Laprdanja starog prdonje.

https://www.youtube.com/watch?v=n7KNSF6oKss

https://www.youtube.com/watch?v=n7KNSF6oKss

Bila je zanimljiva, obrazovana i elokventna, mlada, poletna i ambiciozna.
Putevi su nam se sreli kad sam upao u tim tog travnja.
Čovjek nekako intuitivno prepozna srodnu dušu, pa sam češće na kavu išao s njom
nego li s ostatkom tima.
Friško sam doselio u grad i bio sam sam. Žena i klinci ostali su u bivšem gradu čekati kraj školske
godine da bi onda došli k meni.

Pozvala me jedne nedjelje na ručak.
Došao sam s cvjećem za nju i baku i pravom slavonskom šljivom za dedu.
Bilo je to ugodno popodne. Baka je kuhala odlično, onako kako to mlade amerikanke više ne umiju.
A deda je bio duhovit, načitan lik, velikog životnog iskustva, i znao je sve to lijepo ispričati.

Ona se držala malo po strani i nije se uključivala u razgovor koji sam uglavnom vodio s dedom.
Kasnije smo se deda i ja spustili u podrum gledati dedin hoby alat i sve ono čime se bavio.
Izmjenili smo neka iskustva i bio sam ponosan kada sam mu mogao reči neke svoje ideje i rješenja.

Kasnije me ispratila do kućnih vrata i veselo rekla: "vidimo se sutra".
Sutra kao ni sljedećih tjedana stvari se nisu bitno mjenjale. Radili smo zajedno, pili kave,
navečer sjeli popiti nešto jače u lokalnom kafiću.

Prošla su dva mjeseca kao da pljesneš dlanom o dlan. Činilo se na trenutke da je nervoznija
nego ranije, no mislio sam da je to pritisak koji posao nosi kako se bliže rokovi.

Reče mi tog petka: "Mogao bi u nedjelju ponovo doći na ručak. Djedu i baki si se svidio. "
"Ne mogu ove nedjelje, dolaze mi žena i djeca", odgovorio sam.

Odmakla se korak u nazad i promjenila izraz lica. "Imaš ženu i djecu? Nisi govorio o njima", reče.
"Nismo nikada bili u situaciji da o tome pričamo, a i nisam od likova koji govore o svojoj privatnosti.", odgovorih.

Kasnije me izbjegavala i imala razne izlike da ne idemo na kavu i na piće.
A činilo mi se da sam bio potpuno otvoren i iskren i da joj ni u jednom trenu nisam davao bilo kakve
signale da bi među nama moglo biti ičega.

Sunce je stidljivo zacrvenilo horizont istoka.
Ležao sam u ležaljci na terasi s koje je pogled pucao na kvarnerske otoke koji su
izranjali iz mraka poput flote mletačkih brodova pred opsadu neke važne luke.

Njeno sitno i skladno tjelo sklupčalo se na meni. Glavu je naslonila na moje rame i spavala.
Vjetrić me napajao mirisom njene kose.
Slušao sam kako diše mirno i duboko i vrhovima prstiju lutao po njenim toplim, glatkim, svilenim leđima.

Sve je bilo mirno, more i planina. S vremena na vrijeme bi zapjevala neka ptica i trudio sam se
pogoditi o kojoj ptici se radi.

Osjećao sam lagane trnce u ruci, no ignorirao sam ih, jer ovakav komadić mira i sreće si čovjek rijetko može priuštiti.

Prvo je sređena i našminkana koketirala s najboljim primjercima. Kad je vidila da nema prolaza okrenula se
onim lošijim. No ni oni se nisu obazirali.

Tenzije su lagano rasle.

Pokušala je biti direktna i jasno govorila što bi radila.

No to je predmete interesa još više udaljilo od nje i gotovo da su bježali.

Frustracija je postajala nepodnošljiva.

