezgranicnu vrijednost...
Vremenom... sadrzaj je nestajao... CD se slomio ili bio slomljen; knjiga je izgorjela ili bila spaljena; slika je nestala ili je pocijepana; mindjusa se pokvarila ili je zagubljena; parfem se prolio ili bio proliven;cigareta, ne, bila je to cigara, kubanska, (to me je on naucio, razliku izmedju cigare i cigarete) je izgorjela...
Kutija je nestala...
I ljubav se sakrila...Ogromna i beskrajna kao more i njegova pucina plava...
Ljubav je nestala ....
U noci kad je bila mjesecina...
 

 
Dobro jutro!
Jutro!..... Kako Si?
Hvala lijepa,ništa gore nego jučer...a ništa bolje nego što ću biti sutra.  
A vi?
I ja sam super !!! Prolazna dvojka...:-))))
 

Tko sam, sto sam....??
Savrseno nesavrsena... neobicno obicna... original loše kopije...dobra kopija lošeg originala....ma vrag će ga znati!!!
 Znam samo da svijet je moj dom....
Sunce me mazi.. mjesec zaboli.. zvijezde smiruju.. jagode volim... kuhinju izbjegavam.. strast mi je vožnja.. inspiracija ON ...

Plesali smo na mjesečini...
nečujni k'o sjene dvije...
Vjerovali da je vrijeme koje dolazi
moguće pretvoriti u vječnost........
SINOĆ...BIO SI DIO MOG NAJLJEPŠEG SNA...

Kad u jutra rana, još nevesela,nerazdanjena dana,pospano koračam ulicom...krajičkom oka, nerijetko uhvatim te kako u hipu nestaneš iza ugla, poput sjene ili lepeta nekih crnih krila...
Davno bi me prije, preplašila ta tvoja igra mojim neznanjem i ubrzala bih korake..... kao da ću ti tako pobjeći...
DANAS...zastanem... pa ti se nasmijem
i krenem svojim putem sigurno...bez straha...
jer imam SEBE...

Do kada ću te ostaviti da uživaš u osjećaju svoje nadmoći(koji ti je urođen od kad si shvatio da ono što klepeće među tvojim nogama, nekim curama predstavlja predmetobožavanja...), nekim curama rekoh (kao što rekoh i da ja nisam cura...).
Do kada ću šutjeti mudro i pustiti te da se smiješ sam svojim glupavim forama (koje su možda i smiješne nekoj djeci iz školskih klupa) ...
Pokušat ću koju ispričati kojem pubertetliji... vjerojatno će se potrgati od smijeha... a ja ću biti nečija cool mama...
Do kada ću te ostaviti da si umišljaš???
Do kada ću se praviti blesavom...??
Ili je ovo čisto samosažaljevanje jedne vrlo gadne grabežljivice oštra pogleda...Reci mi jesmo li jedno drugome plijen? Do kada?...
Trofeje smo objesili na zidove taštine oboje...
Do kada, dakle...?

 
Kad tuga jednom na vrata dođe...
a samoća zaboli...
Hoćeš li moći misli svoje od mene odmaknuti ???
Jednom...
kad noć ukrade nebu sve što bilo je na njemu...
Biće mi žao što nisi tu .....

 
Mir...tišina...bjelina...
to je ona vrsta samoće koja odmara....koja umiruje..
u kojoj skupljaš razbacane misli na hrpu...
Kroz prozor gledam oblake što diraju naše krovove...
Možda mi...Možda mi vjetar donese neki dobar znak od tebe....
POŠALJI MI OSMIJEH SAMO...sve drugo imam već...

 
Predivan je osjećaj dignuti pogled prema nebu...
Ne znajući što bi tamo gore točno trebao vidjeti....
Više kao da provjeravaš...
NE GLEDA LI  TEBE NETKO ODOZGO !!!

 
STARI SNOVI SU BILI DOBRI SNOVI !!!
Nisam ih ostvarila...ali mi je drago da sam ih imala.
MISLI , LJUBAV I ZMAJEVI SU UVIJEK VISOKO !!!
Zato želim letjeti...

 
Hvala ti GURU...i tebi LOTHARIO...i svima vam koji ste bili tu ...
Hvala igračima!!!
Hvala cijenjenoj publici!!!
BAŠ SAM SE LIJEPO ZABAVILA....a bila sam ,istina je,jako ozbiljna i zamišljena...(znam...primjećeno je)
Nije život samo radost...glupiranje...igra riječima...pretvaranje i negiranje...
POSTOJE STVARI protiv kojih ne možemo...koje nas čine tužnima....koje nas bole...fizički bole,do jauka...
Danas sam ja bila jako bolna...i bit ću dosta narednih dana.
Ali to je moja pokora...moj križ...koji nositi moram...a možda nositi ne znam...
ZATO....
oprostite mi ,ako sam bila previše gruba...molim VAS
POZDRAV SVIMA !!!
 

 
 Tu smo sada TI i JA...da prkosimo ljudima
 U svijetu u kojem LJUBAV znači POBJEDA !!!
 

 
ŽIVOT JE SAMO IGRA...
kojoj su neznalice izmislili pravila !!!
zato...IGRAJMO SE !!!

 
OTKRIĆE je...ne samo vidjeti što i drugi vide,
već i POMISLITI ONO ŠTO NITKO NIJE POMISLIO !!!

 
Mislila sam da sa tobom počinje..
i život moj...
i moje proljeće....