hodam kroz zidove

jednog jutra, dotrčao je do mene stariji susjed bez jedne noge..puf, pant, puf, susjede, bolestan sam, boli me glava, oš me odvesti do dotura..men se nije dalo vadit porše iz garaže, uzmem čekič, gedoru 18 i ključ 13 okasti, pa sam ga sam popravio. čudo, mirakul, ode susjed veselo skačući na dvije noge, a došo je samo s jednom.hvala ti kaj si me popravio kaže on i pokušao se nasloniti na zgradu preko puta. ali u taj čas, zgrada podigne suknju i počne bježat od njega,,??? zgrada je trčala tako brzo, da se nogama lupala po guzici..šta joj bi, pita on..??. a, rekla je da ide po 15 deka tirolske, kažem ja..bit će da je ogladnila..uto ulicom prođe drug TITO..hej druže TITO, nešto bih te pito.. đe si ti sve ove godine, kad nam je bilo najteže, kad su nas okradali naši, a upucavali njihovi.. boli me kurac za sve vas, reče drug TITO i za vaše i naše, za krastavac, kupus i šljunak, te produži ulicom, fučkajući uspješnicu od Ivice Šerfezija i Ljupke Dimitrovske..nisam mu mogo zamjeriti na ponašanju, možda malo na melodiji, jer sam baš turio šaku u nos i čačkao balce iz nosa.. to mi je oduzelo više vremena nego što sam mislio, pa onda više nisam mislio..bacio sam pogled na Savu Kovačevića i Boška Buhu, koji su istrčali iz banke sa maskama na licu i nosili bančne vrećice sa lovom..Boško Buha se našao uvrijeđen što sam bacio pogled na njih, pa me gađao vrećicom novaca, ja se sagnem, on promaši i ponovi postupak sa još jednom vrećicom..uto ga Sava Kovačević probode kopljem, ovaj u čudu, pa zašto druže Savo, on je prvi počeo..đubre bombaško, kaj se razbacuješ našim novcem, i gdje je sad onaj idiot Neven Ciganović i modni mačak sa upaljenom Ladom..kako ćemo brzo pobjeć, idioti uvik zajebu stvar. na njih se ne moš osloniti kao ni na onu zgradu što je otrčala,,hihi, tu je sa mnom na zadnjem sjedištu, javi se Ava Karabatić..kad sam čuo njen glas, ja sam se odmah povukao iz priče, nemam živaca za nju, za Alku Vuicu, Mirnu Berend, Renatu Sopek, Doris Dragović, Sanju Doležal, Mega Mindy, Jadranku s kosom, cjeli hdz-e, sdp-e, hss i poštareve mame..jebate što mi se sviđa ova sisata mala od Horvata iz ulice..moram joj to dati do znanja, možda voli starije stričeke i lizalice..ma šamar sigurno voli, sve žene padaju na to.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, her Tito vas gleda ispod oka, a sutra će iznad oka, ako mu je za vjerovati.inače ne vjerujem mrtvacima pa makar se zvali Tito, Tito, želiš mito.?

