NJEŽNOST

Obaveze i dogovori moraju se poštovati….
A čovjek uči dok je živ….
Tako učim i ja….;D
I zato ovaj vikend imam radnu akciju «obojimo moj životni prostor» ;))

I dok je snijeg napadao okolo, u rijeci sve sami sivi oblaci….
Dok se ljudi okolo provode i maskiraju, ja farbam stan….
I večeras karneval party, ali biti ću preumorna….
I sutra povorka na korzu, dok ću ja imati kist u rukama.... ;D

Ahm… radni vikend nikome nije drag…
Ali kraj vikenda donosi zadovoljstvo napravljenim…:)
Zadovoljstvo jer su se dugovi isplatili….
Jer se može dalje bez očekivanja…. ;)
Jer je tada nedjelja na večer i završava ovaj trostruko težak vikend :))

Danas sam se obukla u crno… samo sam najdonji sloj ostavila roza… tek toliko da mi koža može disati pod težinom te crnine… kosu sam raspustila, rasčešljala , kovrče izravnala… i sada je i kosa crna i sjajna… crnu maskaru na crne trepavice sam nanijela… crne čizme sam obula… crnu jaketu odjenula… uzela crnu torbu…

i krenula s osmijehom u novi dan…

...šetam ja danas riječkim korzom...
vrijeme nikakvo, malo kišica svako toliko kapne sitno, dovoljno da brzopleti i alergični na kišne kapi odmah otvore kišobrane...
optimisti kao i ja, šeću sa spremnim naoćalama za sunce... :)

hodajući tako, približavajući se odredištu, gledam dečka kako svira gitaru, pjeva, a u pauzama gadno kašlje...
i stanem ispred zgrade, čitam tabelice firmi da vidim dal je to ta zgrada u koju trebam ući...
i sva ufurana u imena odvjetničkih ureda, sudskih tumača, svekojakih udruga... nisam ni gledala tko stoji kraj mene...

kad odjednom, hopa... netko mi nježno pogladi lijevu guznu feticu?!?!?!...

to su bile stotinke sekundi, moja ruka već spremna za šamar, okret da vidim gdje je taj drznik da ne fulam zamah...

kad ono.... ah da... :))))

dobro da ga nisam maznula bez gledanja;D

...samo pišu nježne riječi kojima značenje ne znaju...
...zadovoljstvo nalaze u napetosti isčekivanja odgovora koji stiže nakon njihovog...
...sex spominju onako usput, ne dajući mu preveliku pažnju...
...igraju igricu -izluditćutetakodaćešgorjetizamnom-...
...i šta je najbitnije, ne traže sustret u RL, oh ne, oni ne...
...vi ćete biti ti, zavučeni u njihovu igru i poziv na kavu doći će od vas...

...ali, i zavodnicima vrijeme curi, informacije se šire...
...živjela virtuala!... :)

...jutros svi nekako prpošni šeću po gradu, zvjerkajući pogledom okolo.... dok drugi su zabili svoje vratove u šalove i pogrbili ramena, strogo gledajući u pod....
...neki se vesele i peglaju kartice kupujući svojim dražesnima materijaliziranu ljubav, jer treba se isprsiti i pokazati darovima da se nekog voli (?).... dok drugi ni ne gledaju ukrašene izloge, jer iz izgled srca boli.... jer su usamljeni....sjetni.... i jedva čekaju da valentinovo prođe....
... jutros na tv-u kažu da su trgovci poneseni danom zaljubljenosti stavili popuste na svoje proizvode odričući se zarade (!!), jer su poneseni nježnošću.... ma baš tako, sigurno... još kod nas nisam vidjela takav popust, a ni takvog trgovca.... i na kraju prodati će sve stvari koje su na lageru ostale kao roba predviđena za božićne poklone....
...na radiju se vrte sve neke "prigodne" pjesmice; -volim te do boli- , -ti si moja, ja sam tvoj-, -samo ljubav-, -režem vene jer nisi kraj mene- ...itd, itd.... grozno... iz protesta stavila sam si U2 i Nirvanu...

...i mislim se kako sve životne vrijednosti su se nekako krivo poslagale... zašto?

vječna dilema modernih žena.... kilaža i izgled.... sve je otišlo na fasadu izgleda u današnje vrijeme, od izgleda tijela, preko modernih odjevnih predmeta sa potpisom, do frizura i boja kose koju diktira tamo neki stilista koji s realnim životom mnogih žena uopće nije u doticaju.....

genetski sam sklona nakupljanu kila... uf... a modni časopisi diktiraju brojeve 36 i 38.....
štoviše, ima toliko dučana gdje se ne može naći roba veća od broja 42-44 , znam to jer sam jedan imala i sama, jednostavno u veleprodaji nema tih brojeva.... i još uvijek se držim na broju 38... nekako.... :)

a moja ovisnost o čokoladi nije uvjetovana pms-om, nego čistim užitkom punoće tog čokoladnog okusa... mmmm.... ne mogu tome odoljeti.... :))

i vječna borba sa samom sobom...

