Čarobni brijeg

... pit ćemo mirisno kuhano vino dok kroz smrznute prozore promatramo mjesec .... koji nestvarnom svjetlošću obasjava jele pod debelim snijegom.

i ... slušat ćemo olovnu tišinu šume, koja srebrnkasta lebdi između sna i ledene jave.

i ... znat ćemo da je to trenutak, koji ćemo pamtiti cijeli život.

eto ... to nam želim ...

...

Tog kišovitog vikenda netko je predložio sjajnu ideju da odemo na kampiranje. Skupila se grupa, posudili smo šatore i autobus, pa smo ubrzo, pod labavim vodstvom nekolicine tek nešto starijih izviđača, krenuli na put.

Lijevalo je cijelim putem, šatori su bili vlažni, voda se probijala sa svih strana. Kad je pala noć, umotani u vlažne pokrivače, dijelili smo kruh, sir i votku koje je bilo u izobilju. Ali ništa nije moglo pokvariti osjećaje slobode i odraslosti koji su se kovitlali u parama alkohola i vlažne odjeće što se sušila pored vatre u sredini šatora. Kočnice su popustile, smijali smo se glupostima, valjali jedni preko drugih.

Možda bi sve na tome i ostalo da mojoj prijateljici nije bilo dosadno. Odabrala je djevojku koja je previše popila i nagovorila me da je obradim. Ništa lakše! Trebalo je posegnuti kroz mrak, slomiti ono malo preostale volje i odvesti je iz našeg šatora do autobusa parkiranog uz cestu. Tamo će je moja prijateljica zaključati, da ne može van do jutra, a onda ćemo se svi zabavljati kad se bude probudila, mamurna, nadraženog želuca i prepunog mjehura. I opet se sve činilo kao odlična zabava.

Djevojka se nije mnogo opirala i ja sam ubrzo potom zaspala. Neki nemir mi se ipak prikrao i činilo mi se da čujem buku, ali sve sam pretvorila u san. Sve će biti u redu ujutro, kad se probudim.

Ujutro je došla policija. Postrojili su nas na kiši i rekli da se smjesta vraćamo. Zbunjeno smo se pogledavali. Nikome ništa nije bilo jasno. Na licu moje prijateljice titrao je slavodobitni osmijeh i tada sam prvi puta posegnula za njenim mislima. Vjerujem da to nije očekivala, uživajući u savršeno izvedenom planu i moja je svijest prodrla kroz njenu mentalnu ogradu.

Trebao mi je tek trenutak da ugledam prizor koji je inscenirala te noći. Djevojku su u autobusu silovali oni stariji izviđači. Trojica. Studenti. Kako ih je nagovorila i je li ih uopće trebala nagovarati, nikada neću saznati. Ali, u njenom sam umu vidjela kako ih je cijele noći mislima promatrala, uvlačila se u pripite mozgove i poticala ih kad bi posustali, uživala u djevojčinom zapomaganju i njenom sve slabijem otporu. Prije zore iskrala se iz šatora i pozvala policiju iz gostionice u selu. Njih trojicu su odveli, a djevojku strpali u ambulantna kola, i prije no što su nas probudili.

Užasnuto sam zurila, ne vjerujući slikama koje su mi parale mozak. Tada se moja prijateljica trgnula, naglo zatvorivši svoj um. Odgurnula me iz svoje glave, silovito, takvom mržnjom da mi glavobolja nije prestajala nekoliko dana nakon toga. Prijetnja u njenim očima obećavala mi je sudbinu barem istu djevojčinoj, ako samo progovorim riječ.

Uplašena, a još više shrvana krivnjom, sjela sam u drugi kraj autobusa, ne usuđujući se podići pogled. Pograbivši svoje stvari, ona je iz autobusa izašla prva i brzo zamakla za ugao.

To je bio posljednji puta da sam je vidjela.

Do danas. I sada stojim, evo, ovdje, u dubini njenog sjećanja i još uvijek osjećam krv na svojim rukama. Moja je prijateljica dobro znala kako će me poniziti. Vratiti me onamo, odakle sam s mukom bježala sve ove godine, igrati na moje najslabije karte i poraziti me na vlastitom teritoriju.

