Čarobni brijeg

Nemam što za reći. I to me sad brine. Mislim, ovako ostati bez teksta. Ja?

A, ono, svi smo mi tu na blogu egzibicionisti. Je, možemo to sad sakriti eufemizmima tipa, želim podijeliti što znam s vama, sretan sam/tužan sam, ovo volim, ovo ne … neću sad opet kataloge. Poanta je da se želimo pokazati, da nas drugi vide i čuju.

A ja nemam riječi. Očito je da se želim sakriti. Zakopati u rupetinu, pećinu, snijeg.

Sita. Svega. I probuditi se u proljeće.

A moguće je da sam samo hladna zlopamtljiva kučka.

Ponekad se svemir igra sa mnom.

Poruke, koje su u svemir srcem poslane prije mnogo godina zapnu negdje kod suprotnog kraka Mliječnog puta, natapajući putem ljubavlju i vakuum i po jedan atom helija na svakom kubnom centimetru svemira.

I umjesto da se odbiju i vrate designiranom primatelju, vrte se godinama u orbiti nekog čudnog i nepoznatog planeta, dok mu ne dosade, kao muhe zunzare u sred ljetnog dana u Kongu, pa ih planet rezanim bekendom lansira natrag prema Zemlji.

Uhvatila sam prekjučer tih sedam riječi, izlizanih od meteorskih rojeva, repova sprženih od sunčevih vjetrova, njihovog smisla zgrčenog u oklopu ironije.

Držim ih sad na dlanu, znatiželjna. I ne znam što bih s njima. A riječi se grče se i uvijaju između crta i planina mog života, cvile svoju naučenu pjesmu, umiru, predajući mi poruku koju sam od početka naslućivala i, konačno, primila.

I sad razmišljam.

Ovu suzu, što mi se drži na kraju oka za sam rub trepavice, trebam li je pustiti da padne na dlan? U njoj je iskra. U njoj je nektar. Jedini spas za umorne svemirske putnike.

Ili da im dam mir, da ih pustim da se smežuraju i osuše na usijanom pijesku pustinje na mom dlanu?

I zašto svemir ne igra neku jednostavniju igru? Domine, na primjer.

ako nitko od ekipe na napiše blog za okupljanje, upozoravam vas da ću opet napisati tok struje, samo ovaj puta o sjećanju, pamćenju, genima, svemirskim dubinama, internetu i kak je to sve povezano u jedno, a jučer vam se nije svidjelo, pa stoga, tko će napisat nešto suvislo?

:)))

sad ću napisat jedan skroz bezvezni blog, ne zato što nemam što reći (jer sam jučer do 4 ujutro vrtila po wikipediji i učila o kvantnoj fizici, teoriji struna i brana, te hologramskom svemiru i mogu vam reći da tko god da je to pisao tamo je genije, jer je laik i društvenjak, kao ja, u stanju shvatiti bar implikacije toga, kad već ne kužim matematiku, mada, kad bolje razmislim, osnovne formule i nisu baš tak komplicirane, a sve je lijepo u grafovima i slikovnim prikazima s hiperlinkovima ak neš usput nije jasno, ali sam od čestica raznih odustala, mada ima lijepo posloženi katalog s opisima za početnike, odustala jer ih ima previše i sve je to nekakva analiza i rasčlamba, a nema poante, odnosno sinteze sve u jedno, kao ova nova hologramska hipoteza koja otkriva toplu vodu da je sve jedno i iluzija, kao da to u indiji već nisu odavno znali i propovijedali, da sad ne idem dublje u neke ostatke prastarih civilizacija, i sve je to nekako kao na granici da se otkrije velika teorija svega i svačega, odnosno onog jednog što uključuje i znanost i magiju i ljude i parapsihologiju i sunca i pulsare i najgore mi je kad ljudi pročitaju moje tekstove na jednoj papirnatoj hrpi i onda kažu "pa nisam znao da si takva" a to nisam ja, ne sve, ali, eto, kaže hologramski svemir da, ne samo da sam sve ja, nego ste to jedno i svi vi zajedno sa mnom, pa smo tako svi začuđeni samima sobom, a posebno što bih morala raditi, a mrzi me, a trap misli da ću od sad šutit ...) i zapravo hoću prijateljici čestitat rođendan prije dvanaest sati jer je neće biti online.

Dakle, sretan rođendan, milena i sve da se ispuni redom čim staviš točku na zadnji red.

