Čarobni brijeg

Snow is fallin, all around me
Children playing, having fun
It's the season, love and understanding
Merry Christmas everyone.

Time for party's, and celebrations
People dancing, all night long
Time for presents, and exchanging kisses
Time for singing, Christmas songs.

We're gonna have a party tonight
I'm gonna find that girl
Underneath the mistletoe,
we'll kiss by candle light.

Room is swaying, records playing
All the old songs, we love to hear
Oh, how I wish that everyday was Christmas
What a nice way to spend the year.

Huu, yeah!

MERRY CHRISTMAS EVERYONE (Bob Heatlie)
Shakin' Stevens - 1985, Also recorded by: Paul Brooks; Jive Bunny & the Mastermixers.


MOJA NAJDRAŽA BOŽIĆNA!!!

da ponovim: Oh, how I wish that everyday was Christmas, what a nice way to spend the year.

pikseli kad otmu se ekranu
i zaljuljaju ispred nosa,
a sve u smiješnom taktu
neke raspaljene polke
i uspuhanih plesačica
u točkastim pregačama,
tad iznova zatitraju
ispražnjena mjesta
nekad jasnih susreta.

pa se vinu kroz rešetke
mačkastih bedara,
sunovrate se s tvojih
probuđenih krošanja,
do dna, do lišća
do praznih i čupavih
kestenovih ljusaka
kojima smo kao mrvicama
posuli put do tamo i natrag.


(a, kao, Milton ima komplicirane simbole :DD)

pred ponor stati
ukradenih riječi
i držati luč nad rijekom visoko.

dok glasi se pjene
nad staklima raznim
dok sile ne teku u krug i duboko.

i sjati i sjati
bez odraza sjati
tek mislima skretat' misli na san

voljeti sjetno
i voljeti sretno
nije to isto, nije moj plan

Gledam tu neki Explorer kanal i puštaju dokumentarce o porno industriji.

Mislim, gledam usput. Onak sociološki. Ionak se ne vidi niš osim sisa. Što me baš i ne zanima osim pogađat jesu li DD, E ili F. :)

Ali, nije mi jasno. Većina muškaraca, s kojima sam pričala o tome, kažu da ih umjetne, odnosno, silikonom pojačane grudi ne pale. Kao, nisu prirodne.

Pošto fakat nemam o tome mišljenje, nije mi jasno zašto sve više žena to ugrađuje kad to nije baš tak napaljivo?

A nije baš ni ugodno, nek priča tko što hoće. Em, odjeća stoji svakako, em kičma počne boljeti, em zapinje na bilijaru.

Pa, zar me lažu? :DD

Kad nabavim knjigu nikad ne počinjem čitati od početka, nego nasumce otvaram stranice i tražim što će mi iskočiti s papira u oko.

Eto, našla ovaj odlomak:

"... U Engleskoj sedamnaestog stoljeća ... bilo je posve uobičajeno da žena pozove muškarca koji joj se udvara na 'grijanje' u svojem krevetu, što je značilo da će se maziti, razgovarati i spavati, ali zadržati odjeću na sebi, iako bi se ona katkad mogla razgolititi do struka ili skinuti svoje cipele i čarape; međutim postojao je 'nedvosmislen sporazum da ne treba nadilaziti nedužna umiljavanja'.

Ta se praksa smatrala 'jednako bezopasnom kao intiman razgovor u salonu', ali je bila omiljenija, jer je bila toplija; 'grijanje' se prakticiralo zimi, i nerijetko izvodilo poslije nedjeljnog odlaska u crkvu, a čak nije bilo ni ograničeno na parove, jer je suprug mogao pozvati posjetitelja da se grije s njegovom suprugom ili kćerkama.

Bilo je to uobičajeno u Engleskoj, Americi, Nizozemskoj te, kako se čini, Afganistanu ... Praksa je preživjela sve do 1827. godine ...

... Tabu dodirivanja uspostavio se tek u posljednja dva stoljeća, a kopulacija ga je zamijenila kao simbol intime ..."

