Čarobni brijeg

Konačno sam našla slušalice koje vise na uhu a ne ispadaju iz njega, pa od jutros slušam abecedom golemu arhivu (brat bratu 3000 mp3) što sam je nagurala u iphone.

E, da, i otkrila da mi nije dosadno šetat se ako ne čujem niš osim glazbe.

Da, da, ok, znam sve, kasnim u fazama i to poprilično :DD

Nego, ovo je ful kul:

Link

a sviđala mi se i originalna verzija, al, isto ok, progres, ovo, ono, ne gledat unatrag, oduševljavat se novim i tako to.

U dnu ormara pronašla je vrijeme koje je nestalo prije nekoliko dekada. U tom vremenu, kao u balonu od sapunice sjedi prekriženih nogu. Ona koja je nekad bila, zamrznuta između jedanaest i dvanaest. Ispuhana poput balona, isisane krvi, mumificirana, prazna koža djevojčice koja nije znala.

Dotiče si obraz, lice upalo od beživotnih sati. Onu suzu koju pamti samo s očeve fotografije i koja je odavno isparila u oblake. Zaštićena? Vedra, vesela, voljena? Vidi usamljene vlati plave dječje kose na pocrnjeloj lubanji tijela koje nije htjelo živjeti. Svaka vlas čuva jednu priču, one koje su u hodnicima sjećanja ostale nataložene u slojevima poput kose narkomana. Zašto pamtimo bol?

A trebala je trčati za bumbarima, kroz cvjetove i poljske trave, kliktati nebu i vodi, plodnoj zemlji. Trebala je krv predati vječnosti kroz sve manje djeliće sebe, naučiti letjeti. Trebala je. Svašta joj je sudbina zapisala u spomenar. Trebala je.

Al Bundy - najbolje izjave
1. Ja sam jedini muskarac na svijetu koji se treba probuditi da dozivi nocnu moru.
2. Muskarcev dom je njegov lijes.
3. Zene - ne mozes źivjeti s njima, ne mozes ih poslati u Kanadu.
4. Tako sam gladan da bi mogao pojesti povrce.
5. Tako se dobro osjecam, da sam gotovo sretan.
7. Vozio sam se kuci. Samo Bog zna zasto...
8. Opera nije gotova sve dok zadnji heteroseksualac ne zaspi.
9. Posljednja stvar koju muskarac zeli vidjeti na kraju dana je zena.
10. Mrzim svoj zivot. Ne mogu jesti, ne mogu spavati, ne mogu zakopati zenu u dvoristu.
11. Varanje je samo kad te uhvate.
12. Ali Peg, vjencani smo 17 godina - zar ne mozemo biti samo prijatelji?
13. Peg, ako želiš seks... onda djeca moraju otići, a ako želiš dobar seks onda ti moraš otići.
14. Lijepe žene nas tjeraju da KUPIMO pivo. Ružne žene nas tjeraju da PIJEMO pivo.
15. Sanjao sam da je veliki crvenokosi komarac sa uskim hlačama lebdio iznad mene i isisavao novac iz mog novčanika.
16. VOLIM TE PEG! - ha-ha samo se šalim.

Kruži to, kruži mailovima, baš kao i mnoge zanimljive slike djece, prirode, najvećih budala na svijetu, self-help molitvi, prijetnji po novčanik i srce ako ne proširite mrežu primatelja. Ipak, najčešće je humor. Pretpostavljam da pošiljatelji žele da ih primatelji vole, da se smiju vicevima, da se bolje osjećaju i time steknu bolje mišljenje o njima. Sve je to isto kao i u RL, samo su metode nijanse.

Ali, nisam htjela o tome. Nego, humor.

Najbolji je kad je na nečiji račun, naravno. Oprostivo je kad je na naš, podrazumijeva se. Kad je crni, nije za svakoga. Kad je benigni, vesele se djeca. Kad je apsurdan, trebamo se naviknuti. Kad je zajedljiv, na račun drugog spola, druge nacije, drukčijih ljudi, drukčijih uvjerenja, tad gazimo finu liniju između uvrede i humora. Smijemo se javno, smijemo se potajno. U umjetnosti je humor poželjan, samo se često dogodi da nije smiješno, jer nije dovoljno gadno. Zato vicevi na račun regionalnih razloga su jedini smiješni dijelovi domaćih filmova i predstava. Zato je inozemni humor bolji. Sve je to jasno kao dan.

