NJEŽNOST

...sjela sam na terasu i promatrala kvarnerski zaljev u noći... mjesec je davao dovoljno sjaja za konture... odsjaj na moru je posebno romantičan.... a miris voćki u vrtu i lagana friškeca posjećali su me da je proljeće tu....

....toliko sam ga čekala, a sada kad je stiglo, kao da je neuračunjivo... puno kiše ( rijeka prednjači pred londonom! ), razlike u temperaturi iz dana u dan i do 10-12 stupnjeva....

....ali miris je tu... miris rascvijetalih drveća...
....i lijep pogled na predivan kvarner... :)

I’ll give you careless amounts of out right acceptance if you want it.
I’ll give you encouragement to choose the path you want if you need it.

You can speak of anger and doubts, your fears and freak-outs and I’ll hold it.
You can share your so-called shamefilled accounts of times in your life and I won’t judge it.
And there are no strings attached.

You owe me nothing for giving the love that I give.
You owe me nothing for caring the way that I have.
I give you thanks for receiving, it’s my privilege,
And you owe me nothing in return.

You can ask for space for yourself and only yourself and I’ll grant it.
You can ask for freedom as was or time to revel and you’ll have it.
You can ask to live by yourself or love someone else and I’ll support it.
You can ask for anything you want anything at all and I’ll understand it.

You owe me nothing for giving the love that I give.
You owe me nothing for caring the way that I have.
I give you thanks for receiving, it’s my privilege,
And you owe me nothing in return.

This is the only kind of love as I understand it that there really is.....

ma koje predivno jutro! :)
ma koji super dan! :))

sunce, ptičice, toplo, usporeno (ipak je subota)...
fina kava, dobra mjuza, joj da je barem tako svaki dan :))

još da me noga ne boli i da ne šepam kao her flik, bilo bi mi draže, ali....
savršenstvo ne postoji :D ...

...i naravno, dobila sam poziv od iskrice i ja...
ništa posebno, kao i sveijedan član iste...
nema ovdje privilegije :D

...a mislim se, šta bi ja tamo?!....
drage ljude i ovako svakodnevno susrećem preko slova....
ok, priznajem, zadnje vrijeme sam dosta površna prema iskrici, ali eto...
konačno se i meni nešto puno toga u životu događa :DD pa ne stignem kao i prije.. :)

... a i one najdraže čak sam i u živo upoznala... :) .......
nekog jako, jako dobro, još dok je snijeg padao prošle godine....
bilo je hladno, a naginjem očuvanju prirode, pa sam štedjela na grijanju sa strujom, plinom i ostalim resursima i počela se grijati, onako, prirodno :DD
a druge sam prijateljski dobro upoznala i..... to su sve žene! :)) moje drage virtualno-realno frendice...

...i tako... iz dana u dan, vodim svoj party u glavi, određeni ritam, fina cuga, dobra mjuza, super ekipa... :))
i tako mi je to dosta... hm... možda i previše.. :)

.... tada sam te pogledala... i znala sam da sam zaronila.... preduboko... preiskreno... prebrzo....
.... nije bilo znaka stop ili ga ja nisam vidjela...
.... samo plava boja tvog pogleda kao beskrajna potreba, želja sa naglaskom na cijelost...
.... neki osjećaj, više kao intuicija... povijena kao list na vjetru... prema tebi...


.... da, vjetar je puhao u tvom smjeru...

...kaže On meni; "Pokloni mu se."
i mislim se ja, a zašto bi? .....nije Bog, nije Kralj, nego samo čovjek... i pitam ga to...
...tad mi reče; "Svako živo biće je dio Boga. Pokloni mu se."
opet upitnici iznad moje glave, pa po tome bih se šetajući korzom svima morala klanjati... golub bi sletio i mrvice s korza jeo, a ja bih mu se morala pokloniti... jer je živo biće...
vidio je da se lomim u pitanjima i nedorečenosti, pa me pogladi po kosi...
... "Sam naklon nije bitan. Bitno je da to osjećaš."

hajde.... bbg.... sada smo tu ;D

pa kažu da će padati... a i rijeka je sva siva... nebo teško... ptice nisko lete...

