Čarobni brijeg

prsti pjevaju
uspavanku nad tijelom.
plutaju, plešu,
pate.

ne dodiruju.

rimuju se ruže
prosute nad dlanom.
rastu, režu,
rane

ne skrivaju.

brisani brlozi
nadiru nad planom.
bruje, blude,
blistaju.

dođi, smiri je.

To je katastrofa. Prepune plaže, mlako more, ceste zagušene. Sve je skupo.

A na kraju svibnja i (prošle godine isprobano) na kraju rujna - divota!!

1. toplo taman da je podnošljivo, ne prevruće,
2. dječurlija ne zaposjeda hotelski bazen, jer su još/već u školi :DD
3. na plaži ima mjesta i u hladu, a i ležaljki dovoljno,
4. cijene su prihvatljive,
5. ceste dobre i uglavnom prazne, autoput rulz :))))
6. more je bistro i osvježavajuće,
7. ljudi nisu preplanuli pa me ne intimidiraju ovako porculansku :)))
8. konobari imaju mnogo strpljenja i skakuću oko gostiju, nudeći finu kavicu iz još neizraubanog aparata (a dvojica od njih tri su visoki i s naočalama :DDD)
9. svi drugi su doma i rade :DD

A evo, vele i na dnevniku da je Jadran kristalno čist :))

Zarivam zube. Dajem ti besmrtnost. Zašto vrištiš?
Umoran od samooplodnje vrebam usamljene hologramske prolaznice.
Repetitio: Zar i ti sine, HAL 10000?
"Maskembal": Dvoglavi i troglavi nisu nosili maske.
"Ljubav": Volim je. A nije sa Zemlje.
Kroz svaku novu reinkarnaciju bivam sve bolji.
Pobednik Velikog brata: Ripli. Tuđinac zadovoljan učešćem.
Prvi dan pod zemljom. Malo šta nedostaje.
Jašući svetlost, spotakoh se o kristale vremena.
Naljuti se Mesec. Pokupivši plimu, napusti Zemlju.
Želela je da postane zvezda, ne kvazar.
"Asimova mu!", progunđa robot u trenutku besa.
Erik Degen je bio robot. Više nije.
EKSKLUZIVNA VEST - Snimljen prvi intergalaktički porno film.
Sedeli smo na metku, čekajući nečije lice.
"Pizde": Mrtvi znaju tajnu besmrtnosti, ali šute.

i moja: "Repetitio": Zar i ti sine, HAL 10000?

tri pridjeva, sasvim slučajno u muškom rodu u ovom tekstu. a označavaju tri kvalitete koje se vrlo, vrlo rijetko nađu u jednoj osobi, jednoj ljubavi, jednoj stvari.
izabrat ćemo jednog od njih, u nekoj raspravi, i pronaći argumente koji će nas zadovoljiti na neko vrijeme. u neko drugo vrijeme, izbor će se promijeniti.
nisu ni kombinacije od dva atributa loše. prvi i jedini, pravi i jedini, prvi i pravi. sretni ljudi ne sitničare. možda će se utješiti i samo s jednim.
a, zapravo je svejedno. to su samo riječi, lomne ili prazne, najvažnije ili samo pozlaćene.
poznavala sam jednu nesretnu djevojku koja se zajedno sa svojim dečkom, za vrijeme sretne veze, upucala pištoljem u autu negdje na sljemenu. željeli su zaustaviti vrijeme. ovo nije blog o njoj.
ali je jednom rekla istinu koju nikada neću zaboraviti: svaki je moj novi dečko, svaka nova veza uvijek je zauvijek. svaki puta i ispočetka - zadnja.
 

Tri jahača apokalipse jure četvrtog.
Mama, biću dobar! Uključi me!
"Vremeplov": Ponedeljak, utorak, sreda, ponedeljak…
"Prešućeni drugi dolazak": Tanja Krist.
Posmatrani DNK je bakteriološki neispravan.
Plavo sunce se ponovo rađa.
Moraćemo peške. Teleporter opet crk'o!
"Rat svetova": Nema nade. Ljudi su pobedili.
"AI": Ni boli, ni snova…
Sapleo se o treću nogu.
(Ovo je nastavak najboljih crtica s onog natječaja iz prošlog bloga. Sljedeći puta, crtice od sedam riječi.)
A, mislim, pun mi je komp trojanaca. Bio. I sad me muči što se to zove trojanac. Ono uvuče se, pa kad ne paziš otvori stražnja vrata iznutra i rasturi tvrđavu.
Ovaj, to su bili Grci, Danajci, u mitu, a tvrđava je bila trojanska. Zar ne?
Bit će da su opet Ameri prekrajali povijest. :))
 

Ljudi raspisuju svakakve natječaje. Posebno od kad je interneta, bar su svima dostupni. Kratke priče, minijature, ekran priče, razne teme, razni formati.