:)))

"Ako želite sami napraviti pitu od jabuka od početka, prvo morate izumiti svemir."

E, dobar je Sagan, počne priču o životu zvijezda s kolačima :))

A zvijezde su nam roditelji, kaže on na kraju, da vam sad ne prepričavam cijelu emisiju, od kemijskih elemenata do pulsara.

Kad sam ovdje bila Albali, zvjezdica u galaksiji Vodenjaka, potrošila sam sav vodik u šest mjeseci, ali sam imala dovoljno mase da od mene ostane bijeli patuljak. I poslala sam dovoljno protona naokolo da probode koju sekvoju ili kakvog kita ubojicu.

Uglavnom, imamo dosta vremena za sve što smo naumili i poželjeli. Imamo dosta materijala i kozmičkih zraka za promjene, razne. Imamo dovoljno prostora za snove i planove.

"Mi smo zvijezde na Zemlji" kaže Des'ree.

Tko je za pitu? :))

A se leži CC, i ne ustaje joj se.

Ne pišite mi više nježnosti u stihovima. Sve su moje obrane sada razbijene.

Ne šaljite mi više srca među slovima. Zidine su stamene posve probijene.

Ne nudite mi više duše na dlanovima. Do jutra će se ionako ovdje hraniti hijene.

A dirnete li mi kam međ' kamovima; u sitno i krupno kršit će vas stijene.

U ljeto 20.., kad su i rijeke presahle.


(morbidno, jel'da?)

(i da, hvala zelenookoj)

Dobro kaže M_kao_Marino, trebalo bi ovaj blog podijeliti na:

A - ART
Š - ŠKART
H - HEART
O - ostalo

Sad, po meni bi pod A išle:
- slike, bolje vlastite fotke, naravno, od skinutih s neta. (Usput, u onim uputama, koje ste morali dobiti da stavljate slike, lijepo piše koja bi trebala biti maksimalna veličina slike da ne proširuje blog, ali, da, koga briga, jel?)
- mogu ovdje i fotomontaže, vlastite opet, po mogućnosti.

Pod Š bi moglo ići puno toga, recimo,
- smiješne fotke, posvećene ili neposvećene, kave i anđeli
- opisi što se kome taj dan događalo, o kolegama s posla
- što se kuha, što se kupilo, usporedne cijene i slično
- koji parfem stavljate upravo, rublje i boja cipela za izlazak
- što se događalo na veceu ujutro (posebno grafički opis)
- onomatopejske mudrolije,
- tekstovi pjesama koje upravo slušate,
- recepti, horoskop, vijesti o poznatim ličnostima
- e, da, vicevi, ovdje svakako,
- kratke poruke iz libida tipa što vas sve taj tren boli,
- razmišljanja o tome kako je blog glup, dosadan, kako je nekad bilo bolje,
- citiranje natpisa, grafita i prijatelja, velikih ljudi i mislioca
- navlakuše za skupljanje komentara
- vesele pričice za razveseljavanje prijatelja
- popisi i pregledi povijesti, stanja, prijatelja i analize blogova, blogera i komentara

Pod H idu priče, pjesme, zapisi, izvatci, fragmenti sretnih, nesretnih, ravnodušnih, izgorjelih, naivnih, veselih, tužnih, ma svih osjećaja izvedenih iz ona dva osnovna: ljubav i strah.

O - ostalo bih ostavila prazno. Kao točku razno na sastancima. Uvijek se nađe nešto što nigdje ne pripada ili smo se kasno sjetili uvrstiti.

Ne pišite mi noćas nježnosti u stihovima. Sve su moje obrane noćas razbijene. Ne šaljite mi noćas srca među slovima. Zidine su stamene noćas probijene. Ne nudite mi noćas duše na dlanovima. Do jutra će se ionako ovdje hraniti hijene.

1167. Radimlja, Stolac

A se leži Didodrag Gojak, na svojini, na plemenitoj u Zahumlju.

Zašto me mati rodi?

Jer, ovdi ima vislje laznog sunčevog zlata no snova, vislje vjetra no dobrih riječi, vislje praznine no ljubavi, vislje lazi no istine, vislje uzimanja no davanja. Jer, dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom, notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.

Zasto me mati ti rodi?

Da budnem žedan, da budnem gladan, umoran, tujzan,....i da me ti vode napojiš, sirom i hljebom nahraniš, čistom posteljom odmoriš, osmijehom razveseliš.

