Čarobni brijeg

dugi, ljetni, sparni,
ogoljeni
do nas dvoje.

donio si školjku
i u njoj sunce,
na slanom dlanu.

u kosu si mi poljupcem
utkao planktone.

u njedra si mi dahom
zapečatio plan.

za sutra, za skoro,
za opet i opet.

kad razmišljaš o njoj,
ostalo samo pitanje ljuti li se
i je li prošlo previše vremena
otkad si se javio,
vjeruj mi da bi ona voljela
da ni toga nema,
kad je već sve drugo potonulo.

Već dugo ona sumnja
da je na listi onih s kojima
izbjegavaš razgovarati,
pa je skini i s te liste,
jer si je već reducirao
na bespomoćno čekanje
da je nazoveš,
jer, pokušala je sve
i ništa nije pomoglo.

Vrijedna je barem tvog poštovanja,
ako zbog ničeg drugog,
onda zbog bezuvjetne ljubavi
i razumijevanja
koje kod nje uvijek nadješ.

E, pa sad, namjera nije bila isprobavati lokalne specijalitete, premda je za svaki obrok na švedskom stolu jasno bilo naznačeno koji su tuniški specijaliteti. No, ta je hrana slična cijeloj sjevernoafričkoj kuhinji: piletina, janjetina, riba, povrće i jako, jako slatki kolači.

Međutim, u hotelu je hrana prilagođena evropskom nepcu, obilna i raznovrsna. Čak i najzadrtiji vegani neće ostati gladni. Količina serviranog voća i povrća je impresivna. Sira obilje, jaja, maslina posebno. I premda je Tunis okrenut francuskoj kulturi (drugi službeni jezik je francuski, a i to što lokalci govore je neki pigin berberskog arapskog i francuskih riječi i intonacije), niti doručak nije francusko slatki. Već ima i palačinki i tjestenine i riže i kobasica i omleta i tvrdog sira i povrća i maslaca i voća. I kroasana ali i peciva, običnog i grahama. Ok, kruh su francuzi, ali fini. I sve vrste mueslija i pet vrsta marmelade. I opet kolači. I skulpture od dinja i lubenica, naravno.

Posvuda ima barova gdje možete uzeti hladnu vodu, koktel, sok, vino ili pivo. Da se ne zaboravi - besplatno. To vrijedi i na čuvanoj, ograđenoj hotelskoj plaži, gdje samo trebate donijeti svoj hotelski ručnik i zauzeti ležaljke s mekanim podlogama ispod ukopanih suncobrana od palmi. Plažu odijeljuju drvene staze jer je po sitnom, puderastom pijesku mnogo teško hodati. Da ne spominjem gurati kolica, jer to ne ide, kolica propadaju, a i noge.

No, pijesak je sitan, žut, ali čist, plaža se češlja svaku večer i otpadaka nema, ali ćupova za smeće ima dovoljno. Nikakvog smisla nema nositi japanke ili sandale za plažu jer nema pikavih dijelova, kamenja i stakla, pa bezbrižno gacajte kroz pješčani sprud. Sve do toplog, toplog, toplog mora.

S valovima. Koji vam potkopavaju stopala. Tu ćete osjetiti i što znači upasti u živi pijesak. Ako ne hodate dovoljno brzo, do koljena ste već propali. I teško da ćete se samo tako izvući, posebno ako u rukama nosite dijete, koje inače napadaju valovi. Rješenje je sjest i valjat se u vodi, ali pripazite da je dijete s gornje strane.

A valovi? Ovako recimo: stojite u vodi do koljena, već ste do zgloba u pijesku a stiže val. Val se lomi, na nesreću točno iznad vas. Da, iznad. Jer, poneki val je toliko velik i prekrije vas. To je mnoštvo zabave bez svake sumnje, jer je more toplo, nema kamenja da vas izubija, a hotel je vrlo uviđavno baš na liniji loma valova postavio konop s bovama za koji se držite i onda imate šanse da vas valovi ne izbace na obalu. Tona zabave. I divno za izmoriti neumornu djecu. Spavaju kao bebe cijelu noć.