Prije par mjeseci stigao je poziv na jedan od njih. Neobičan, zapravo. Trebalo je poslati znanstveno fantastičnu priču u jednu od tri kategorije: priča od 3 riječi, od 5 ili od 7 riječi ukupno, uključujući i naslov.

Je, je, moš mislit koliko se toga može napisati u tako malom formatu :))) razmišljala ja neko vrijeme i napišem jednu te je pošaljem. Nisam imala puno nade. Ugurala sve u 7 riječi. Dočekala rezultate.

Prvo me je iznenadilo koliko je priča stiglo, oko osamsto u svim kategorijama zajedno. A onda potražih sebe. Juhu! Dijelim od 7. Do 16. Mjesta u kategoriji 7 riječi!!!

A sad za skeptike, evo par meni najboljih, danas one najkraće:

Van – ze ... mljac!
Glog, luk, uh!
Dođavola, opet Zemljani.
"Epitaf": Živ sam.
“Draga, trudan sam!”
Jedno dete besplatno.
Bila nekad priroda.
Ljubičasti zmajevi patroliraju

(nisam navela autore, ionako se mogu naći na netu ako nekoga baš zanima)

I tako, ono što je trebala biti ugodna vožnja autoputom do makarske, pretvorilo se u prebacivanje velebita i zavojitu cestu preko obrovca do zadra, sve zbog zatvorenog sv. Roka, onda par trenutaka ravne autoceste preko pustoši prije splita i još malo vožnje u koloni kroz omiš i makarsku rivieru (kako piše na onom socrealističkom natpisu uz put), pet sati.

Ali, ne rondam. Ovdje je super.

Puše vjetar tako da radi pijavice po površini mora, ali vidjela sam dugu nad jednim zavojem gdje se more razbijalo o stijenu ispod magistrale :))

Hotel je bajkovit, nov. Apartman prostran, ima frižider. A najvažnije: sve je besplatno. Osim klope. To ću se snaći. Hotel ima bazen, ali je prehladno čak i za sjedenje na lođi bez veste.

Ali, ona stvarčica s web&walkom na laptopu radi, pa se mogu spojit na net i pročitat poštu, što je danas bilo posebno važno jer su mi otkazali jedan posao, koji je ionako krivo krenuo. Dakle, pozitiva. A i novo je pismo došlo.

A imam i kontakt s prijateljima, mailom, smsom, telefonom. Mogu im slati divne mmsove pogleda iz sobe na metar od mora i bračkog kanala, te na lijep, crven zalazak sunca koji se odražava na krijestama valova.

Mada bih radije da su neki od njih (ne valovi, nego prijatelji) ovdje, sa mnom. Jer ima dovoljno mjesta za njih. U dnevnom boravku ima kauč na razvlačenje. Frižider ohlađuje cugu. Rum kuglice su odlične.

I tako meni reče mileni da sve pustim, da sebe pustim sebi, da pustim vrijeme da teče i da se opustim.

E, pa, odovuda, s ovog balkona iznad mora, ispod ovih blistavih zvijezdica, usred ovog prohladnog vijorećeg vjetra i usred ovog divnog mirisa mješavina crnogorice i mora - evo, puštam ...

koju će odložiti u ormar kad se poigra, navečer, kad umoran od cjelog dana, umoran od života kojeg bi naradije promijenio, kad se poželi opustiti uz tihu glazbu i mutavu lutkicu.

da, da, jednog će dana spakirati kofere i otići, u nepoznatom pravcu, u nepoznati, novi život, sve ostaviti iza sebe, bez obzira.

i tu će matru ponavljati sebi godinama, kao izlaz iz onoga što doživljava kao mrak, kao robovanje.

ali će ipak svratiti na benzinsku po putu i nabaviti nove baterije za igračku. jer, ako slučajno crknu, zaboga, što će ga onda razveseliti i opustiti? kako će preživjeti noć?

ne, nije ovo moja priča, nije ničija posebno, no svaka će žena jednom osjetiti mrak ormara u kojem će čekati da započne večernju predstavu.

umrli su upitnici
u tamnici eona.

prašnjave su ruke,
izrezane, bolne,
spustile luč u pepeo
i ovog dana.

a feniks se liježe.
već kljuca po ljusci.

sutra, zorom,
ili možda tek najesen,
odgovore ćeš prosuti
u plava jezera.


"... when I need you
I just close my eyes
and I'm with you
I know that I so wanna give you
it's only a heartbeat away
...
miles and miles of empty space in between us
the telephone can't take the place of your smile ..."
(Leo Sayer)


... i nije tužna, da znaš :))

SAD? SAD? SAD ME ZOVE? SAD?

