a ona bi se ljubila


usne joj žedne snivaju dodir drugih,
mekih, na vjetru ohlađenih.
jagodice gore ritmom riječi mnogih
pobjeglih s orgulja vjetrenih.

a ona bi ga sanjala

kako vijori zastave, samo njihove,
nad uskim kamenim ulicama,
cezarski prosipa narančaste cvjetove
po veseloj gomili u ritama.

a ona bi ga voljela

s ruba oceana, preko pustinja i prašuma,
do početka kraja svemira,
kao odbjegla kometa s punim njedrima
lepetavih kvantnih leptira.

Uredi zapis

04.12.2006. u 0:14   |   Komentari: 68   |   Dodaj komentar

kako tražiti motivaciju za rad, a naći se zabuljenom u zid dok se tri puta vrti ista stvar i duže


(možda, ako ovo sad napišem, urok prijeđe na nekog drugog :DDD)

...
Don't push too far
Your dreams are china in your hand
Don't wish too hard
Because they may come true and you can't help them
You don't know what you might have set upon yourself
China in your hand
...

From the album Bridge of Spies by T'Pau
Written by Carol Decker and Ron Rogers

Uredi zapis

03.12.2006. u 14:56   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

Želim vilu na brdu iznad Nice.


Od bijela kamena, blještavu od sunca, u ogrlici od palmi.

Dok stojim na terasi popločanoj crno-bijelim pločicama s pogledom na azurni horizont, vjetar se poigrava s cvjetovima bijelog oleandra. Zapliću se grane s cvjetovima, raskalašeno, u grančice visokih čempresa iza njih.

Iz sobe dopire miris jasminovog čaja. Znam, budan si.

Vjetar se uzaludno trsi otpuhnuti mi bijelu svilenu haljinu i predati je uslužno granama ili moru. Ali, rubovi joj se zapliću oko mojih bosih stopala, omataju ih, maze.

Kada izađeš na terasu kroz zavjese od bijelog muslina, sa šalicama u jednoj i čajnikom u drugoj ruci, jasmin će se prosuti po vjetru. Preko mene, daleko pod nebo.

Sjest ćemo na krevet od ratana; blizu, sasvim blizu, da nam se koljena dotiču i griju. Gledat ćeš me gladno preko površine čaja, bez riječi. A onda ćeš mi uzeti praznu šalicu iz ruke i odložiti je sa strane.

Ostat će mi toplina u ruci, vrelina pod svilom i prvi poljubac na obrazu.


Uredi zapis

02.12.2006. u 20:29   |   Komentari: 181   |   Dodaj komentar

Što sam rekla da nikad neću napraviti na iskrici a na kraju ipak jesam; a valjda je to prirodni tijek stvari (nadam se)


1. staviti sliku slatke životinjice na profil
2. koristiti ignore gumb pa poslije milosrdno pobrisati
3. brisati vipicu, cijelu, indignirano, tri puta
4. ne odgovoriti na svaku poruku koja sleti u inbox
5. naći (pristojnu, srećom) poruku u inboxu i skužiti da mi je to bratić
6. staviti nesvakodnevne slike na profil i izbrisati slike s tog popularnog profila
7. otvoriti novi profil i promijeniti sve osim horoskopskog znaka
8. napraviti provokativni profil u istraživačke svrhe
9. poslati sliku s mog pravog maila
10. izaći na kavu već prvi dan dopisivanja
11. večerati s iskričarem, jer se takvi pozivi inače misteriozno zaboravljaju
12. naći se s više od jednog iskričara odjednom
13. ići na kavu sa saborskim zastupnikom
14. dovući frendice iz RL na sajt
15. frendicama preporučivati nickove
16. doći na prvu kavu s iskričarem i frendicom
17. naći poznate ljude iz RL na iskrica partyju
18. dopisivati se redovno sa ženama
19. naći posao preko iskrice i dati posao preko iskrice
20. početi pisati logove i poželiti prestat pisati logove
21. napisati oproštajni blog
22. staviti otrcani vic na blog
23. paranoično prebrajati dupliće
24. posvaditi se javno na komentarima
25. žaliti za starim vremenima na blogu, ali ipak ne napisati tu kuknjavu

ostaje mi, čini se, samo jedna stvar neostvarena od vlastitih zabrana, a to je obrisati sve profile, al mislim da to ne bu išlo baš tak lako i brzo :DDDD

