NESRETNO DJETINJSTVO

Čim ste vidjeli ovaj naslov, znam što ste prvo pomislili-zima,grijanje na drva,blablabla...kuhano vino...
Ali, ne...ne,ne,NEEEEEEEEEEEE...u ovoj priči nitko neće govoriti o ničem takvom romantičnom i slinavom; radi se, naime, o mirisima drugog porijekla-radi se o mirisu baruta i inih kemikalija!
Kao što je to već zadnjih otprilike 25-26 dodina, otkad sam zapalio prvu petardu, i ove godine me stari dobri običaj spaljivanja svega što se dade spaliti nije zaobišao; unatrag dva tjedna sav izbezumljen obilazim sve moguće dućane sa kemikalijama i eksplozivnim materijama u zemlji i inozemstvu.pa, majku mu-takvo je vrijeme.Okovan lancima poštenja i katoličanstva, na sam Božić nisam ispalio ni emge-metak ni žabicu, ali ono što slijedi narednih par dana bit će pravi pokolj za stanovnika Zagreba nam grada i njegove okolice.Inspiriran knjigom jednog američkog svećenika o pirotehnici i vatrometu za niže ljudske slojeve, i sam sam se bacio na izradu istih i sad ovo pišem sav sretan sa prstima sivim od fine barutne prašine i komešam se u svom stolcu ne bi li što prije isprobao kakvoću "home-made" proizvoda na štetu svih oko mene :)
Susjedi, familija i široki krug prijatelja sponzorirali su moje strahota raznoraznim kartonskim tuljcima, lovom i svime što im se našlo po ukom samo da bi ja bio sretan i presretan, makar uskoro imao samo po 3 prsta na svakog ruci.Ma , ko ga jebe-bitno da sam ja sretan.Isipavajući tako raznorazne mješavine u kartonske tuljce svih veličina, sjetih se jednog davnog dnevnika sa reportažom diletantske izrade eksploziva na Filipinima.Jebote, iza toga si stvarno mogao doći ko u mesnicu s cekerom i samo grabiti; tko to kaže da su ljudski organi skupi ko sam vrag,ha?da ga ja samo vidim...   :)No, kako god bilo, prekojučer ja motam i motam kartone teške i pune eksploziva, motam ih i motam izolir-trakama i začepljujem voskom i svim ljepilima ovog svijeta ne bi li što teže "disali" unutra.Bit svega je da ja izmislim svoju jebenu novogodišnju simfoniju koju će pamtiti pokoljenja i koja će se uvrstiti u najjača glazbena imena u povijesti, samo drugog "genrea"!
Drhteći kao pes nad drekom, prije nepunih pola sata, popraćen neugodnim mokrim snijegom, pripaljujem fitilj na svom balkonu.Olaktona okolnost je omeđenost parka sa 4 zgrade, pa će efekt biti još bolji.Ima da se stakla tresu i da vibriraju kao membrane na zvučnicima pojačanim do kraja kad trešti neukusni trance po hramovima nemorala zvanim "zagrebačkim klubovima za mlade".Ma, marš-tresi se zemljo hrvatska i betone zagrebački-stigao je ludak iz vasione.
No, dobro...dakle: vadim čik iz gubice i lagano ga sav u bunilu prislanjam na prekrasni fitilj zaostao iz neslavnih dana JNA i-pššššššššššššššššššš........goriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.Gori, majke mu ga spalim u čarapu! Jakim zamahom odbacujem petardu koja je ličila na sve drugo samo ne na-petardu daleko od sebe sve do druge zgrade i začepljujem vuha capama, ko da znam da sam nekaj skrivil unaprijed.Fitilj gori, dogorijeva i....šta je sad-umjesto "BUUUUUUUUUUUM" ili "BAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAM" začujem prigušeni zvuk pristojnog tramvajskog prdeža.O, majkuuuuuuuu ti da ne velim jebem da ti jebem...pa šta je krenulo po zlu?
O, bože...božeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!
Nije danas dan za umjetnike, da mu jebe pas mater ako je!
Hrpa dima i nikakav pucanj bili su čisto pristojan povod da se ubijem u najnekvalitetnijoj "domaćoj" rajij koja mi je služila samo za uništavanje prišteva nastalih od majoneze i ajvara.Ma, marš, mislim si-pa kaj se meni na ove ogavne dane nemre dogoditi baš NIKAJ lijepog?
Fuj.....
 