:((((((((((((((((((((((((((

"... al imam opravdanje, ali to je duga priča, i bilo bi samo opravdavanje, to vam se ne da slušat, ionako nema opravdanja"

... i skrušeno zašutim. Teta na šalteru MUPa u Petrinjskoj frkne nosom i umjesto da mi s pravom prijavi i odbije izdati potvrdu prema putovnici jer mi je osobna istekla ne želim reći još koje godine, izda mi potvrdu, slavodobitno jer se istresla na nekoga danas.

:))

moralo se bacit, puklo u geštelu, okviru, a i razderalo se po sredini, eko-koža, dobra, ali trajna koliko je i koštala.

mislim na dvosjed. sad je milostivo u smećarniku i čeka tjedan dana do odvoza krupnog otpada. jest da sad nema u sobi nikakvog namještaja, ali većinu ću vratiti iz sada prinudnog smještaja po ostatku stana, a neću imat s čega gledat tv u ležećoj pozi.

dakle, treba novo. a i to ću, sudeći po svemu, čekat par mjeseci. a dotle imam onu vreću za sjedenje na podu. s mnogo sitnih bijelih zrnaca. za koje se nadam da neće počet ispadat van.

al, dvosjed. stari. bivši, mislim. otišao u kontejner. ostavio uspomene. razne. neke posebno dobre. osobe koje su tamo sjedile, ostavile su dio svojih atoma i komadića u mojoj sobi.

neka znaju da ih pazim i mazim i zovem ih darkić :DDD

MA, KOJE SU TO FORE S BROJKAMA?

Dvojka, trojka, četvorka, petica ...

Mislim, probajte otići u bilo koji dućan i kupiti grudnjak trojku. To nema, ne postoji. Na temelju kojeg to standarda onda odgovorit na glupava pitanja? Ak veliš B ili C, traži se dodatno pojašnjenje, ak veliš trojka ili četvorka, svi sretni i ozareni :)

To je neka muška zavjera. Vjerojatno se uči iza škole. S papirića u skrivenim kutijama cigareta. Ne znam. Glupo mi je to.

Zašto ne bi onda za neke muške performanse uveli iste oznake, na primjer:

Aa - prije bilo čega ostalog
A - ispod 2 minute
B - od 2 - 5 min
C - od 5 - 10 min
D - 10 - 15 min
DD - preko 15 min
E, F, H (dopišite sami s mnogo uzdisanja :D)

I to bi im trebalo utetovirat (kanom, da im damo šansu da se poprave za jedno mjesec dana) na prsa. Pogotovo ljeti. Tak da se vidi. Kao što oni vide naše dvojke do petice.

I još. Ne dati im da si sami tetoviraju oznaku, nego da to obavi žensko koje je obavilo ekspertizu.

Objektivnosti radi :))))

Ne, ne, odbacite prljave misli. Nemoral i silne pare zarađene na leđima. Niš od toga. A i da je, ne bih to tu reklamirala. Bar ne pod ovim nickom :DD

Enivej, rasturila sam dnevno/radnu sobu. To će trajat, nadajmose, do subote, onda mogu počet slagat natrag. Tone. Polica, knjiga, žica, uređaja, ukrasa, namještaja.

Nego, ured u krevetu. Veliki francuski s dvostrukim madracom po talijanskom sistemu, provjereno bolje federira nego drugi i ugodniji je od vodenog. Sa strane je polica sa svime što mi treba za posao, uključujući adsl priključak, router i produžeci za sve to plus laptop. Imam prolaz do kupaonice, do frižidera i šparheta, te do ormara s odjećom i cipelama.

Imam internet i telebanking, iskricu i google. Posao primam i šaljem netom, ionako. Žnora od kabelske je dovoljno dugačka da spojim na TV koji je sad tu odložen u spavaćoj sobi.

Sve mi je na dohvat ruke. S laptopa sviri muzika, u predahu kad ne gledam neku seriju. Telefonom dogovaram što treba, pri tome ležeći udobno na mom krasnom krevetu i, zapravo, samo mi fali rob s velikom lepezom i robinje ukrašene biserima s pladnjevima svježeg i sušenog voća te kolom zero :DD

Pa da više nikad ne ustanem :DD

Once there was a lady in prison.
Who'd been plotting a gunpowder treason.
She's lost in translation.
She's host to frustration.
And she had forgotten the reason.


Evo, što se događa kad imate milenijsko spremanje po doma. A ovo je tek drugi dan.

Danas limerick, sutra balada, do kraja posla, napisat ću Odiseju :)))

Ili Das Kapital, budem li našla još para po kutijama :)))