Ali, nisam htjela o tome. Nego, Bundy.

Smiješan je, kaže većina. Smiješni su i citati kad ih citiraju muškarci u dugim brakovima. E, sad, jesu li smiješni i suprugama? Ili će one odmahnuti na to i otići u šoping s muževom karticom? Neka mu veselja.

Ne znam.
Ali mi se ne sviđa.
Ostajem pri Monthy Pythonu, Russel Petersu, Pratchetu, Jimu Careyju, Robinu Williamsu. Oni su ruglu izvrgli sve osim svojih supruga.

Crna svilena plahta omotala se oko njezinih sad mirnih bedara. A još prije par minuta drhtala je koža pod mojim usnama.

Veronika ne sanja. Njezine sad misli miruju, uspuhane i vrele; valovi su utihli zajedno s uzasima kad je maločas s krikom preskočila prag.

Veronika diše dok moje čelo grije njezin dah, jer njezina je ruka upletena u moju kosu, rasutu joj na ramenu. Moj dlan miruje na njezinoj ruži, a obrazom se borim s tvrdoglavom bradavicom.

Ne želim je sad buditi, premda je ponovo želim.

Pričekat ću njezin sneni osmijeh kad otvori oči i promrmlja moje ime.

Tko god da je to smislio, morao bi, po meni, na pregled.

Isprva je nisam koristila; dok se čovjek ne snađe; masa gumbića, što je gdje, čemu služi. Al' dobro; brzo se navikneš.
Onda su me počeli zaskakivati svaki put kad bih uletila makar i na kratko. Da tu si, što se ne javljaš, kako si otišla, a još te vidim online, bla, bla. Dok svima objasniš da server pamti još neko vrijeme nakon odlogiranja, pobijeliš.

Onda sam otkrila da i ja mogu lurkati tko uletava. Tak, zabavno je par puta, veselo kad je grupica puna pa je masa ljudi dostupna.

Malo je tužno kad vidiš da nema nikog poznatog, al' dobro. Nije svaki dan tulum.

Peta, predfinalna faza. Ona za koju treba pregled, je definitivno najgora; kad vidiš da je netko online, a ne javlja se, pa čak ni ne odgovara na poruku, to je tužno.

Znam, može se izbrisati item u vipici, nije bed. Onda ne izgleda tužno, ali je brisanje kao egzekucija pa opet ne valja.

Dakle, samo su dva od šest mogućh opcija vip grupe ugodne.

Ja bih da se to ukine.

Nosili su maske.
Za radost i tugu. Nacerene maske za ulicu, uplakane za smrt. Mijenjali su ih lako, svakoga dana nova, naslikana duša. Tkali su svoje živote birajući slike. Uplašeni i ranjivi, skrivali su prava lica. Živjeli su laži, lažno sigurni i lažno sretni.
Tek ponetko, ponekad, shvatio bi da mu je lice ispod maske već odavno izblijedjelo i nestalo.
Ona nije voljela maske.
Laži su je plašile. Svoje je lice nosila ponosno, pokazujući i suze i smijeh. Crtala je poraze dubokim brazdama na čelu a sreću širokim osmujesima. Pred očima nosila je uspomene, usne su joj pričale o snovima. Svi su mogli vidjeti što osjeća i želi.
No, nije se plašila drugih ljudi.
Znala je kako vjeruju da su to tek maske.

(stari naslov JAJE NA OKO, PARADAJZ I KAVA S DUŠOM)

Probudit će me tvoji lutajući prsti na mom otkrivenom bedru dok ostavljaju usijane tragove u spustu prema koljenu. Čekat ćeš dok tiho ne uzdahnem, prvi puta s novim danom i onda me nježno okrenuti prema sebi. Zagnjurit ćeš lice u moju zamršenu kosu i udahnuti zadnju molekulu noćašnjeg parfema. Još ni trepnula nisam, a tvoje su ruke zaplovile pod moju majicu. Budiš me vrelinom odmornog mužjaka.

A doručak, šapćem promuklo. Poklapaš mi riječ poljupcem.

I pod tvojim vrelim tijelom gotovo zaboravljam da smo jučer raspravljali o tako sitnim i nevažim, a opet važnim radnjama, kao što su pečenje jaja, rezanje povrća i kava. Popuštam, prepuštam se valovima. I dok polijećemo, sakrivenoj iza tvog vrata, otima mi se osmijeh.