Poučen lošim iskustvom zbog svoje dosadašnje negativne prehrane, odlučih se uputiti na jedan od zagrebačkih "placeva", na kojem ću se oboružati prijeko potrebnim vitaminima i mineralima iz genetski modificirane hrane.
Iza pulteva stoje ogavne brkate prodavačice takozvanog svježeg voća i povrća.Naderavanje svuda okolo.Ko na burzi, jebate...E, sad...s maksimalnim oprezom prilazim dragoj smrdljivoj kumici koju je napadala povampirena umirovljena i nezadovoljna službenica bivšeg SUP-a (znam ju iz mlađih dana).Kumica se sva zasrala od straha, znajući da joj priče o svježini i kvaliteti ovaj puta nisu upalile-nije se nadala da ispred nje stoji živi detektor laži i pokvarenog voća.Odustajem od kupnje i plazim dalje ko puž između ostalih štandova i eto ga-prekrasni krastavci sa još ljepšom umjetnom mrkvom.Svaki slikar bi se posramio ljepote ove mrtve prirode posložene na zmazanom najlonu.Frkčući njuškom, znatiželjno ispitujem porijeklo i tvrdoću izloženih artikala, ali me u tome ljutito prekida razjareni prodavač koji je osjetljiv da netko nepoznat šlata njegove krastavce i mrkve.Ma, marš...idiote smanjenih umnih sposobnosti.Kakav lom...odo ja dalje.
Najednom mi se pod sramežljivom zrakom sunca ravno u facu nakesila sva uglancana i neuništiva "domaća" jabuka.Opsjednut pričama o lakoj probavljivosti jabuke i njenom djelovanju na naše drage zubiće, bez razmišljanja kupujem 3 kile istih.Čisto zbog slaganja boja, uzimam i 3 bunta poluzrelih banana i par trulih krušaka.Ma, nek se nađe  na stolu čisto zbog dekoracije ako već ne mislim jesti ništa od navedenog.
I sad, za kraj, sumanuto se sjurim u mesnicu u kojoj se nisam osjećao siguran jer nisam znao da li smrdi pokvareno meso, neoprano tijelo krvavog mesara ili je netko zaboravio spustiti školjku u zahodu.Never mind...od pileće noge mogu isfurati bumerang koji se nikad neće vratiti nego ćeravno s prozora uletitiravno u ralje neke šugave i ofucane krvoločne mačketine-sveždera koja pozorno vreba sa livade ne bi li, možda, naišla na kakav leš ili smeće kojeg se ljudi onako usput rješavaju.
I to je to-uzaludno potrošene 264,33 kune i sat i pol slobodnog vremena nisu mi donijeli nikakvu značajniju promjenu u životu, ali barem mogu drugima srati da sam bio na placu već u 8 ujutro dok su njima oči još bile zabetonirane krmeljima od noćašnjeg pijančevanja u jeftinoj krčmetini.
Vitaminski pozdrav! 
 

