Dnevnik jedne plavuše

Trebam..zagrljaj i poljubac..neku toplu riječ.Tako mi to nedostaje..dodir..želja da sam nekome potrebna i da nekome pripadam.Misao da sam nekome u snovima ..osmijeh,jer znam da nekome nedostajem i da misli na mene
Trebam malo..ljubavi i nježnosti..malo uzvraćenih osijećaja..toplinu njegovih očiju..
Nedostaje mi to..tužna sam..i sama :(

sjeti se..kako gazio si me..
 

Tuga nezna granice..tišina ljubi mokre obraze..nepozvan mi dolaziš,u misli moje.....i nema načina da bacim sijećanja jer još živiš u meni prejako dovraga!!!!!!!!!!!

Bar su suze besplatne i mogu plakat ako mi se plače,bol ni na tren ne prestaje i da znaš..boliš me svakog dana sve jače...
Ev me..opat ona stara,plaha,osijećajna i usamljena ja..kad sam primorana ležat i imam vremena za razmišljanje to je najgore što me može zadesit..misli o životu,prijateljima..izgubljenom i dobivenom..
Mit o hladnom čovjeku..napisane,riječi..redovi,stranice, tekstovi i pjesme..suze,smijeh...bol..bol koja me s vremenom na vrijeme razdire i Oscar koji mi s vremena na vrijeme izmiče..
On nije bio moj trenutni hir, on je bio netko kome sam se predala i kog sam željela...
Jer ko knjigu čitam te,znaš...ne voliš me,ne osijećaš..možda sam sad na putu do dna..ljubav nije za mene stvorena

Baš sam rekla mojoj Ivani da ih sve treba svezat za jajca i objesit za prvu smokvu...Dobro rekla sam smokvu, jer on u vrtu ima smokvu..ovog drugog ćem objesit za jedno od onih silnih stabala koje sam gledala s njegova prozora i s kojeg ptice poseru sve one aute koji su parkirani ispod..
Morate priznat da je uglavnom svaki muškarac kod kojeg prođete barem jednom u životu dobio epitet budale,kretena,pedera,idiota..i neznam čega sve ne..
dio izbrisala a ovaj pustila..slatki mi je:)
 
 
 
 

Danas sam sva neka bljakasta..fjakasta..Dođe mi da se zavalim u krevet ali ne vjerujem da bi mogla zaspati.Zapravo,već noćima nisam oka sklopila kako treba..sve se nešto vrtim po krevetu.Malo mi je hladno,pa navučem čarape..pa me preplavi nekakva toplina,pa ih skinem i zbacim sa sebe poplun..i tako bezbroj puta dok ne svane..
Jučer sam pokrivena svojom omiljenom dekicom,zavaljena na kauč gledala tv,zapravo gledala sam u neku imaginarnu točku..totalno bez ikakvih misli i bez razloga oči su počele suzit i tako unedogled.
Ponekad mi dođe i ja poželim da iz mene izađe vrag i da mi pljusne takvu šamarčinu od koje bi došla k sebi..idem sama sebi na živce,sa svojom osijetljivošću i ranjivošću..sa nekim svojim glupim željama i nadanjima..sa svojim slatkim riječima,srcedrapajućim blogovima i postovima..ovo je zapravo okrutan svijet u kom svi misle samo na sebe i na svoju guzicu.
Željela bi se jedno jutro probudit sa srcem jedne hladne BITCH (ako te imaju srce)..one koju ne diraju neuzvraćeni osijećaji i nježnosti...
Ma neda mi se više niš pisat.......aj bok