Jer znam da ćeš i jutros, još uspuhan i titrav, pripremiti mi ljubav nakon ljubavi.

Narezat ćeš paradajz na kolutiće, a ne na bucmaste kriškice. Jaja ćeš peći jedno po jedno, na zagrijanom ulju, u savršeno okruglo, s krunom od korice na rubu, a kavu nadići dva puta, da pjeni.

Onako kako znaš da najviše volim.

ne, nisam fulala, c/p sam.

a što fali riječi BERBA?

hm, možda je srbizam, a BIJERBA baš i nije neš :))

dakle, sljedeću jesen, molim vas, prilagodite bilješku u kalendaru:

TRGATVA šljiva,
TRGATVA grožđa,
TRGATVA kukuruza

a možete i frendove Talijane, prije toga, na Feragostu, tjerat da to izgovaraju ...

:))

... a gaziš malo po djevičanskom snijegu, dok blješti kao dijamantna prašina, a gore mjesec, velik, blistav ... pa se popikneš, pa se valjaš ... pa se s nekim dragim ganjaš, grudaš ... uvlačiš joj hladnu ruku za vrat, praviš pijanog snjegovića ... dahom magliš izlog i crtaš probijena srca uz nevino hihotanje ... opališ je po uhu, onako hladnom da sve zvjezdice prebroji, a onda trk oko prvog auta ... ahhhh....
… planinski bungalov, sav u drvetu ... vani pada sitni suhi snijeg ... u kaminu pucketa suha bukovina ... oni sjede na mekanom tepihu, pijuckaju fino vino ... sive samostojeće i srebrni svileni ogrtač … svila šuška diskretno i privlači mu pažnju kad mu pogled na trenutak odluta … ona želi da je gleda … iz očiju mu pije želju…

… on otpija gutljaj vina i ostavlja čašu ... prste joj uvlači u kosu i primiče joj glavu k sebi ... dodiruje usnama njezine, poljupcem vlažnim od vina ... jezikom joj prelazi rubom usana ... svaki pokret njezinog tijela daje tihi zvuk svile koja klizi po mekanoj, bijeloj koži ...

… ruke joj ovija oko vrata … savija joj koljena gore i zajedno … svila se rastvara, bljesne rub kože gdje čipka čarape prestaje … usne su joj poluotvorene i vlažne ... nježno mu nudi svoj jezik ... on prihvaća igru … jezici se nježno isprepliću čas u njegovim, čas u njenim ustima ... lijevom rukom on polako zalazi pod svileni ogrtač i miluje joj struk ... koža joj je nježna i topla ... ona primiče svoje tijelo bliže ... hladna svila dodiruje mu prsa a ispod nje titraju njezine velike i meke grudi ...

… ona želi svaki dio svoje kože stopiti s njegovom, da se prelije vrućina i mekoća preko njezinih granica … njegova je ruka prži sve više svakim dodirom … ona želi da mu ruka luta i osvoji svaki milimetar … svila klizi dok razgrče negliže …

... ogrtač je skliznuo preko njezinih ramena ... predivna sva u crnoj čipki ... kroz nježni prozirni materijal grudnjaka naziru se velike bradavice, uvučene i zaspale ... dok joj miluje njezina leđa, on traži put do kopče ... otvara čarobnu bravu ... ona pruža obje ruke i dopušta mu skinuti grudnjak ... grudi se oslobođene usprave … on ih prihvaća dok ispadaju iz čipkastog zagrljaja, ne vole biti dugo same, zna … čim ih takne, kupinice iskaču u dlan, škakljaju se, trljaju … nestašne, željne njegove topline … uvlači tvrdu bradavicu … miluje jezikom, ona bubri u njegovim ustima ...

… ona uzdiše, zadovoljna ... poliježe ga na leđa i skida mu bokserice … oslobađa okova ... oslobodjen, stoji, tvrd … ona gleda ali ne dira … danas će sve usnama napraviti, bez ijednog prstića … rastvara mu koljena i namješta grudi na njegova bedra … legne izmedju nogu i navlaži usnice, sad je njen … on osjeća njezine grudi kako mu se trljaju bedra, dok se nadvija nad njim ... zatvara oči i prepušta joj se ...