Osnovnu školu sam počeo pohađati tamo negdje iljadu devecto osamdesete godine, tojest u vrijeme kada je umro naš voljeni predcjednik.Odmah su nas umotali u crvene marame i plave ogavne kapice koje su izgledale kao stisnute šajkače, samo druge boje.Na čelendaru su nam lupili petokraku zvijezdu i to nas je trebalo činiti pravim pionirima i budućim osloncem za našu socijalističku federativnu zajednicu.
Bilo je to krasno doba "Gringo" prašaka za razrijeđivanje,"Jaffa-cakesa","Medenih srca",prvih "emgejaca" i "Austrocracker" petardi.Tad sam dobio i svoje prve "Mungosice" i bio najveći frajer na školi osim onih žicara koji su furali razvaljene "zepe" i "fuk-federe".Bio sam prekrasno i nadasve inteligentno dijete, inteligentno u toj mjeri da sam čak dobio i svoju posebnu klupu i produženu nastavu skoro svakog dana.
Dlakava kuharica teta Slavica nasilu nas je šopala sa smrdljivim grizom iz plavih plastičnih čaša i šnitama smrdljivog sira nepoznatog proizvođača utisnutim u šnitu još smrdljivijeg kruha proizvedenog u "Zagrebačkim pekarama".Tu i tamo je obroku pridodan i dio mesa jer se u kruhu nerijetko mogao naći neki veseli nametnik koji uglavnom nije preživio visoke temperature krušnih peći.
Naobrazba mi je bila presavršena jer su većinu "drugarica i drugova" sačinjavali prvoborci i prvoborke iz NOB-a.Edukativne metode bile su stvarno krajnje pedagoške: šamaranje,povlačenje za zulufe,magareća klupa,klečanje na staklu,lizanje pisoara i kopanje graba za neposlušne usred školskog voćnjaka samo su neka od veselja koja su prošaravala moje veselo djetinjstvo u osnovnoj školi.
Tako potkovan znanjem, došao sam u srednju školu gdje sam odmah po zidu počeo lijepiti slike Josipa Vrhovca i Ante Markovića, našeg spasitelja koji je čarolijom iz jedne amrke napravio 4 dinara.Ali ni dan-danas ne znam zašto su me sva djeca u srednjoj izbjegavala kada sam drugove profesore pozdravljao sa "zdravo".Ma, tko će ga znat...valjda su bili isfrustrirani već nečim...
Danas sam stasao u naočitog mladića sa čvrstim uvjerenjima i oštrim političkim stavovima i ne dozvoljavam da mi itko kenja o bilo čemu.Na ruci imam istetoviran srp i čekić, nosim "Ponosove" i "Pletenina" pulovere i crne samterice, što me čini vrlo modernim i drukčijim od ostalih.Naročito me simpatiziraju susjedi iz druge zgrade koja je krajem 60-tih bila građena isključivo za vojna lica tadašnje JNA.Nakon što sam se izgradio u ličnost, ostaje mi još samo da se oženim za neku istomišljenicu s kojom ću podizati obitelj u marksističkom duhu i bratski dijeliti sve nedaće surovog života.Eto, to sam ja...

Ako se ne varam, bila je nedjelja i to popodne-jedan od onih ogavnih dana kojeg bi najradije preskočio sve do idućeg petka jer smo mi uvijek bili neradnička klasa, bez obzira što god pisalo u netočnim knjigama ili pak crvenom bojom na zelenom valu na jednoj od zgrada.
Ali, što sam mogao-nedjelja ko nedjelja-ko je jebe.Gledao sam televiziju,mama je pekla kolače,susjed se derao na svoju ženu jer im se pas snuždio na tepih,ptičice su pjevale i šumilo je...da...šumilo mi je u uhu jer sam uvijek imao problema s tlakom.
Najednom se nedjeljno popodne naprasno prekinulo specijalnom viješću koju je izrekao najveći gospodin među seljačinama Miroslav Lilić: "dragi blabla...u 88.godini blabla".....jebote, daj reci više...I onda je puklo: "Umro je drug Tito".O, lele, ode Jožek u pizdu materinu.Uspio je sa onom jednom nogom odskakutati u nebeska prostranstva na podmirenje računa za tada predužnu Jugoslaviju, a i za svoje osobno.Opće sranje, krkljanac na cesti, auti su se zaustavljali, svi su tulili kao vukovi, bježali doma sa igrališta kao da je repriza Nagasakija ili Hirošime.A ja, onako mali i priglup, visio sam sa prozora kao šišmiš nesvjestan cijele situacije; ok-umro Tito.Pa kaj onda? Kaj...da si sad ja obrijem noge zbog toga?Ali, vraga-susjeda Dragica (od milja u komšiluku zvana-Gica) upozorila me da još nisam svjestan kakvog smo čovjeka izgubili.Ode nam naš jedan jedini,voljeni i diljem svijeta cijenjeni i obožavani Josip Broz-Joža-Tito-Stari.Puf! U sekundi nestade jednonogog zagorskog demagoga kao da je pukla žarulja.Bum!!! Najednom se smračilo jadnom,napaćenom i prezaduženom jugoslavenskom narodu i narodnostima, uključujući tu i SAP-ove Kosovo i Metohiju.Narednih je dana u svakom slučaju Paloma postigla maksimum proizvodnje papirnatih maramica zbog silnih potoka i mora suza koje su prolili ožaloćšeni jugoslaveni.O, majmo...kakav gubitak.Svima su se zbrejkali kompasi jer-što sad?Aj sad dalje živi bez Tita koji je uredno desecima godina balansirao između bratstvo-jedinstvene politike i prijateljstvom svih zemalja sveta te nebrojenim dugovima koje nam narednih 5000000 života nitko nikad neće zaboraviti.CKSKJ se našao u velikom problemu.S njim i svi ostali-kako ćemo sad na zahod bez našeg voljenog duhovnog vođe i oca i majke naše SFRJ?Barem je tako izgledalo...
No, međutim, mi danas znamo da je sve to skupa bila jebena velika greška.Ja osobno, iako svjestan i presvjestan te povijesne činjenice, još uvijek duboko u sebi nosim riječ i djelo voljenog nam predsjednika.Među hrpom slika, mahom mojih idola tadašnjeg vremena, našao sam i tu jednu i najvrijedniju na svijetu-iz gomile slika obnažene Milke Planinc,Staneta Dolanca iz "Studia 54" i Mike Špiljka u ženskoj garderobi isplivala je i ta koju ću uvijek držati na svome zidu makar je sva posrana od muha i flekova ajvara: sliku druga Tita!
Druže Tito, ti si me vaspito,
tko po tebi pljuje, ni mene ne štuje;
voljet ću te uvijek dokle god sam živ
a to što si umro, to si si sam kriv   :)