Kad me inače boli želudac mama mi zna reć da popijem pelin pa će proć..al mi nikad nije rekla da ako popijem pelin viška,da će umijesto želuca bolit glava.Jučer su me bolile cice,za popizdit..moram dobit mengu pa valjda hormoni divljaju.Ekipa s posla,već vidno pripita,zvala me pred kraj smjene da dođem na cugu..Odlično,pomislim,jedan pelin pa možda i ta bol prestane..A tko će ludoj ženi reć kad je dosta..jedan pelin,pa dva..pa prva boca,pa druga..pa nestala i treća..pa prešli na jeger dok i tu zalihu nismo stresli..Uljudno sam predala ključeve svog motorčeka jer pijano blago treba održavat ravnotežu na nečemu u pokretu :)
Kad si malo bolje razmislim još sam bila i dobra jer..ova je umjesto kod muža prespavala kod brata,novopečeno oženjeni kolega,mrtav pijan,vozio je doma,isto tako mrtvu pijanu direktoricu..I već kad sam mislila da je večer gotova shvatim da sam kod frenda u autu pustila i torbu i jaknu i dokumente i ključeve od stana..sva sreća da sam u prizemlju pa me je još čekalo penjanje na balkon kao što to rade mačke...a onda onaj ludi helihopter u mojoj glavi..za poludit.Natankala sam se..vode..vode mi dajte i zaspala..nekako

Danas sam imala generalno čišćenje..ne stana,ne..iako sam se premišljala od kud da krenem.Dok mi je jutarnje sunce milovalo kosu,lijeno sam se ispružila po krevetu pipajući gdje sam jučer bacila mobitel..Još sam se jednom upitala dali sam se samo "digla na lijevu nogu" ili zaista to želim..krenula sam redom..Rekla sam sama sebi da neću dva puta razmišljat nego samo obrisat,zatvorit mobitel i nastavit spavat.
I tako sam obrisala sve brojeve skupljene vikend izlascima,sve brojeve pokupljene na netu,broj mobitela i kućni svog bivšeg..i broj moba,kućni i svoj broj koji je na korištenju kod..hm..neznam ni kako da to definiram,a možda nije ni vrijedan definiranja netko kome je teško nekoliko zadnjih dana odgovorit na pozive..tko je rekao da se plavuše ne mogu opametit :)
I obzirom na generalku..i znajući da ćeš ovo čitat...nemoraš se javljat,nemoraš nazvat..poslat poruku...broj možeš zadržat,bacit..poklonit...možeš me samo pozdravit ako se sretnemo negdje..
I ne trudi se..(znam da nećeš),ne javljam se na nepoznate brojeve..
Malo je zapeckalo oko srca,ali san je bio miran i spokojan...

Sanjala sam noćas da je pčelica Maja zločesta pčela i da svojim žalcem bode one naivne želeći da sve bude po njenom..tako je ubola i BubaMaru koja je bila zaljubljena u Cvrčka koji je izgleda bio naivniji i povodljiviji od male Mare..Cvrčak je odskakutao daleko jer mu je Maja rekla da je bolje tako..a Mara je na svoj crveni oklop dodala još jednu crnu točkicu,dok je Maja,naizgled dobročudna i slatka pčelica dobila  što je htjela..
Protrljala sam svoje okice i blago se nasmijala..snovi ponekad imaju veze sa stvarnošću..
Moje Iskrice na Iskrici..Maja,zločesta pčelurina,zasigurno bi rekla da ih je bilo mali miljun..Zapravo..bio je tu jedan vikend pun sexualnog naboja u kom zapravo i nije bilo nekih emotivnih iskrica..Iskrice koje se pale i gase poput božićnih lampica već godinu dana,više onako na nekakvoj slatkoj prijateljskoj bazi i treća Iskrica koja je ostavila onaj trag nalik na kakvu opeklinu..vikend koji je bio ispunjen emocijama,poljupcima i smijehom...dugim noćima nakon kojih smo čekali zoru..i jutra u kojima sam se iskradala iz njegova stana..užarena iskrica koju je on zalio kantom hladne vode i pobjegao poput Cvrčka iz mog sna..
Užarena crvena Iskrica zbog koje svi bježe na neku svoju stranu..
Mislim da je to moja prva i zadnja Iskrica na Iskrici..