juće sam sjedio gol na fotelji, sa ispruženim nogama u pravcu istok, sjeveroistok.važno je napomenuti, da vani nije padala kiša, ali nije bilo ni sunčano, onako bez vjetra i bez oblaka, nekakvo šućmurasto, idi mi dođi mi vrijeme..na ulici je neki pas guzio drugog psa, maca se igrala s mišom, a Konzumov kamion se krivo parkirao prilikom dostave pokvarene robe, za izbirljive kupce..mrak je padao silinom od 25 kiloponda po metru kubičnom, ili uopće nije padao, jebe mi se za to..iz dosade sam si brojao dlake na nogama, trbuhu, međunožju, rukama, kurcu, jajima..baš mi bilo zanimljivo, kad mi muha sjedne na glavić i ja je opsujem..mrššš muho, mamice ti se najebem..odmah sam se zbunio kod brojanja i morao sam počet iznova..kadli opet muha na moj glavić..očito joj je vonjao na svršotinu, pišaku i prljavštinu..trznem ruku brzinom Koko Billa i uFatim drsko zlu muhu..otkinem joj krila i stavim je nazad na glavić..evo ti đubre leteće, sad leti, klizi po glaviću, pizda ti materina..muha bez krila je jurcala po glaviću, kao muha bez glave i dovela me do vrhunca..hihi, haha, hohoho, baš mi je bilo lipo..potpuno sam zaboravio broj dlaka na svom tijelu, koga to uopće zanima..brzo uhvatim još tri muhe, sjurim se u kadu, izvadim glavić iznad vode i pustim te tri muhe bez krila, da jurcaju po mom glatkom glaviću..morale su pazit da ne padnu u vodu, a odletjet nisu mogle, gmizale su onim sitnim malim nogicama, po mojem sjajnom nabreklom glaviću i dovodile me do neslućenog vrhunca..nikada se nisam tako izjeba kao sa tim muhama..samo nerado priznajem, fale mi sise..da bar postoje muhe sa sisama..jel netko vidio muhu sa sisama, i to barem peticama. a možda mi i ne trebaju sise, ionako vele da je sve u glavi..ja imam dvije glave...i ovo ne radite kod kuće, kućne muhe znaju narasti veličinu slona, ako ne vjerujete,, tko vam kriv. meni je savjest čista. savjest..hahaha.???

uhh, što mi je juće bilo dosadno..da razbijem monotoniju obukao sam baletnu suknjicu i cipelice, i otplesao sam samo za sebe labuđe jezero. izvijao sam se, skakao, sam sebe bacao u zrak, pa sam sebe dočekao..ma divota..papagaj i mala maca su bili oduševljeni, sve mi bilo žao što nisam poveo i bakinog pjetla, on bi umrl od smeha da je to vidio..od silnog izvijanja, meni je došlo zlo i na povračanje.brzo uzmem plastičnu vrećicu i istovarim sve iz sebe u nju..ma povračetina je bila krasna..razmišljam šta da uradim sa tako lijepom povračetinom, da li da to nazad pojedem ili da napravim bombice od povračetine i pišake. ipak sam napravio male bombice, napišam se još malo u to i spakiram u male vrećice..brzo odem do prozora na drugom katu i počne bombadiranje slučajnih prolaznika..za svakoga sam si zamislio da je debeli Švaba i da želi okupirati moju domovinu..e nećeš Švabo, jeba ti ja mater, dok sam ja živ i dok imam bombica..odmah uzmem kalkulator, izračunam brzinu pješaka(Švabe), visinu sa koje bacam, jačinu udarca, vlažnost zraka, jačinu vjetra u Peruanskim Andama i gustoću prometa u Ulan Batoru..kad sam dobio zadovoljavajući rezultat, preciznost mi je bila 100 postotna. kaj se Švabo čudio dok su im padale opake bombice na glavu. skoro sam ih sve potamanio, a onda je naišao drot i gađal me sa svojim ganom..pogodio me točno u predjelu nečega i to me je jako boljelo. znao sam da imamo unutarnjih neprijatelja, ali nisam mislio da je on u redovima drotova. ljut na sve, odmah sam otišao u invalidsku penziju, vrijeme je da sad netko drugi brani lijepu našu..ja sam dao sve od sebe.. idem dati ribicama vode, 5 dana već plivaju bez vode. i ovo ne pokušavajte kod kuće.
ma možete na svoju odgovornost, puca mi kujac za sve, gdi ste bili kad sam bio gladan.?