Djevojku su ujutro u bolnici našli mrtvu, žila prerezanih staklom razbijenog prozora.

...

Lijepi su snovi vjerniji od pasa; slijede nas cijeli dan, pa i
ako zamiriši slanina ili protrči mačka.

svim ženama online

ok, zima je. hladnoća šteti nježnoj ženskoj koži. zato koristite reversu. svaki dan.

a sad ozbiljno. obavezno pogledati. nećete zažaliti.

http://www.seemoresideeffects.ca/

kažu, doduše da za žene ispod 35 može biti nuspojava. svakako provjerite same.

ok, zima je. hladnoća šteti nježnoj ženskoj koži. zato koristite reversu. svaki dan.

a sad ozbiljno. obavezno pogledati. nećete zažaliti.

http://www.seemoresideeffects.ca/

kažu, doduše da za žene ispod 35 može biti nuspojava. svakako provjerite same.

zacvilile su šarke,
zakovitlala se netaknuta
prašina na pragu.

meka svjetlost iznutra
pomiješala se
s tihim tonovima moje pjesme.

zrak oko mene zaiskrio je prepoznavanjem.
miris čaja i dodir
ugrijane kamene stijene.

ulazim u tvoj san.

mali stan. nema šupe. nema terase. nema dvorišta. nema podruma. nema tavana.

a ja - hrčkica. ne bacam. tj. bacam rijetko.

što znači da se trajno rješenje treba potražiti izvan adrese.

te tako, imam garažu.

sad još pustit kosu i skupit bend pa da nadoknadim propuštenu mladost. :))

ako nekog zanima, pokušajte otkriti odakle je Amy Walker:

http://www.youtube.com/watch?v=3UgpfSp2t6k


(eo, sad sam prekršila samoj sebi obećanje i stavila link, jedino što me izvlači je da nije mjuza :DD)

a,
pišem
ti
ovako,
jer
se
tvoje
toplo
mjesto
u
meni
noćas
plošno
rasteglo
u
jednu
dimenziju.
vertikala
riječi
možda
vrati
ravnotežu.

ako nam je bog dao vječnost,
vrijeme,
koje je vječnosti suprotno,
mora dolaziti s onog zlog mjesta.

ali, preskačem, to je već četvrta dimenzija.

jedan dodir tvoga dlana smirio bi vrtlog ispod kože.

... lijepo se može vidjeti iz ovog pregleda naslova.

Jutarnji:
ZATUKAO ŽENU SJEKIROM, SKOČIO U BUNAR PA SE OBJESIO

Jutarnji:
UBILA MUŽA KUHINJSKOM KRPOM

Glas Istre:
UBIJENA ŽENA PUCALA NA VOJNIKE

Jutarnji:
OBILJEŽEN DAN BORBE PROTIV ANTIFAŽIZMA

Jutarnji:
TERAPIJA JAHANJEM INVALIDNE DJECE

Jutarnji:
OBJESIO SE O NETOM PROPUPALU TREŠNJU

Jutarnji:
U POŽARU IZGORIO PRASAC VICKO, KRAVA JAGODA I ČOVJEK IVAN

Večernji:
ZIMBABVEANSKA POLICIJA MOLI POGREŠKOM PUŠTENE ZATVORENIKE DA SE VRATE U ZATVOR

Dnevnik:
UMIROVLJENICI ODMARAJU NA KLUPAMA, A GROBLJA ZJAPE PRAZNA

Naslovnica Slobodne:
OSMOŠKOLCI UBILI BOGA U VJEROUČITELJICI

Jutarnji:
MAČKA S PET NOGU ŽIVJET ĆE SASVIM NORMALNO KAD JOJ UKLONE DVIJE VIŠKA

Jutarnji:
PLIN VEĆ OVE GODINE STIŽE U JASENOVAC

24 sata:
PROVALIO U DJEČJI VRTIĆ I ZLATNU RIBICU NABIO NA ČAČKALICU

Dakle, ovako:

1. ustati nenormalno rano za noćnu ptičicu, nakon što ste noć proveli odlučujući hoćete li ili nećete ustati rano da bi stali u red na prvi dan prodaje

2. nabavite prijevoz do centra grada; sigurno ćete čekati duže nego što smijete parkirati, ako i nađete parkirno mjesto

3. uzmite kišobran, veliki; bocu neke tekućine; bombon ili čokoladicu; dok stignete unutra gdje su zdjele s grehotama, moglo bi vam se zavrtiti u glavi od hipoglikemije

4. obavijestite prijatelje gdje ste, neki od njih vjerojatno se muvaju po centru i rado će vam donijeti nesicu u papirnatoj čašici s kioska na istom trgu, samo da bi vas sažalno promatrali u redu ljudi pod kišobranima i pod kišom kao iz kabla

6. zauzmite poziciju na kraju reda; budite pristojni i svim znatiželjnim prolaznicima, kad vas pitaju, objasnite da se tu ništa ne dijeli badava

7. ne okrećite kišobran fotoreporterima, ne skrivajte se od novinara s kamerama, to vam je prilika za izjavu, za vaših dvadeset sekundi slave na nekoj televiziji

8. komunicirajte s ljudima oko vas, oni su u istom sosu kao i vi i stajat će zajedno s vama na kiši oko 4-5 sati prije ulaska u zagrijani telekomunikacijski centar

9. pričajte sa zaštitarima na ulazu, neće vas, doduše, pustiti preko reda, jer za to ipak morate poznavati nekoga u sivom odijelu iznutra, ali ćete im dati do znanja da znate kako ni njima nije lako cijeli dan stajati, jer vi ćete otići, a oni ostaju stajati cijelu šihtu, siroti

10. ponesite sve dokumente, kartice, mobitel, prema uputama s neta, jer će vas bez problema vratiti kući neobavljena posla ako nemate sve što vam treba

11. pitajte sve što vas zanima prije nego odete sa šaltera, raspitajte se o paketima i cijenama usluga; aktivirat će vam igračkicu i idete doma sretni, aktivirani, s puno kuna u džepu koje niste morali platiti i koje možete potrošiti na nešto drugo, recimo, taksi, ako vaš prijevoz kući zakaže ili ste milosrdni


I sad i vi imate gadget o kojemu bruji čitav svijet. Mnogo lijepo dizajnirano, uključujući i kutijicu i osnovni pribor. A i radi. I besplatno je.

E, da, besplatno je zato jer ste nositelj visokog team paketa, imate pretplatu i ugovor koji je upravo istekao i možete ga produžiti, a onu obaveznu kunu će vam oprostiti na šalteru jer ste operateru slučajno, jednom, negdje, baš vi uspješno predavali.

Jednostavno, ne?

Milana je imala perzijsku mačku, dvije dugokose prijateljice i jednog polovnog muža. Svakoga dana u isto vrijeme Milana bi mu pripremila ručak, kavicu uz novine i svježi kolačić. Volio je rituale, volio je tišinu. Zaspao bi rano. Kad bi u neko gluho doba noći Milana i sama ipak odlučila odspavati par sati, našla bi ga kako mirno spava na svom dijelu velikog bračnog kreveta. Nije je ostavljao, nije švrljao noću, ni po barovima, ni internetu. Bio joj je dobar, bio je tu. A Milana je bila usamljena.

Milanu su prijateljice nagovorile da nabavi svoj kompjuter i prikvači se na virtualnu autocestu. Rekle su joj da je sve moguće, da samo treba jednom srcem izreći što želi i da će je joj njezin elektronski anđeo čuvar sigurno ispuniti želju. Milana je vjerovala. Milana je odživjela stotine kratkih života. Popila mnogo stvarnih kava i prošetala mnogim parkovima, no nikada se ne bi nalazila s istim više od jednom. Kući se uvijek vraćala na vrijeme za ručak i kolačiće. Pospremila bi dojmove, napravila mentalne bilješke i izbrisala sve poruke. Vrijeme je bilo za novog. I ponovo bi noćima lebdio njezin osmijeh nad tipkama.