Kad nekoga pustite u svoje srce to je najveće bogatstvo koje život pruža....
Prožima me neka čudna hladnoća,ona koja se zavuče duboko u kosti i još dublje u srce..imam feeling da me hvata neki opasan bed..vani kiša,bljutavo vrijeme a u meni sva neka sjeta i tuga.Kut usana lagano podrhtava a oke plave pune su suza..Zadnjih dana to sam sve uspješno zgazila ne želeći misliti na svoje osijećaje i tjeskobu..Ali Bog mi nameće naka svoja pravila i neda mi da spavam i da se budim u miru..kao da mi netko sa nekakvim štapom kopa po srcu i neda mi da zaboravim i da ne mislim..eh,kad bi barem mogla..nego,odjednom svi ti osijećaji,zadnjih dana tako dobro skriveni,izviru na površinu..
Neznam ni šta da mislim,ni šta da pišem..samo želim da ta hladnoća ode,želim malo sunce,malo manje osijećaja..želim imati hladno srce,ne osijećati ništa..ne želim imati tako tople oke i nježan dodir..
I zaista??Zar mi treba to najveće bogatstvo puštanja nekog u svoje srce..kad razmislim..bogati ljudi su uglavnom nesretni.Sad mi je sve jasno............................................................

Tresla sam ga luđački,sve jače i jače a čovjek me je izbezumljeno gledao..već sam bila lagano popizdila i uhvatila sam ga s dve ruke i počela stiskat tamo gdje se stisnut dalo.Pogledala sam ga i shvatila sam da mu je neugodno jer sam tresla i stiskala već neko vrijeme a nikako da špricne..a kad je bujica procurila samo me je začuđeno upitao -zar se tako mora trest svaki put?? Bila sam sva pošpricana i već sam smišljala način kako da te mrlje skinem sa traperica,jakne i svojih ruku -Ne gospodine,samo kod prvog korištenja dok tinta ne dođe do glave markera,to je neka vrsta sigurnosne zaštite da se ne osuši...
Pa ti tresi Kiki..al drugi put nešto drugo..

hehe..već dugo se nisam ovako smijala sa nekim čudnim leptirićima u trbuhu i mokrim tangicama ispod traperica ;)
Al kad sam dobila slikicu..nisam mogla izbjeć reakciju..sorry srećo..al takoo bi te radooo..probala..mljac

Već deseti put brišem ono što pišem ne želeći bit sentimentalna ili emotivna.Kad bi barem mogla takva bit.Vikend je prošao,naspavala sam se,odmorila ...samo misli još povremeno,zapravo,jako često,odlutaju tamo gdje nebi trebale.I onda se sve mislim kako ih otjerat,pa pošaljem poruku mojoj Ivani koja je u nekom bedu zadnjih dana..pa se jadamo jedna drugoj..pa svih pošaljemo u onu stvar..pa dođemo do zaključka da ipak nemožemo bez tih malih muških gadova..i tako u krug,sve dok ja ne spomenem njegovo ime i Ivana ne poludi pa i mene pošalje na isto mjesto.
Da sam joj dala za pravo vjerojatno se nebih osjećala tako rastreseno i nikako..hehe..vjerojatno se nebi natjecala za oscara u kategoriji za najbolju glumicu,bezosijećajnu i bez srca..tek sada mi je jasno kako se ti ljudi trude da dobiju toliko prestižnu nagradu..
Moja Ivana je kao i ja,plavuša,sa malo manje plavim okama i sa nekoliko godina manje.Često mi zna reć da kad ju je Bog stvarao da je gledao moju dušu.Zadnji put kad smo se vidjele,gotovo smo pola sata zurile u kavu ispred nas i nismo trebale ništa reć.Razumjele smo se kao da smo pričale satima...Otpratila sam je na vlak,i na peronu se jedva istrgnule jedna drugoj iz zagrljaja..znala sam da će bit tužna misleći na onog koga voli,a ona je znala da ću tu noć uživati s nekim do kog mi je stalo iako mi to nije odobravala..I tako sam ja bila tužna zbog nje,a ona sretna zbog mene..
Ivana je kao moja sjena..