Sunce prži. Posebno ako ste se odlučili u Afriku putovati usred ljeta. Ako ste vani u podne, znojite se, no znoj brzo isparava, a more i bazeni su dovoljno topli da kupanje nije neugodno, a dovoljno hladniji od zraka da vas rashlade. Nije tako strašno. Uostalom, sve je klimatizirano. Imate mogućnosti svako malo skloniti se negdje te prodisati divno ohlađeni zrak.

Sunce prži, rekoh. Mažite se, držite se hlada, savjetujem. Jer, čak i bjelokosno bijeli Evropljani pocrnit će u Tunisu od zraka koje se reflektiraju od bijelih zidova građevina, vodenih površina i svjetlucavog pijeska.

I ponesite fotoaparat. Dva, zapravo. Jedan običan i jedan za podvodnu fotografiju i filmove. Koga zanima, evo: http://picasaweb.google.com/JTatjana/TunisHammamet#

Kraj

Uz sve to ULTRA all inclusive, čak i uz napojnice, nemate na što potrošiti pare koje ste ponijeli. Mislim, u hotelu. Van hotela ima.

Ima shopping centar sa suvenirima. Spomenut ću samo neke koji vuku na sjever Afrike, premda ima svega, kao i svugdje. Zgodni su suveniri, recimo, presvlake za jastučiće, stolnjaci, prekrivači za krevet, tepisi. Vrlo šareni, često svjetlucavi, ali to je folklor.

Zgodne i jeftine su nargile, od onih prave veličine (koje ćete vjerojatno nositi u avion u vreći za smeće) do malih, stolnih, ali ipak funkcionalnih. Kad smo već kod većih stvari, imaju prekrasne ukrasne krletke za ptice, kružne, kao kupole, s filigranski izrađenom žicom i drvenim postoljem. Može poslužiti i kao lampa. Svakako provjerite keramiku, nema što nema. Posebno podlošci za serviranje hrane, lampe za ulja i pepeljare iz kojih ne smrdi i ne leti pepeo. Drvene životinje sam već spominjala, zmije i krokodili uglavnom, premda ima i dinosaura.

Odjeća se nudi od tradicionalnih, zlatom i koncem ukrašenih tunika i haljina, gotovih šarenih kompleta za trbušni ples s mnoštvom zvončića i dukatića (da ne zaboravim - u SVIM veličinama), kupaćih kostima, večernjih haljina, svakodnevne robe, cipela i sandala. No, posebna je ponuda i kožnih proizvoda: torbi svih veličina, ručnih i putnih, u svim nijansama boja, knock-off DG kopija koje slobodno preskočite te remena i ostale galanterije. Najbolja je ponuda izrada kožnih odjevnih predmeta preko noći. Uveče vas izmjere, odaberete boju i kroj, ujutro je kožna jakna spremna za vas.

Na plaži vas obavezno obiđu lokalni prodavači nakita, marama i voća. Priuštite si to. Ionako nemate na što potrošiti novce. Samo, ne zaboravite se cjenkati. Njima nije zabavno i ne poštuju vas ako kupite po prvoj cijeni. Cijenkanje nije teško i svi se brzo uklope u tu igru. Ne pokazujte da vam je stalo, spustite odmah na pola. Ako ste pretjerali, neće vam prodat, neće sebi naštetiti. Najbolje je baciti oko na par stvari te se po količini nagoditi za "nice price". A ako vam još na kraju i kažu da kupujete kao Arapkinja, to je kompliment.

