Nekomu...negdje...

 
 VOĐENJE LJUBAVI....što je to?
 Poistivjećuje se sa sex-om....
 Razumno je samo u odnosu dvoje koji se vole...imaju ljubav...
Što je sa onima koji se podaju ,onima koji uzimaju samo da zadovolje svoje potrebe...
Da li je vođenje ljubavi  i GIMNASTIKA samo ??
Zašto je stvaranje života VOĐENJE LJUBAVI...kada znamo
da postoji toliko neželjene djece...

 
 Naučila sam da stvaranje "načina života" nije isto što i stvaranje"života"...Naučila sam da ne treba ići kroz život sa utezima na obje ruke....
Znam da nam život uvijek pruža novu priliku....samo trebamo biti u mogućnosti i znati u pravom trenutku odbaciti ono što više ne vrijedi...

 
Ljudi zaboravljaju ono što smo rekli...
zaboravljaju ono što smo učinili...
Ali nikada neće zaboraviti kako su se osjećali
dok smo to činili !!!
 

 
Lice  koje spava više govori od lica koje je budno.
Zato ...ne dirajte lice koje spava...
To je kao da otvarate pismo ,koje nije vama namijenjeno !!!

 
Bježim u zagrljaj, bježim u meko utočište.
Bježim od udaraca noći. Vremena u vakuumu. Trčanja. Interesa.
Bježim od straha. Strah me ostati. Bojim se bježati. Ne volim strah!!!!
Koliko vremena u životu provedemo bojeći se?! Strahujući od istine. Laži. Mišljenja. Laži. Bojim se gubljenja vremena.
Svi strahovi su mi kao kraste. Gulim dok ne prokrvare. Tako je bolje. Onda pustim da zacijele.
Jesam li pobjegla od kuće?!
Ili bježim kući?!
 

 
Potrebno je paziti da se ne zaspe u polju plavog zvončića.. Postoji mogućnost da se ne probudite..
 Nije vjerovati njegovoj nježnoj pojavi....

 
SAMO NEZNANJE JE UVIJEK SPREMNO DA SE SAMO SEBI   DIVI !!!!
 Idemo hvalisavci....ovo je log za vas!

 
Moralna sirotinjo...
Duševna ruševino...
i ljudska ruino...čitaj me!!!
ovo je odgovor na tvoj upit ...
Postoje ljudi koji se pojave u našim životima...ostave ili ne neki trag...od tog trenutka jesmo bolji,ljepši ili smo više nikakvi...nebitno je... Samo vrijedni se pamte!!!!
TEBE NE BIH ŽELJELA SUSRESTI NITI U JEDNOM TRENUTKU SVOGA ŽIVOTA.... LJIGAV SI...ODVRATAN...BEZVRIJEDAN...
NE ZNAM TE....A TAKAV OSJEĆAJ !!! MOŽEŠ MISLITI ŠTO BI BILO DA TE JOŠ I VIDIM...
MISLIM DA BIH SE IZBLJUVALA!!! ZATO ME POŠTEDI SEBE,MOLIM TE!!!

 
 Kako se BOLESNI STARCI  lako i brzo pretvaraju u   NEIŽIVLJENE BALAVCE.....neobjašnjivo čak.
Bili su to nekada mirni i samozatajni ljudi...Jednom im je netko iz sažaljenja rekao da su pametni...i od do tada običnih ljudi..odjednom su postali snažni macho muškarci...i
pretvorili "ono što je babi milo " u stvarnost...
PRIČAJU SAMI O SEBI...ne znajući da se tako najviše blate i da će vječno ostati tamo...U BLATU SVOGA ŽIVOTA;BLATU I KALJUŽI IZMIŠLJENE STVARNOSTI koju nemaju....
NE DIRAJTE IH !!!!
DOSTA IM JE I SEBE SAMIH...
SAŽALITE SE NA NJIH...vi njima slični..to ih hrani...
MIMOIĐITE IH...vi koji znate što imate i želite od života...
 

 
 Nemoj mi doći....
 Ne ulazi u maleni dio duše moje....
 ne odnesi ga, jer ....
 KAKO ĆU ŽIVJETI BEZ SEBE ?
 

 
 Dnevna enigma....u mrak umočena je .
 KRADE MI DUŠU.....
 ..........................NE DAJ ME !!!

 
  Ti si meni oduzeo pravo na suze!Kako plakati za nečim što nije niti postojalo...za nekim tko je čak i SAMOG SEBE IZMISLIO...
Ja sada tebi ODUZIMAM PRAVO da se nazivaš mojom bivšom ljubavi jer...Biti bivši podrazumijevalo bi da si nekoć bio sadašnji...a ti to nisi bio...još manje si ljubio me.
I ne razumijem tvoju potrebu za razumijevanjem nerazumnog...za obnavljanjem neobnovljivog...tvoje neprihvaćanje spoznaje da postoje žene kojima PUKA ČAROLIJA NIJE DOVOLJNA...
HAJDE,MAJSTORE MAGIJE,,,,,,upotrijebi ju malo i na sebi !!
Pokušaj se uvjeriti da niti mene nije nikada bilo....
DA SI I MENE SAMU IZMISLIO....!!!
MOŽEŠ LI ????
 

 
Jedan dan u životu snova ,ranjenom nadu daje. Zamagljen prozor maglovito obzorje od mene krije. Ovo iznad nas nije oluja nego jedna ljubav u buci nestaje. Poput potoka u srcu misao žubori, niz padine srca, u moru gubi se.
Stvorila sam sliku za sjećanje, rekao bi: Divno jutro za umiranje! Crvenilo više nije samo crvenilo, u raspadanju dan za danom prolazi. Postoji li nada za one koji još znaju voljeti, miris duše na koži osjećati!?! Igri jutarnje rose na proljetnom suncu, radovati se.
Jedan korak... možda posljednji... Na svakom sljedećem posrćem. Uz mene tijela odavno slomljenih...  Davno je bilo kad sam prestala brojati žrtve stvaranja, ludila oko mene.
Odjednom... rodi se zvijezda na sjeveru... nova priča dogodi se. Dašak života iz mene u vrtlogu odlazi, zelena trava na proljeće podsjeti me. Svjetlost dolazi... ali za kratko.Opet  hladna i prazna samoća...
Ništa osim  sjete iza mene ostat neće.
Sjeme u meni ostalo ...
 ni cvijet, ni san postalo! 

 
Kako me zna posjedovati kada sam najslobodnija?!
Kako je uspio maknuti sve maske i vidjeti... mene?!
Kako mogu misliti na njega i kada ne znam gdje su njegove misli (a kamoli tijelo) ?!
Kako zna biti tu i kad ga nema...?!
Kako mogu osjećati drhtaje i kad ne vidim riječi ...?!
Kako zna...
a gdje je...?!

Netko sa svojim bolom ide kao sa otkrivenom ranom-NEKA JE SVI VIDE !!
Drugi...kao ja...taj bol čvrsto u sebi gnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi....
Kad te jednom prevare...kad te samu ostave...kako ponovno vjerovati ???
Kako voljeti ono u što više ne vjeruješ ????