i baš bez veze... hoću već jednom to proljeće! i baš hoću!!... jer narcisi su procvijetali u mom vrtu... ali šta mi to vrijedi kada nema sunca?... a tko i mene uopće pita? :)

nekako se otegla ova zima... duga, teška i prehladna... i neka mi nitko ne kaže da vrijeme na njega i njegovo raspoloženje ne djeluje, jer laže :)

jer ne moraš uvijek sam tražiti... sve stigne kad-tad... klepi te kada najmanje očekuješ... i to je baš dobro :)))

Našla sam se u kreativnoj blokadi neki dan... prvi puta od kada znam za sebe, zablokirala sam se.....imala sam masu toga za napraviti, ali inspiracije nije bilo... bed... a rokovi kucaju na vrata... a i bol od vađenja umnjaka bila je još prisutna i pulsirala u istom ritmu kao i kuckanje rokova....

Spoznala sam ogromnu razliku između spontane kreativnosti i kreativnosti zbog datuma na kalendaru.... i nije bilo ugodno.... uopće nije.... do sada sam dobivala kreativne impulse i odmah ih ispoljavala i pretvarala u nešto oku vidljivo ili uhu čujnom... a sada sam si morala pronaći način da kreativnost i probudim... da joj dam zalet... samo mali čin poticaja te inspiracije sam trebala...

Sve sam ja to lijepo poslagala na radnom stolu.... perlice, kamenčići, kožne niti, krpice, srebrni detalji, čelične žice, bakrene žice, komadići metala, silikonski pištolj, lemilica,.... ma sve je bilo spremno... ali moj duh nije... inspiracije nije bilo... a datum je vrištao mala-uhvati-se-posla.... čak i pogled na skicirani nakit nije mi ništa govorio... nije mi se sviđalo... samo moj tup pogled u sve to...

Muzika... da, da, da!... to bi mi moglo pomoći.... muzika je najdivniji način da si pomognemo (osim čokolade, koja u ovom slučaju ne bi baš nešto pomogla)... uvijek u mom životu muzika je igrala veliku ulogu... i sreća, i tuga,.... i normalni dani, i predivni sunčani, i kišni, sivi dani.... da, muzika je sve.... i krenula sam u kopanje po CD-ima tražeći baš onaj CD koji će mojoj inspiraciji svojim melodijama dati taj svepotrebni vritnjak u guzu... taj tako poželjni skok iz trenutnog mrtvila u svijet mašte....

I našla sam ga! :) riječka rock grupa, baš prikladnog imena za moj posao, Nova Moda ;D ........ritam super, isti kao i pusliranje boli u mojoj donjoj vilici i desnom uhu..... malo ufuravanja u melodiju gitare, malo bas, malo bubnjevi.... pa glas pjevača....

....i pogled na radni stol... koji sam tada drugačije vidjela... jer perlice su pričale svoju šarenu priču... kamenčići su dobijali svoj niz... jer lemilica je spojila komadiće metala.... i nastala je prva niska taj dan... uz pjesmu "Čarobna ruka"... zanimljivo... :)))

i ovi sivi oblaci su teški... i tako je lako zamisliti tvoj osmijeh u tom sivilu... tvoj pogled kroz tu kišu... tvoj miris kroz tu maglu... lako je osjetiti tragove tvojeg zagrljaja... kako me držiš, stišćeš i štitiš... otisak mekih usana na mom čelu.... da...

Da, da, da…. On je bio manijak što se tiče računala…. Čak računalo nije tako ni zvao, hm, pa tko ga uopće tako i zove?!?…. Zvao ga je comp…. Bio je njegov saveznik u svemu…. Ali baš u svemu…. Nemoguće mu je bilo zamisliti dan bez tog divnog prijatelja…. Doma, u osami svoje sobe, on je bio majstor pred monitorom…