Još kao dijete sanjao sam o tome da budem ugostitelj pa sam često pozivao različite ljude u goste obučen u bijelu košulju bez kravate zakopčanu do grla i crne hlače, a sve to začinjeno sa najnovijim najmodernijim modelom muških mokasina "Borovo".
Prošavši mnoge restorane shvatio sam da je moj životni poziv ugostiteljstvo.I tako je počelo - od stare obiteljske kuće u Štakorovcu otvorio sam restoran svjetskoga glasa ali slava nije dugo trajala jer su mi iz susjednih sela prestali isporučivati svježu robu iz kafilerije, a i svinje nisu bile više toliko zaražene svim i svačim.golubove koji su zapinjali u ventilatorima restorana prodavao sam pod svježe domaće piliće, a ribu sam pripremao toliko svježu da je sirova izgledala kao da je dimljena.Sve je stvar snalažljivosti.Međutim, zbog navadenih razloga, posao je počeo propadati i morao sam restoran zamijeniti fast foodom i onda me krenulo kako spada.Pošto je opće poznata stvar da u miješanom mesu ima najmanje mesa, uredno sam nabildavao ćevape i pljeskavice sojom i mačjim mesom, a razlika se nije ni osjećala.Biznisu se pridružio i moj maloumni rođak Borna, koji je pak imao jake veze kod veterinara i skraćivao muke jadnim životinjama koji su ionako čekale svoj sudnji dan.S vremenom sam pridobio stalne posjetitelje koji još i danas uživaju u plodovima moje muke i napornog rada i svi smo sretni i zadovoljni a ja sam od zarađenog novca sebi kupio Ukrajinku i zlatni klasični taksistički Mercedes model "protvanj" s kojim sad bezglavo jurimo kroz hrvatska sela i zaseoke sa 80 na sat.

Svaki dan slušam jedno te ista sranja o tome kako ćemo svi otići vrit, da bu nestalo ovog i onog, da bu ovo i ono i bla..bla..bla...
Ma, zaboli mene lijevo jaje za ta sranja.Sročih prekrasne odgovore na svaku od tih svjetskih briga:
 
