U prometu

Gmižem u jutarnjoj gužvi prema poslu među stotinama automobila.
Negdje na pola puta stanem na semaforu. U traci do moje staje Volkswagen kojeg vozi prekrasna
brineta u ranim tridesetim.
Namješta retrovizor tako da se vidi u njemu.
Popravlja naočale, pa namješta kosu.
Puči usne, pa ponovo popravlja kosu.
Čini se kao da se potpuno ufurala.
A onda osjeti da je gledam i pogleda sasvim ozbiljno u mene.
Nasmijem joj se.
I ona se nasmije široko, pa pokrije lice dlanovima, kao da ju je sram.
I dalje se smijemo.
Pokazujem rukom da izgleda odlično.
Bjele se njeni zubi u širokom osmjehu i oči joj iskre.
Pali se žuto na semaforu.

Svijet se promjenio.

Da sam dvadesetak godina mlađi, upalio bih sva četri žmigavca, izašao iz auta i zamolio je da sjednem u njen ne mareći za
sve one kojima bi moj ostavljen automobil prouzročio gužvu i nervozu.
Ovako, mahnem rukom, pritišćem gas i zauvjek odlazim.

Svejedno, u mojoj glavi misli orgijaju. Sasvim sam zadovoljan što mi je dan započeo prekrasnim osmjehom jedne
lijepe žene, koja nikada neće biti moja.

Ili nikad ne reci nikad.

Uredi zapis

09.10.2017. u 9:44   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Kad ...

... jaganjci utihnu svi zgrabe nož i vilicu i zanemare sex. A na koncu kad se tanjur isprazni ostane samo frustracija i mržnja vođena mišlju kako su drugi više poje(b)li.

Pa se nametne samo po sebi da je lakše mrziti one slične sebi nego rušiti Vladu koji nije osigurao dosta janjetine za sve.

Uredi zapis

28.09.2017. u 8:04   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Let u prašinu

Krmad je roktala u kocu dok je izljevala napoj u valov. Njena snažna, krupna, ali skladna figura potom je teškim koracima prešla preko dvorišta i iz dvorišne pumpe punila kantu vodom. Vratila se do koca i istresla vodu u onaj isti valov.

Promatrao sam je iz štale, skrivečki ...

Nekoliko dana ranije došao sam iz Zagreba baki na selo, na kratak odmor i druženje.

Navratila je tog dana do bake i odmjerila me onako, direktno, bez ustezanja, a onda pogledala u oči i rekla: "A, gospon je došel iz grada". Nasmijao sam se gledajući je čas u oči, čas u grudi. Primjetila je kako gledam i uzvratila smješkom.

Sasvim dovoljno da moja mašta podivlja.
Koju godinu starija i tako krupna nije bila Bog zna što, ali činilo sa da u krugu od sto kilometara nema bolje.

... znao sam da će ući u štalu i čekao sam je.

Napokon je ušla.
Čim je prošla vrata, pomakao sam se iza nje, uhvatio je za struk i poljubio u rame.

Trznula se, spretno okrenula i snažno me odgurnula uzviknuvši: "Kaj je sad!"

Gledali smo se divlje, zajapureno, a onda sam rekao: "Uzbuđuješ me"

"Daaa, i ... ", odgovorila je ispitujući moju upornost i želju

Krenuo sam prema njoj pokušavajući je uhvatiti. No bila je iznenađujuće snažna i gurnula me ... popiknul sam se na alat naslonjen na zid štale i poletio.
Tresnuo sam na leđa koliko sam dug i širok.

"Kaj je?", ponovo je izgovorila.

Bilo je jasno da igra igru, jer bi inače dohvatila prvi kolac i njime me otjerala. Ali samo je stajala i čekala.
Digao sam se i stresao hlače.

"Ispituješ moju snagu?", upitao sam.

Nije odgovorila. Samo me gledala divlje. A u oku sam vidio onu iskru "daj ... navali"

I navalio sam. Prevrnuo sam je u sjeno, a ona se otimala.

Hrvali smo se i prevrtali ... osjećao sam njeno čvrsto i snažno tjelo kako se opire o moje ... njene grudi stajale su poput dva kamena među nama ...
Noge i ruke su nam se preplitale ...
Napokon sam uspio gurnuti ruku pod njenu suknju i kliznuti uz vrela svilena bedra.

Nije nosila gačice i odmah sam osjetio kako su navrli njeni sokovi ...
... i ona je osjetila moje prste.

Umirila se i toga časa sam znao da je moja i da sam ja njen.