Sve je radio preko njega… sve šta je mogao…. Više nije odlazio ni u planinarsku kućicu, jer tamo nisu imali net…. Na ljetovanje u Istru, u vikendicu na moru otišao je tek prošlog ljeta, kada su dobili priključak za net. I dok su njegova mama i sestra svakodnevno na more odlazile, on je uživao u zamračenom dijelu svoje sobice. Uz svoj comp. Kasnije, kada je i zaručnica stigla na tjedan dana, ni ona nije imala izbora nego s njegovom mamom i sestrom ići na more. Prvih par dana, vjerno i tiho je bila uz njega, on u virtualnom svijetu, ona uz svoje knjige. Ali tada je shvatila da se došla malo okupati u moru, osunčati, da knjige ima i doma, ali da i na plaži se može čitati, tako da je opet ostao sam. I nije mu smetalo, štoviše, bio joj je zahvalan šta razumije kada je višak, šta razumije kada želi biti sam. Sam sa svojim compom.

S godinama ta njegova ovisnost je poprimila opasne razmjere. Nije on to tako shvaćao, niti danas tako ne misli. Tako je volio, želio, htio, i normalno je da ako ga to uveseljava, da je to dobro za njega. Sve moguće servere sa chatom je prošao…. Sa toliko ljudi diljem svijeta se dopisivao… i nije ni shvaćao da ono šta ga označuje u svemu tome, ono šta ga drži i svakodnevno tjera da sjedne pred monitor je samo INTEZITET događaja i da živi u tom imaginarnom svijetu dok realnost prolazi kraj njega. Izbjegavao je izbivati od kuće gdje nije bilo moguće biti on line…. Nekada, dok net nije bio tako dostupan i prihvatljive cijene, znao je i pola svoje nemale plaće pustiti na račune za njega. I nikada nije žalio. To je bio svijet samo za njega. Samo njegov. Često se u čuđenju pitao kako neki iz njegove generacije nisu upoznali ljepote tog svijeta??…. Internet…. Taj predivan, slobodan svijet, gdje je sve dozvoljeno... Gdje možeš biti i raditi šta god želiš…. Gdje je sve ponuđeno kao na srebrnom pladnju, samo treba izabrati…. Gdje je on tako uspješan…. Gdje je on kao kralj, a svi serveri su samo njegove sluge….

Telefon je zazvonio, prekinuvši ga u jednoj igri koju je prvi puta igrao….. Adrenalin mu je bio visok, iako je pomalo bio zbunjen što se pravila igre tiče…. Nešto nije bilo u redu…. Nervoza se širila želucem, zvonjava telefona je samo pojačala njegovu napetost…... bio je pomalo ljut na igricu.... Ako ima pravo na 3 pucanja iz zolje, zašto mu to nisu dali sada kada je htio razvaliti ovu predivnu vilu iz snova, u kakvoj on nikada neće živjeti??…. jer ipak je to vila jednog narcodilera koje nitko ne voli....

Nakon kratkog razgovora sa zaručnicom koju je nemilosrdno i bezobrazno skinuo s telefona uz ispriku da ima posla, ali bez isprike u glasu, fokusirao se na ekran compa…. Vrijeme mu je curilo…. Vila je i dalje bila kao sa slike nekog časopisa za uređenje okućnice….. staklena kućerina u cvijeću, uredno pokošene trave pomislio je ironično…. Nije još ništa uništio… kako mora to izvesti?..mislio je sav napet… zjenice su bile strogo fokusirane dok je desnom rukom klikao sa mišem, tražeći načina da riješi to sa dva hica iz zolje….

-Končano!- viknuo je i nemilosrdno počeo klikati mišem…. Predivna vila našla se u oblaku dima…. Vatra je šiktala na gornjem katu…. Na lijevom dijelu kuće, krova više nije bilo…. Stakla na prozorima glasno su pucala od topline vatre i lomila se u tisuće komadića. A onda…. Totalno predivni finish…. Vatra je stigla do plinskih instalacija…. I jedno veliko boooooom…..

