Čarobni brijeg

Pravilo ne vrijedi ako nema iznimku. Evo je. Post mortem blog.

Ne sjećam se koliko sam puta bila u Zadru. Prije nego što su sagradili morske orgulje, mnogo puta. Isto tako i poslije. Međutim, uvijek sam se žurila na trajekt ili s trajekta na autoput i nisam imala vremena otići čuti i doživjeti kako more svira. Ovaj je puta trebalo pokupiti neke nalaze u laboratoriju preko morskog puta mog mjesta ljetovanja. Moglo se ići autom, brže je i ugodnije. No, onda opet ne bih čula orgulje. Stoga sam hodala.

Prvo od trajekta okolo vrha poluotoka, gdje pristaju najveći brodovi. Oni trajekti koji podignu nos i ukrcaju masu automobila za prijevoz na daleke staze. Smiješni su tako razjapljeni, kao pacijent usred estetske operacije. A i ne možete blizu, jer je to carinska zona. Pa, malo naokolo, kroz parkić.

Ponovni izlaz na obalu je ugodan i održavan; trava, cvijeće, klupice, stazice. I onda rub rive. Još uvijek ne čujete ništa, osim krikova djece i vriskova roditelja. Naime, šetnica je savršeno ravna i uglačana i divna za trčanje uz sam rub rive, što je nekih metar izdignuta iz mora. Dubljeg. A more zna biti zlo. I privlačiti dječicu svom rubu sirenskim jecajima.

Na vrhu je Pozdrav suncu, veliki stakleni krug ispod kojeg su kolektori sunčeve energije. Krug opasuje traka s potpuno zbunjujućim simbolima u kojima možete ipak pročitati imena nekih svetaca, neke šifre slične geografskim duljinama i širinama i veseli light show plavih, crvenih i zelenih led žarulja. Kažu da je noću šareno. I to je sunce. Ako krenete malo dalje, slijedi Merkur, Venera, Zemlja ... shvatili ste. U nekom, vjerojatno točnom, omjeru veličine i razdaljine smješteni su plavi stakleni planeti Sunčevog sustava. Jupiteru je razbijena jedna četvrtina, a Plutona nema. Zaključak prepuštam vama.

A onda naletite na prvi red rupa u kamenu. Izbušene u pravilnim razmacima, bez nekog vidljivog povoda, izgledaju kao ukrasi. Sve dok ne čujete prvi ton. I onda shvatite da su to orgulje. Sistem kamenih stepenica, u čudnom, a ipak harmoničnom razmaku, s očitim prolazima za valove, čija energija stješnjava zrak u šupljinama koji pjeva dok izlazi kroz otvore.

U raznim, kaosu nalik, tonovima. Stalno. Okruženi ste gibanjem. Mora i zraka. Neprekinutim klokotanjem vode uz kamen i onime kako ja mislim da su sirene zapravo morale pjevati. Jer, sjedite tamo i ne želite otići. I nije važno što nema tendi i drveća. Što vas sunce prži odozgora i odbijajući se od bijela kamena. Što će vaša otkrivena koža sljedećih nekoliko dana vrištati alergijom. I što je vruće. Ne želite otići.

U vašoj se glavi ti jecaji mora pretvaraju u slike gigantskih, oceanskih valova, pa naizmjence, mrtve, uljene pučine. Mreškavih burastih vrhića i lijeno bibajućih sagova pjene po dugim i širokim bijelim plažama tropa. More vam priča o sebi. Mami. Zavodi. Mazi.

I dobro je da su tamo zabranili kupanje.

Posjetite zadarske morske orgulje. Ali, ne idite sami. Ili zalijte uši voskom.

... da vam kažem da odlazim s bloga NE zato što je ovdje loše, što se ljudi svađaju i ne podnose, što su blogovi slabiji i prazniji nego nekada, što nema stare garde, što se pivo ugrijalo, a kava ohladila ...

... sve to nije točno ...