(VBZ, Zagreb, 2005. str. 286-287)


Je l' ono vani zima? Ima li tko vremeplov? :))))

kraj srca mi lezi,
premirno je.

na obraz mi dahni,
hladno mu je.

u kožu utisni
paralele.

meko mi šapći
uspavaj me.

a noć iznad nas, što žuri se zori,
zaspat će s nama do jutra, do dana,
kad vidjet ću boru da s okom se bori
udah pa izdah, dlan ispod dlana.

budi mi nov,
sve noviji, premda si stari.

(pod iskrivljenom slikom nađi si dom.)

nove ćemo snove
u blještavim pikulama kriti.

(vrelinom iskaliti grumen, zlatno-žuti.)

i bit ću ti nova,
u prahu sa zvijezda i svili.

(samo udaljena sunca, strunama vezana.)

samo budi.
i bit ću.

Već me sat vremena muči taj blog, pitanje i problem i princip.

Pročitala sam dva bloga od detlefa, tu su vam niže, ali UPOZORAVAM, vrlo, vrlo su me uznemirila i voljela bih da ih nisam pročitala.

E, sad, moj je princip da ne pišu svi ljudi istinu, da nije stephen king masovni ubojica, pa tako ni detlef ne mora biti nekrofil i pedofil.

I nemam pravo reći da on to ne smije pisati ili objavljivati bilo gdje.

Nemam pravo tražiti posljedice toga što se to meni nije svidjelo, što me uznemirilo.

Ali, imam pravo, konačno sam, nakon sat vremena razmišljanja, reći kako je to na mene djelovalo - uznemirujuće, jer, konačno, svi pišu da bi dobili reakciju, da bi nekog dotakli.

Kao što niti jedan tekst ne mora biti loš sam po sebi, niti jedna reakcija ne može biti loša sama po sebi.

Neću vam savjetovati da čitate ili ne čitate taj blog.

Samo ću ponoviti: voljela bih da to nisam danas pročitala.

Crne su šume u dolinama grlile nisko puzajuće oblake dok se s desna sunčala duga iznad vodopada. Prašuma je disala. S ogoljele litice, što je kao Ganešina kljova izrasla iz kamene lubanje usred zelenila, čovjek i žena promatrali su horizont.

Već satima su ovdje, nad krošnjama. Stoje, za korak razdvojeni, leđima okrenuti jedno drugom. I razmišljaju.

On o daljinama, o počecima, o vrhovima i krajevima.

Ona o blizinama, o tijekovima, o trajanjima i razlozima.

A život im je za to vrijeme pod nogama nepromišljeno bujao u nabubrenim potocima. Mrvio zemlju u napućenim mravinjacima. Krilima se sudarao u poletu i sletu. Milijuni vrsta s jednim, jedinim genetskim zadatkom.

I kako, KAKO su samo zaključili, svaki za sebe, sa suprotnih strana stižući, sada niz suprotne strane spuštajući se, da je svemir samo hladno, tamno i beživotno mjesto?

kad bismo pobrojali sve riječi koje je izgovorio ili zapisao ljudski rod od prvog "grunt" do zadnjeg sloga izgovorenog do unaprijed dogovorenog trenutka, bi li ih bilo više nego zrnaca pijeska na svim plažama svijeta?

kad bismo u korpusu tih riječi napravili razliku između onih zlih, zločudnih, zlonamjernih i zlopamtljivih, te onih napunjenih ljubavlju, što mislite koji bi podskup bio veći?

kad bi iz tog oceana ljubavi i ljubaznosti, razumijevanja i radosti izdvojili samo one riječi kojima je dostojno i istom mjerom uzvraćeno, bismo li onda shvatili koliko je rijetka sreća?

i koliko tu ljubaznost, prijaznost, uljudnost i ljubav prema drugima moramo čuvati do zadnjeg daha, do poslijednjeg vapaja za malo više svjetlosti?

govorite, pišite, prenesite lijepe misli!

mislim da imamo još mnogo posla.

ne, definitivno.