Uredi zapis

30.11.2006. u 21:28   |   Komentari: 196   |   Dodaj komentar

e, uskoro će popis svega što sam rekla da nikad neću napravit na blogu, a vic je jedan od tih stavaka :DD


Starija gospođa, u osamdesetima, ali još uvijek prilično živahna, ulazi u ljekarnu:

- Dobar dan, gospodine. Imate li aspirine?
- Da, naravno, gospođo!
- A analgetike?
- Svakako, gospođo.
- I antireumatike?
- Sigurno, gospođo.
- A Viagru?
- Imamo, gospođo, ali za Viagru Vam treba liječnički recept.
- A gel za hemeroide?
- Imamo, gospođo.
- A imate li nesto biljno za jetru i žučni mjehur?
- Svakako, gospođo.
- A antidepresive?
- Imamo, gospođo, ali samo na recept.
- A sredstva za spavanje?
- Da, ali opet trebate recept.
- Nesto za poboljšanje pamćenja?
- Naravno, imamo i to.
- A pelene za inkontinenciju?
- Naravno, tamo su na polici.
- Imate li...
- Slušajte, gospođo, ovo je najbolje opskrbljena ljekarna u gradu s nadaleko najboljom ponudom. Što zapravo trebate?
- Znate, krajem mjeseca vjenčat ću se s Jozom koji ima 95 godina, pa nas zanima ako možemo kod vas otvoriti knjigu želja mladenaca...

Uredi zapis

29.11.2006. u 20:48   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

inženjeri, modelari, raketari


"Čovjek je najbolji kompjuter kojeg možemo staviti na svemirski brod i jedini kojega masovno može proizvesti nekvalificirana radna snaga."

(Dr. Wernher Magnus Maximilian Freiherr von Braun)

Uredi zapis

27.11.2006. u 22:50   |   Komentari: 113   |   Dodaj komentar

Brod u rijeci


Ovo je naručeni nastavak loga pod nazivom "Brod na rijeci", davnog, obrisanog.

Večeras sam spontano zaključila da je petkom živa glazba preglasna za razgovore te predložila najmirnije mjesto, najzabitije, najdalje, s najmanje očekivanih gostiju.

Rezime: živa svirka na gitari, fenomenalna; ljudi pjevali, plesali po uskom prolazu; brod je poskakivao na brzoj, mutnoj rijeci, prijeteći ispuniti naslov bloga; nepoznati se ljudi družili, čak zvali k sebi doma da se služa jazz (na stranu što sam s jazzom na "neću, ne volim i ne moram", lijepo je bilo čuti.

Sad bi neki rekli da su najbolji spontani tulumi. Da, dovraga, dobro je bilo :)))))

Uredi zapis

25.11.2006. u 6:15   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

kako zaposliti zlatnu ribicu


1. želim da svi ljudi na svijetu budu sretni s onim što imaju

2. želim da se svima ispuni ona tajna želja koju nose u srcu

3. želim da prava ljubav svima bude uzvraćena istom mjerom

Uredi zapis

23.11.2006. u 23:04   |   Komentari: 40   |   Dodaj komentar

women's excuse catalogue


(za slučaj da vam mozak stane kad treba odbiti drugu kavu)

1. baš i nisi moj tip
2. jako te se bojim
3. premlad si za mene
4. predomislila sam se
5. a možda si manijak?
6. nemam kaj za obući
7. gužva mi je na poslu
8. previše kave mi škodi
9. ne znam zašto te neću
10. podsjećaš me na bivšeg
11. prijateljica mi je u bedu
12. očekivala sam da bildaš
13. perem kosu svake večeri
14. nisam stigla na depilaciju
15. zatrpali su me obavezama
16. nisam još spremna za vezu
17. cipele su me jučer nažuljale
18. nisam sada spremna za više
19. našla sam već što sam tražila
20. vratio mi se muž s platforme
21. pa, zar ti ne igraš u bundesligi?
22. ja sam ti nezainteresirana kučka
23. poderala sam i zadnje samostojeće
24. šef me maltretira da radim i vikendom
25. rastavljen si, to je protiv mojh principa
26. ne bih htjela opet ostati gladna navečer
27. učitelj joge kaže da moram više spavati
28. ne volim stajati u redu s drugim ženama
29. ne slažem se s tvojim horoskopskim znakom
30. ...