jednog lijepog dana, kada je padala kiša, a vani je bio snijeg, radio sam snjegovića za naše derište koje se kupalo u vanjskom bazenu, na vrata nam pokucaju susjedi ljudožderi. ja im vičem,
nema nikoga doma, ali oni uporni, ta kako pričam ako nas nema doma.
boli vas kurac kako ja govorim kad nas nema. kaj želite.??
nikaj onda, kažu oni, šteli smo vas pozvati na večeru. čim sam čuo riječ food,hrana, odmah sam ih pustio u kuću, izvinite ljudeki, slabo čujem. kaj slavite, čemu takva gesta sa vaše strane.?
eto nam naše malo dijete dobilo prve zubiće, pa može samostalno jesti ljudetinu. e, to treba proslaviti kažem ja i svi krenusmo k njima na gozbu. a tamo, dečko, Braco, svega obilja, švedski stol ljudetine.
brzo sam sve odgurnuo od leševa i počeo halapljivo jesti.mmm, mljac, njami, njami,
kako volim iznutrice, prostatu, rak debelog crijeva, sve bih istog trenutka požderao, oči su mi jele više nego lalovke.
nogica od crnca, prsti od kineza, bubreg od Bantu crnca, uši od eskima, jezik od zagorca.
teško je kraj tolike gurmanske hrane odabrati jednu, moraš probati sve.
i bi tako, probao sam sve. hvala dragi susjedi zovite nas i slijedeći puta.
još sam danima bio sit i zadovoljan, tko ne jede ljudetinu, ne zna kaj propušta.
kad se sjetim da postoje vegani i ostali kaj jedu biljke, a ne meso, zlo mi dođe,
pa biljke su više živa bića od životinja,
ne želim nikome zamjerati na prehranbenim navikama, pa nemojte ni vi meni.
živila ljudetina. slijedeći puta jedem but, guzove i pohane sise..
jebeš blog bez sisa. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ljudetina je uvik bolja kod susjeda.

zašto sam pobjegao od kuće.? pa i nije bilo velikog razloga. kad je majka bila na poslu, ja sam sestri škaricama izbio oko. igrali smo čovječe ne ljuti se, a lijepo sam joj rekao da igramo crnog Petra, sama je to tražila, zna kakav sam dok izgubim... onda sam to oko stavio u pračku i susjedu razbio prozor. oko je palo na stol, baš kad je debela svinja ručala. od silnog straha zapela mu janjetina i prase se ugušilo. vidjevši to njegova grbava ženica je lonac vruće juhe od straha prolila sinu na glavu. ovaj je sav opečen prevrnuo štednjak od kojeg je vatra zahvatila stan. vatra se proširila na cijelu ulicu koja je do temelja izgorjela. u sve općoj strci, sudarila se dvoja vatrogasna kola, udarila u autobus pun putnika koji je pregazio jednoga starca, jadnik nije imao sreće, da je autobus bio prazan možda bi preživio. vidjevši sve to nisam puno razmišljao, odlučio sam pobjeći.. sestra me pokušavala zaustaviti i molila neka joj idem po njeno oko. otresito sam joj odgovorio da ima drugo oko, šta će joj dva, da ima dovoljno velike sise i da nitko neće primjetiti da nema jedno oko uz takve sise.. ali ne, ona mora cviliti.. jeba ju oko, brzinom eustahija brzića, napustio sam mjesto nemilih događaja i otišao u svijet. samo znam da se drugi dan mjesno groblje dobrano napućilo, i da sam ja imao u tome svoje prste i moja seka oko..prolazile su godine, prolazio sam i ja. sad se pitam, jeli vrijeme da se vratim u svoj rodni kraj.. da li me tamo još netko čeka..jesam li kome ne dostajao.. da li je seki naraslo novo oko..? treba li užgati ulicu, grad, sve je to puno razvrata i ne morala. a ja se volim igrati sa šibicama (žigicama), smješna riječ.
i ovo ne pokušavajte kod kuće, vatra je opasna, rekla mi mama kad sam bio mali.