... ovdje je DOBRO, ljudi se i vole i svađaju jednako kao i u RL, blogovi su u stalnom fluxu, kao i sve u svemiru, a u zadnje vrijeme ima posebno dobrih, a i nova garda se udomaćila ... a pivo i kavu ne pijem ...

... odlazim zato što je dobro i što više ovdje ničime ne mogu pridonijeti u pozitivi ...

... i zato što sam shvatila da ono što sam ovdje tražila, da sam to ovdje jednom i imala i da je krajnje glupo očekivati da ću imati opet ...

... ŽELIM svima sve ...

imam već duže vrijeme neki čudan osjećaj, nije praznina, već užasno jak filing "da mogu" što hoću, da bi trebala, aj nek se to zove ambicija, i istovremeno crnu rupu u kojoj na radiju neprekidno svira "nema smisla" melodija :)

auto mi je opet na servisu, mislim, jel ja to još uvijek plaćam tu neku veliku nagradu u budućnosti ili sam samo velika svemirska šala?



prazno je sutra
praznina unutra
praznimo stanove
prazniš si dlanove

bez ljubavi djela su prazna
prazna je muzika razna
zimi je prazna obala
prazne sam misli isprobala
ulice prazne gledam
praznog te nikome ne dam

prazne su rime
praznim se time
praznom se slutim
praznim te ljutim

praznu sam pjesmu stavila
noćnom prazninom se zavila
praznine puste obećajem
vječnoj praznini se predajem

Crna kazaljka kruži bijelim poljem. Još jedan, peti put. Ružičasto proljetno svitanje zatiče me čudno zgrčenu, nepomičnu, hipnotiziranu. Sanjivi ljudi posrću preko livada, a moj je san daleko, predaleko u danu.

Ne spava mi se. Ali, potrčati sada ne bih mogla. Vežu me vruće lisice znatiželje, jer se riječi ne troše i ne stišavaju. Još pola kruga. Krevet je sad davno sjećanje na meko i toplo. Na zaborav. Na mrko buđenje u kasno popodne. Na san u stihu.

Želim ostati ovdje. Zauzdati kazaljku, razvući vrijeme-prostor. Ostati, dok svijet putuje nadsvjetlosno brzo, moje bi se vrijeme u beskraj produžilo. Zastajkivalo. Moje bi natekle misli tekle sporo. Moji bi titraji narasli do orkana. Slobodni od temporalne užadi.

Panta, pa rei. Znam. Šesti je sat.

nepomirljiva, nedodirljiva.
nenagrađena, nesagrađena,
neubrojiva, neumoljiva,
a tko drugi nego žena?

svaka laka, želje mrlja
ista blista na sred lista
knjige koja briše brige,
tebi leti, tebi srlja.

od ljubavi pršte kapi,
a tvoje se misli roje.
ponor nas već zove, zjapi,
kreni meni, zlatno moje.

ponekad sam ista
kao noćna leptirica
zalutala kroz prozore sobe.

na nepoznatom zidu,
uz bijeli krug svjetla
i sve bliže izvoru ljepote.

još samo sekunda
i skončat ću u dimu
užarene halogenske lampe.

al' ovaj trenutak
pred sam kraj života
sjajim obasjana kao sunce.

Nedostaje mi danas jedno jutro u travnju. Nisam ga izgubila, nisam ga zametnula. Značilo bi to da sam ga barem jednom imala.

Ali, ta me je zora prevarila i umjesto u snu obećanog dodira, dala mi je samo vjetar kroz nesmotreno otvoren prozor.

Nedostaje mi to jutro. I sanjiv pogled na drugoj strani preuskog kreveta. Riječi izmumljane kroz poluotvorene trepavice. I miris svježe oguljene naranče.

I nije to jedino i prvo jutro koje ne pamtim. Mnogo ih je više nego onih koje pamtim. Onih koji su zlatnim slovima upisani u sjećanje. Ali, nemam to jutro, tu vrelu zoru što mi se s istoka ulijeva kroz prozor.