Suvenira za poklone ne nedostaje. Ali, ipak, razmislite da sebi i svojim klincima poklonite posjetu Carthaga Landu (ima sve na netu). Potrudili su se. Sagradili zabavu za cijelu obitelj. Ulaznice se plaćaju, ali su sve vožnje onda besplatne. Ako ste bili u Gardalandu ili Disneylandu - to je to, čak nije ni manje od toga, sve pod nazivima i arhitekturom stare Kartage, stupovi, trgovi, fontane, labirinti. No, zgodan je dodatak mali zoološki vrt s dva lava, tri tigra, par arapskih konja, majmuna, ptica, deva, naravno. S devama se možete fotkati, možete ih jahati u krug, a, ako imate sreće, timaritelj će vam ponuditi da vam se djeca slikaju s lavićem.

E, to je ludnica. Imaju laviće blizance koji su uglavnom pospani i lijeni i daju se dragati i naslikavati. Daju vam ih u ruke. Stave ih kod bebe u kolica. Slikaju vas, izrade i naplate fotke na licu mjesta, no i vi ste svojim fotićem okinuli par puta. Lav-otac se vidno uznemirio iza rešetaka, no lavići su bili mirni.

Nisam sigurna gdje drugdje na svijetu tako slobodno životinje, posebno lavove, daju djeci u ruke. A djeca to neće brzo zaboraviti. Da su dragali lava. Budnog.

Sutra kraj i slike: TUNIS - Hrana, živi pijesak i sunce

Prvo, za mladence.

Ili parove. Nije važan papir, zar ne? Golemi je hotel diskretan, s mnogo sadržaja i mnogo soba, ali ipak dovoljno velikog prostora da gotovo i ne morate nikoga sretati, ako vam se baš i ne da. Zidovi su debeli, solidno zidani, ništa se ne čuje, čak ni u hodnicima. Prostor u krugu hotela je čuvan i zatvoren, stranci i domaći ne mogu ulaziti samo tako i šunjati se prostorima. Lokalci vas sigurno neće gnjaviti a osoblje je oličenje diskrecije i poslovnosti. Zakučaka raznih bezbroj, sve su staze i prolazi razdvojeni grmovima oleandara, hibiskusa i palmi. Vrhunski spa s talasoterapijom je diskretan i odvojen od ostalih sadržaja radi tišine i opuštanja. Jedete kad vam se prohtije, nema pravila. Barovi su otvoreni 24 sata dnevno, a služi se i alkohol, strancima, naravno. Ipak je to 98 posto muslimanska zemlja. Piva, kažu, je odlična, lokalno vino pitko. Kokteli internacionalni, kava nesica. Sve što vam treba imate u hotelu. I sve je uključeno u ULTRA all inclusive. Ako nije ultra, plaćat ćete flaširanu vodu, ležaljke i ručnike. Jesti samo u vrijeme obroka, piće se plaća.

Drugo, za djecu.

Osim što je za bebe do dvije godine SVE besplatno, kao i za djecu do 12 uz dva odrasla, svi imaju svoja mjesta, svoje krevete i jedu bez ograničenja. Organizirana im je animacija, igre, natjecanja, primjerena dobi, bar dva puta dnevno. Navečer je multijezična predstava u kojoj djeca sudjeluju, dok se roditelji odmaraju u publici. A količina tobogana, penjalica i velikog trampolina, automata s igricama, stolova za crtanje i igranje, glazbenih i sportskih aktivnosti i slično, dovoljna je da nigdje nema gužve i čekanja i da vašoj djeci svih sedam dana ne dosadi zabave. Osim toga, gosti su zaista odasvud i djeca se vrlo brzo povezuju i bez ikakvih problema komuniciraju, najčešće engleski. Starija djeca vode igru, no sve uz budna oka živahnih animatora. Za to vrijeme otac može bauljati oko bara a majka se pridružiti organiziranom aerobiku u bazenu ili kraj njega. Ili uživati u wellnessu. Djeca nemaju kuda odlutati.

Treće, za bezbrižni odmor.