Uredi zapis

20.11.2006. u 22:46   |   Komentari: 143   |   Dodaj komentar

jedan život, miran, tih


mek, ugodan i dobroćudan.

i naglo, bez boli struna se umirila.
prerano.
uvijek je prerano.

neki od nas ne umiru sami.

(I. J. 1943.-2006.)

Uredi zapis

20.11.2006. u 18:18   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

Sonet 116. (o popu, jarićima i svemirskim krstaricama)


Subota navečer, a nisam vani - jer sam bila noćas :DDD - i hrpa korektura na rasporedu. Te, dakle, što se meni zaista radi? E, prevodi mi se Shakespeare :DDD

Sad, jest da mi profesija, al' tko se barda laća, jadna mu je plaća :)))

Dame i gospodo, Sonet 116.

Nek' u spletu srodnih misli nikad ne
pronađem zlo. Ljubav ljubav nije
kad ne ljubi drukčije, i kad sklanja se
pred korbačem kad je sila silom svije:

O, ne! Ona ima nepromjenjiv lik,
Što miran prkosi bijesnim olujama;
Zvijezda na svaki zalutali krik,
Neznanih moći, na znanim visinama.

Ljubav nije dvorska luda vremena,
mada usne medne i obrazi ubrzo će ocvasti.
Ljubav se ne skriva iza sati i tjedana,
Već se smije sa samog ruba propasti.

Ako sam u krivu i dokažete mi to,
Nit' sam ikad pis'o, nit' je itko ljubio.


(onaj što kreće s: " Let me not to the marriage of true minds admit impediments.")

Uredi zapis

18.11.2006. u 21:55   |   Komentari: 205   |   Dodaj komentar

atol za majstoricu

...

Atol je, kao i obično, stajao ni u sred čega, čekajući da prvi valići dupina i njegovog putnika zapljusnu obalu.

Una siđe s dupina; teško se navikavala da je to tek zgodno oblikovan prijenosni program, i potrči, kako je bolje mogla, savladavajući ne otpor zraka, već otpor gusto nabijenih iskričavih čestica, koje su iz blaženog kaosa nastojale zauzeti svoja mjesta u arhitekturalnom pokusnom pejzažu, kako ga je zvao Vanja.

Fontana i vodopad su zaista bolje izgledali, iako joj je pod ovim svjetlom, sve još uvijek izgledalo nestvarno. Njezin se mozak još uvijek trudio zadržati stare i uobičajene slike i dekodirati senzorne impulse prema kodu njene prve realnosti. Ipak, pomalo se navikavala.

Svaki jezik, svaki kod, pismo ili vještina, uče se polagano. Godinama.

Dok kod ne postane dio svijesti, tek kad ga uopće više ne primjećuješ, tek tada smiješ reći da ga znaš. Ali, baš ta žeđ za znanjem, potraga, mjesto gdje više ne možeš reći da ne znaš, ali još uvijek si daleko od “znam”, baš je to razlog svega.

Svih otkrića, svih promjena, svih napredaka.

Una je osjećala kako joj se topli nemir i uzbuđenje pred otvaranjem još neslućenih mogućnosti razlijeva po utrobi. Da, priznala si je, sasvim je dobro mogla shvatiti i one koji se odluče za promjenu, za odlazak u novo.

Evo, ako zagrabim vodu iz fontane, matrica će se pokrenuti i, ne mičući se s mjesta, mogu doseći svaki umreženi kompjutor bilo gdje na svijetu. Vanja joj je pokazao kako će u trenu stići do Reninog ili Jasmininog terminala i ako su uključeni, preskočiti sve što rade i svoj lik nametnuti na površinu ekrana. Obećala je sebi da će to jednog dana i napraviti, pohranila je njihove adrese i moguće linkove u poseban direktorij, ispod najvećeg kamena u fontani. Mogla bi im svašta ispričati, no pričekat će.