nekad davno, još davnije od juće, bilo je prekjuće..e tako davno se moramo vratitii unatrag, jer vraćati se unaprijed još nije izmišljeno..u stvari je izmišljeno, ali još nema u slobodnoj prodaji i na akciji. sjedio sam ja na klupi u parku i gledao golubove kako lete. gledao sam ih točno pod kutom od 48 stupnjeva, sa tolerancijom 2-3 stupnja gore ili dole..a golubova je bilo nekoliko, bilo ih je 2, pa još 2, pa još 1, pa opet 2 i još 4. to je sveukupno nekoliko golubova..na klupi do mene je sjedio neki starac i hranio mrvicama ta ružna leteća stvorenja.. starac je mogao imati negdje 74 g. i 12 mjeseci, a mogao se zvati Štef Puškarić i predmijevam da je stanovao u zgradi na 2 katu, sa bolesnom ženom, koja je operirala jednu dojku zbog tumora na nozi. ljut na njega što hrani te beštije koje samo seru, izvukao sam sablju koju mi je ostavio moj pra pra pra djeda, viking Olaf Bunar-sonn. kako je dobre bunare on kopao. svoje znanje je prenio neki dan i na mene, samo onako usput, treba kome kvalitetan bunar..? i mačem sam mu odsjekao glavu. začuđena glava je pala pod klupu i tu se počela igrati sa mrvicama, dok mu je tijelo i dalje nastavilo hraniti leteće seronje..kad je tijelo osjetilo da nema glave, mirno je odšetalo kući..glava je nijemo treptala okicama i kao da joj je bilo žao što tijelo ode doma bez nje..meni to bilo zabavno pa sam uzeo paletu i kičicu te počeo crtati..a kad želim, bolji sam od Picasa, a kad ne želim, isto sam bolji.. taj čovac je fakat ružno slikao.usred slikanja meni se prijebalo..ostavim nedovršenu sliku, potrčim doma do svoje ofce i naguzim je žestoko 17 puta..kad je mlado živinče počelo skvičati od jada, ja sam si zapalio jednu i zamislio se..šta je život, danas jesi, sutra nisi, a sutra je i subota. i ovo ne pokušavajte kod kuće, da vam ne pobjegne subota.

od jutros sam durilica.. durim se na sve i nikoga ne volim. krenem ja na wc pišat, kad me taman pred vratima tata uhvati za glavu i okrene na drugu stranu. čekaj još si mali, stariji imaju prednost. tiskam ga ja jadan sa nogama i čekam da budaletina izađe. kad se čulo da pušta vodu, evo juri mama sva u gužvi..mjesta viče ona, žurim..uleti unutra i izgura tatu van.nakon sat vremena ide van i ja se ponadao sad ću pišat, kad doleti stariji brat, opali mi čvoku, čekaj klinac, još imaš maloga.meni se vrti od pišanja, čekam da izađe opaki brat, i taman kad on krene evo ti seke koja viče da je dobila pms i neka se svi maknemo. više nisam mogao izdržati.pojurim do kuhinje i uzmem lonac sa čajem..sad ćete vi vidjeti kome niste dali pišati.ahhhhhhh, olaškao sam si dušu i mokračni mjehur..okupili se svi oko stola i piju radosno čaj..samo ja nisam pio, jutros mi nije do čaja. osjetili oni da čaj ima čudan okus..vide da ja ne pijem i odmah na mene, šta si stavio u čaj..ja sam pokrio uši rukama i ne želim ih slušati, jako sam vikao, tralalala, ne slušam vas ja..isključio sam se i ne postojite za mene.. ja sam DURILO men..i mislim da imam najljepši mokraćni mjehur ovdje, tko misli drugačije neka ga izvadi sad i pokaže ili zašuti zauvijek.. ovo ne pokušavajte kod kuće, ne pišajte u čaj femili, to nije lijepo.