Zaista nema potrebe za bilo kakvim strahovanjima kojima vam napune glavu prije odlaska u afričku, arapsku zemlju, među ljute strance "koji otimaju djecu i prodaju ih tko zna gdje". Tunežani, no zapravo, svi Arapi, po mom iskustvu, obožavaju djecu i poštuju ih više nego ikakvo blago. Svi će se rado osmijehnuti djetetu, zabaviti ga nekom gestom usput, popričati s vama o vašoj djeci. Usput. Bez ugrožavanja vašeg osobnog prostora. A u slučaju da se vaš hiperaktivac odluči izgubiti među košarama punim vrlo živopisnih drvenih kobri, te nestane s vidika vaših upaničenih očiju, prodavač će hitro vikom alarmirati cijelu ulicu prodavača i prolaznika, koji će zanesenog malca locirati unutar minute, te ga privesti majci koja već čupa kosu. Dok kupujete, pričuvat će vam i zabaviti bebu u kolicima, gugućući mu i navijajući mu zelenog majmuna-igračku s crvenim fesom koji skakuće i urla neku pop pjesmu s refrenom "ala, ala". Dobro, tog ćete majmuna na kraju i kupiti, pa što? Beba ga već grli razdragano. Kupit ćete vi i polametarsku plišanu devu, što jednogrbu, što dvogrbu, premda ne stane u kofer, ali ima se vreća za smeće, pa će dijete rado navaliti vreću na leđa i nosit kroz aerodrom i avion.

Sutra: TUNIS - A nije ni šoping, al' veseli.

Ovo nije zapis o Tunisu, zemlji ruševina feničke i rimske Kartage, "rimskog vrta", lukavog Hanibala i milijuna maslinovih stabala. Nije ovo zapis o turističkoj karavani kroz Douz, "Vrata Sahare", gdje su usput može posjetiti oaza palmi datulja, berbersko selo, ali i mjesto snimanja onih poznatih scena iz Star Warsa u podzemnom hotelu Sidi Driss. Nećete pročitati adrenalinsku avanuru terencima po pješčanim dinama na plus 60, niti jahanje na devi prema zalazu sunca (uz nadoplatu od samo 15 tuniških dinara).

Ne, ovo je priča o JEDINOJ mediteranskoj zemlji koja bilježi pozitivnu bilancu turizma ovoga ljeta, kao i koji su razlozi za to.

Sve u svemu nije nikakva tajna. Jeftino je. Posebno ako pričekate "last minute" ponudu, no čak i mjesec dana prije lako ćete naći ponudu koja za cijenu koju bi platili u Hrvatskoj za jednu osobu, polupansion, uz plaćanje svih ostalih pogodnosti hotela iste kategorije, možete dobiti ovo:

- dvije odrasle osobe, 7 dana, djeca besplatno (iznad 7 godina samo aerodromske takse) ali ima svoje sjedalo
- sve avionske karte (daju i hranu u avionu), transfer autobusom do i od hotela
- usluge hotela s 4 zvjezdice, čist, velik, lijep hotel u mramoru, sve prostorije klimatizirane, na samoj plaži
- apartman s predsobljem i dvije sobe, dva klima uređaja, jacuzzi kada, šest dvokrilnih ormara, TV, frižider, fen, sve u šezdesetak kvadrata, namještaj nov i kvalitetan
- hotel građen u krug, tako da zatvara središnje sadržaje: 4 velika bazena, jedan s grijanom morskom vodom, 4 dječja bazena s toboganima, 2 unutarnja bazena s jacuzzijima, igrališta, penjalice, tobogan, pozornicu za animaciju djece i predstave, dućane s korisnom robom, automate za igru, stolove za ping pong, ležaljke, suncobrane, tuševe
- 2 restorana s prepunim švedskim stolovima cijeli dan, palačinkarnica, fast food restoran i 2 bara uz bazen vani i 2 bara uz goleme, fino ohlađene recepcije pune ugodnih fotelja
- preko ceste čuvana hotelska plaža sa suncobranima i ležaljkama i barom, fini pijesak i toplo sredozemno more, valovito

Sve ovo gore je BESPLATNO, odnosno, uključeno u cijenu, čak i ručnici za plažu, sve što jedete ili pijete, i palačinke i pizza i krumpirići, i igre i animacija i čuvanje djece.

Jednom kad ste platili odmor i nosite hotelsku narukvicu, svugdje koristite sve što je ponuđeno. A uz malu napojnicu (1 tuniški dinar ili 4 kune) svakome tko vam nešto učini ili servira, cijeli će vas tjedan dočekivati uredan stol s pićem koje želite u neograničenim količinama, stol ukrašen hibiskusima, vaša pripremljena ležaljka i naramci bočica sa šamponima i pjenama za kupanje, te svježim ručnicima i posteljinom svaki dan.

Već ovo bi trebalo biti dovoljno da poželite pobjeći tamo svaki put kad vas svakodnevnica stisne, za manje para nego što biste potrošili za to vrijeme doma. A još nisam ni spomenula obližnji Carthage Land (pandan Gardalanda), ulične prodavače, ljubaznost stranaca prema djeci i turistima i činjenicu da nikome ne silazi osmijeh s lica.

Sutra: TUNIS - Za koga je to uopće?

Onaj, jedan, zadnji pozdrav, iz budućnosti. Vidi ga ona kako se ustobočio na kraju priče kao stijene gibraltara, jedva dovoljno razmaknute da svatko od njih izmakne na svoju stranu. Jer, njegove su širine Atlantika, a njezin je Mediteran, presoljen od suza i tako plav.

Ne, nije još dozrio, taj zbogom, nije osnažio korijene u procjepima riječi, nije se naduo vrućim ljetnim omarama i nije razvio krila; tek lepeće izniklim pupoljcima, veselim batrljcima njihove povezanosti.

I još ga osjeća i još ga zna, ali kao senilnoj slonici, jedna po jedna, nestaju joj slike pune nade, a vreća s mogućnostima usukala se kao trula voćka u košarici svježe ubranih.

I vidi ona zbogom i puni more očima i stisnute grudi steže obećanjem.

Da neće brzati, da će pričekati kraj.

povedi me u noć bez mjeseca
i stazu osvijetli bljeskom
što ti se ugnijezdio u očima
otkad te znam.

ponesi nam par maslina i sira
i mirisna, bujna vina,
baš kao što je moja mašta
otkad te znam.

i par pjesama i nota
spjevanih u mirnom snu
što nas kao oblak miluje
otkad me znaš.

i sve naše riječi i misli
ispletene iglama tuge
koja nestaje i blijedi
otkad me znaš.

a tjeraju me neš stavit, pa evo:

kako je lijepo sjediti na toploj terasi uz povjetarac, dvije kave i kolu, brbljanje i tako samo 5 sati :))

nije ni zg loš ljeti, bar su ceste prazne i ima se gdje parkirat :))

kraj srca mi lezi,
premirno je.

na obraz mi dahni,
hladno mu je.

u kožu utisni
paralele.

meko mi šapći,
uspavaj me.

a noć iznad nas, što žuri se zori,
zaspat će s nama do jutra, do dana,
kad vidjet ću boru da s okom se bori
udah pa izdah, dlan ispod dlana.

Negde se pipnu naši mali svemiri kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri i kao talas naiđeš.
U školjke tvoga pupka leto zimuje, tu čuvaš mrve sunca za nas.
Sa tvojim dodirom se čeznja rimuje dok kao talas nadireš.

I nista više nije vazno, lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas.
I nitko više nije bitan, svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst. Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe ko uz krst. Ti kao talas izmičeš.
Ostavljaš slane kapi bistre i jato dobre mirise Istre po sobi razvijaš.
Ostavljaš varljiv zalog pene u srcu ove napukle stene koju razbijaš.

I ništa više nije važno lice sveta zlobno i lazno se raspline za čas.
I nitko više nije bitan, svi su pesak prezren i sitan
Pesak ispod nas.

(Đ. Balašević, http://www.youtube.com/watch?v=jnoQhkx6maM)



Ne shvaćam, zaista, kako bih nakon ovih stihova mogla ikad više pronaći u sebi dovoljno arogancije da pišem pjesme.