Misao da to možda ipak nema smisla i da one možda neće imati vremena za nju, gurnula je daleko u podsvijest.

Una uzdahne, ili bar pokuša. Prstima promiješa električno plave mjehuriće, ispisujući ime mističnog i mušičavog božanstva koje si je izabrala Vanjina prijateljica.

Stari će prijatelji pričekati, a, kad sam već tu, potražit ću nove.

Potraga nije dugo trajala. Lista imena, adresa i još mnogo skakutavih brojki i simbola razmotavala se pred njenim očima i Una zaključi da će predugo trajati da ovako pronađe pravu, u hrpi lažnih božanstava. Trebat će joj jači program.

Vratila se na blještavo bijelu obalu atola i pričekala da se dupinova peraja zacrni među lijenim valovima.

- Diana. Vanjina Diana. Donesi sve što nađeš - Još nije niti završila posljednje riječi, a dupin je nestao na pučini.

Sjela je na bijeli pijesak. Ma koliko bude ostala na ovom suncu, njena blijeda koža neće pocrveniti i izgorjeti kao što bi ubrzo učinila na stvarnom suncu. Bolje da uživa i iskoristi svaku sekundu.

Una zaklopi oči, legne na topao pijesak i protegne se.

...
(iz priče Dovoljno dugo na kiši)

Uredi zapis

16.11.2006. u 22:19   |   Komentari: 141   |   Dodaj komentar

Hm, da, spontanost se cijeni.


Da, barem polovica populacije. Muška polovica.

Ne valja ta ženska proračunatost, planiranje, jel' da? Zašto treba znati bar dva dana unaprijed da se izlazi nekuda, da će doći gosti, da se ide na more? Mogla bih ovdje nabrajati ocean primjera, ali vjerujem da ste shvatili.

Dakle, još jedna od muško-ženskih razlika (jel' radi netko katalog?).

Ako je netko zainteresiran, ženski bi odgovor bio nekako ovako:

- gosti: treba kupiti namirnice, pripremiti nešto za jelo, piće. Jer kad gosti dodju, nema svega uvijek u kući, a pitanje: jel imaš pive? i odgovor: nemam, nikako neće zadovoljiti mužjake na kauču

- izlazak: treba otići frizeru, dakle, naručiti se, pripremiti lovu, osmisliti odjevnu kombinaciju, cipele, možda nešto novo kupiti. Jer, muškarci vole izaći s lijepom i dotjeranom ženom, a za to treba vremena (da, da, čak i bambijima :DD)

- more: zaboga, treba se spakirati, predvidjeti svoje i muške potrebe, treba novi badić, s badićem ručnik pasent, torba, stari su ružni i razvučeni, a nije baš da uđeš u prvi dućan i kupiš idealnu stvar.

E, sad, ima trikova za doskočiti toj muškoj želji za spontanošću. Na primjer, posakrivati pive, grickalice i salame u špajzu van dohvata, pretpostaviti kad je izlazak i planirati frizera i šoping u tišini unaprijed, hodati često po dućanima pa znati gdje ima što ili kupiti unaprijed.

Međutim, ovo nije blog s uputama, nego s jednom velikom istinom, koja će biti tiho izrečena, jer se, naravno, ne može generalizirati. Feministkinje i superiorne žene će me popljuvati, ali držim se nekog evolucijskog pravila palca i kažiprsta. Što radi, čemu mijenjati? Dakle:

Spontani prijedlozi i ideje najčešće neće doći od žena (izostavimo sad ludilo PMSa i punog mjeseca), NE ZATO ŠTO IH NEMAJU I ŠTO NISU SPONTANE, nego zato jer muškarci ne reagiraju na njih ili reagiraju pogrešno. Žensko će imati mnogo manje problema ako pričeka spontanu ponudu, te je onda prihvati.

Uredi zapis

15.11.2006. u 21:26   |   Komentari: 151   |   Dodaj komentar

Battleflies


 
 
 
 
Bryce 4
3D Cafe modeli
Photoshop 7
 

Uredi zapis

14.11.2006. u 22:52   |   Komentari: 176   |   Dodaj komentar

lavstori

Uredi zapis

13.11.2006. u 21:41   |   Komentari: 61   |   Dodaj komentar