danas kad se opraštamo od dragoga brata Stjepana Puškarića, prisjetimo se, čovjeće prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti. bile su to riječi svećenika sa crvenim baburastim nosom, koji je bazdio na alkohol da je jadnim ženicama bilo zlo od toga, a ne od tuge za gnjidom koja se pokapala. i ja sam bio prisutan tom za mnoge sretnom činu. inaće ne volim ni vlastite sprovode, a kamoli tuđe. ta zašto bih išao nekome na sprovod kad ni on meni sigurno neće doći, a ni muzika nije bog zna što. no ovaj put sam došao da budem siguran da će upokojiti barabu Štefa,zbljuvao sam se od velikih i slatkih riječi o pokojniku. te je brat Štef bio ovakav, te je bio onakav, kao da pokapaju kardinala,a ne obićni ljudski izmet. Štef je bio sileđija,pijanac, lopov, kokošar, ubojica, bio je dno dna. nema tko se njega nije bojao i koga on nije pokrao ili premlatio. vlastitu majku je ubio, kuću zapalio, vjernom psu razvalio čeljust. bio sam sretan što se ta uštva zakapa i da ga više nema. kad je pijani govornik rekao da se nada da cemo se svi skupa naći sa bratom Štefom ja sam riknul..ako je njegovo kraljevstvo nebesko, pa šta je onda za nas ostale. od onda se bojim smrti i raja, rađe sam za pakao jer tamo nema Štefa. tutnuo sam ruke u đepove, zaigrao đepni biljar, navukao veselu facu i napustio ovo ne veselo mjesto. da su ovi iz pleh muzike barem nešto pametno zasvirali, ovako si moram sam pjevušiti od Ivice Šerfezija i Ljupke, ta tvoja barka mala u rocken roll verziji. da se mene pita, ukinuo bih sva groblja i sprovode. pa si ti braco malo misli, da li se isplati umrijeti kad te nema gdje pokopati.. a od muzike samo pinkići bi bili dozvoljeni. no kad mene nitko nikada za ništa ne pita, zato i jeste sve kako jeste. boli me kurac, idem lijevo pa ravno.. ovo ne pokušavajte kod kuće, zakaj, a kaj ja znam, nemrem biti najpametniji, mada jesam,??

sjećam se kad sam bio maleni, onako mali kao mrvica iz Tom i Jery. A šta sam mogao imati 35-40 g. baš u to doba je nekako moja seka dobila prvu mjesečnicu.. skupilo se ljudi,cijelo selo je to došlo gledati, pa kako joj dobro stoji, kako je sretna..raspredale babe priču, a mjesečnica ko mjesečnica. ja sam je dobio kasnije, kad se mama vraćala iz Trsta i švercala traperice..a rekao sam joj neka mi kupi x-mena.negdje usput je mama ukrala malo štene i donjela nam..bio sam ljubomoran na njega jer su se svi igrali sa njim i bio im je slađi od mene..osjetivši se zapostavljeno zamrzio sam tog malog peseka. još kad su krenuli sa prijedlogom kako će ga nazvati,pa svakakve gluposti od imena..čuj pesek mali, nebuš ti ovdje dugo preživel..ako se ne buš zval kako ja želim i ako si im draži od mene, onda ću te ja malo uljepšati..uhvatim ga i stavim u veš mašinu..malome je to bilo zabavno i prvo se veselio, kad je centrifuga proradila izbečio je oči i usra se od straha..kasnije sam ga izvadio van, lijepog,čistog i mirišljavog, ali jedino što nije više disao..bit će da mu naškodila voda i prašak. brzo sam napisao poruku koju je kao pesek ostavio i u kojoj objašnjava kako je slučajno upao u veš mašinu i prebacio na 95 za bijeli veš..svi su plakali za njim, i kao mrtav je bio centar pažnje..to mu nikad nisam oprostio, i ako se ikada vrati, slijedi mu isto.. pesek, nemoj se vratiti,svijet se još uvijek vrti oko mene, a ti znaš kako vrtnja može biti pogubna. i ovo ne pokušavajte kod kuće, jer ne postoje veš mašine budućnosti.