ne zato što nisam vještica. to je ionako subjektivna kategorija. ili te netko takvom proglasi ili s ponosom tak o sebi misliš.

nije, zato jer nema mraka. sunce sija na prozorčiću, jer su kinezi postavili ogledala u geocentričnu putanju te sad reflektiraju sunčevu svjetlost s one druge strane planete u moju sobu.

i svjetlucaju se kamenčići. bijeli i zeleni. zavodljivi. zavodnički. na kojima je pisalo moje ime.

i, da, normalna sam. to je velika vijest. i radim.

sad ne volim turkish airways. premda, to je privremeno.

i rasipam ovdje zbunjujuće rečenice, samo da ne moram napisati što mi se cijelo vrijeme vrti po glavi.

s. p, lj.
v. s. u.
v. t. n. n. s.

Ma, zapravo ne bih smjela pisati o ovome. Tako se lijepo slažem s dečkima na ovom sajtu, sad ću si pokvariti rejting, pozive na kavu, dopisivanje i sajber, sve šanse za potencijalnu veliku stvar. Ma ...

Ali, kad je istina. Svakoj od nas su u rodilištu svečano predali diplomu onog što se sad zove Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, smjer Poremećaji u ponašanju, pardon, sad je to Socijalna pedagogija. Predane smo problematici, hvatamo se u koštac sa svim oblicima defekata ponašanja muškaraca kao da nas za to plaćaju silne pare i veliku penziju. Čak nas i uvjere da nas zapravo i plaćaju, jer oni RADE. A mi tračamo i, ajd, skuhamo ponešto, bar narežemo paradajz i papriku za njihov roštilj.

I mi onda, naravno, internaliziramo sve frustracije, te većina nas završi s dijagnozom prije pedesete. I to sam još daleko potegnula. Krene to ranije, vjerujte.

A kako sam sklona sastavljanju popisa, ne mogu si pomoći. Ovo je tek drhtavi pokušaj eksternalizacije kritične mase prikupljenih podataka ženskih support grupa na raznim razinama. Redosljed je abecedan. Nema nikakve veze s horoskopom. I sve se odnosi na odrasle muškarce.

BJEGUNCI - nestaju, vid magle. Bez pozdrava ili naknadno poruče da ih više nema. A mi, kao, nećemo primijetiti. Pa ćemo, u blaženom neznanju, pričekati dok se ne vrati. Mnogo puta.

BRBLJAVCI - nije to loše. Moš' se mirno opustit i uživat u nesici i pogledu na ostatak svijeta. Njegov je betmobil svjetska tema, a poslije može on i o sebi malo.

DJEČACI - to nikad ne odraste. Samo s maminih skuta preskoči na ženine. S jedne sise na drugu. Ponekad i dalje. Na petu, šestu, dvadesetu. Možda i istovremeno. Ovisi jel dovoljno slatko mlijeko redovno teče.

DRVOSJEČE - taj sječe gdje hoda. Ljude, drveće, ruže, prijatelje, šefove, veze. I nema natrag, kakvi vražji novi izdanci iz posječenog stabla? Tu sad ide autoput.

FANATICI - nogomet, pecanje, pornografija, religija, skupljanje maraka ili igranje role-playinga, sve dođe na isto. Nema ih.

GUBITNICI - ratnici bez pobjeda. Ma, ne lovi vepra, nego zeca, paprikaš je jednako hranjiv.

MANIJACI - što je nekoliko tisuća sms poruka na mjesec? Nije problem, ima se para. I riječi, proste, vulgarne po mogućnosti, što i traže. Računajte da će se ohladit za otprilike dvije godine. Toliko izdržite. Spremajte ili prepisujte poruke. Takve više nikada nećete dobiti.

OPEČENI - paranoici, vjeruju da ih žene ganjaju bakljama i bacačima plamena. A vjerojatno su u pravu. Premda bi valjalo popričati s tim bivšima i rasvijetliti jednostranu priču.