1.NESTALO BU NAFTE...
- Pa kaj onda; boli te kurac.Kaj netko pametan ne izmisli auto na prdežni pogon?
2.JOJ, IRAK, IRAN,RATOVI...
-ma, boli te jaje-kaj se itko oko toga zamara.Ionak bumo svi od nečeg crknuli :)
3.ULAZAK HRVATSKE U EU...
-ma, mrak.Prejebeno.Samo nek mi netko prije da pištolj da sve poubijam
4.JEL ELVIS ŽIV ILI NIJE?
-nazovi ga doma na telefon pa buš videl.u kurac.Koja sranja.Navodno je prošle godine viđen u Poreču kako prodaje ćevape.Hm...ma, boli me kurac  :)
5.ZAŠTO JE PAPA MORAO UMRIJETI?
-O, isuse kriste dragi bože-zaboravio je disati, eto zakaj.kakva su to pitanja?Prirodna potreba svakog čovjeka je da umre!
6.IMA LI ŽIVOTA POSLIJE SMRTI?
-Je, kak da ne.Svaki Života je, nakon što umre, mrtav i raspada se u sastavne dijelove koje poslije pasu naše drage kravice, papaju crveki ili popuši neki jebeni narkos u jointu.
7.ZAŠTO JE MORE PLAVO?
-Vele da je to lako objašnjivo, ali ja osobno mislim da je plavo zato da ljudima ne bi bilo monotono da nakon par sati putovanja gledaju u istu boju vode koju su popili putem na litre.Ovak je barem zabavno.
8.PRIJETI LI NAM III SVJETSKI RAT?
-je, a nego koji drugi ako idemo po logici zdravog razuma...pa kaj iza broja 2 nejde broj 3?
9.IMA LI LIJEKA ZA SIDU?
-Naravno.Nazoveš dr.-a Emmeta Browna iz "Povratka u budućnost" da te vremeplovom vrati u trenutak kad nisi bio svjestan svojih homoseksualnih sklonosti i pokarao nekog u dupe koje ti je bilo lijepo samo zato jer te podsjećalo na "emge-metak" koji si u djetinjstvu tako rado lupao s kamenom dok nisi ostao bez oka  :)
10.VLADA LI NAŠOM ZEMLJOM KRIVA POLITIKA?
-Ma, neeeeeeeee............kako se netko uopće usudio pitati tako nešto?
11.ZAŠTO SE HITLER UBIO?
-Došao mu je račun za plin!
 

Želio bih umrijeti mirno i u snu kao moj djed, a ne vrišteći u panici kao putnici u njegovom autobusu...
Ima i u tome istine, nije da nema.Samo, moja su razmišljanja zajedno sa pogledima na svijet totalno oprečna mnogim "normalnim i dragim" ljudima koji spadaju u kategoriju onih "šuti i kenjaj".Mora da sam negdje davno u djetinjstvu teško patio a sad se toga ni ne sjećam  :)
Krenimo, dakle redom...
Nedavno sam bio na jednom sprovodu i bilo bi čisto logično da sam barem lošom glumom ostavio utisak kulturnog mladića koji je došao odati počast preminulom...Ali, ne...pri samom dolasku na groblje sjetio sam se filma "Bal vampira ili oprostite, ali vaši su zubi u mome vratu".Hahahahaaha! Pa kak sad da čovjek ostane ozbiljan.Na sprovod sam došao sa polu-bolnom i kretenskom grimasom kao da su me ispikale ose, dok mi se pritom po glavi motalo što bih sve trebao nekome izgovoriti da ispadnem "ok".I tad mi na pamet padnu one spasonosne rečenice: "Ah, šta ti je čovjek","Bolest ne pita" ili ona najjača "Gle kolko se dugo nismo vidli a sad se srećemo baš u ovako tužnim situacijama".Ma, strahota...stra ho ta.I opet me po glavi šora onaj famozni reklamni slogan jednog pogrebnog poduzeća iz 70-tih godina: "Vi samo umrite, ostalo je naša briga" ili naziv kafića u blizini Mirogoja "Veseli mrtvac".Užas jedan! No, dobro...završio je i taj gadni trenutak i svi se vuku doma ko puževi i pokušavaju utrpati nekome u auto, a ja se svinjski slažem da sam došao pješice ne bih li nabio kondiciju i nadisao se svježeg mrtvačkog zraka.
I sad treba čekati da se svi pokupe s autima.Ali,drek-naravno da uvijek mora ostati neki stari slinavac koji se na sprovodima uvijek pojavi kao komentator vremena ili samog čina ukopa, u stilu: "jooooooj, jadan...ali bar mu je vreme bilo lepo" ili "joj,bil je velki sprovod...nema kaj! ".I sad se tak jedna stara babuskara pokušala utrpati u moj prekrasni auto i kaj da delam?Velim ja samom sebi-ok, napravit ćeš dobro djelo.Naravno da se na prvom semaforu stari šišmiš sjetio da je 10.04.1941. u Zagrebu (u odsutnosti Poglavnika) pukovnik Slavko Kvaternik proglasio legendarnu nam dragu NDH i to kak je onda bilo lepo, pa da je ona bila v ustaškoj mladeži i da je njezin Mirkec "tak lepo zgledal v onoj crnoj uniformi".Hvataju me užasi, želim pobjeći daleko, daleko...puno dalje od NDH i Zagreba 40-tih, 50-tih , 60-tih i 70-tih, ali mi nema spasa.Na kraju se opraštam sa dragom bakicom koja me se ipak "setila još dok sam bil ovak mali" i kojoj sam hital petarde kroz prozor i pišal po tulipanima.a kaj ćeš...život.Jebiga. :)