i sjetim se nutelle koju sam jednom dobila na poklon, VELIKA NUTELLA ;)) .....a na poklopcu je pisalo crvenim markerom......
*********** BE HAPPY.... BE FAT ***********

hm.....jel potrebno naglasiti da sam ju bez obrzira na natpis.... pojela, ......što sa žlicom, što u palačinkama?! :)))))

...sjedim za compom, prsti ledeni od hladnoće... brrrrr..... zimica mi je..... jako.....u stanu mi je samo 12 stupnjeva, ....... valjda kazna šta me nije bilo doma cijeli dan... :(

ne mogu još u krevet jer se vatra nije razgorila, a trebam taj žar tako jako, a to traje.... a meni se spava..... moram čekati da se razgori....da se u jutro ne sledim dok izlazim iz kreveta...

sve mi se čini da ispaštam zbog hedonističkog dana, uživanja u kavi na trsatskoj gradini koja je bila okupana u toplom i dobronamjernom suncu.... kao da je proljeće stiglo... :)

i tako izgleda sve dok sunce za učku ne zađe.... onda se sjetim da je ipak još vrijeme zime.... brrrr....

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.


Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i nasuo ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je nasuo, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i natočio ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

«Sada!», rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, «hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vas život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strsno predajete. To su one stvari uz koje bi vas život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.

Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vas posao, vaša kuca i vas auto.
Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto vazi u žiotu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se sa djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku.
Izvedite partnera na večeru.
Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.

Uvijek će biti vremena da za očistiti kuću i napraviti popravke.

Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.»

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. «Drago mi je da ste pitali. Nju točim, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.»

Molim, podijelite ovo s nekim prijateljem….


------------------------------------------------------------------
Hvala mom prijatelju šta mi je poslao ovu pričicu :))

...... dobar Vam dan svima iz sunčane Rijeke... :)))

...falili ste mi... ;D

.... i dok se mi tipkamo o običnim stvarima, tek sada sam se sjetila ................................................

**************SRETAN ROĐENDAN !!!!******************

....jedini način koji sam našla, naviti muziku.... barem malo djeluje.....

Fit vrišti, i tako je ok.....

već nekoliko dana, jedan nick se više ne pojavljuje sa svojim komentarima.....
a nema ni njegovih blogova.....
i baš mi je pusto bez njega.....
nije da ne fali blogova za komentiranje.....
nego mi fale njegovi komentari na istima,... :)

naravno, radi se o mom virtualnom braci... :)))
koji možda sve ovo i čita....
poznavajući ga, sigurno čita.. :DDDD
pa neka onda zna, da svojoj sekici JAKO FALI....:)))

Ima jedna priča o dvije prijateljice. Jedna je imala lijepu i dugu kosu, a drugu su starci stalno šišali na kratko. Ta druga je jako patila zbog svoje kose, pa je počela redovno češljati dugu kosu svoje prijateljice. Ovoj dugokosoj se to jako svidjelo i tražila je svakodnevna češljanja. Sve dok jednog dana kratkokosa prijateljica nije mogla, jer joj se nije dalo. Tada se dugokosa naljutila jer se smatralo već normalnim da ju kratkokosa svaki dan češlja. I više nije bilo bitno šta je kratkokosa dugo vremena češljala dugokosu, nego je postalo bitno to šta sada više joj nije dobra prijateljica jer ju ne želi češljati.......


Takvih priča imamo jako puno u svom životu....čak i oni bez kose, kada shvate je u ovom tekstu kosa ne igra nikakvu ulogu... :)))

Bio je to jedan od onih trenutaka u kojem znaš da se nećeš moći oduprijeti izazovu. I dok se u meni odvija nemilosrdna borba između razuma i tijela, Marko nema tih problema. Prodoran pogled njegovih zelenih očiju jasno govori što on misli i želi. Bezuspješno pokušavam skrenuti pogled s njegovih očiju. Njegove ruke uokvirile su moje lice tako da mi stalno vraća pogled na sebe. Ne dozvoljava da odustanem sada kada smo konačno dovoljno odlučni i spremni. Mislim da je on više spreman od mene.
Moj razum panično pokušava doprijeti do mene šaljući mi poruku s dva uskličnika. Ali moje tijelo uživa u tom pogledu i dodiru njegovih ruku koje su i dalje na mom licu. Njegov dodir stvara žarište i toplina se širi preko mog lica, na vrat i dalje tijelom. Moje tijelo šalje poruku s tri točkice…. Pogled mu postaje intezivniji. Iako vidi borbu na mom licu, ne odustaje od namjere da me izludi. Moj razum gubi bitku pred njim. Tako ga želim i on to zna. S laganim osmijehom na licu u smislu “moja si, babe!” prilazi mi bliže. Preblizu je! Njegov dah ljubi moj obraz. Zaklopila sam oči da ne vidi kako uživam, kako ga želim, kako se predajem. Tijelo mi se ježi. Koja milina!
-Želim te, večeras, sada, ovdje.- šapnuo je kraj uha, a mojim mozgom krenula je sinfonija. U tim riječima, strasti je bilo na bacanje. Strasti prema meni. Ovo nije bila obična rečenica. Toliko sam je dugo željela čuti, a još mi je sada i šapuće u uho. Mozak šalje poruku sa pet uskličnika, ali tijelo i dalje šalje samo točkice. Hm….. Prepustiti se tom instinktu ili ne?! Udovoljiti svom tijelu ili ne? Prepustiti se i biti spontana ili sakupiti snage i oduprijeti se? Da li se ja borim zbog morala ili nečeg drugog? Ne znam… Ne mogu misliti…. Marko je tu…. Dira me…. Samom svojom blizinom stvara mi one tako divne leptiriće u mom želucu. Koljena su mi sve slabija i slabija i pitam se koliko će trajati ova neizvjesnost. Sada sam shvatila da me on čeka, čeka moju reakciju. A ona je? Još uvijek se borim. Tko će pobijediti?
Njegove usne kreću na putovanje po mom vratu. Nepotrebno je reći kako se počinjem topiti. Osjećam se kao med koji se širi koliko god mjesta ima. Pa dobro, možda usporedba baš i nije prava. Ali zato se sigurno osjećam slatko kao med. Marko se još više približi, i sada je stisnut uz mene. Ruke ovija oko mojih ramena, a usne su mu i dalje aktivne po mom vratu. Sve to djeluje na moje tijelo. U momentu kada je iz velike daljine mog razuma stigla poruka sa sto uskličnika, Marko nježno spušta svoje usne na moje koje ga sa zahvalnošću dočekuju. Tijelo šalje u poruci sto točkica, a razum više nije u blizini.....


Buđenje je za mene, od kada znam za sebe, odvratan dio dana. I dok se neki raduju jutru, moje počinje tek nakon kave. Totalni sam mrgud dok se sva ne dovodem u red. Kao da mi mozak odbija informaciju da sam ustala, i tek uz dobru dozu dobre kave, ja profunkcioniram. I kada me prođe ljutnja što sam se uopće morala dignuti iz toplog kreveta, mogu se početi i ja radovati jutru.
Danas je dan započeo nježnim pokretima u krevetu. Sva sam mazna. Moja osjetila su na najvišoj granici i zrak mogu doticati rukama. Osjećam se preporođeno. Kao da su svi moji problemi rješeni. Kao da je svijet predivan. Kao da je sve najbolje i ne postoji ništa ružno ili tužno na ovom svijetu. Kao da ….
Dižem glavu s jastuka i gledam na sat. Imam još vremena za traženje posla. Vraćam se u udobnu poziciju i razmišljam, što je čudno jer, (Hallo, jutro je!?!), nisam popila kavu. Ne prepoznajem se. Može li san tako djelovati na mene??!? Jesu li snovi hrana za dušu? Je li moja duša gladna? Vjerojatno, ali pitanje je čega je gladna? Zanesenosti ili seksa? Jer bilo je i jednog i drugog u snu. Osjećam se tako puteno! Mislim da bi se sada poseksala s nekim tko je kraj mene, iako je jutro. Dobro, ne baš s bilo kime. Ali da je tu recimo taj Marko, mislim da mi kava ne bi trebala. I tko je on uopće? Sjećam mu se tijela. Predivno muško tijelo, ne previše dlakavo, jake ruke, malo salića na trbuhu, čvrste noge. Meke usne…, topli jezik…, nježni dodiri…, prsti koju su vrlo spretni…, sposobni…, neumorni…, ….. mmmmm. Lice je u magli. Tijelo mi opet preplavljuje strast. Taj san je bio tako stvaran. Puna sam osjećaja kao da se to događa sada, kao da se to uopće i dogodilo! Dižem pogled (ja sam u snu, replay) ljubimo se,…. otvaram oči i gledam njegove zelene. Sjećam mu se lica. Pa to je ….. hm, mogu samo reći da se ne zove Marko, da je moj susjed i da je oženjen već masu godina jer ima i velikog sina. Moj susjed! Bože, na šta sam ja spala! Umjesto da mu sanjam sina koji ima dvadeset i nešto godina, je sanjam oca od četrdeset i nešto. Toliko o snovima. Treba mi kava, a možda poslije i Froude. Vjerojatno nekakav kompleks oca ili starenja. Kofeinčiću, stižem!!!!

zahvalila bi nekim curama sa bloga, CC i Rositti, koje su me ohrabrile na ovaj korak....nisam dostojevski :)) .......ali on ni ne želim biti.. :DDD

...večeras sam prisilno morala ostati doma....i nije mi bilo drago nikako.....tako sam htjela izaći van i provesti se baš po mom guštu.....ali eto, realnost mi je spremila neki drugi plan......kojemu sam se morala pokoriti zbog nekoga tko mi je najbitniji u životu....svog djeteta.... i znam da mi je sada dobro, bijes je prošao, sreća zbog drage osobe se iskristalizirala......i sve je super.....jer ono šta nisam imala večeras, mogu imati sutra.....i nije bitno koji je dan, bitno je samo da je pravo i iskreno.....