OSTAVLJENI - jad, nevolja i tuga. Žalosno. Koja to neće popušit? Koja neće pokušati popraviti? Za samo jedan polu-sretan pogled ispod oka. Zanemarite sad uzdah i pogled u daljinu. Misli na vas, samo na vas. Yeah, right!

OŽENJENI - ne, nisu to mrtvi ljudi, bez prava na uživanje i zezanciju. To su samo ljudi kojima kućna zabava i zezancija nisu dovoljne. A kam su gledali kad su birali?

PESIMISTI - naporni do bola. A mi ćemo, kao uteg na drugoj strani, cvrkutati pozitivu dok nam ne dojadi. I mi bismo ponekad kukale i njurgale. Ali, ne stigne se.

PJESNICI - divni, duhovni, duboki. Riječi teku, žene se tope. A tope se i ženske financijske zalihe. Ali, on je tako elokventan! Vrijedi svake tisuće eura potrošene iz nasljedstva.

POČETNICI - nisu to nevini dječaci, već oni koji sastavljaju popise te redom po njima započinju novu igru čim se stara umrtvi. Popise ne skrivaju, dapače, često i javno ih naglašavaju.

POLICAJCI - provjere, bilješke, pamćenje detalja. Tko, gdje, kada, s kim, zašto? Ne lažite, pogled vam tada pobjegne ulijevo i oni će znati. A onda slijedi odmazda. Lisice i kavez. Prijavak svake minute provedene bez njega. Vodite dnevnik, lakše je nego pamtiti.

PRIJATELJI - status bez greške. Ajd se samo usudite pomisliti da je to nešto loše! Savršen paravan za savršenu vezu bez obaveza. Nekak mi se ne čini da je tak bilo i u prethistoriji. Ne štima evolucijski. Tu smo nešto teško popušile.

REDATELJI - sve zna najbolje i nikoga ništa ne sluša. Posebno kad nema pojma o temi ili potrebnoj radnji. Ta, dirigentsku je palicu već začećem dobio, ne?

SRAMEŽLJIVCI - njih se ne može natjerat na očitovanje, još manje na konkretnu akciju. Može ih se, doduše, zaskočiti u mraku, al mogli bi ne skinut čarape. Pričat će satima. Čak i slušat, samo da se izbjegne očita tema.

ŠUTLJIVCI - kugu, rat i bolest lakše je podnijeti, nego šutnju. Pogotovo kad saznate da taj isti mutavac piše elegije, romane i enciklopedije nekoj drugoj na internetu.

ZATVORENICI - kule, tornjevi bjelokosti, elektrificirane palisade. Juriš! Nije on kriv, to su ga zle prethodnice-vještice tamo zatvorile. Svezat kola za rešetke i odjahat u sumrak zajedno s mazohistom kojem je sasvim dobro bilo u ćeliji.



Svaka je sličnost sa stvarnim osobama slučajna i neutuživa. Tko želi, nek sam sastavlja popis ženskog defektnog ponašanja.

Imali su četrdeset. Tu negdje, u prosjeku. Život im je već dobro zalio vrtove, ali su pred sobom još vidjeli put. Na pola su tek. Ili već. Lana se nije mogla odlučiti.

Oprane su se ulice sjajile šarenilom izloga pomodnih dućana u centru grada. Lani je najljepša boja oduvijek bila električno plava. Ona iz lampi crnog svjetla. Ona koja svim drugim bojama oduzima posebnost i daje im svoj sjaj. Sjedeći u zagrijanom autu nasred pustog raskršća, Lana i Leni nisu sakrivali osmijehe, blistave od plavkastih odsjaja.

- Taj tvoj osmijeh u oku - rekao je Leni - ovako, sa strane, prekrasan je, znaš?

Iskrica je poletjela pod oblake, a Lanino je srce ubrzalo korak. Željela je, jako je željela, no, je li ga smjela pitati da joj ponovi te dvije riječi s kojima se vratio ovaj puta? Kao da više nije bila sigurna sjeća li ih se dobro. Sat na radiju mijenjao je brojke brzo, prebrzo. Zadrhtala je. Hladno je već, studeni na pragu.