Ponosno se naslonio u svojoj fotelji i pomislio –ja sam kralj!-

konačno sunce :)
ne mogu više dočekati proljeće....
predugo mi traje ova zima,....
oduzima mi zadnje atome snage....
trebam sunce da me napuni energijom....
noćas je prestao snijeg padati, jutros je prestala puhati bura....
samo neka sunce ostane.... da me grije... da mi svijetli....

vikend za pamćenje s relativno dobrim vremenom, bez oborina...
...petak super vrijeme, predivan osjećaj proći taj famozni tunel i naći se okupan suncem....
ima nešto u tom tunelu... uvijek te drugo vrijeme dočeka kada prođeš kroz njega...
...subota, malo manje sunca, ali i dalje podnošljivo....
bez oborina... suho.... ali zato tramvaji klize van šina....
i da, hvala ti Bože šta sam prošla malo prije toga....
onda posebna kava, sa posebnom osobom ;)
eh... treba i to znati....
...i onda nedjelja... lagano spremanje za doma.... ugodne kave...
do 1 sat kada je snijeg krenuo u svoj pohod "pobijelimo sve"....

dosta novih ljudi sam upoznala, dosta novih kvartova, novih ulica....
jedna jumbo pizza ostat će mi doživotno u sjećanju... đizuuuus ;DD

mda, definitivno poslovno uspješan i privatno veličanstven vikend :)
uz onoga koji toliko sjaji da mi ni mećava na povratku kroz g.kotar nije smetala.... :)))

...vozim se jutros u busu i razmišljam... imam pokaznu (!)... kupila sam pokaznu za 3. mjesec... svašta... zadnju sam imala kada sam srednju završavala... i sada opet... bez auta kao i onda... samo sa puno godina više... ahhh....

...sjećam se kada je 6. dobila dodatnu stanicu i skretanje sa glavne ceste u križanićevu... taman toliki đir da se frendica i ja odlučimo hoćemo li do brajde u školu ili ipak do trsata.... mda... ta dodatna stanica nam baš i nije puno dobroga donijela... naše mame su se crvenile kod razrednice, ali nekako smo uvijek godinu završavale sa svega 2-3 neopravdana sata...

...i tako, vozeći se jutros u busu, sjetila sam se tih profesora, kako sam ih sa strahopoštovanjem gledala kad sam krenula u srednju... još dok nisam ni razmišljala da su i oni samo ljudi... kako sam ostala šokirana kada sam provireći u zbornicu vidjela proficu iz matematike kako se hrva s ogromnim sendvičem, pogledavala ga je iz više kutova i onda nemilosrdno zagrizla... profu iz kemije kako si toči u kavu nešto iz male metalne plosnate posude s pogledom "baš-me-briga-ako-me-netko-gleda", izotopi i izobari u oblaku loze....., proficu iz povijesti umjetnosti kako u oblaku dima raspravlja o sniženju u varteksu u pauzama dok zdušno ne potegne dim cigarete, .... neurotičnu tetu "hamlet-je-bio-super-tip" u svojim trenucima kada se može nekontrolirano cerekati bez da je učenici u čudu gledaju,.... i proficu iz povijesti koja je svoj predmet zvala "povest" a najdraži povijesni trač joj je bio o Mariji Tereziji koja je uvijek imala za ljubavnike vojnike iz crne gore, kršne i dugotrajne momke, a mi smo se pitali dal je naša profica to ljubomorna na gospođu koja nije živa već jako dugo.... i na kraju, famozni profa ekonomske u to doba, biologija, strah i trepet svih učenika, kako se nekontrolirano znoji, sa vječnim flekama na košulji u predjelu pazuha, dok mu sve te face u zbornici idu na živce....jedini čovijek u cijeloj školi koji nije imao dlake na jeziku.... i kada se domarov pas pokakao u učionici, voditeljica smjene (koja se uvijek češljala petardama, friz je kategoriziran kao neopisiv!) je rekla da se počisti izmet, a profa iz biologije joj je rekao da je to drek od psa... mda... definitivno jedini profa od kojeg smo mogli čuti kako se u biti treba i u kome smjeru pobrisati nakon pišanja, a kako nakon jel, kako on kaže, sranja ;DD

... i definitivno si moram kupiti auto što prije jer od kada se vozim busom, previše razmišljam o glupostima :)

Fly me to the moon
Let me sing among those stars
Let me see what spring is like
On jupiter and mars

In other words, hold my hand
In other words, baby kiss me

Fill my heart with song
Let me sing for ever more
You are all I long for
All I worship and adore

In other words, please be true
In other words,... :)))