A onda je pronašla pjesnika. Stotine su poruka danima i noćima letjele između njihova dva ekrana. Jedne rane proljetne večeri pristala je i na drugu šetnju. Slušala ga je kako lijepo priča o svojoj bivšoj djevojci. Slušala s čežnjom i jednom neobičnom željom da jednom netko priča tako i o njoj. Priča, a možda i piše, netko tko bi s riječima znao kao njezin novi princ, netko tko će razumijeti i nju i sebe, i sve to fino oblikovati i opisati. Shvatila je da je to ono za čim je čeznula i što je tražila. Kroz tuđe riječi vidjeti da je nekome baš ona, makar jednom bila posebna.

Nije spavala te noći. Nije sjedila za kompjuterom. Kroz prozor je gledala titrava gradska svjetla i u svakom od njih vidjela mogući komadić vlastite besmrtnosti kroz baš njegove pjesme i riječi. Prisjećala se tuđih stihova, davno zaboravljenih. O ljepoticama s kosama boja gavranova i meda, licima koja su pokretala brodove, očima bez dna, ljubavi i ljepoti, ali i o velikom bolu u najdivnijim sonetima.

Pred jutro joj se, iscrpljenoj, u misli ipak nezadrživo uvukla demonska misao. "Bivša".

Nespremnu i ranjivu, ta ju je riječ dohvatila užarenim kliještima i nije je više ispuštala. Milana je drhtala. Morala si je priznati, nevoljko ali duboko unutra, da je cijena prevelika, da je besmrtnost i posebnost uvijek prošlost, da je najjače kad je gotovo, bivše. Nikada je ne bi zadovoljilo samo znanje da je, jednom, nekome nešto važno značila. To nije željela, postati ničija bivša, ničiji stih, uzvišen i promašen.

Milana se tiho uvukla u krevet kraj muža. Njezino je srce otkucavalo želju.

Sve i zauvijek ili nikad ništa.

Nikad bivša.

Popodne je tu izašao jedan začuđeni muški tekst o tome kako nitko ne piše lijepo o bivšima. E, pa ja jesam, nekad, a i sad to mislim. Pa, evo:


BIVŠI

Uvijek se malo štrecnem kad netko spomene bivše, bivšeg, bivšu.

Bivši što? Upotrebljava li se ta riječ samo isključivo u ljubavnom smislu, pa se odnosi na dečka-curu, muža-ženu, zaručnika-cu? Ili vrijedi i za poznanike, susjede, prijatelje, ljubavnike?

Zbunjuje me koliko bivših možemo imati. Ili se ta riječ odnosi samo na onu jednu osobu koja je ostavila trag najdublji? A što ako ih je bilo više?
Ili bivši mogu biti bilo koji objekt konverzacije?

Znam samo da tu riječ u vezi s ljudima nisam nikad upotrijebila, valjda zato jer nisam razumjela za što je se može koristiti.

A možda zato jer svi ti "bivši" za mene nisu nestali, samo možda u ovom trenu nisu tu.

tvoje su misli oblaci
što meko me dočekuju
kad poskakujem njima.

a sjena me tjera pisati
pjesme gadnih motiva.
o kovanim negvama,
o krvi i zmijama
i sumpornim parama.

al' ne mogu sada pjevati
slavujevu odu iz kaveza.

kad tvoji su snovi pjenasti
i mirisom me miluju
dok plutam po njima.

Ja, plamena svjetlost srži božanske,
sjajnija od sjaja livade nebeske,
ljeskam se blistavo nad vodama,
palim sunce i mjesec pod zvijezdama.

Ja, povjetarac što svježinu nosi,
Ja, topla kiša što prkosi rosi,
dodajem misli i sanje mudrostima,
a Zemlju kitim vječnim laticama.

Životnom radošću puna i sita,
suzama sreće prana i uzorita,
dajem vam miris božanskoga čina
u žudnji za dobrim željama svima.




H. von Bingen (1098. - 1179.)

(prev. CC)