Ponekad se nadam da me to jutro čeka negdje ispred, uzvodno u vremenu. Ponekad mu usnama osjetim trepetljike, zametak budućeg dana palog s budućnosti. A onda se sjetim da je sjećanje klica prošlosti, avatar trenutka nizvodno, dolje, iza leđa.

I to što mi to jutro nedostaje, samo je sjena one svjetlosti propuštene kroz dvije udaljene prizme, do bjelila poništenih boja i maštom pojačanog smisla.

A ponekad, kao danas, mislim da bi to jutro na mojoj koži utetoviralo neizbrisiv trag, jedinstven u beskonačnosti.

GEORGE CARLIN On Transhumanism" - stand-up comedy bit
(http://www.youtube.com/watch?v=0kic276P-_U&NR=1)

"I’m a modern man
A man for the millennium
Digital and smoke-free
A diversified multi-cultural post-modern deconstruction that is anatomically and ecologically incorrect
I’ve been up linked and downloaded
I’ve been inputted and outsourced
I know the upside of downsizing
I know the downside of upgrading

I’m a hi-tech low-life
A cutting edge state-of-the-art bi-coastal multi-tasker
And I can give you a gigabyte in a nanosecond

I’m new-wave, but I’m old-school
And my inner child is outward bound

I’m a hot-wired heat seeking warm-hearted cool customer voice activated and bio-degradable
I interface with my database
My database is in cyberspace

So I’m interactive

I’m hyperactive
And from time to time I’m radioactive

Behind the eight ball, ahead of the curve, ridin' the wave, dodgin' the bullet and pushin' the envelope

I’m on-point on-task on-message and off drugs
I’ve got no need for coke and speed
I've got no urge to binge and purge

I’m in-the-moment on-the-edge over-the-top and under-the-radar
A high-concept low-profile medium-range ballistic missionary
A street-wise smart bomb
A top-gun bottom feeder
I wear power ties
I tell power lies
I take power naps and run victory laps

I’m a totally ongoing big-foot slam-dunk rainmaker with a pro-active outreach
A raging workaholic
A working rageaholic
Out of rehab and in denial!

I’ve got a personal trainer, a personal shopper, a personal assistant and a personal agenda
You can’t shut me up
You can’t dumb me down

‘cuz I’m tireless and I’m wireless

I’m an alpha male on beta blockers

I’m a non-believer and an over-achiever laid-back but fashion-forward
Up-front down-home low-rent high-maintenance
Super-sized long-lasting high-definition fast-acting oven-ready and built-to-last

I’m a hands-on foot-loose knee-jerk head case
Prematurely post-traumatic
And I have a love child who sends me hate mail

But... I’m feeling
I’m caring
I’m healing
I’m sharing
A supportive bonding nurturing primary care-giver

My output is down and my income is up
I take a short position on the long bond
And my revenue stream has its own cash-flow

I read junk mail
I eat junk food
I buy junk bonds
And I watch trash sports

I’m gender specific capital intensive user-friendly and lactose intolerant

I like rough sex
I like tough love
I use the “F” word in my emails
And the software on my hard-drive is hardcore -- no soft porn

I bought a microwave in a mini-mall
I bought a minivan in a mega-store

I eat fast food in the slow lane

I’m toll-free byte-sized ready-to-wear
And I come in all sizes

A fully-equipped factory-authorized hospital-tested clinically-proven scientifically-formulated medical miracle

I’ve been pre-washed pre-cooked pre-heated pre-screened pre-approved pre-packaged post-dated freeze-dried double-wrapped vacuum-packed
and… I have an unlimited broadband capacity

I’m a rude dude
But I’m the real deal –-
Lean and mean
Cock-glocked and ready-to-rock
Rough tough and hard to bluff

I take it slow
I go with the flow
I ride with the tide
I’ve got glide in my stride
Drivin' and movin'
Sailin' and spinin'
Jivin' and groovin'
Wailin' and winnin'

I don’t snooze, so I don’t lose
I keep the pedal to the metal and the rubber on the road
I party hearty
And lunch time is crunch time

I’m hangin’ in
There ain’t no doubt
And I’m hangin’ tough
Over and out."