Na sinoćnjem tulumu dečki su nam odlučili pokazat bicepse,tricepse i sve one trokutiće i kotačiće..iiiiiii....kad su se skinuli odmah sam se sijetila što je moja nona znala reć "mala..pazi kako reš vanka i kakove mudandi nosiš,da ne finiš Bog zna kade a da su ti na škuji" :)
A ovaj je fakat "finil Bog zna kade,aš kad je znel brageši imel je mudandi kakove je moj nonić onput nosil..samo ča ih ni rival va rit kako on.."

Najradije bi se bila pokrila dekom po glavi,a mobitel sakrila pod jastuk da ne tuli više tako luđački..ustala sam iz kreveta pazeći da ne stanem na lijevu nogu i ljeno se dovukla do kupaone.Čisto me bilo strah što bih mogla vidjet ako dignem pogled..podočnjaci su bili očiti,kapilare u očima ispucane..sve u svemu i ne baš tako lijepa slika.Na brzinu sam se umila,stavila malo pudera i donekle,barem s te vidljive strane,došla k sebi.Mislim..što mogu ni očekivat nakon pola sata sna.Bacila sam pogled na Kikicu koja je još drijemala i pomislila da taj pasji život uopće nije tako loš.Zgrabila sam kacigu i izjurila iz stana.
Pogled na nebesko plavetnilo danas obećava,a moj pogled se na tren zustavio na onu zlatnožutu krošnju u mom dvorištu,na kojoj je ostalo tek nekoliko listova koji se još uvijek jedva drže za ogoljele grane.
I dok sam mamurna jurila praznim gradom,želeći što prije doć na posao da popijem tu tako željenu kavu..onako..jaku,misli se vratiše na sinoćnji tulum.Uf..zadnje čega se sjećam je moj silazak sa stola,razbijanje čaša i izlazak kroz prozor..Milica je vjerojatno pola večeri provela nad školjkom i u horizontali a Ana i Ksenija su se izmjenjivale u nadgledanju,Zeko je pokušavao kao i uvijek zbarit Leu..bilo je svega i svih svugdje..Marko je stajao sa strane i pratio svaki moj pokret..svako toliko bi mu prišla da mi pridrži čašu ili da natoči nešto novo..nakon jegera,votke,stocka..vina i na kraju mi se u ruci našla dobra stara žuja.
Zagrlio me i jubnuo u obraz...nasmijala sam se -ja pijem da zaboravim
Na tren sam poželjela da je to netko drugi..netko me povukao za ruku i ja sam ga potjerala iz svojih misli..i kao da me nešto presjeklo,zamotala sam se u svoj šal,koji je kupljen s namjerom da me grije u Zagrebačkim hladnim noćima,pozdravila ekipu i krenula.Zapravo nisam ih ni trebala pozdravit jer su svi bili u nekom svom filmu.Marko je uzeo ključeve od auta i kategorički odbio i svaku moju namjeru da odem doma na moje dve teturajuće noge..brzo je shvatio da se ne isplati sa "rogatim bost" uz obećanje da ću mu se javit čim dođem..
I tako se plavuša uputila doma u svitanje dana..malo sam pjevala,malo gledala more..a lišće mi se saplitalo o noge..sve sam si pomišljala..a da malo sjednem i odmorim..pa da tu i ostanem??Trebalo mi je čitavih pola sata da se dokoturam do doma..sjela sam na zid ispred kuće i nazvala Marka..samo mi je rekao da dotični ni nezna što je izgubio..kad me nikad nije ni imao.Zaželjela sam mu dobro jutro i zavukla se u krevet..na pola sata.