Uredi zapis

26.09.2017. u 12:10   |   Editirano: 26.09.2017. u 15:27   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Jesen

Prvi dan jeseni

https://www.youtube.com/watch?v=WIFLzL9JMmw

Uredi zapis

23.09.2017. u 14:42   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

simple as a kiss

https://www.facebook.com/VICE/videos/1844872659160108/

Uredi zapis

22.09.2017. u 10:58   |   Editirano: 22.09.2017. u 11:00   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Obljetnička

U krajnjem kutu svoje dnevne sobe,
gdje ne može doprijeti nepozvani pogled,
na dnu svojih prepunih vitrina,
kriješ slatku fasciklu sa natpisom INTIMA.

Međ´ slikama tebi dragih lica,
gdje čuvaš svoje spomene i pisma,
sve u formi poezije stiha,
nalazi se i moja ljubav tiha.

To su pjesme nikad objavljene,
napisane zbog voljene žene,
al´ datumi na njima su stari,
već odavno nema novih stvari.

Jer umjesto poezije i visina,
iz mene izlazi samo tuga i gorčina,
i misao što se reći ne smije,
´ko te kara nek ti piše pjesme.

Htio bi da budem gospodin,
i izbjegnem reakcije bijesne,
al´ reć´u ko pravi primitivac,
´ko te kara nek ti piše pjesme.

Znam da čitas moje nove pjesme,
s njima se branim od samoće,
i ubacim nešto da te štrecne,
´ko te kara nek ti piše pjesme.

Elvis J. Kurtović

Uredi zapis

14.09.2017. u 10:55   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ljubav ne boli ...

Čak ni ona neuzvraćena.
Jedino bole naša nerealna i neostvarena očekivanja.
Ali to su osobni promašaji i nemaju veze s drugim ljudima.

Uredi zapis

12.09.2017. u 9:44   |   Editirano: 12.09.2017. u 13:53   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Seoba naroda

Prodavala je kuću nasljeđenu od roditelja. Staru i punu uspomena.
Pozvala me taj vikend da joj pomognem spakirati uspomene i na dvorišnoj
rasprodaji prodati ono što više ne treba.

Čitavu subotu smo pospremali, nosili i prodavali stvari susjedima koji su
navraćali ...

Večinu tih stvari su susjedi razvukli, ali ostalo je nešto sitnica razbacanih po dvorištu.

S prvim mrakom onako umorni i znojni sjeli smo na trijem, svatko u svoju stolicu za ljuljanje i
otvorili neko kalifornijsko vino. Fino vino čiji je okus vukao ka sljedećoj čaši,
ali u njemu nije bilo nostalgije za domom kao u onim hrvatskim vinima koje sam nabavljao preko
prijatelja koji je imao mali dućan u mom kvartu i trudio se nabavljati stvari iz
domovine.

Gledali smo kako se zvjezde pale po svodu i lijeno razgovarali. Iza svake rečenice
nastala bi stanka. Taj razgovor je izgledao poput turista koji prvi puta u nekom gradu
zastaju na svakom raskršću i provjeravaju kartu prije nego odluče kamo krenuti.

Nije bilo ničeg uzbudljivog u tom razgovoru. Sitnice s posla, pokoji sitan trač, malo
ogovaranja, oblaka koji su se prevlačili preko mjeseca ...

A onda sam, ni sam ne znam zašto, gledajući nebo rekao: "Nikad nisam vidio riđu pičku."

"Molim?", pogledala me.

Pogledao sam u nju i ponovio rečenicu.

Nasmijala se i rekla: "Pokazat ću ti ja moju."

Nasmijao sam se i ja, pa odgovorio: "Jedva čekam."

Uredi zapis

07.09.2017. u 8:10   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Narodne poslovice

Zadovolji svog muškarca svaki dan, možda i on tebe jednom zadovolji. :)

Uredi zapis

23.08.2017. u 10:37   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

U zmajevom gnjezdu

sjeo sam na stolicu i naslonio se na naslon.
ona me opkoračila i nabada se na mog tvrtka.
osjećam kako me njena vrela i mokra pećina, tvrdih i glatkih usmina, guta dok se ugoda širi od glavića po cijelom tjelu.
napinjem se i grčim mišiće.
trbuh tare o moj, a grudi joj se njišu pred mojim očima.
nastojim ih uhvatiti usnama dok joj rukama stiskam i privlačim guzu.
zabija nokte u moja ramena i leđa dok mješa bokovima, polako i snažno.
prima me za glavu i zapliće prste u moju kosu privlačeči me na svoje grudi ...
propinjem se koliko god mi dozvoljava taj položaj ...
ruke su mi snažne i držim je nabodenu do balčaka.
u potpunosti kontrolira ritam i uživa gledajući moje lice koje se grči od ugode.
kruži bokovima i sigurno me vodi ...
osjećam kako trnem, topim se, pretvaram se u glavić, gubim se ...
grizem je za rame ...
trza se ...
grče se njeni mišići oko moga tvrtka ...
pogled mi se magli i osjećam kako mi se tjelo raspada ...
ispuštam snažan mlaz u njenu utrobu ...
čini se kao vječnost zaključana u taj tren ...
a onda klonemo oboje ...
stavi glavu na moje rame ...
miriše kosa i nastojim progutati taj miris ...
osjećam kako mi se sperma cjedi niz jaja,
grlim je ...
ljubimo se ...
volimo se ispočetka ...