A onda je krenulo vrijeđanje i nabrajanje svih onih nedostataka i odvratluka koje na početku nije
ni primjećivala.

Ni u jednom trenutku nije pomislila ...

Sparina je gotovo pretvorila zrak u tekućinu.
Ležao sam u polumraku sobe u kojoj sam koristio škure na način kako su to Mediteranci činili stoljećima kako
bi se sačuvali od zapare.

Radio je tiho svirao svevremenske hitove, a onda sam u pauzi između pjesama čuo poznat glas.

Voljeli smo se kratko, zapravo samo jednom na početku devedesetih, ali smo dugo pisali jedno drugom
strasna pisma, spominjući u njima detalje tog jednog puta.

Sjetio sam se moje stare kutije sa pismima i izvukao je iz ormara. Svežanj sa njenim pismima prepoznao sam
po boji i zapravo ostao iznenađen kako je tanji nego što sam mislio. Zar ih je tako malo?
Bila su kronološki poredana, pa sam otvorio prvo, čitao, pospremio, pa drugo, treće ...

Ne znam koliko je sve trajalo. Vratile su se slike i detalji za koje se činilo da sam ih zauvjek zaboravio.
Onda sam tako ležao okružen pismisma i palo mi je na pamet kako mi je kči jednom sa malom dozom zavisti
rekla da sam živio u sretnim, sporim vremenima u kojima su ljudi pisali, slali i čekali pisma.

Sjedili smo zajedno na galbecu, jedno preko puta drugom. Jeli svoje obroke i čavrljali.
Rekoh joj da je zanimljivo kako sam uvijek žene osvajao na istu foru i kako je uvijek upalio.
Pogledala me prijekorno i rekla:"Kod mene to sigurno ne bi uspjelo."
Spustio sam pogled, zastao na trenutak, a onda je pogledao u oči: "Ne bih ni probao, ti si drugačija."
Nasmješila se i odjednom je njen pogled postao koketan.

Tipična ženska priča: Traženje princa na bjelom konju i obrnuta logika ljubavi.

Davno je Bora Čorba napisao: "Ja sam ljubavna sirotinja, uzimam, a ništa ne dajem."

Ljubav je davanje i ništa više.
Ako govorimo o ljubavi ona može biti samo bezuvjetna.
Sve ostalo je kalkulacija. A kalkulacija i ljubav nemaju ništa zajedničko.

Zašto se ljudi vežu uz svoju djecu?
Zato što im daju sve najbolje od sebe, a za uzvrat ne očekuju ništa.

Zašto se teško rastati od partnera koji te godinama maltretira? Jer si trpeći uložio ogromnu životnu energiju
da sačuvaš vezu, a zauzvrat očekuješ stabilnost i sigurnost i vjeruješ kako će jednom doći.

Ne kažem da je kalkulirati pogrešno, no oni koji kalkuliraju privlače kalkulante.

Pogrešno je samo očekivati i ovce i novce.

Bila je raskošna brineta u najboljim godinama.
Kad kažem raskošna, onda mislim na bujne obline prije svega.

Ne mogu reči da sam tip koji se pali na cure s velikim oblinama. Iako nemam ništa protiv
da cura bude bujna i raskošna, takva raskoš me uvijek nekako podsjeti na "naše mame". Na
mame moje generacije, žene koje su u svojim najboljim godinama bile tamo negdje šezdesetih
i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Vrag će ga znati zašto je to tako u mojoj glavi ... Sofija Loren,
Liz taylor ili neka druga, moja mama ...

Mene su uvijek više privlačile curke s dlanušama koje nisu nosile push upove, ali su nosile široke
haljine i majice ispod kojih nisu imale ništa, a ljuljanje se samo naslućivalo.

Svatko je od nas nekakav..

Sjedili smo sami u kupeu poslovnog vlaka jedno nasuprot drugom. Ona u svojoj pripijenoj opravici,
ja u bezličnom crnom, poslovnom odjelu. Čitao sam neku knjigu, a ona je neko vrijeme zvjerala u
pejzaže koji su promicali.

A onda se oglasila.

Podigao sam pogled i slušao.

Komentirala je, kao grom iz vedra neba, neku aktualnu političku aferu.

Nikada mi ne bi palo na pamet da otvorim razgovor sa strancem komentirajući dnevnu politiku.

No odgovorio sam prilično neodređeno i zapravo je na taj način naveo da nastavi.

Prilično strasno je pokušavala objasniti svoju točku gledišta glede aktualne situacije.

Promatrao sam koliko je energije ulagala u taj posao i pustio da se ispuca.

U jednom trenutku me direktno upitala što ja mislim o tome.

Odgovorio sam da nemam mišljenje i da se u ovom trenutku bavim nekim važnijim stvarima.

"Čitanjem knjige", rekla je zajedljivo.

"Čitajuči knjigu odmaram, ali sudjelujem u projektu koji mi je daleko važniji od ovoga o čemu pričate", odgovorio sam joj.

To ju je uzbudilo do te mjere da mi je počela čitati bukvicu o odgovornosti, domovini, povijesti i ni sam više ne znam o čemu.
Uz put je pokupila stvari i napustila kupe zauvjek nestavši iz mog života.

A ja sam nastavio čitati knjigu ...

Nekaj mi tu grdo smrdi.
Namirisal sam ja kam to ide.
Miris kose ...
Miris pičke ...
Miris ševe ...

Svi smo mi zablentani vizualnim.
Peru nam mozak revijama, filmovima, spotovima, fotkama, ...
Ove se godine nosi zelena. Trebala bi malo dignut grudi, zategnut, botoksirat, napumpat ...

Možda nisam normalan, ali nisam nikad bio vizualni tip. Dapače, iritiraju me ove zbigecane i prepeglane ženske.
Možda je to zbog starenja, pa ideal komada iz naše mladosti ostane zauvjek zapisan u našim glavama.
Sve je to samo u glavama.

Prošlo je dosta vremena od kako sam čist, od kako sam se skinuo s pičke, pa se sada čini da mogu pisati
rasterećeno.

Kad sad vrtim film i razmišljam o svim tim curama i ženama koje su me privlačile čini se da nema
vizualnog paterna po kojem bih mogao reči to je "taj tip žene".

No svake od njih se sjećam po mirisu. Mirisu koji je širila kad bi mi ušla u sobu.
Mirisu kad bih je zagrlio ili poljubio. Mirisu njenog tjela, znoja, pičke prije i poslije ševe.

Dok god je taj miris bio ugodan i privlačan mi smo trajali. Kada bi postao iritantan i naporan sve bi izgubilo smisao.

Eto ni ribu više ne jedem od kad mi pička ne miriše.

Alkohol se već dobro isparavao iz ušiju, a mi smo se smijali nalakćeni na šank.
Sipao sam iz rukava sve one štoseve za koje sam bio siguran da će upaliti.
Naravno da je glavna tema bila sex.
To je bio adut. Kod svakog spomena ili asocijacije je zabacivala glavu izlažući vrat i nudeći grudi.

Nakon fajruta izašli smo na svjež zrak i krenuli prema njenom stanu.
Nisam posustajao, a ona je svako malo zastajala umirući od smjeha.

Hodali smo tako i onda sam je napokon zgrabio pred njenom zgradom i uvaljao jezičinu.

Uzdahnula je i nasmijala se malo manje napadno.
"Ideš gore?", upitala je.
Naravno, krenuo sam držeči je za guzu.

Čim smo zatvorili vrata, navalio sam k'o lud.
Napola razodjevenoj sam rekao:
"Sad buš vid'la"
...
"Si vid'la..."

Sve što čujemo samo je mišljenje, nikako dokaz.
Sve što vidimo samo je perspektiva, nikako istina.

https://goo.gl/tWuwdM

Bila je drugačija od svih koje sam znao. Odskakala u svakom pogledu u našem radničkom naselju.

Njen otac bio je "privatnik" i kitio se svim simbolima koje je taj status nosio sa sobom u socijalizmu.
Vozio je Opel Rekord i njime vukao prikolicu sa čamcem u svoju vikendicu na moru.
Vodio je obitelj redovito u shoping do Trsta ...

Iako su bile kitnjaste sedamdesete i svi su nosili šarene košulje sa ogromnim kragnama i traperice preširokih
nogavica, ona kao da je ostala u pedesetima, sa svojim širokim suknjama stegnutim u struku, šeširićima,
čipkastim rukavicama i bluzicama ...
Nosila je taj stil ponosno i drsko i nije se osvrtala na druge.

Bila je taman toliko starija da bih za nju uvijek bio klinac, a istovremeno bi njena ljepota i seksipil
ispunjavali moje pubertetske snove.

Držala se malo iznad svih. Po nju su dolazili, prema našim predrasudama, opaki momci u crnoj koži i na
velikim motorima.
Kada smo se sreli ako je odzdravila na "bok" bila je to prava svečanost.
Jednom smo u dućanu razgovarali čitavih minutu i pol i činilo mi se kao da sam tada bio najvažniji
frajer u kvartu.

Dugo se nismo vidjeli. Životi to tako urede.

A onda desetljećima kasnije, vidio sam neobičnu priliku, plahu, izgubljenu, praznog pogleda, zapuštene
sjede kose i odjeće koja je vidjela bolja vremena kako vuče neke vrečice zavezane špagom u zmazanim
kolicima za plac.

Vjerovatno je ne bih ni prepoznao da se u tim krpama koje je nosila na sebi nije nazirao onaj still
lepršavih pedesetih u kojem je zauvijek ostala.

Bila je plaha i tiha osoba. Povučena i uvijek nekako odsutna.
Pričala je rijetko, ali kada bi nešto rekla bilo je to pametno i duhovito.

Dok su druge naglašavale svoju ženstvenost, bile drske i provokativne,
ona kao da se skriva, uvijek nekako po strani, obučena klasično, zakopčano ...

Promicalo je vrijeme i iako sam bio svjestan njene pristunosti, kao i ostali
ponašao sam se uglavnom kao da je dio inventara, a ne dio društva.

Tog vikenda kao i više puta do tada, čitavo društvo je sa šatorimo zapalilo na
kampiranje u šumi na obali rijeke.
Uobičajene, rekao bih rutinske, radnje oko postavljanja "logora", pa vatra, roštilj,
kotlić ...

Vino i gitare ...

Noć se zavukla duboko u šumu, i svi su se uglavnom povukli u šatore.

Ostatci žeravice su pucketali i osvjetljavali malen krug u sredini šatora.
Od rijeke se odbijao razliveni odsjaj mjeseca.

Volio sam takve trenutke samoće i nisam ni primjetio da nisam sam.

Nalakćen, isrpuženih nogu, gledao sam u mrak bez ikakvih očekivanja, puštajući
pripiti mozak da odmara u zvukovima šume. Bez riječi i glasa dozvoljavao sam
da se rosa spušta na mene.

Osjetio sam trnce u rukama i pokušao promjeniti položaj.
Pomaknuvši ruku dotakao sam njenu toplu i meku ruku.

Trznuli smo se oboje.

Pogledao sam i ugledao oči divlje zvijeri koje svijetle u mraku, i već sljedećeg trena
smo se ljubili. Strasno i divlje.
Moje ruke su spretno pronalazile najskrivenije prolaze u njenoj nezgrapnoj odjeći.

Zatečen neočekivanom erupcijom njenog vulkana strasti prepustio sam se, predao ...
A ona me iznenadila najljepše što je mogla.