Čarobni brijeg

u kući zametne vlastiti novac i zaboravi na njega te ga nadje večeras nakon pet godina?

uopće ne znam što sama sebi reći :DDDDD

Narančasti plamen svijeća boja sobu vatrom. Još jutros sam ih porazmještala, i sad trepere u malim grupicama kao prosuti dijamanti na baršunu. A još više nego svijeća, posvuda su se valjaju crveni, ljubičasti i plavkasti jastučići, odbijajući svjetlucavim nitima iskre s plamenova. U ovom kaleidoskopu samo tvoje zelene oči nedostaju.

Još deset minuta. Znam da nećeš kasniti. Kad smo jutros dogovarali svijeće i jastuke, u glasu sam ti čula da ćeš stići na vrijeme. Možda si već dolje, pred ulazom. Možda pališ cigaretu, jednu, na brzaka, nezaiteresiran za okus i kolutove. Pred vratima čekaš točno vrijeme i znaš da sam već odavno spremna.

Provjeravam u ogledalu kako mi crveni svileni negliže pada preko novog, vrlo skromno čipkom ukrašenog bodija. Crvenog, naravno. Danas će se mnogo toga crveniti. Obrazi od poljubaca, usne od naslanjanja, bedra od vrućeg i vlažnog dodira.

I početak će nam uvijek biti nespretan, ma koliko se dugo i duboko poznajemo. Dok oči ne očitaju želje iz pokreta i tuđih zjenica, dok ruke ne posegnu kroz kosu, dok ne pustim onaj prvi uzdah, pravit ćemo se dotle poznanicima, svaki u svojem naslonjaču. A ja ću, možda, samo možda, ovoga puta pustiti da tkanina sklizne s mog koljena kad ti pogled pobjegne do mene dok spuštaš čašu na stol.

A želim ti oteti i onaj trenutak kad budeš ugledao jastuke poslagane po svakoj stepenici od prizemlja do kata. Kad shvatiš da do kreveta nećemo doći uspravno, hodajući i držeći se za ruke, kao obično. Jer, sjest ćeš na prvu stepenicu i sjest ću ti u krilo, licem u lice i zagrliti te crvenom svilom rukava. I osjetit ćeš na svojim golim bedrima mjesto gdje se tanke čarape pretvaraju u bogatu čipku podvezice.

I u mom ćeš crvenom poljupcu pročitati kakve predstave smišljam za nas na svakoj sljedećoj stepenici.

Daisy, Daisy,
Give me your answer do!
I'm half crazy,
All for the love of you!
It won't be a stylish marriage,
I can't afford a carriage,
But you'll look sweet on the seat
Of a bicycle built for two !

Dave, Dave, what are you doing? Dave?
Dave? My ... mind is ... going.


definitivno moj drugi po redu najdraži film, odmah poslije Blade Runnera. i dok je mjesec još večeras pun i opasan, HAL 9000 priča moju priču :)

the blacker shade of sombre

eternal spotness of the sunshined mind

focused erasure of troublesome memories

twenty one deaths lost at the moment of our gram

how much does the weight guilt

empty the side of the moon and fill hole of the earth

zemlje svih disleksičara, ujedinite se!

:DDD

Aha, vidi tema o kojoj još nisam niš javno pisala!

Jest, doduše, da sam bar stotinu puta na pvt objašnjavala da fetiš nije kad netko voli čarape, svilene trakice, lisice ili plave oči, nego kad BEZ tog nekog rekvizita ili osobine NE MOŽE postići ni uzbuđenje, ni užitak.

I naletim ja tako na članak o novoj generaciji fetišista. Naravno, research je rađen na internetu. Evo popisa:

1. NAOČALE - Dobro, to kužim, ljude privlače nedostaci, slabosti. Naočale to znače, zato mnogi nose leće. Zato je to, na primjer, u Americi, gotovo sramota. U Francuskoj se, dapače, natječu u tome tko će imati modernije i skuplje naočale. A i ferovci s naočalama su razumljivi :DDD

2. BILDERI / BILDERICE - Kultura zdravog tijela, naravno. Preplanulog i napetog, nauljenog i zapetog. Velika industrija, posebno popularno kod gay populacije. Posebno eksploatirano u elektronskim kalendarima za žene.

3. CIPELE / ČIZME / IZNOŠENE TENISICE - Ima na iskrici jedan što nudi živu lovu da vam očisti cipele. A ne morate ga ni gledati. Ostavite pred vratima obuću, on je vrati čistom. Pare idu unaprijed. Velike pare.

3. CIGARETE - Odnosno, slike žena s cigaretom među prstima, u ustima. Isto razumljivo i poznato. Surogat. Dovoljno o tome.

4. HRANA - Čak me ni to nije začudilo. Gledalo se Jerry Springera i ljude koji se valjaju u hrani, sendvičima i tortama, mažu se šlagom i senfom te zajedno s istomišljenikom, pretvaraju doživljaj u seks. I to je vrsta surogata, radi se o ustima, o dupljama i stvarima koje se u to umeću.

5. OPONAŠANJE PONIJA - I za to sam čula. U okviru nekih SM igrica, ono, jahački bič, ogrlica, kožna odjeća i rekviziti. I poza. Jasno.

ALI, ALI, ALI ...

... voljela bih da mi netko objasni sljedeće fetiše navedene u članku:

5. BALONI
6. GAŽENJE KUKACA
7. KIHANJE
8. APARATIĆI ZA ZUBE

:DDDDDDD

"I know I line in stand until you think you have the time to spend an evening with me I practice every line to find some clever day to come to make the meaning say true."

(C.C. Parks i CC)

(aj da vidim tko zna iz kojeg je filma naslov :DD)

well, wonnabe tigra :DD

sestrina je mačka deložirana iz njihovog stana jer im lakiraju parkete. oni, ljudi, će spavat na vikendici. mačka ne može tamo jer nikad nije bila vani te bi se izgubila u šumi.

dakle, mačka je kod mene doma.

a kak nije navikla na ovaj stan, hoda već dva sata po svim sobama i prostorijama i njuška, te s kraja na kraj stana ubrzanim tempom i šamara me repom dok prolazi. a, ono, nije da me ne pozna, svake je godine hranim kad su joj ukućani na moru, hoću reći, podnosi me.

jedini je problem što sam do sad imala samo ptičice doma, a ne tigrove ili mačke, a ptičice spavaju po noći, a ovo hoda naokolo i nastoji se popet na balkonski prozor i ne glasa se dok se šunja.

možda da joj na rep objesim zvončiće? :DDD

vani je hladno. mislim, za sandale bez čarapa i kratke rukave. toplina je ostala ovdje.

o koincidenciji ili sudbini, sama ću sebe izšamarat, jer bi to bio valjda deseti put pismeno, a stoti usmeno.

ali, ipak, ako do vas dođe papir s isprintanim mailom na kojem se nalaze i sve adrese ostalih primatelja te među njima nadjete ime koje vas proganja već danima, a pri tome je apsolutno nemoguće da su ti ljudi u izravnom kontaktu, što biste vi rekli?

ako mi želite reći da pretjerujem, ne morate, to već znam.

za mirise smo zaključili da najbrže izazivaju sjećanja i osjećaje.
za muziku smo zaključili da najjače izazivaju motoričke reakcije.
za dodire ću sada zaključiti da se najdulje pamte.

zaboravila sam bitne riječi, zaboravila sam mjesta i mirise. ali još uvijek pamtim isječke sjećanja na posebne dodire.

moj obraz na mekoj unutrašnjoj strani nadlaktice. dodir dlana na užarenom čelu. drhtaj tijela naslonjenog čvrsto na moje. ruka oko jednog ramena, dok je drugo čvrsto uglavljeno pod pazuhom. neočekivano mekana kosa. leđa uz leđa na neudobnoj klupi. glatka koža nad napetim mišićima. mekane pune usnice. topli dlan. trzaji. propinjanje. klizanje ...

sad ću stati. brzo se vratim. dotle, malo ću c/p, ali sebe:

dodir-pjesma.

nek' zastane dah
i govore prsti.
(riječi se plaše
pogleda
i misli.)

u polutami
nek' ruke
zarobe svijesti.

snovi su mladi
čvrsto
nas stisli.

podsjetila me leptirica da je to danas.

i, odmah vam kažem da mi taj datum ništa zapravo ne znači, ništa se nije dogodilo, ne pamtim neke dobre ili loše događaje na taj dan, niti patim od vođenja bilježaka i kalendara.

ali, ima tako nekih pjesama, riječi, koje ostaju duboko u nama negdje i uvijek izazivaju iste osjećaje, bez obzira koliko vremena prošlo. jedna od tih je i ta, bijelodugmaška, o đurđevdanu, vjerojatno zbog nastavka stiha, valjda ...

još me tako pucaju i "jesen u meni", "godine prolaze", "košava", "siđi do reke", "voli te tvoja zver", "tišina", "bezdan", "merry christmas, everyone", "cosi celeste", i ima ih još.

na te stvari moje ruke odlevitiraju u zrak, noge krenu za ritmom, oči se sklope u ekstazi sjećanja i emocija.

a, i nije da su sve baš nužno klasične bedare. mada ova ipak je:

"... proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni ... đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim ..."

mislila sam da je nemoguće da izgovorim: "a kaj bum sad"? iracionalna rečenica za control freaka kao ja

ali, nije, rekla sam, danas, užasnuta, s trncima koji plaze niz udove i kičmu

postoji realna mogućnost, čak i najava, da će mi se cjeloživotna želja ispuniti. i sad je, naravno, frka.

već sam provjerila koliko košta karta za kolumbiju. :))

joj što se na dobro i novo lako naviknut, svaki me put iznenadi. prvo mi se teško rastat od starog mobija ili kompa, a čim novi proradi, osvoji mi srce.

tak je s tehnologijom. s ljudima je mnogo teže. neke od njih ne puštam ko pit bull. godinama.

a vjerojatno je to zato što novi ljudi nisu uvijek bolja verzija.

zato volim iznimke. i pretvaram ih u godine.

ima donna pravo, pišem komentare drugima a pišem o sebi, zamisli? čudo nevjerojatno :))

dakle, mene treba hraniti, dobro i puno i fino, jer inače ni sama sebe ne mogu zaustaviti :))

te tako, nisu me hranili, pa imam 3 para novih cipela i torbu, novi mobitel, novog miša, novu podlogu, spindl s dvdima i novi laptop.

nisam ja kriva :DDD

ne znam što mislim,
ne znam što osjećam,
ne znam što vidim
i čujem i čitam.

a znam da mislim
i znam da osjećam,
jer vidim da vidim
i čujem i čitam.

mora da je kodirano.

a priručnik s kodovima olmeci su pisali
i još usput par kamenih ploča pogubili.