Uredi zapis

22.08.2017. u 12:26   |   Editirano: 22.08.2017. u 16:13   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

Prezentacija

Bila je to zanimljiva prezentacija, sa gomilom novih planova, ideja i gedžeta.

Sjedio sam i pažljivo slušao izlaganje, a onda sam skrenuo pogled i potpuno izgubio koncentraciju.

Preko puta mene sjedila je kolegica, lijepa, mlada, simpatična, sa onim sexy rupicama na obrazima.

Sjela je bočno i nalaktila se na naslon stolice.

To je bilo dovoljno da se njena bijela košulja raširi na grudima i pokaže njen grudnjak i pola sise, taman onoliko
koliko traba da se upali muška mašta ...

Uredi zapis

28.07.2017. u 15:20   |   Editirano: 28.07.2017. u 15:30   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Šetnja

Hodali smo po Frankopanskoj, od Ilice prema HNK, jedno pored drugog.
Pričao sam joj o snovima i planovima, i putovanju koje predstoji, a ona me gledala sa smješkom
na licu i činilo se da pažljivo sluša.

A onda sam osjetio kako me primila za dupe i u sekundi se eksplozija proširila iz mog trbuha po cjelom tjelu.

Stao sam i okrenuo se prema njoj.

Zagrlila me i poljubila tako da sam skoro ispao iz cipela.

Onda sam je gurnuo u prvi haustor i zavuko joj ruku pod suknju.

A tamo je sve bilo toplo i vlažno ... već spremno za mene.

Kao da je to planirala čim smo krenuli.

Uredi zapis

25.07.2017. u 14:43   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

Fašnik

Bila je veljača krajem šezdesetih ili na samom početku sedamdesetih.
U mom prigradskom selu djeca, i ja među njima, su hodala zamaskirana od kuće do kuće kucajući na vrata i pjevajući onu
svima znanu: "Danas je fašnik ..."

Košare ili platnene torbe koje smo nosili punili smo jajima, bombonima, krafnama i pokojim novčićem.
Ako bi netko bio bahat i tjerao nas iz dvorišta zasuli bismo mu vrata jajima. Iz naše dječje perspektive ona su
najmanje vrijedila, a imala su najbolji učinak osvete.

Već se spustio mrak, ali do dnevnika je ostalo još dosta vremena pa smo i dalje lutali ulicama.
Moj frend i ja zašli smo u jedno dvorište u nakani da kucamo na vrata kućice u njemu.
No primjetili smo prigušeno svjetlo na prozoru do kojeg su naše dječje glavice jedva dosezale.
Samo nebo zna zašto smo povirili kroz taj prozor prije nego li smo pokucali.

Prizor koji smo ugledali učinio je da naša mala srca zakucaju snažnije i da okus uzbuđenja navre u naša grla.

Naime preko kauča je bila nagužena polugola brineta, a lik sa spuštenim hlaćama guslao je odotraga.

Na trenutak smo se ukočili, a onda glavom bez obzira pobjegli u noć osvrčući se i provjeravajući da li nas netko prati.

Uredi zapis

20.07.2017. u 15:51   |   Editirano: 20.07.2017. u 16:13   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

jaz generacija

Oduvijek je bilo lijepo vidjeti mlado, zategnuto žensko tjelo, jedre grudi i sugestivne mlade bokove.
Divlju bujnu, sjajnu kosu, širok osmjeh i onu moćnu mladu iskru u oku.

I danas, koliko je moguće diskretno, volim pogledati mlade djevojke i sve ono nevidljivo, pokriveno,
a ipak toliko primjetljivo na njima.

No, valjda je sve to u glavi, pa ni ne pomišljam na nešto više od gledanja kada je žena mlađa od mene više od
desetak godina.

Čini mi se nekako važnije moći razgovarati nego ga samo moći smjestiti.
Daleko od toga da su me žudnja i pohota ostavile na miru, ali brzo sam shvatio da se čovjek zaista osjeća grozno
kada nakon sexa ne zna što bi rekao, pa sam shodno tome većinu života vješto izbjegavao situacije u kojima bi se mogla
prijeći granica.

Jednostavno, kada bih osjetio da "tu nema kruha" nisam dozvolio da stvari pređu preko crte.