- Ponovi mi, molim te.

Leni je zadržao dah. Razmislio još jednom. Otpustio. Sporim pokretima upalio je četiri žmigavca, izbacio mjenjač iz brzine i potegnuo ručnu kočnicu. U plavom svjetlu Lana mu nije vidjela crvenilo na obrazima, ali je uhvatila smiješak u kutu usana. Okrenuo se prema njoj i, glasom dubljim nego ikada, predao joj svoj sjaj.

- Drago mi je što sam s tobom. Vidiš ove leptiriće, cvjetiće, ove što sad posvuda lete? Sve je to tu. Pored tebe se osjećam dobro, bolje nego ikada. Toplo mi je. Tu oko srca. I to je zato što te volim.

Oprezno, bez riječi, Lana mu je kimnula, zahvaljujući. Zapamtit će sad. Tu hladnu večer skoro u studenom, polivene ulice i ledeni sjaj iz izloga.

I toplinu oko srca.

Bez obzira što mislili, antropolozi se slažu da kad nekoga srećemo po prvi puta, u vrlo kratkom roku procijenit ćemo koliko je prijateljski nastrojen prema nama, dominantnost i potencijal za seksualnog partnera.

No, ne kao što se obično misli kroz izgovorene riječi, rukovanje ili oči. U biti smo još uvijek primati, doduše napredni, ali nas izdaju djela, reakcije, jezik tijela i geste. I toga smo zaista rijetko svjesni, pogotovo vlastitih pokreta i stavova dok govorimo nešto sasvim drugo.

Istina je, pogled sam po sebi može prenijeti snažnu poruku. Posebno ženski. Na primjer, jedan od ispita gejše je smesti muškarca samo jednim, jedinim pogledom. Ili, ono s mačevima u očima. I popravljanjem naočala :)))

Govor tijela odražava emotivno stanje. Kažu da su žene intuitivnije, ali zapravo, samo bolje čitaju geste i uspoređuju ih s verbalnim kontekstom. Magnetska rezonanacija pokazuje da žene u komunikaciji koriste četrnaest do šesnaest područja mozga, za razliku od muškaraca koji koriste četiri do šest.

Dosta teorije.

Dakle, na što žene trebaju obratiti pažnju? Ovo su pozitivni znaci.

- smiješi vam se, nesvjesno oponaša vaše kretnje i stav tijela
- pored vas hoda uspravno, podignute glave
- ako gestikulira, radi to s otvorenim dlanovima i/ili u pravcu sugovornika
- stopala su mu okrenuta prema vama
- nije prekrižio noge, nego, dapače, raskomotio se na stolcu, naslonio, raširio noge
- ako se nalakti na stol, ruke ne drži ispred brade ili ustiju
- ako stoji, lijeva mu je noga ispred desne
- ako nosi kravatu, ona je lagano iskrivljena u stranu
- ako popravlja odjeću, skida nevidljivu prašinu s ramena, gladi kosu
- pažljivo vas sluša, ne skidajući pogled s vaših očiju, duže nego očekujete
- zjenice su mu blago proširene, mada svjetla ima dovoljno
- igra se ključevima privezanim za traperice
- dok stoji, drži se za remen ili rub hlača, posebno ako su palčevi nevidljivi
- dim cigarete otpuhuje lijevo ili desno u zrak

A onda vi, djevojke, pošaljite natrag pozitivni signal. Ali, to vam neću prepisivat iz knjige, to znate od rođenja. :))

"Svatko od nas je kao Mjesec. Ima i tamnu stranu koju ne pokazuje."

"Ne možete se nadmudrivati sa svojim srcem. Ono ima svoje zakonitosti i zatreperi zbog stvari koje vaš razum prezire."

"Ljubav je ludilo - što je više sprečavate, to silnije buja."

"Pohvala je u redu, kompliment je u redu, ali naklonost - to je zadnja i konačna i najdragocjenija nagrada koja se može osvojiti."