Ništa ljepše ti ne mogu napisati.

Crystal je povukla posljednji dim, znajući da će na jagodicama prstiju osjetiti žar tanke cigarete. Bacila je opušak kroz otvoreni prozor automobila, otvorila vrata i izbacila prvo jednu, pa drugu nogu na mokri asfalt. Crne lakirane salonke bljesnule su na žutom svjetlu ulične lampe.

Još pet minuta.

Znala je da on neće zakasniti. Zapravo, uvijek je stizao ranije. Zauzeo bi poziciju na vrhu stepenica, visok, markantan, s rukama u džepovima, odsutno bi pogledom pratio prolaznike. Sjedeći u svom parkiranom automobilu, Crystal se pitala o čemu razmišlja u tim trenutcima. Nikada joj nije rekao.

Još četiri.

Možda je razmišljao kamo će je te večeri odvesti. Mada ju je uvijek pitao što bi ona htjela. Bili su to trenutci koje nije voljela. Sve ideje koje su joj prije sastanka padale na pamet, u trenu bi se raspršile pod oštricom tog pitanja. S nelagodom bi slijegala ramenima i osmijehom prikrivala zbunjenost.

Tri.

Ima vremena za još jednu brzu provjeru u ogledalu nad upravljačem. Malena je torbica bila taman dovoljna za ruž, najmanji mobitel na svijetu i svežanj novčanica. Mrzila je novčanike. A još više kovanice. Konobari su je voljeli, jer nikada nije sa stola uzimala kusur.

Dvije minute.

Ustala je sa sjedala. Poravnala suknju i namjestila bretele što su spuznule niz ramena. Zaključala je auto i osvrnula se. Parkiralište je bilo puno, ali zapravo pusto; ljudi se nisu dugo zadržavali na neosvjetljenim mjestima. Vrijeme je. Trebat će joj točno pola minute da prijeđe tu udaljenost. Bila je ponosna na svoj tajming.

Jedna.

Petnaest sekundi do dogovorenog sata iskoračila je u osvjetljeni krug ulične lampe kraj koje je stajao. Usne su joj zadrhtale. Ali joj je korak na visokoj iglastoj peti i dalje bio siguran. On je izvadio ruke iz džepova i pružio ih prema njoj. Osmjehnula mu se zadovoljno. Na dlanovima su mu ležale vrećice pune prozirnih anđeoskih kristalića.

nad usnama mi lebdi
duh tvog poljupca.

obećaje nove uspomene,
mokri sumrak, vruće zore,
snene tragove na bedrima.

šapće.
dahće.
maglicom grli.
zavodi.
podvodi.
dovodi te meni.

Skratit ću opis. Nema potrebe. Svi znate o čemu i kome pišem.

Imam samo par rečenica kao prilog i odgovor na optužbe da blogeri šute dok grmi i sijeva.

Dva su i samo DVA načina na koji se neutraliziraju nasilnici. Fizički ili verbalni.

Jedan je OTIĆI. U RL to bih savjetovala svim žrtvama fizičkog nasilja.

Drugi je IGNORIRATI. U potpunosti. U virtuali je to, po mom mišljenju, pravi način. Sve osim potpunog zanemarivanja hrani verbalnog sileđiju i potiče ga/ju. Odlazak s bloga nije rješenje.

Ne reagiram uvijek i odmah na prozivke i divljanje. Potrebno mi je vrijeme za procesiranje događaja. Ne volim biti nepravedna. Ne volim hraniti nasilje.

Ne reagirati odmah NE znači da me nije briga. I da nemam mišljenje.

I, NAOPAKO, da ne primijećujem ZLO.

riječi slatke,
... (keyboard kisses) ...
riječi nježne,
... (electron love) ...
riječi mirne i nemirne,
... (cyber sighs) ...
riječi prljave al' pristojne,
... (pixel sex) ...
riječi spojene i spletene,
... (net caresses) ...

(riječi koje samo
nadomještaju dodire)