Bio sam na početku četrdesetih, na vrhuncu snage, muževnosti, intelekta ...
Radio sam u to doba u mladoj firmi, tek osnovanoj i većina suradnika bili su bar desetak godina mlađi od mene.

Imali smo pušionu na kraju hodnika i tamo sam često sretao kolege s kojima nisam imao izravnog kontakta u poslu.
Bilo je to ležerno mjesto, uvijek ispunjeno dimom i smjehom.

Došao sam u pušionu kada je tamo već bilo nekoliko kolega. Smijali su se i ja sam se pridružio. Razgovor je bio
potpuno neformalan, ponekad čak i vrlo explicitan, ali bilo je jasno da se među toliko kolega nitko nikome ne upucava.

U jednom trenutku me M., zgodna crnka desetak godina mlađa od mene, neočekivano upitala, bih li želio da mi J. bude ljubavnica.
J. je došla u firmu nekoliko mjeseci ranije direktno s faksa i bila je bar 17, 18 godina mlađa od mene.
Sretao sam je rjetko i osim imena zapravo nisam znao ništa o njoj.

Pitanje me zateklo potpuno nespremnog, pa sam zapravo prilično nejasno odgovorio: "A ti si advokat, ljbavni posrednik?"
Nastupilo je nekoliko trenutaka neugodne tišine, a onda je zezancija krenula dalje.
Povukao sam zadnji dim, ugasio cigaretu i otišao.

U to vrijeme sam s nekim prijateljima svirao petkom u lokalnom kafiću. Bio je to svojevrstan jam session, ali se ekipi sviđalo pa
su navraćali i promet je s vremenom postajao sve bolji.

Došao sam jednog petka s gitarom na leđima relativno rano u taj kafić i vidio J. kako sjedi s nekom drugom ženskom za jednim od stolova.
U kafiću je bilo svega nekoliko ljudi i bilo je nemoguće da se ne vidimo.
Prišao sam i rekao da sam iznenađen što dolaze u kafić za starce. Nasmijale su se. Ponudio sam ih pićem, ali su odbile. Sjeo sam na kratko
s njima i zapravo nisam znao o čemu bismo razgovarali. Generacijski jaz u razmišljanju bio je prevelik.
A onda je J. sasvim neočekivano ispalila kako bi voljela naći nekog zrelog i dobrog muzičara za sebe.
Ovaj puta nisam bio nespreman i odgovorio sam da je to put u razočaranje i da su takvima glazba i alkohol važniji od žena.

Znao sam da sam na taj način zatvorio sva vrata.

Ubrzo su otišle iz lokala. Par mjeseci kasnije otišla je iz firme.
Možda godinu kasnije vidio sam poruku na mom messengeru, ali sam je odlučio ignorirati.
Ni danas ne znam o čemu bih mogao razgovarati s njom.

Uredi zapis

19.07.2017. u 13:55   |   Editirano: 19.07.2017. u 15:56   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

Dan nezavisnosti

Bili smo jedan od tri lokalna banda koji su svirali u glavnom gradskom parku tog četvrtog srpnja. Izmjenjivali smo se svakih sat vremena i zabavljali ljude čitav dan. Sve je bilo onako kako biva svake godine. Od parade veterana, smješnih starih odora, prastarih pušaka iz obiteljskog nasljeđa, hot dogova, hamburgera, coca cole, piva i ostalog što doprinosi onoj sajamskoj atmosferi.

Svirala se američka glazba. Folk, country, blues, rock i malo jazza. Onako sasvim narodski.

Prvi sumrak se taman spuštao, a mi smo započeli set dylanovom uspješnicom "I'll be your baby tonight"

Pojavila se u pratnji muškarca koji je nosio bebu od kojih godinu dana u nosiljci na grudima. Zastali su kraj štanda sa hot dogom i muškarac je govorio čovjeku za štandom što želi, dok je ovaj spretnim pokretima ispunjavao želju.

Ona je plesala, naizgled odsutno, a zapravo me napadno gledala u oči. Pjevao sam sugestivno ne skrečući pogled. Činilo se da smo u nekom drugom svijetu u kojem vodimo ljubav strasno i toplo.
Kao da je vrijeme stalo dok sam pjevao obećavajuće riječi za koje smo oboje znali da se neće ostvariti u ovom svijetu.

Muškarac se okrenuo prema njoj u dao joj hot dog, pa krenuo dalje. Ona je krenula za njim, ali je poljubila dlan i otpuhnula poljubac prema meni. Rukom sam kao uhvatio taj poljubac i stavio ga na srce.

Ona je napravila desetak koraka, a onda se još jednom okrenula, široko nasmijala i zauvijek nestala iz mog života.

Uredi zapis

08.07.2017. u 21:54   |   Editirano: 08.07.2017. u 23:05   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar