me, my self & I

prazna ja....

hehehe naime...karte za predstavu zaboravila doma...jurile frendica i ja natrag po njih...i opet na predstavu...zakasnile 10 minuta...grozno...
ali...sjajilo nisam zaboravila...cijelo je vrijeme bilo sa mnom...
di se lječiti???

subota...milina...shoping...kavice i odmaranje... (i pomalo rada ali prezivjelo se)...
između ostalog krenem ja po karte za kazalište...Gogolj: Revizor i po sjajilo za usne... kazalište i drogerija jedno nasuprot drugog...meni sasvim isto otisla prvo po jedno ili drugo...ni kraće ni bliže...isto...
iiiiiiiiiiiii sasvim instinktivno moja malenkost krene prvoooo po sjajilo za usne... aaaaaaaa
što mi se dešava??? postajem li prava plavuša???
 

i tako ... tako trebam nekoga da me čvrsto zagrli...i dugooo dugooo ljubi...i kaže kako će sve loše proći... i kako će sve biti dobro...
tako trebam...

za prijem u radni odnos na određeno vrijeme 14.02.2004. od 18.00 do 24.00.
Opis posla:

izlazak na romantičnu večeru (full paket s kavicom, šetnjom, desertom i prevozom);
treptanje okicama, nježni pogledi i sve što ide uz to;
"pusanje"
Tražene karakteristike:

Prof. Dr. Sci. Prevarant;
duhovitost i obrazovanje u količini potrebnoj da ne šutimo cijelu večer;
da se jaaaaaaaaaaaaaaaaako dobro ljubi;
Vaše prijave ostaviti na ovom blogu. Rok za prijave 24h od objave bloga ;).
Napomena: romantičari, dečki za duge veze i kompjuteraši isključeni!Zadrzavamo vase podatke u evidenciji za slucaj da se otvori novo radno mjesto koje odgovara vasem profilu.

sasvim dobro podnosim samoću...barem to mislim...ne pristajem na kompromise...i sretnija sam sama nego u vezi koja mi ne pruža sve što želim...
ali sad...u ovo doba pred valentinovo...kada svi zaljubljeni trepere još više...kada se planiraju romantične večeri na valentinovo...kada komercijalna strana valentinova izbija u svom najvećem sjaju...srca...bombončići...cvijeće na svakom koraku...kada danima na televiziji prikazuju beskrajno romantične filmove...meni je zloooooooooooooo žbljaaaaaaaaaah...
i po prvi put nakon dugo vremena se osjećam samom...iako zapravo ne volim tu komercijalnu stranu valentinova...
iiiiiiiiiiiiiii zaaaaaaatoooo
svečano objavljujem da JA LUDICA OD SADA NADALJE I UBUDUĆE BOJKOTUJEM VALENTINOVO I SVAKOG TKO VALENTINOVO SPOMENE...
dolje Valentinovo!!! kada budem ljubila ljubit ću svaki dan...a kada ne ljubim...ne nabijajte mi to na nos!!!

Jedan odvratan dan...zar može gore???

prespavala dogovoreni telefonski poslovni razgovor;
nestalo vode u pola tuširanja;
posvađala se s prijateljicom;
kolege kojima sam ostavila precizne upute za jedan posao otišli na krivo mjesto;
ušla u krivi tramvaj;
sve što je na poslu moglo biti jednostavno iskompliciralo se;
posvađala se s direktorom;
posvađala se s mamom;
pala u nesvjest usred tržnog centra;
bankomat mi pojeo karticu i odredjenu svotu novaca - zbog greške u sistemu mi blokirali račun...
LUUUUUUUUDILOOOOOOOO!!!!!!!!!
Šta mislite hoće li se večeras srušiti neboder ili ne?? Mislim nema još ništa po zlu da krene...ljubavi nema...ostalo što je moglo...otišlo je u pm...
Life is a bitch...grrrrrrrrrrrr
 

kada je slabost jedina riječ koju mogu izgovoriti do kraja...
kada je tišina jedina muzika koju mogu slušati...
kada je sve teško i tako daleko...neizvodivo...
kada ne mogu nikoga...kada me ne voli nitko...
kada me nema...nema...
kada dišem a ne osjećam...
kada radim...a misli nisu tu...nisu nigdje...nema ih...
kada me boli...beskrajno boli...
kada mislim da želim pokušati a ne činim ništa...
kada mi izmiču svi konci iz ruku...i ja ih puštam...
kada zaostajem u svemu...
kada ne mogu spavati...zbog svega što nisam uradila...ili sam pogriješila...
kada nema više osmjeha...što je to zapravo smijeh...
kada nemam ništa...a ponašam se kao da imam sve...
 