kako je mali korak od sreće do velike tuge. tog smo se dana spremali ja, moja žena i naš sinčić od 3 g.na rođendan kod bake. utrpali smo u auto poklone i jednu vrećicu u kojoj je bila domaća rakija, koju je ona voljela svako jutro malo popiti. ja nisam nikada pio alkohol, pa nisam ni taj dan..nasmijani i puni sreće krenuli smo put do obližnjeg sela.volio sam svoju mladu ženu i to malo zaigrano derište na zadnjem sjedalu. bili su sav moj život.bili smo neizmjerno sretni i puni ljubavi. odjednom u vožnji primjetim kako je neko dijete istrčalo na cestu da pokupi ispucalu loptu..koliko sam stigao smotao sam na drugu stranu i taman pred kamion iz suprotnog smjera. budim se u krevetu,ne mogu se maknuti.sav sam zamotan i jedva živ..prvo sam pomislio na sina i na suprugu..vikao sam njihova imena, ali bez odgovora. opet je nastao mrak, sjećam se nekih glasova kao kroz maglu,svašta su pričali. slijedila su buđenja, iznenada noć i dan. i onda stvarnost..okrutna istina..poginula mi žena i maleni..dijete koje je istrčalo na cestu je prošlo sa lakšim ozljedama..mene optužili da sam vozio pod utjecajem alkohola..u trenutku nesreće rakija za baku se razlila po meni i ja sam bazdio na alkohol..nitko nije obratio pažnju na razbijenu flašu ispod sjedala. ležim u zatvorskoj bolnici,polmljenih nogu, osuđen na 9 g robije. više od polomljenih nogu me boli polomljeno srce iduša..živ sam, a nisam živ..ne želim živjeti.želim umrijeti i naći se kraj svojih anđela..postoje rijeći koje bole, postoje riječi koje liječe, postoji život koji želiš i onaj koji ne želiš. šta sam ja od ovoga želio. samo smo zajedno sretni krenuli na kratak put..put koji je za najdraže završio bez povratka.želim biti sretan, želim biti sa svojima, zašto sam ja ostao,a oni otišli..u ćemu je moj grijeh. zašto sam ja živ, a dobro znam da je lako umrijeti.opet sam neka greška sudbine, opet su krive osobe mrtve, a krive žive.. nikada nisam pokušao dokazati nevinost, kome da je dokažem, zbog čega, kad nevini više nisu živi. ja sam ionako mrtav, i svejedno gdje se nalazim. briga me za svijet, jer sav moj svijet su bili oni. rado bih da me ubiju, ali kažu da mrtve ne ubijaju. još se samo bojim snova,oni su mi najveća prijetnja, uvijek su na početku lijepi sa strašnim krajem. kako objasniti snovima da si mrtvac, što sam njima skrivio da me proganjaju. eh da mi je samo još jednom čuti smijeh mog malog anđela, pogledat u te vesele dječje oči, zagrliti najdražu, ali toga nema i ne postoji. postao sam kao biljka kraj moje postelje, i mene samo zalijevaju i vegetiram, s time da će ona na proljeće procvjetat, a moja proljeća su nestala zauvijek.ovo nisam pisao da se reklamiram, da razvažam sretne obitelji po rođendanima. nije mi bila ta namjera..mrtvi ne voze..i ovo ne pokušavajte kod kuće, rakija je lijek.??

Uredi zapis

sjećam se kad sam bio mali, da smo mi djeca stalno bili šmrkljavi.. meni su uvijek visili iz nosa oni dugi zeleni gusti šmrklji, svako malo bih samo isplazio jezik i višak, mljac, mljac polizao. neš ti danas djece, nijedan nije šmrkljavi, kaj to ne štima, ne znam. no zato znam da sam se jako zdebljao, sve zbog toga kaj me ona prasica ostavila.. imao sam najboljega prijatelja, sve bih mu dao, tako smo dobri bili, jedino mu svoju curu ne bih dao, ali nju je uzeo sam..od kad sam ih uhvatio da se fataju meni iza leđa, zapustio sam se..počeo sam enormno jesti, ne izlaziti iz kuće. drkam po cijele dane u čarapu, ne izlazim nigdje, serem u plastične vrećice i onda gađam njenu kuću koja je nasuprot moje..obukao sam tužno odijelo i izgubio sam volju za život. evo sam nabacio 150 kg u roku 3 mjeseca. onda mi je tata za rođendan kupio pušku..iz dosade sam počeo pucati sa prozora po ljudima..jednog dana i oni su išli zagrljeni, tako će ih valjda i pokopati, nisam odolio da ih ne upucam..grdi sam kad mi se netko zamjeri, a grdi sam i prirodno. evo sam pred policijom pobjegao u šumu, tu se skrivam.. promjenio sam ime, pofarbao kosu, promjenio adresu, promjenio glas, promjenio sam dilera za drogu, pustio nokte, stavio tamne cvike, obukao raznobojne rukavice sa 6 prsti, žvačem druge žvakače, kupio novu četkicu za zube, pišem sad sa lijevom rukom, nosim masku za ronjati sa dihalicom, pišam samo 2 puta dnevno, obukao sam betmenovo odijelo, i ono važno, i sjenu sam promjenio, neće me drotovi pronaći lako.. čak ni smrt kada dođe po mene, neće me naći na staroj adresi..i nju sam zajebao sa ovim maskiranjem..evo vam dobar recept, kako prevariti smrt kad dođe po vas..morate mi vjerovat, ta dokaz je taj što sam još živ, a tražila me smrt svuda naokolo, ali šume se nije sjetilla..hihi što je blesava..ovo ne pokušavajte kod kuće, jer smrt hoda baš kao i ja kroz zidove..

želio sam da ode, kada je stvarno odlazila, molio sam je da ne ode.
nisam je volio kada sam to želio, sada je volim kada to ne želim.
nisam je mrzio prije, sada je mrzim zato što je ne mrzim.
plakala je kada sam je ostavio, sada plačem zato što me ostavlja.
ja sam samo mislio da je ne volim, ona je bila sigurna da je ne volim.
volio sam je cijelo vrijeme, a toga nisam bio svjestan, sada je otišla, jer je svjesna da me ne voli.
kada sumiram sve, tko je više kriv.? ja koji sam je uvijek volio, ili ona koja odlazi, sada kada je najviše volim.??
u njoj je umrla ljubav prema meni, a u meni se produbila ljubav prema njoj.
što reči na kraju, nemam riječi, samo jecam.
nije nam bilo suđeno.
posvećeno jednoj iskričarki, od mene budale.

imam problem, mislim imam ja i nekretnine, ali eto imam i problem. teško mi je zadovoljiti žensku, pa ih izbjegavam..ja se 2 minute trudim da budem najbolji, a one se poslije od toga smiju i sprdaju. zato sam otvorio nik na iskrici gdje tražim samo jako stare bakice. njima je mojih 2 minute čitava vječnost i zahvalne su mi. najrađe bi jeba mrtve babe, ali nezgodancija je to, ajde ju otkapaj, pa opet zakopaj..lako bi ljudi pomislili da nisam normalan, a to ne želim.. i tako se javi meni živahna babica i da je ona odmah za akciju, dok se još može sexati bez štaka. ni ja ne volim duga dopisivanja i odmah kažem neka da adresu, da navećer dođem i da se kresnemo prije nego ona ode u vječna lovišta..dođem ja naveće na tu adresu koja mi se činila poznata i uđem unutra..kad ono iznenađenje, to je moja baka. nije me prepoznala bez naočala, pa sam odlučio da je ipak opalim zguza. razvalim ja nju cijele 2 minute, ipak je badava sex najbolji sex..još sam na kraju od zadovoljne bake dobio Albert kekse i bonbone 505 sa crtom, ali nije bilo crte, crtu je baba polizala.. oprostim se ja sa bakom i napišem joj poslije pismo da se ne želim više viđat sa njom..naime djedica mi je još živ, i ako me uhvati najeba sam..on je još crvenokošce skalpirao, ne bi htio da i mene. a postoji mogućnost da baba zatrudni, gdi sam onda..kako to objasniti mami, tati, pomajci, tatinoj drugoj ženi, tatinoj trećoj ženi, seki, braci, djedu, svojoj prvoj ženi, drugoj ženi, trećoj ženi, 19-oro nejaćadi, pa i samoj baki..idem otvoriti novi nik, bludNIK , buntovNIK ili pohotNIK na iskrici. dame, opet sam slobodan, samo bez dugih dopisivanja..lešine su isto dobro došle, ali barem malo pokretne.. i ovo ne pokušavjte kod kuće, baka je ipak baka.?

