Čarobni brijeg

širi li se svemir nedovoljno brzo
da zvijezde uspore od ludila,
da zastanu prašine kraj rubova,
da obrnu se sile i vektori,
da sljube se sunca i mjeseci,
da svemir u prvu točku utone,
i ponovo duboko izdahne?

sve je jedno.
pulsirajuće.
zato te osjećam.
blizu i daleko.
tvoj kod je u meni.

proganja me jedna misao na tebe.
i skačem.
i vičem,
i plačem.
bez suza, bez riječi, bez koraka.

riječi više ne stupaju
kaligulama
po zlatnim pločama pakla.

rasuta se duga podala,
bespomoćna,
vrtlogu trostrukog značenja.

smješka se smisao,
pobjeđeno,
s naličja opalih listova.

bez sjaja se širi zjenica.
mračna je, vlažna tamnica
otključana.

Novi planet Sunčevog sustava neće se zvati Xena, nego Eris, po božici svađe i prepirki, zavade i zlobe. One iste što je bacila jabuku s natpisom "kalisti" među ženske olimpijke.

Eh, pokrili su mnogobošci sve ljudske vrline i mane. Lakše je tako za dobro zahvaliti, za zlo božanstvo okriviti, nego priznati vlastite slabosti.

I opet su jabuke, naravno, u igri, zlatni delišesi javnih mana, rumeni plodovi stida i bijesa, zelene kugle ljubomore i zloće.

Baci, pa vidi tko će posegnuti. Je li tako, Eris? :))

Ponekad u profilima stoje opravdanja. Neki se ljudi ne osjećaju ugodno na netu. Uostalom, i default odgovori nude neka od njih, na primjer, volim upoznavati nove ljude, znatiželja, nagovorili su me na ovo, viša sila. OK, možda se šale, možda zaista ne znaju.

Ponekad se u porukama, često među prvima, nađe rečenica kao ova: mnogo radim i nemam vremena tražiti nekoga za ozbiljnu vezu po vani. Zanima me, ako dotični nema vremena tražiti, kako će imati vremena za vezu s tom osobom koju na netu pobere?

I druga stvar, koju sam danas pročitala su rezultati jednog istraživanja. Pitanje je bilo: koje su karakteristike najvažnije pri odabiru, odnosno, koje su eliminativne. Za žene to je najčešće obrazovanje i cigarete (ovdje namjerno ne stavljam glagol :DDD). Za muškarce, i što me iznenadilo, je geografska udaljenost, odnosno, blizina. Ispada da zaprepašćujući broj muškaraca neće za ljubav putovati duže od pola sata.

E, da, i kao nastavak jednog razgovora, pronašla sam službeni termin iz psihologije za ljude koji traže slabije, nezaštićene i neiskusne, kao i ona s nerješenim problemima i nepreboljenim teškim djetinjstvom. Rescue complex, ili, valjda, kompleks spasitelja. Vrijedi i za muškarce i žene.

Kako prepoznati duplića?
(upozorenje: topla voda!!! Amerika!!! nije za stare kuke!!!)

Većina nas to radi instinktivno. Mnogo puta smo u pravu, mnogo puta je sve samo paranoja. Nekima je to potpuno svejedno. Oni imaju druga posla na netu.

Duplić je pogrdno ime za one koji se brišu (uz fanfare i opraštanje na blogu ili, pak, tiho, možda samo uz par poruka prijateljima na pvt) i onda ponovo rade profil pod drugim nazivom. Ili, imaju istovremeno više različitih nickova. Postoje razlozi, i to često sasvim razumljivi, za takve postupke, ali ovo nije priča o tome.

Dakle, kako prepoznati? U slučaju da se novi nick sam ne identificira javno ili privatno, ponekad će vas nešto podsjetiti na nekoga s kim ste pričali prije. Slične riječi, stil, čak fontovi i boje na blogovima, pa onda teme pisanja, atmosfera ili pak sigurnost kojom se pišu komentari na tuđim blogovima, aluzije na neke događaje iz prošlosti, oblik i učestalost smajlića ili, ne bi vjerovali, trotočki i ostale interpunkcije.

