Čarobni brijeg

pospanim glasom oprašta se dan.

u daljini grad i blještava svjetla,
srebrni obraz mjeseca i pjesma za tebe.

mirno prolaze ulice pod mojim prozorom.
zaspalo je nebo i drage, zaljubljene boje.

po mom licu prosula se zvjezdana pjesma.

vivamus, atque amemus
ibidem,
inter nos,
in tenebris,
incognito,
in vivo,
in flagrante delicto,
in extenso,
in extremis,
infra dignitatem,
in excelsis gloria.



(nek' živimo i volimo, na istom mjestu, sami, u mraku, bezimeni, uživo, usred zločina, u potpunosti, do krajnosti, nedostojno, najslavnije.)

Kosa mi je dovoljno dugačka.
Prelivena platinom, da kovrče zasjaje na suncu.

Ruž sam danas izabrala.
Grimizno crven s milijun svjetlucavih truna.

Svilena je suknja spremna.
Nabori će šušnuti kad ih zagrli vjetar s juga.

Cipele s bezobraznom petom.
I kaput od kože. Crn kao večer bez tebe.

Jer, zvjezdama se sinoć posula staza.
Lijep i sunčan dan. A ja se tako dobro osjećam.



(N. Belanu za zadnji stih.)

Večeras ću puhnuti u zvijezde. Možda će jedna pasti za tebe.

Zamolit ću mjesec da ti noćas malo zastane pred prozorom. Možda će mi ocrtati sjenu u treptavoj srebrnoj raskoši.

A onda ću poljubiti vjetar. Možda će ti, sretan, predati poljubac.

I šišmiše, koji poput mene noćas nemaju sna, poslat ću k tebi. Možda lepetom odsviraju ovu ljubav.

Pokrenut ću školjke iz morskih dubina. Možda ti na uho zašume himnu.

Nagovorit ću maglenu noć da popije ovu nježnost i napoji tvoje usnule pore.

Reći ću zori da ti jutrom što tiše uđe u zjenice.

A onda ću utonuti u jastuk i zamisliti da me ove noći griju tvoje ruke.

Anja je voljela pisma, ali ih nije pronalazila u svom sandučiću, među listovima svojih školskih knjiga, nije ih bilo izgužvanih u džepovima, čak ni onih greškom poslanih.

Anji nitko nije pisao.

Noćima bi Anja sanjala kako stoji pred sandučićem iz kojeg su virila pisma, nabubrene omotnice, razglednice, odasvud, iz cijelog svijeta, samo njoj upućena. Svi su joj imali nešto za reći, poručiti, a nekoliko manjih, skromnijih, omotnica mirisalo je na ljubav.

Anja pisma nije primala, ali ih je zato pisala. Imala je lijepu bilježnicu, čije su stranice povezane spiralno, s tvrdim koricama, pa je pisati mogla i usput, na klupi u parku, ili na koljenima u čekaonicama.

Ispisani list presavila bi napola i uložila u omotnicu s markom. Njih je opet slagala u limenu kutiju od keksa, koju je prije toga pažljivo oprala i osušila.

Pisma su kolaži nečije duše, prstima otrgnuti, neravni i nejednaki bljeskovi tuđih misli. Ili naših.

Kad Anja pronađe adrese pravih ljubitelja riječi, baš kakva je i ona bila, oživjet će autocesta pisama; u oba smjera poteći će priče.

Piše dolje na jednom blogu:
"Kada nešto zaista želiš, cijeli se svijet uroti da to i dobiješ."
Lijepo je to napisao onaj Coelho, prodajući nam muda pod bubrege u Alkemičaru. Već se generacije furaju na taj citat.

E, nije to Coelho prvi smislio, nego RALPH WALDO EMERSON

... te se opet nisam mogla suzdržat :DD

koju će odložiti u ormar kad se poigra,
navečer,
kad umoran od cjelog dana, umoran
od života kojeg bi naradije promijenio,
kad se poželi opustiti
uz tihu glazbu i mutavu lutkicu.

da, da, jednog će dana spakirati kofere
i otići, u nepoznatom pravcu,
u nepoznati, novi život,
sve ostaviti iza sebe,
bez obzira.

i tu će matru ponavljati sebi godinama,
kao izlaz iz onoga što doživljava kao mrak,
kao robovanje.

ali će ipak svratiti na benzinsku po putu
i nabaviti nove baterije za igračku.
jer, ako slučajno crknu, zaboga,
što će ga onda razveseliti i opustiti?
kako će preživjeti noć?

ne, nije ovo moja priča,
nije ničija posebno,
no svaka će žena jednom osjetiti mrak ormara
u kojem će čekati da započne
večernju predstavu.

ama, nije smrt. premda je susjedu sutra sprovod, ali nije to povod.

nema grijanja. pukla cijev. negdje. obećali do popodne pustit. ništa do sutra.

nema ni tople vode.

SMRznuti i SMRdljivi.

ali mogu ovdje napisati što hoću. dakle:

MIRISNA i VRELA.