Zamislite građevinu.

Bilo gdje na svijetu. bilo da ste je vidjeli uživo ili na tv ili na papiru.

Ono što je bitno da je na vas ostavila neprogrešivo jak dojam. da vam je poslovično "stao dah".

Koja je to građevina?

I da počnem prva, za mene je to La Defense u Parizu. Ima na netu.

"... divna je, prekrasna, prave OBLINE a VITKA, struk kao OSA i ČETVORKE, puna energije a JEDE KAO PTIČICA ..."

neću komentirat odnose oblina i vitkosti, kao ni ose s četvorkom, to se zove OKSIMORON, što je jako dobro ime, jer opisuje i govornika :DD

međutim, ovaj dio s hranjenjem kao ptičica presmiješan je da ga ne spomenem. je, je, žena koja malo jede, jeftina je i treba joj manja odjeća; dam se kladit da je to u pozadini "ptičice".

na stranu sad to što ona sama kupuje, dovlači doma i sprema tu istu hranu. mužjak misli da je ipak ponekad treba odvesti, bar prije potpisivanja, u neki restoran, gdje će on opalit šniclu, a ona će salatu. Ptičica. Pozobati.

osim što se zna da svaka ptica, da bi preživjela, mora dnevno pojesti MINIMALNO količinu hrane koja odgovara POLOVICI njezine tjelesne mase.

te tako, naša PTIČICA može birat između Gatesa i Rockfellera, ajd dobro, pokojeg princa ili kralja, jer bi 25-35 (ako je viša) kg hrane svaki dan obogaljilo svakog drugog. i zašto onda patuljčice nisu više na cijeni?

i zašto se ne kaže da jede kao lavica? prvo ulovi, pa pripusti mužjaka da omasti brke, pa sredi što je ostalo. nije li to bolja usporedba? ne podiže li ego više i dalje od pernate lake kokice, koja cijeli dan ionako samo sebe hrani?

muškarci su čudni. oni zaljubljeni su zagubljeni.

(he he, mora da je velika istina kad se riječi razlikuju samo u jednom slovu :)))

... bzzzz, rond, brlj, trlj ...

... trinaest tisuća četristo šezdeset i četiri deleted files recovered ...

... mnoštvo izgubljenih, mnoštvo bitnih iz petnaest godina rada i zabave ...

... posao, pisanje, fotke, fakture ...

... bzzzz, rond, brlj, trlj ...

... a taman sam htjela sve bekapirat na tri mjesta, na netu, na dvd, na flash ...

... što mi to svemir poručuje? ...

... kava je bila ok ... jako ok ...

... možda promijenim mišljenje o škorpionim ...

... jel dosta trotočkica? ...

vruće je, nema trotočkica, nema vina, nema legitimacije, ni doktorske dizertacije, a nema ni puno za čitat.

uživajte

ajd, pogledajte AMERICAN GANGSTER od Ridley Scotta s Denzelom i Russelom Crowom.

premda baš ne ljubim gangsterske filmove, ovaj je inteligentan, a i priča je istinita.

konačno sam dobila odgovor na pitanje zašto su gangsteri glupi.

zapravo glupi su samo oni za koje se zna :))

Pospanim glasom
oprašta se dan.

U daljini grad i
blještava svjetla.
Srebrni obraz mjeseca
i moj osmijeh za tebe.

Pod mojim prozorom
mirno prolaze ulice.
Zaspalo je nebo i
drage, zaljubljene boje.

Po mom licu prosula se
zvjezdana pjesma.

Nikada ti nisam rekla kako se uistinu osjećam kad smo zajedno.

Kao prekrasni, šareni balon, obasjan tisućama užarenih sunaca.

Žmirim, dopustajući ti da mi oblikuješ doživljaj stvarnosti.