Najjednostavnije bi bilo direktno pitati sumnjivu osobu. Mnogi to i rade. Ali, to nije zabavno. Mnogo je zgodnije pustiti paranoji malo slobodnog prostora, još ako imate s kime to raspraviti, kud bolje zabave?

Zanimljivo je da, nekim čudnim putevima, ponekad nekog sumnjivca istovremeno više ljudi optuži za skrivanje, odnosno, identificira kao nekad popularnog blogera. To su malo čudni putevi ljudski, i nije uvijek baš jasno zašto baš ta osoba.

I tada je izbor jednostavan: ili će vam biti svejedno, ili ćete pitati na pvt, ili ćete kopati po staroj korespondenciji i uspoređivati poruke, ili ćete otići na kavu, što je, zapravo, i jedina apsolutno sigurna metoda identifikacije duplića i eliminacije sumnji te paranoje.

DNK uzorak i otiske prstiju zaista ne morate uzimati :)))))

neke priče
ostavljaju suze.
neke slike
nikad ne odlaze.
neke misli
poplave sjećanje.
neki ljudi
pišu za bogove.

sve ostalo je tišina.

(za Stephena, uz naklon, najdublji)

pardon, dopunu garderobe. naravno, nemam u ormaru kaj za obuć.

ali, ne za izlaske; za to imam nekoliko jedva nošenih, srećom, pametno biranih pa neće tak brzo zastarjeti, komada. a nekak se svadbe baš ne događaju oko mene. dobro da onomad nisam uzela onu crnu satensku krinolinu u americi, nosila bih je jednom u pet godina pred ogledalom :)

ne, nego nemam kaj za obuć do dućana. kućne stvare nisu za s druge strane kućnih vrata, a glupo mi je obuć sako i košuljicu za po jogurt i kruh.

pa, onda trećina ostatka robe mi je prevelika, visi i spada, a druga trećina krive boje, koje nabavim kad me primi ludilo da ne mogu baš sve crno nosit.

i tak, jedva čekam zimu da se pokrijem balonerom, jaknom i bundom i ne zdvajam nad dva prepuna trokrilna ormara.

e, al mi je zaliha veša besprijekorna, šarena i savršeno oblači. a to se ne vidi :)

najzanimljivije kaj ima na kablovskih 40 kanala je biljar na eurosportu :((((((

ruski su znanstvenici dokazali da je olovna ploča, koju u akceleratoru dugo, dugo bombardiraju alfa česticima, koje su u suštini jezgre helija (par protona i par neutrona) pa onda mu izbiješ neke protone, djelomično transmutirala u zlato !!!! količina zlata malena je i mjeri se elektronski, i u vrlo kratkom vremenu nestaje

aj sad nek pljuju po alkemičarima :DDDDDDDDD

i, ono, zna se odavno da su alkemičari samo promatrali kako u prirodi olovo, bakar i kositar u stijenama, uz neke agense polagano sazrijevaju u žile zlata. zna se da je kamen mudraca, eliksir ili prah koji sve nečisto i zlo pretvara u čisto i savršeno, dakle, zlato, tvar koja iskupljuje metale, kao što je krist iskupio čovječanstvo,

taj eliksir, što na arapskom znači stjecanje neizmjernog bogatstva, uz malu pomoć oroborosa, ili zmije koja jede svoj rep, simbola nestanka zla i pročišćenja, baš je ono što treba nekim tužnim ljubavima, mislim si tako danas.

da se pomiješaju tihe suze i prah kamenog hladnog srca,
da se bijes i usamljenost zagriju do isparivanja,
da se u kalupu otopi jad i tuga ostavljenog,
da oroboros spoji početak i kraj jedne ljubavi,
i sve to izbombardira suštinom sveg života,
sunčanom esencijom i mjesečevim mirom,
nastala bi čista, nevinija,
savršeno nepromijenjiva,
pročišćena i oslobođena,
vječna,
zlatna slova.