O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno drugatcije, da to hotce da uradi Kosara. Al` ona to netce. Hotce, al` drugomu. A ja hotcu samo nju.

I zbog toga zgiboh. Al`, mati, nije to bilo zalud. Jer, kad ona budne i stara i ružna i zla, i kad se za njom, mati, nitko ne budne okretao, a onaj njen Juroje je iz kutce istjera, i kad ne budne imala ni gdje ni kud, tad će se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi.

Al` ja tad, mati, iz neba nejcu doc. Ozgo tcu sve to samo glidati.

Zbog tog zmreh majko mlad. Al` zbog toga budutceg trena, vridlo me i rodit.

Ti putniče, koji moju patnju sada znaš, ne privali mi biljega, a privališ li ga Bog ti još terzi na tvoje tijelo stavio.

1167. godne, kad bjehu pune vukova šume.

Ma, ja sam ti jeftino žensko

Ne tražim parfeme ni nakit. Ne sufliram skupe restorane i putovanja. Ne ucjenjujem bundom koja bi mi baš pasala na novu svilenu spavaćicu. Ne zahtijevam dostavu tone cvijeća u stan. Ne izražavam planski želje. Uzmem rado što mi poklone, i ako. Smiješak, pitanje, čokoladu, kompliment. Hvala.

Zadovoljna sam kad ne moram platiti cugu ili kavu na koju su me pozvali. Veselim se svakom smsu koji nije odgovor na moj. Poklonjenu sprženu glazbu i filmove čuvam godinama na srcu. Kino-ulaznice s ljubavlju vrtim po džepovima mjesecima nakon predstave.

Pažljivo slušam tuđe želje i nastojim im udovoljiti. Volim sretne i zadovoljne sugovornike. Za malo pažnje samo za mene pečem kolače, rolam sarmice, pečem purice, mlince, vučem pune torbe iz dućana. Bez naknade. Plaćam svoje račune sama, odjeću, razonodu, knjige.

Jeftino sam žensko jer se na mene ne troše pare.

Ne radi se o ponosu; žene ponos smatraju važnim samo kad ih ostavljaju. Ne radi se o financijskoj neovisnosti; mada to nije za zanemariti u slučaju svađa i prepirci. Ne radi se o niskoj razini samopoštovanja; tko me zna, shvatit će.

Jednom sam napravila provokativni nick, s potpuno krivim podacima u profilu, jer su bili nevažni. Ali sam postavila jednostavno pitanje: "Ako ti ispunim svaku, baš svaku želju, ako budem sve što si ikad želio, što ti to vrijedi?"

Ponude su pljuštale. Od 50 kuna do sve što poželim. Mislim, složit ćete se da je sve to nerealno. Nisu shvatili pitanje. Ne radi se o novcu, a bogme ni o mojim željama.

Mnogo je muškaraca uzvratilo pitanjem o tome što ja želim da mi daju.

I u tome je poanta.

Nešto zaista ne štima ako ja nudim sve, a oni ne znaju što im to vrijedi?

Bezuvjetna ljubav ima samo jednu cijenu.

1303. Ravanjska Vrata, Kupres

A se leži Prijezda Viganj, na svojini, na plemenitoj ukraj Jajca.

Hodih, al` ne dojdoh. Gradih, al` ne zgradih. Sadih,al` ne žnjeh. Govorih, al` ne iskazah. Voljeh, al` ne bijah voljen.

Sad odoh, a ne piše mi se za vratit. A stio bih, jer ništ ne završih.

Ne ticaj mi ovi kam, jerbo tce isti Bog na tvoje kostji stavit. Ni ti nisi završil sve što si zmislil.

1303. po vremenu Gospodina, a Stjepana Bana trinaesta v Bosni..