Ovu sam pjesmicu smislio u jednom prekrasnom zahodu, na čijim je vratima pisalo: "Ne pišajte po podu-čistačica ne zna plivati ! "
Ma, prekrasno.Ali, da ne bih puno duljio o totalno perifernim stvarima, evo i te legendarne pjesme:
 
Prdus smrdus po školjci se šeće,
veselo se malen i smrdljiv premeće,
nikako da ode van, školjka mu je mila
dok te drugi slušaju kako ti je sila.
 
Prdus primitivus prijatelj je dragi
bilo da smo obučeni ili, opet, nagi;
svuda s nama on se vozi u debelom crijevu
i stvara simfonije u guznome pjevu.
 
Vulgarno je sve to skupa, i to ne poričem
sve dok ja po dasci sa guzom ne mičem,
prdac me ošinuo jako kao s bičem,
i od teških bolova sad tužan naričem.
 
O, moj dragi prdče, kako li si drag
makar čak i ogavan, jer smrdiš ko vrag;
vesele su totalno sve pjesmice tvoje
dok se tuđe riti iznad školjke znoje.
 
        :)

Slobodno vrjeme najćešče provodim sa svojim prijateljima Klempom i Javorom.Nas troje smo nezamijenjljivi drugari i voljeli smo uvijek guštere loviti.još od malijeh nogu kad sam imao broj cipele 39 ja sam volio starije bake.Pa je zato to ibilo tak da sam vukao traume iz djetinjstva sve dok nisam upoznao tetu vinku iz vrbovca.koja je volila prditi dok je jela juhu.
Klempo ko klempo otišao je na ope raciju klempavih uhiju i danasje maneken za ortopedske proteze a Javor je počeo uzgajati nojove i i ide mu ljepo (znaš kako).
ja sam danas popustio sa nervnim živcima i otišo na more otkud se sad i javljam.vani sije sunce i riču galebovi ko na pojačalu,a tanjur mi pun kremšnita.Napisao sam i esemesove javoru i klempi kako bi htjeo da su oni tu al mi nisu odgovorili jer su obadvojica na kavi kod neke stare gatare koja im proriče prošlost kad joj oni sve ispričaju i zato joj daju petsto kuna po glavi.
gamad jedna-niko da me se i ne sjeti.Kad im je trebalo popravljati bicikle onda sam bio dobar i upisati ih u drugi razred srednje.nema veze.takvi su danas prijatelji.jebajga.
a da ne misle kako sam ih zaboravijo,nek se sjete kad smo bacali petarde susjedu novakoviću na balkon pa su mu crknule ciklame skupa sa papagajem.sad sam od tuge prdnuo i idem gledati televiziju jer drugo nemogu.
 
ISPRAVAK: (ocjenio profesor krivić)
U SLOBODNO VRiJEME... (zadaĆnica sa gramatiČkim greškama)
 
Slobodno vrIjeme najČešĆe provodim sa svojim prijateljima Klempom i Javorom.Nas troje smo nezamijenjivi PRIJATELJI i voljeli smo uvijek LOVITI GUŠTERE.Još od MALIH nogu, kad sam imao broj cipele 39, VOLIO SAM starije bake,pa je zato to i__bilo takO da sam vukao traume iz djetinjstva sve dok nisam upoznao tetu Vinku iz Vrbovca, koja je volila prditi dok je jela juhu.
Klempo ko Klempo otišao je na OPERACIJU klempavih uŠiju i danas___je maneken za ortopedske proteze a Javor je počeo uzgajati nojEve i i ide mu LIJEPO (znaš kako).
Ja sam danas popustio sa živcima i otišAo na more, otkudA se sad i javljam.Vani sije sunce i RIČU??? galebovi kAo na pojačalu,a tanjur mi  JE pun kremšnita.Napisao sam i esemesove??? Javoru i Klempi kako bi HTIO da su oni tu, ALI mi nisu odgovorili jer su obadvojica na kavi kod neke stare gatare koja im proriče prošlost kad joj oni sve ispričaju i zato joj daju petsto kuna po glavi.
Gamad jedna-niTko da me se i ne sjeti.KadA im je trebalo popravljati bicikle onda sam bio dobar, i upisati ih u drugi razred srednje.Nema veze-takvi su danas prijatelji.Jebajga. (stidi se)!!!!
A da ne misle kako sam ih ZABORAVIO,nekA se sjete kad smo bacali petarde susjedu Novakoviću na balkon pa su mu UVENULE ciklame I KREPAO papagaj.Sad sam od tuge prdnuo????!! i idem gledati TV jer drugo ne___mogu.
 