… ona požudno promatra ružičasti toranj ispred svog lica, ponosan i željan … crvenkasta kapica na vrhu naočigled bubri i širi se … mala usta koja pulsiraju i šalju puse njezinim vlažnim usnicama … njezin topli dah .... draži ga samo i ne uzima u usta ... samo lagano puše u vrh i uživa u njegovoj patnji i propinjanju da joj dohvati vlažna i vrela usta ... bespomoćan ovako ... okreće se ... njezinu mačkicu želi iznad svoga lica ... ona zna … ako je samo takne, kapljice će pobjeći izmedju usmina … vruća je i nemirna, titrava …

... između nježnih dlačica on nazire ružičasti pupoljak sav vlažan i svilenkast od želje i strasti ... kožica je nježna … on kupi med njezine vrele unutrašnjosti ... ljubi latice usmina punim i sočnim poljupcima ... igra se njima naizmjence usnama i povlači ih u stranu ... med izvire ... šakama drži čvrsto njezine guzove, razmiče ih i trlja u ritmu, dok kažiprstom nježno mazi rupice ...

… ona guta, halapljivo, duboko … spušta se cijelom glavom niz uspravni čvrsti toranj, sve dok mu vrh ne udari u njezino grlo, a onda se izvlači … malo na stranu da ga tare o obraz iznutra … da veselo iskoči iz ustiju uz cmok zvuk … trza se pod jezikom … spreman … brzim pokretima mazi mu vrh, a onda opet duboko ponire, dajući mu ideju onoga što dolazi …

... jezikom on vrijedno mazi njezinu mačkicu ... ispod nabora nježne kožice proviruje tvrda kvržica ... po izvijanju i trzanju on zna kada pogodi pravo mjesto ... ona mu se trlja o lice i gubi se … dopušta mu prstom ući u najmanju rupicu ... otpor popušta i prst prodire nježno ... sada joj može maziti mačkicu i s druge strane ...

… on se želi izliti u njezina usta ... ona želi popiti sve što je čuvao za nju … još brže ga guta i osjeća kako se propinje …

… mlazovi šikljaju prema gore, vrući … nju savijaju grčevi u valovima … on glasno izdiše … ona jeca i cvili i trlja mu se uz lice i šaku …

… snijeg je prestao padati … kristali blješte na mjesečini … on je podiže na krevet … podvlači svoje rame pod njezinu kosu … pokriva ih snovima …

preneseno iz Dnevnik.hr

Dokazano: Oralni seks povezan s rakom usne šupljine

Zagreb, 21.02.2011., 10:50 | A.E.

Američki znanstvenici objavili su kako postoje jaki dokazi koji povezuju oralni seks s rakom, te pozvali na više istraživanja o tome kako ljudski papiloma virus (HPV) može biti okrivljen za dramatičan porast oralnog karcinom među bijelcima.
...
'Kada uspoređujete ljude koji imaju usnu infekciju ili ne ... najveći faktor je broj partnera na kojima je osoba obavljala oralni seks', rekla je Gillison, koja istražuje HPV i rak već 15 godina. 'Kada se broj partnera povećava, povećava se i rizik', rekla je Gillison na skupu Američke udruge za unaprjeđenje znanosti (AAAS) u Washingtonu.

Više partnera- veći rizik

Prethodne su studije sugerirale da se ljudi koji su prakticirali oralni seks sa šest ili više partnera tijekom života, suočavaju s osam puta većim rizikom obolijevanja od raka glave ili vrata povezanog s HPV-om od onih s manje od šest partnera, rekla je ona.
...

Link



... ono, ak neće mrkva, možda će batina :)))))

Pod krinkom anđela, ruku punih prnjavih stihova, nestajem u osvit.

Riječi tuge, riječi bola predala sam noći.

Čežnja i bijes, ruku pod ruku, poput u crno zavijenih madona, nariču nad rakom Belijalovih sinova.

Sloboda me vodi, navodi kući, gdje skinut ću krinku s kožnih krila.

Anđeo u paklu? Ha!

Tek opsjena za pet.




ps
a i blog je hit-and-run. radim :(

Zimsko more

Sivilo se izlilo s neba. Poprskalo usput nekad bijele barke i visoki mol čiji već sam rub ljubi nabujala voda. Siv je i otok u zastoru magle. Sivi su ljudi za stolovima od lažnog mramora. Posijedjeli pas ogleda se u srebru kišne mlake. Siv je dan, a siv je i auto s kojim su se dovezli do lučice.