krenem ja juće u grad, da nešto pronađem za jelo u kantama za smeće. bio sam gladan da bih pojeo i vlastitu ruku da je bila malo čišća.. samo sam je malo polizao da zavaram glad, ali glad nije od juće, prepoznala je varku ii prijavila me policiji. i ja nastavim dalje hodat ulicom, a svi ljudi su primjetili da hodam gladan. pa kako sam hrabar i jadan kad mogu hodat gladan... neki su primjetili i da sam tužan i objesan. tima koji su to primjetili sam se zahvalio sa prigodnom pjesmom na lokalnoj radio postaji. ostalima sam dao samo zahvalnicu u županijskim novinama. i tada sam je ugledao, bila je najljepša od svih, ona koja izaziva pozor, bila je lijepa i bez ma(e)ne..a ja baš taj dan gladan i neugledan. prišao sam do nje i izvinio se na svom izgladnjelom izgledu, inaće sam ljep visok i druge boje kose, ali danas se nisam nadao susretu sa njom pa sam se malo zapustio. pogladila me po glavi jer je bila viša za 30 cm od mene i rekla, nema veze maleni trollu, vrati se u najboljem izdanju..nisam od onih kojima se nečija grba gadi..veselo sam poskočio i otrčao da se najedem i da se onda vratim u punom sjaju..rekla je da će me čekati, zašto da joj ne vjerujem.. i ja bih se čekao..brzo zagnjurim glavu u prvi kontejner, najeo sam se do sita svega i svačega..jeste probali jesti svega i svačega, ali da malo odstoji, ma ludilo od jela..primjetio sam da uvijek kad se najedem više nisam gladan, jel to ima kakve veze ili je slućajnost, ne znam i nije me briga. samo bih vam savjetovao da ne hodate gladni, ružno je vidjeti gladna čovjeka kako hoda ulicom..fujj, bljakkk...i ovo ne pokušavajte kod kuće. jer ja podržavam prosvjetare i sve ostale, koji su kontra lopova, a žele da za njih glasam. nečeš razbojniće.

dođem k susjedima, a oni meni da imaju veliki problem.. ok. drago mi je. ja imam velikog pa se ne hvalim..ma ne hvalimo se kažu oni, samo tražimo rješenje. dobro meni ne smeta kažem im, potražite ga ja ću pričekati za to vrijeme. jeste gledali u sobi, pod krevet, jeste sigurni da ste sve pretražili. ma ne takav problem, imamo novčanih problema. a to vas muči.. pa evo mogu vam ja kupiti vašu kćer. ima 21 g. i voljan sam vam dati 600 novaca za nju. zasjale im oči i kao da im dam vremena da odluče..a ne kažem ja, rekao sam samo 600 novaca, o vremenu nije bilo govora, ne plaćam vremenom..opet se oni izvinjavaju i neka pričekam da odluće..čekam ja sat, dva, pa čak i tri..narasli mi nokti i kosa, čak mi je kosa promjenila boju kad se oni odlučiše. i uši su mi počele rasti, i tko zna koliko bi narasle da nisu došli sa svojom odlukom. susjed je nosio odluku, a žena mu je samo malo pridržavala, tek da izgleda da je zajedno donose. meni se lijevi brk nasmiješio od prizora, a desni nije jer mi je još bio u đepu odkad sam ušao u pionire. izbrojim im 600 novaca, oni meni malu zamotaju i odem sretan kući.. ipak sam nešto kupio, i mene trese shoping groznica. baš će mi se žena doma iznenadit kad vidi što sam jeftino kupio. treba kupovat jeftino. još me samo malo brinulo, što mi doma sjena od ormara izgleda daleko deblja i veća nego sam ormar, ali i to sam odlučio u razgovoru sa ženom riješiti..neka se prvo veseli dobroj kupnji skupa sa mnom. po danu se sjena od ormara ne vidi, a noću ju možemo farbati u neku boju. bit ćemo jedini sa sjenom u boji. bitno da oboje volimo špagete, ona bolonjez, a ja westerne. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ja sam pokušao i usrao sam se.