    Jako tužni i nemaštovito!  (-2)
                                              prof. Vladimir Krivić
 
 
 
 

Da, da, dragi narode-pogodili ste.Riječ je o najstarijem probavnom podlacu plinskoga agregatnog stanja - običnom pučkom domaćem vulgaris primitivus prdcu ilitiga književno rečeno: guznom vjetru.
Napuhnut sam od svega što sam danas samljeo u svom konjskom zubalu i nepravilno probavio u svoja 4 kravlja želuca: tanjur graha,šatro-domaća kobasica,ab nekultura od litre,pola kruha,vrećica mrmajoneze,pokvareno mlijeko i 2 konzerve ananasa jedva su mi pomogle da smirim živac jer sam,razbijajući kamenac na wc-šolji,razbio i nju cijelu.Što da se radi kad nam svi u reklamama samo lažu.Npr: "samo vi serite i pišajte,prdite i hračkajte a Mr.Muscolo bu sve to rešil" Je,je,jejejejeejeje....prdnut ću od smijeha.No, pošto ovo baš i nije tema današnjeg loga,bolje da se vrnem na plemenite plinove.
Kako se riješiti opasnog neprijatelja koji tišti naša crevca osim da ga isprdimo iz sebe svom silom?Nikak,dragi moji...nikak! Silni čajevi protiv nadimanja i ina sranja domaćih labosa nisu urodila plodom i ja sam bio i ostao-prdonja.Zbog takvih gadurija vrlo me često izbjegavao ženski rod jer sam svaku njihovu samopohvalu prekidao reskim pucnjem iz svoje guze, pridodavši tu i olfaktivne doživljaje.Prdac je vjerojatno najdjelotvorniji način za prekidanje svake diskusije,obiteljskih ručkova,sastanaka itd. ali ima on i svojih dobrih strana-recimo,njime možete ohladiti usijanu juhu ili čušpajzek ili ispratiti neku dragu osobu na vječni počinak na najoriginalniji način a na sveopće zaprepaštenje ostalih ožalošćenih.Možete njime,recimo,i dočarati svoje trenutno rasploženje ili opet nekome pokazati da vam je njegoov društvo ili mišljenje totalno najperifernija stvar u tom trenutku.Bilo bi zapravo lijepo sporazumijevati se prdekima na svakom mjestu kugle zemaljske.Recimo,na placu: 3 prdeža za kilu paradajza.U, majke ti mile...koja trgovina.
No,kako god bilo, sigurno ću opet uskoro slušati o tome kako sam vulgaran,dosadan ili nešto treće ali me to uopće ne tangira jer je činjenica da me opasno muče ti nesretni vjetrovi a rješenjabarem zasad nema.Zato lijepo molim sve članove iskrice da napregnu moždane vijuge i savjetuju mi kako da riješim ovaj veselo-tužni problem jer mi se čini da ću jednom samo prdnuti i nestati u vasioni...
tekst čitao:  Miljenko Kokot
preveo i obradio: Mirel Komad
proizvodnja: HRT, 2005. godine
 

Trenutno sam usamljen!  :)

Jetrica na luku mirišu po stanu
dok ja gulim žutu veliku bananu,
baka mi se dere "nemoj to sad jesti"
nebudu mi jetrica zavrtšila na cesti?
 
Ali baka ne zna da se suzdržavam
čekajući jetrica, ja glad utažavam
barem malim obrokom jer mi curi slina
zbog jetrica na luku s nebeskih visina.
 