Samo su oči modre. Kapi boje, titrave od studeni što izbija iznutra. Kroz staklena vrata gledaju kako more drhti. Biba brodiće, prijeti se putu i uplašenim palmama. Hladno je. Zebe za kožu, steže dušu.

Zimsko more naoštrenim zubima nagriza zrak.

***

Ispod kapaka se probila jedva vidljiva iskra kao lampica skrivena iza grana bogate Božićne jele. Bijela, pa žuta. Je li to samo igra svjetla? Vara li modra pozadina oči, pa žutu boji u narančasto i dalje niz spektar?

More se smiruje u čeličnom stisku nebeskog sivog. More zna. More razumije i povlači svoje ledene pipke. Jer i more se sjeća kako ga ljeti snubi sunčeva vrelina. I žudi za toplinom što prodire kroz površinu, pa sve dublje; zagrijava, mami, gurka i požuruje molekule da skakuću brže, jače; daje silu, daje život.

Zima je, a more sanja ljubav.

Za stolom u kutu riječi brzaju, hvatajući red u sažetom trenutku. Poskakuju teme, argumenti se uz tresak razbijaju po mapi bojnog polja. Povlačenje, napad, kopanje rova, pregrupiranje trupa. Ima li smisla? A more sluša, šuti, ne vrišti što zna. Prastaro je, mudro i mnogo je cijelih barki već zibalo i mnogo je moreplovaca oplakalo.

Zimsko more se nada, kuje i sad u tišini priziva ljetni sjaj.

***

Kad su se dlanovi takli, opraštavši se pristojno, suzdržano, držeći se plana, more se u njima naglo proširilo u ocean. I sa sobom dovuklo ekvatorsko sunce i žar vulkana. Spojilo je prste, ulijepilo kože. Lava je potekla niz dlanove u tijela.

Zadovoljno, more je sklopilo vjeđe.

Premda ti je staranaivan već odgovorio svojim blogom, evo i osobnog dodatka na tvoje sad konačno konkretno postavljeno pitanje:

- tvoj će ti prijatelj pisac sigurno potvrditi da fikcija nikad nije samo to, već dobrim dijelom pomiješana s osobnim doživljajima i istinama autora, isto je i s blogovima, biramo što ćemo, ali pišemo kroz sebe i o sebi, ne može se to izbjeći, neki pišu izravnije, neki meandriraju kroz izmišljene situacije, to je pitanje preferenca, a ne vrijednosti, fikcija i fakcija su jednakovrijedne aktivnosti ovdje na blogu, stvar izbora

- taj se izbor ponekad mora i promijeniti kad se počnu odvijati situacije u kojima nije poželjno iznositi cijelu istinu o sebi, mnogima se to dogodilo, pa i meni - tvoj zaključak o mom životu, bez braka, bez djece i time bez esencijalnih saznanja o životu - u startu je pogrešan, jer su ti podaci fikcija, nisu točni, dakle, time i zaključak, sad to uzmi kao činjenicu, ali i ne moraš, stvar izbora

- ako prihvatimo podjelu tvog prijatelja na pisanje za dušu i pisanje za čitatelje, ovo drugo ovdje na blogu ima za mene tri vrlo važna razloga i smisla

1. Svaki će ti pisac priznati da je vrijeme od pisanja do povratne informacije predugo, može se to i elaborirati, ali i ne mora, jer je jasno da je tuđe mišljenje o vlastitom tekstu izraženo u komentaru ili na pvt neprocijenjivo blago, posebno zato jer dolazi neusporedivo brže nego u stvarnom životu - to možda nije važno onima koji pišu za dušu, ali piscima za čitatelje jest, jer se svi razvijamo u izražavanju neprekidno i želimo čuti što misle o našim tekstovima - tekstovima, ne o nama kao osobama, i to je bitna razlika.

2. Dakle, blogovi nekima služe kao skladište i dvorana za testiranje onoga što će kasnije preraditi, prilagoditi i objaviti na neki od mogućih načina, najčešće ukoričeno, dostupno u knjižarama ili knjižnicama, gdje će strpljivo čekati na čitatelja koji će, možda, jednom, negdje, izraziti svoje mišljenje o tome.

3. Treći je meni najvažniji, mojih sedam godina ovdje, preko tisuću blogova, neki od njih ukoričeni u pet knjiga, šesta je upravo u prijelomu i još dvije u pripremi, dali su mi i novac i prepoznavanje, ali i meni dvije vrlo važne stavke u životu - prijatelje i ljubav. I zbog toga sam ostala, usprkos svemu.