 

:)

HITNO NAJHITNIJE TRAŽIM PREVODIOCA ZA SVE ŠTO LJUDI KAŽU/NAPIŠU IZMEĐU REDOVA. POSAO STALAN. URGENTNO! PRIJE NEGO SI SHEBEM ŽIVOT ZBOG NERAZUMJEVANJA IZMEĐU REDOVA REČENOG...
prije par godina bila sam ubijeđena da upravo ja imam to neko šesto culo za razumjeti što su zapravo dragi ljudi htjeli reči...što je baš ta gesta, taj pogled, taj čudno ispričani vic trebao značiti...duboki ožiljci na srcu tresnuli su me na zemlju sa spoznajom da ne znam čitati između redova...
A tako pričaju svi...kroz riječi...geste...bez jasno izrečenih stavova, želja, namjera...očekujući da druga strana prokuži što su zapravo htjeli reći... i onda kad druga strana ništa ne skonta...onda su beskrajno povrijeđeni i pate...obje strane...u nekom čudnom očekivanju da druga strana razumije neizrečeno i učini prvi korak...
Ne razumijem...
Danas sam shvatila da čak i moja najbolja prijateljica to čini...u komunikaciji sa mnom...dobro izgleda da ju u većini slučajeva razumijem...ali izgleda da u nekim, doduše banalnim, stvarima, baš i ne...
Danas sam shvatila također da sam vjerojatno zbog neznanja čitanja između redova...odbila jednog dragog dečka...naime on je to nešto (između redova) pokušavao...a ja (između redova) odbila...ahm...a ja sam bila uvjerena da smo se mi samo lijepo družili...
Zar je tako teško jasno i glasno reći: želim to i to...mislim to i to...stalo mi je...nije mi stalo...volim te ili ne...Ja sam naučila lekciju i trudim se uvijek reći ono što želim... I zapravo nije tako teško...a izbjegne se mnogo nesporazuma...i boli...
No nažalost čitati i razumjeti tekst "između redova" mislim da nikada neću naučiti...Zato nužno trebam prevodioca...full time position...ali molim sve zainteresirane da se hitno jave...prije nego shebem još nešto...

subota navečer, nakon iznimno napornog tjedna...večer s curama...savršeni scenario: kino, Legally blond II i par pića uz priču o muškarcima...
u cemu je problem? uglavnom priča se svodila na ...ah taj muški rod...toliko ih...a mi smo još uvijek same...hm...kako to? što zapravo ne valja s nama? i kako ih uloviti? ha ha ha
dakle cure jesmo li mi doista toliko očajne? da i kad nismo s muškim rodom rijetke zajedničke večeri posvećujemo njima? i 1001 razlogu zašto su takvi? ahm...
ne znam...vjerujem da nismo...jer ja, premda beskrajno volim svoje cure...nisam uopće uživala u tom razgovoru (osim u komičnom dijelu naravno)...i uopće se ne osjećam tako loše sama...istina nedostaju mi neke stvari...ali kad se sve zbroji i oduzme...i nije tako loše...
dakle cure...jesmo li očajnice bez muškog roda?
pusa svima
 

neću ostati na poslu do 23.15!!! obećajem si ... obećajem si ... obećajem si...
dabogda mi se devilove želje ostvarile ako prekršim obećanje!
 
 
 
 
ps. pusa svima i dobro veče

...svečano obećavam da ću blogove pisati samo kad je Larinna budna...
:) pusaaaa

Nekada prije...nekada davno...kada sam bila mlada i pametna nepogrešivo sam znala...sasvim dobro procijeniti ljude...cak i vidjeti onu duboko skrivenu dobrotu duboko u njima...pa cak ponekad i biti mali anđeo...zatvorenih duša...pomažući im da se otvore svijetu...svijetu kojeg sam nekada bezgranično voljela...
a onda...onda si došao ti...ubio si anđela...zgazio moje srce i spasa više nije bilo....
ma koliko vjerovala da su svi ljudi u biti dobri...da u svakome ima nešto...ja to više ne mogu naći...kad god istinski povjerujem u prijateljstvo...povjerenje...ljubav...drago me biće baci tako žestoko na zemlju...a udarci boleee bezgranično...
kako bi lijepo bilo biti mašina...imati program...za odmor...za rad...za užitak...a nemati srce...
želi li netko moje srce??? poklanjam ga...meni više ne treba...
...boli previše....