Dinstaju se, dinstaju, miris šire svuda
već me boli želudac i kičma i muda
pa dokle ovako gladan da se patim
razmišljajuć' tako sjekiru uhvatim.
 
Susjed bu najebal, tako mi ćevapa
ubit će ga moja sjekira il' šlapa,
ali baka viče "jetrica na stolu"
i susjed je spašen, guzicu mu golu.

U mislima mojim cvrlje se ćevapistisnuli se pokraj luka a drži ih moja ruka;Kakva je to muka i debela brukakada nemaš za ćevape gladan poput vuka.
Štedio sam godinama za sve pečenjarei sad je dan isplate, prsti mi bunarepo kasici-prasici od prve do petekako li sam radostan, kao malo dijete.
Lud od gladi kružim gradom ne bih li pronašaogdje ima ćevapa i brzo se snašao,krulji mi u želucu ko sirena "hitne"kako da omastim brk-to su stvari bitne.
Nigdje nema parkinga, kao da je kletvapucaju mi živci, lomljiv sam ko letva,koliko ću provesti još ja za volanomdok se ne počastim sa kraljevskom hranom?
I eto me lagano već i iza Pešče,mogao sam otići i u Ličko lešće,ali me najednom miris bogovski presječekako li se to ne sjetih-koje sam ja smeće...
Pa tu je domovina kraljevskih ćevapau Čingaču-gradu, jebala me šlapakako sam i glup i jadan što to zaboravihkazniti se moram sa šest porcija pravih.
Čim sam sjeo ja u stolac, prvo si nazdravihpokraj pepeljara i stolnjaka plavihoko mene već se jede, meni cure slineluk mi nos nadražuje, kakve li miline.
Širok osmjeh šaljem svakom tko ćevape jedei štucam od sreće poput starog dede,konobar se lagano opet približavasa mirisom raja, da mu slavna slava!
Obožavam svoj tanjur sav prepun ćevapai od silnog uzbuđenja padne mi i kapa,ali ko ga jebe, ma nek sam i golsve dok debelih ćevapa moj je prepun stol.
Uživam u svakom dekagramu mesadebelih ćevapa, lijeku protiv stresaslinim poput pesa, dok nož lagano režepredivne ćevape, debele i svježe.
 

Pukli su štrukli dok smo se mi tuklikao oko vina zagorci podmukli,prepečeni i crni izašli iz pećia drugih nije bilo da bed bude veći.
Od jada sam morao ja malo prilećii slušati susjeda kako sobu krečii dok neka mačka ispod drva kmečija nikome nemam baš ništa za reći.
Spasonosna mi ideja izašla iz glaveod ja kod šiptara na svježe baklave,makar nisu zdrave i ko da su iz Savetrpam ih u gubicu poput neke krave.
Jedna, druga, deseta i petako da su baklave sav smisao svijetadavim se u njima kao da sam pukošto će biti proljeva, oj analna muko.
I sada sve počinje, tu je uvod svemuzahvalim se slastičaru i platim ja njemui izlazim iz kafića pogrbljen ko čičai sada tek slijedi ona prava priča...
Otključavam vrata stana nemoćan do krajaod navale proljeva bole me i jaja,rigam ja po stubištu poput starog zmajamučnini u želucu nikad nema kraja.

Jedem zadnji bljutav sendvič i to mi ne pašeal mi zato s frižidera majoneza maše;međutim, to nije sve-nešto se svjetlucato je flaša ajvara i srce mi kuca.
Dole mesna štruca i ostala jelaživjela nam majoneza i ajvarska zdjela,4 suha sendviča teško su mi sjelamakar ih je krasila roza mortadela.
I ovaj put moram govno da pregriznemi od punog trbuha da u plač ja briznemjer mi više želudac ne pušta u sebeosjećam se jadno poput neke trebe.
Ma, u kurac i sve skupaželudac je ipak rupatrpat ću njega svašta dok mi radi mašta...
Majoneza, ajvar, ajvar, majonezaosjećam se bogato poput starog Krezanitko da mi nije probo dirat obrok tajprobost ću ga oštrim nožem, ajjajjajjajjaj!
Ode prva vrećica, a flaša se praznikuhaju se proljevi svi u meni razni,sve se vraća sve se plaća, jebao ga ćaća4 dečka nikad nisu jača od štih-mača!