I sad za kraj, moja je duša u svakom tekstu i u svakom komentaru ovdje, ponuđena i ogoljena svjesno i dobrovoljno, ali na moj način, uzmi ili ostavi, ponavljam, stvar izbora.

Ako to želiš zvati bildanjem i hranjenjem ega, isti je odgovor za obje vrste pisanja, sama ga biraš.

Ako smatraš da je to samozavaravanje i dobivanje na važnosti, isto je, biraj.

Ako i dalje misliš da je pisanje potreba za aplaudiranjem i odobravanjem, naravno da je, baš kao i komponiranje, koncertiranje, slikanje, gluma ... sve vrste umjetnosti - taj divan i neodoljiv spoj poriva za stvaranjem i potrebe za priznanjem - tu si potpuno u pravu i nema alternative, osim kad se piše u tajnu bilježnicu, sebi na komp ili po salvetama - a svaka javna objava je upravo to - javna i time prestaje biti isključivo za dušu i samo za autora i prelazi u onu drugu kategoriju, gdje ponovo sami biramo što ćemo misliti o tome.

Eto, blog je komentar na blog od menibezmene, no, djeluje mi kao nešto što će možda i druge zanimati. Mislim da ga je objaviti dobar izbor.

Da, barem polovica populacije. Muška polovica.

Ne valja ta ženska proračunatost, planiranje, je l' da? Zašto treba znati bar dva dana unaprijed da se izlazi nekuda, da će doći gosti, da se ide na more? Mogla bih ovdje nabrajati ocean primjera, ali vjerujem da ste shvatili.

Dakle, još jedna od muško-ženskih razlika (radi li netko katalog?).

Ako je netko zainteresiran, ženski bi odgovor bio nekako ovako:

- gosti: treba kupiti namirnice, pripremiti nešto za jelo, piće. Jer kad gosti dođu, nema svega uvijek u kući, a pitanje: imaš pive? i odgovor: nemam, nikako neće zadovoljiti mužjake na kauču

- izlazak: treba otići frizeru, dakle, naručiti se, pripremiti lovu, osmisliti odjevnu kombinaciju, cipele, možda nešto novo kupiti. Jer, muškarci vole izaći s lijepom i dotjeranom ženom, a za to treba vremena (da, da, čak i bambijima :DD)

- more: zaboga, treba se spakirati, predvidjeti svoje i muške potrebe, treba novi badić, s badićem ručnik pasent, torba, stari su badići ružni i razvučeni, a nije baš da uđeš u prvi dućan i kupiš idealnu stvar.

E, sad, ima trikova za doskočiti toj muškoj želji za spontanošću. Na primjer, posakrivati pive, grickalice i salame u špajzu van dohvata, pretpostaviti kad je izlazak i planirati frizera i šoping u tišini unaprijed, hodati često po dućanima pa znati gdje ima što ili kupiti unaprijed.

Međutim, ovo nije blog s uputama, nego s jednom velikom istinom, koja će biti tiho izrečena, jer se, naravno, ne može generalizirati. Feministkinje i superiorne žene će me popljuvati, ali držim se nekog evolucijskog pravila palca i kažiprsta.

Što radi, čemu mijenjati? Dakle:

Spontani prijedlozi i ideje najčešće neće doći od žena (izostavimo sad ludilo PMSa i punog mjeseca), NE ZATO ŠTO IH NEMAJU I ŠTO NISU SPONTANE, nego zato jer muškarci ne reagiraju na njih ili reagiraju pogrešno. Žensko će imati mnogo manje problema ako pričeka spontanu ponudu, te je onda prihvati.

KAD MUŠKARAC GOVORI

I kaže on meni: "Pun sam dobrih planova i loše realizacije".
I kaže još: "Loš sam u krevetu".
I: "Ne treba ti takav kao ja".
I nastavi tako s pljuvanjem po sebi ...
A ja slušam, pišem pozitivne poruke, nastojim naći svjetlu stranu ... I tako danima, mjesecima ...
I onda, shvatim ...
On sebe ipak najbolje poznaje jer živi sa sobom cijeli život i treba mu vjerovati.

I to je to. Sad se neopisivo bolje osjećam i želim vam reći da sam i ja naučila "toplu vodu" : ne slušajte muškarce kad se hvale, ali svakako im vjerujte kad govore loše o sebi.