:)

od večeras rasprodajem sve.
ali, prvo snove.
njih imam puno previše.

šareni su, mazni, fini,
u muslin i svilu umotani.
u paru pakirani.

jeftino dam. za lipu, čak.
jer pada već mrak.
uhvatiti moram zadnji vlak.

navalite ovamo, stoga.
garancija je punovaljana.
nekorištena roba.

kupite odmah! ne treba pustiti
da ostanu neiskorišteni
ovakvi prekrasni snovi.

Probudila sam se pod hladnim i vlagom obloženim prozorima, ali nije mi smetalo. Iz one mekane deke jedva sam se izvukla. Miriše na tebe. I da nije zvonilo na vratima, ostala bih grijati se budnim sanjama.

Vratila bih se niz široke, spiralne stepenice, duboko, čak i ispod dna svjesnosti, koju razdvaja tek prozirna maglena površina. Kao kad uranjaš u virtualno jezero neke video igrice. Prođeš, sve se zaplavi, zamuti, a ti ideš dalje. I dišeš, zapravo. Sve u čudu se osvrćeš. Poznato, a nije.

E, tako se propada u san.

A do dolje, naravno, ne dopire mnogo svjetla. Neke baklje na zidovima. Tipično. Titrave sjene, zidovi od neklesanih kamenih blokova. Zamak. I mali pomak prema tebi. Glazba trešti i odzvanja. Ritmovi se miješaju, nestaju u mračnim nišama. Da je ovo samo moj san, svjetlucala bi vilinska prašina po rasplesanim tonovima klarineta.

Naprijed, pa se lijevo osvrćem; nema nikoga. Naprijed, pa desno: dvorana s tapiserijama. Vučem se uza zidove, prstom dotičući slike koje prepoznajem. Neke klupe, park, krevete, šumu. Ne usuđujem se još pogledati u sredinu, pod nizak svod kupole od uglačanog srebra.

Znaš onaj program što radi ljude od gotovih dijelova? Baš tako. Na sredini stoji, ruku i nogu malo raširenih, uspravno, tvoj lik. Valjda sam ga započela graditi još neki dan, ne sjećam se baš. Ali, tu je. Čeka.

Nije baš gotov. Zapravo, neprepoznatljiv si svima, da tamo itko i navrati. No, neće. Ovo je moja podsvijest, moja kutijica s blagom.

I mislim da je vrijeme da te dovršim.

Izgladi rubove udova, dodaj oči, otvori ih, napola. Savini lijevu ruku u laktu i okreni dlan prema gore. Prsti su savršeno ispali. Glavu tek malčice zabaci na desno, rastvori usne. Naredbe izdajem brzo; no program je još brži. Iz sjećanja mi sam vadi kratku kosu, povećava usnice i ramena, podebljava bedra, sužava bok. Hladni, plastični dijelovi prevlače se kožom, tako mekom, sjećam se.

Kružim prostorijom, obilazim, provjeravam, dodajem detalje. Ne smijem zaboraviti na boje. Paleta je siromašna u narančastom odsjaju vatre, ali ne marim.

Kad zabljesne srebrna munja iz mog srca i podari ti život, tvoje će prave boje zasjati za mene.

(ili rastresena, rastrešena - valjda ima semantička razlika)

Kao, rastreseno znači da nisi skoncentriran, rastrešeni su orasi na tavanu? Slama?

No, nije sad to važno, nego da objavim: Uskrs je u moju kuću stigao ove godine brat bratu dva mjeseca ranije!

Koristim čari modernog života: net umjesto papirnatih novina, reklama, žutih stranica; gadgete razne za mobilno komuniciranje; dostavu gotovih jela iz cateringa i namirnica iz online trgovina. U Zagrebu to radi dvije, pa ovo nije reklama.

I super to ide, otipkaš sve, dostave ti doma. Ne cukaš, ne stojiš u redu na blagajni, ludnica. Samo malo pripaziš kad klikaš narudžbu.

Kao što sam prekjučer pazila ja da ne otipkam i naručim 1 jaje, nego 10. Da nisam bila rastresena, primijetila bih da je narudžba za pakiranje a ne za komad. Trebalo mi je 10. Klik, klik, klik ... klik.

I stigla su. Svih sto komada u pakiranju po 10. I još najskuplja. Nije begovica cicija.

Podijelila sam familiji 60. Bolje nego da propadnu. Napravila francuski krumpir od 10. Jako fino. Prekosutra (dan odmora za žuć i jetru) ću raditi šnenokle. Još 10 kom.

Ostalo mi još 20. Tko zna kakav recept s puno jaja a da ne moram raditi svadbenu tortu?

Popodne kad sretni svi Božić slave,
Rođaka tucet navrh mi je glave.

Tu je rođak Viktor, na burzi što radi,
Kao ja na godinu, on tjedno zaradi.

Pripit ujak Gaj već treći put davi:
"Nemaš curu još? Da nisi peder pravi?"