1. BEBA
prvo sam mislila da sam sve ja, kao beba koja još nije naučila granice svog bića, pa tako su se u mojoj glavi najbolji iskričari SAMO SA MNOM dopisivali :))

2. VRTIĆ
onda sam shvatila da postoje i drugi ljudi, kao kad se u vrtiću svi skupa igramo u pijesku i natežemo oko tobogana, te autića, pa sam otkrila BLOG i cijelodnevnu zabavu :))

3. OSNOVNJAK
onda sam našla SIMPATIJU, zapravo, on je našao mene, ili sebe, "ponovo", to je kad misliš da ti je samo nebo poslalo baš ono kaj ti treba, providnost, anđeli, onak, kao pubertetsko pretjerivanje :))

4. SREDNJAK
onda sam shvatila da ima i drugih ženskih nickova, kao kad se u srednjoj školi otkriju ženska PRIJATELJSTVA, pa se hoda naokolo s rukom u ruci, ko one dvije ruskinje u kratkim šosekima s onom ljigom od pjesme, pa sam se sprijateljila s mnogo nickica :))

5. FAKS
onda sam se, kao na faksu, ugurala u muško-žensko DRUŠTVO, te izlasci, te galama, te gozbe i derneci, glazba, tulumi do zore i bobana :))

6. INTERMEZZO ZA ORGIJE
malo po malo shvatila sam da se muškarci, koji se sa mnom znakovito dopisuju, dopisuju znakovito istovremeno i sa DRUGIM ženama (bez primjedbi o plavušama, molim) i to me je otkriće razveselilo jer ispada da se određeni dopisuju s istim određenima kao i ja, i da se to ponavlja, isti nickovi često izaberu iste nickice, dakle, svi smo mi ovdje "one big happy virtual family of friends and lovers" ko djeca cvijeća i psihodelični istraživači života iz šezdesetih, nije baš "svi sa svima", ali je prilično "svi s mnogima" :))

7. SREDOVJEČNOST
onda sam se u skladu "mid-life crisis" htjela opraštat i pisat BYE-BYE blogove, pa su me odgovorili, kao kad ti prijateljica natrlja uši i oduzme tri kutije pažljivo skupljanih tableta za spavanje ali s tobom popije tu pripremljenu bocu votke :))

8. ... i sad očekujete STAROST i SMRT, jel?

teško :DDDDD

Mirisna i baršunasta, bujna i plemenita. Ruža je poklon koji žene uvijek nasmije i ozari. A ruže u vrtu su ukroćeno i obojano sunce.

Najviše volim penjačice. Recimo kad skrivaju žičanu ogradu i svaki puta kad bih prošla pored ove moje na vikendici, mirisni bi me oblak omamio.

Moje ramblin' rose više nema.

Susjed je izgubio razum i riječi "počistite otpale grančice i lišće" protumačio kao "posijecite sve što nema lišće".

A zima je.

Oko moje kuće više nema:

desetogodišnje crvene ruže penjačice
tri žute stajaće ruže uz ogradu
dva metra visokog i širokog grma žute forzicije
jasminovog grma
jorgovana iz bakinog vrta, presađenog kad su rušili kuću, u kojem sam se nekad igrala
višnje koja se primila mada je zemlja ilovača i hrastova šuma
dunje koju je tata posadio na dan kad je umro
hrasta lužnjaka promjera metar i pol, jer mu se činio da smeta
reda mladih čempresova koji su mu djelovali na pogrešnom mjestu
nasada malina i ribizla iza kuće

Kad zimi priroda zamre, kad otpadne lišće, kad sve izgleda golo i jadno, ostaje nam utjeha da spavaju, da će sve s proljeća niknuti, ozeleniti i procvjetati.

Kad poludjeli susjed zimi sjekirom pomahnita, posije smrt, više nema buđenja ranog proljeća.

Istina, svi smo živi i zdravi.

I tužni, beskrajno tužni.

... instrumentalna je skladba grupe Trans-Siberian Orchestra (od 32 člana) objavljena na albumu The Lost Christmas Eve 2004.

Oko Božića 2005. godine elektroinženjer (a moglo bi bit i diplomirani, s obzirom na formulaciju u Wikipediji :DD) postavio je na svoju kuću i vrt svjetlosnu predstavu, iliti light show. Svjetla su sinkronizirana s glazbom, a predstava besplatna za svakoga tko prolazi i tko na auto radiju postavi posebnu FM frekvenciju.

Susjedi su vjerujem oduševljeni :DDD

na oba linka je isti video klip, samo je na ovom youtubeovom bolji zvuk:

http://www.lookatentertainment.com/v/v-1810.htm?size=MEDIUM

http://www.youtube.com/watch?v=rmgf60CI_ks


Ako je i vijest stara, nije me briga, jer mi trnci svaki put polude kad krene pjesma, a do kraja videa svijet je moj, a depresija samo neka rupetina ispod razine mora :DDDD

ajmo, svi kod bambija :DDD

ima anketa :))