Evo tete Vere: "znaš, Viktor je pun para.
Dao bi ti posla!" Krepaj, crkni, stara!

Kažem im gdje radim, a svak' me blijedo gleda
Kad spomenem stripove: "Privlači te bijeda?"

"Još radiš crtiće?", zbori šogor Hamdija,
"Radi za Piksar! 'Si gledao "Bambija"?

Treba znati računala! Koristi računala!
Tvrdi ujak Jurica, uvoznik cipela.

Smiješim se, kimam, gozba i rodbina.
Iznutra plačem, jadna mi sudbina.

Nekad je Božić bio na dobrom glasu.
U čarapama bomboni i igračaka masu.

Okej, nisu to bile samo Božićne sanje
Tad sam bio pun nade i debeo manje.

A svijet sada samo depresiju fura.
Ja još živim doma i fali mi cura.

Vesele se svi, a ja kao u grobu.
I gdje da odem neg' u svoju sobu.

Otvorim vrata i kog' nađem tu?
Nećake bebe što jedva hodaju.

Sjetim se onda kad sam bio mali
Danas je Božić! Ništa nam ne fali.

Igraju se sretni s mnogo dobre volje
I grije me unutra, osjećam se bolje.

Al' ugledam malce što drže u rukama
Moje Star Wars igračke trgaju zubima.

Boba Fett, Bože! Sad bez lijeve ruke!
Upravitelj Tarkin ... Stavljen je na muke!

Lukova ruka odgrižena! Pomalo ludim.
U komadima sonda carska? O, ljudi, ljudi!

U bitku ulijećem, hvatam jednog za vrat.
Nestanite odmah, i ti i tvoj brat!

Ne boje se bijesa, hihoću dok bježe,
Sjedam na krevet ispred bitke još svježe.

A onda, užas! Zar nije ovo prestalo?
Glava od banthe, a tijelo joj nestalo!

Najbolje s Božićem (veselit' se mogu)
Što drugi je daleko, hvala dragom Bogu.

Pjesmu sam pisao sred prazničnog loma.
Sretan vam Božić! Nosite se doma!



(Box Office Poison, Alex Robinson, glava 32, prev CC)

"krv, znoj, suze" -

- to šokira, to privlači pažnju, sve što dobijate takvim etičkim i moralnim načelima je dubiozni interes i vrlo brzo zasićenje publike.

"prepoznavanje kvalitete ili nekvalitete najteži je zadatak svakog konzumenta."

vjerodostojnost medija pod velikim je upitnikom, već danas je internet prepoznat kao istinitiji od tiskanih i drugih elektronskih medija, zato jer su ti mediji prezasićeni žutim sadržajima i senzacionalizmom.

baš su, evo, o tome sad na televiziji pričali. na tom istom mediju kojeg tako zdušno kritiziraju. prvi program. nije citat, više parafraza

sve je to zbog tržišta koje traži pakung robe po pravilima potražnje i ponude.

a tako je i sa blogovima.

zašto, zašto, zašto, dakle, reagiramo tisućama komentara na blogove koji ne čine dobro nikome? zašto sami sebe umanjujemo? zašto se pridružujemo linč rulji na blogovima koji veličaju ruganje i svađu?

retoričko je pitanje.

iz svoje male niše, petkom navečer, ipak možemo nešto učiniti, samo ako smo to prepoznali kao problem, svatko za sebe prvo, a onda možda i za zajednicu.

Ne smijem se bojati.
Strah je ubojica uma.
Strah je mala smrt koja donosi potpuni nestanak.
Suočit ću se sa strahom.
Dopustit ću mu da prođe preko mene i kroz mene.
I kada prođe, unutarnjim okom pogledat ću njegov put.
Kuda je strah prošao, neće biti ničega.
Ostat ću samo ja.

(Dune, Frank Herbert, str 19., prev. CC)


Ne bojte se ničega.
Posebno NE muškaraca koji PRIJETE riječima.
I ne žalite ih.
Oni su svoj put sami popločali.

sigurno ste dobili reklamu za SINGLES putovanje u dubrovnik. samo mi nije jasno u kojoj su zemlji referenti te agencije išli u školu?

ili su strane riječi opet IN?

"Okupljanje u 19:00 na recepciji, gdje će Vas TOURLEADER uz WELCOME COCKTAIL upoznati s detaljima TURE i ITINEREROM."

vođa puta?
piće dobrodošlice, ili koktel, ak baš mora?
put? putovanje?
plan puta?

WHAT???

SINGLE TOURS CROATIA I DOŽIVLJAJ MEDITERANA!

ajd da su bar dosljedni pa da je EKSPIRIJENS Mediterana!

uopće ne želim komentirati SINGLE tours u naslovu, premda možda i nije tako pogrešno jer na njihovim stranicama i nema nego, taj JEDAN i JEDINI prijedlog putovanja.

a pretjerali su i sa zarezima u naslovu.

al, da, platit lektora je SAJNS FIKŠN, jel?