S obzirom na: količine oženjenih i udatih, vezanih i onih s obavezama, na ovim stranicama;
kao i na: glasine o mnogo "kava", avantura i "neobaveznih druženja bez obaveza";
i na: čudne puteve razotkrivenih tuđih passworda
isto tako na: mnogo dignutih glasova, moralnih i moralističkih, kad netko prizna: nevjeru, preljub, otvorenu vezu, "razmjenu partnera", ili da samo o tome ne razmišlja katolički;

Pitam se, može li ispis poruka nečije konverzacije poslužit kao dokaz na sudu? Dokazuje li virtualni dogovor, pa čak i post festum razglabanje o susretu, zaista prevaru?

Postoje ljudi koji ovdje, bez mnogo objašnjenja, prihvaćaju i nude virtualne afere, veze i avanture i nikad ne prelaze granicu stvarnosti. Računa li se to? Ili je to samo još jedna subjektivna kategorija?

I onda kako to biva obično, dan poslije naletim na jedan američki članak baš o ovoj temi. Dakle, po američkom zakonu ne smijete kopat po tuđem kompjuteru jer je to invazija privatnosti, ne smijete mailom slati viruse i postavljati razne kutijice na ulaz tastature da se snima sve što tipkate, jer je to presretanje komunikacije, ispisi instant messaging i mailova nisu dokaz prihvatljiv na sudu, te možete se smatrati sretnim ako vas zbog takvih podnešenih dokaza ne tuži oštećena varajuća stranka i može vas koštati prava na skrbništvo nad djecom, jer se bavite ilegalnim aktivnostima.

Očito, bar kod amera, pravo uvijek kaska za tehnologijom.

nije radio adsl, tcom me ne voli, šta ja znam ...

al, nije bitno, hitno mi treba neka druga ovisnost da ovu smanjim :))))

Sunce ne volim.

Ljeti, mislim. Peče me i pregrijava. Na kraju mi ostavi alergiju. Osim toga žmirkam jer mi se gura s gornje strane ruba sunčanih naočala. U kafiću uvijek tražim hlad ili bar klimu. Ujutro spavam, noću sam često dugo budna. To sve me ne čini vampiricom :)

Snijeg volim.

Zimsko sam dijete, pahulje su bijele i razigrane, padaju iz sivog neba i popravljaju opći depresivni dojam. Volim šetati po svježe napadanom tepihu, razgrtati hrpice vrhovima čizama. Da imam dvorište, imala bih i snjegoviće; barem one od vrtnih patuljaka po kojima napada snijeg. Čak me ni bljuzga ne smeta. Zrak ipak miriši drukčije zimi.

Kiša? Ne znam.

Pada, ne pada, često niti ne primijetim. Kao danas. Osim ako zaboravim kišobran pa mi frizerka posudi svoj do auta. A pjesama o kiši je mnogo više nego pjesama o snijegu; što veselih (Madonna, recimo, pa onda Singing in the rain ...), što ljutih (I can't stand the rain... Rain, rain, go away...), pa i tužnih (Bježi kišo s prozora...). A mene kiša ne dodiruje.

Uvijek postavljam previše pitanja. Najčešće ne dobijam odgovore. Jednom, davno, čula sam rečenicu koja me prati od tada: "Kad bismo stajali zajedno dovoljno dugo na kiši, možda bih i smislio odgovore na tvoja pitanja".

Nemam nikakav odnos prema kiši.

Čekam.

ima lionel richie jednu odličnu laganicu pod gornjim naslovom. sim-tam, na kraju se vraća kući da ostane zauvijek.

e, al ima jedan dio gdje spominje da mu je trebao prijatelj i kako se sad osjeća, ostat će s njom zauvijek. sviđa mi se to. mislim da sve treba biti prijateljstvo kao baza, a ponekad nešto ima i nadgradnju. tu ćete mi oprostiti malo marksizma, al mi ne pada niti jedan bolji termin.

ne bih baš sad definirala razlike između poznanstava i prijateljstava, to su prilično subjektivne kategorije i svatko će odrediti svoje granice, ali mi stvarno nije jasno zašto ljudi imaju avanture, veze i brakove ako nisu prijatelji, ako ne mogu razgovarati, ako nemaju zajedničke interese i planove.

ok, popljujte idealista :)

... kao da sam zametnula
konzerve s rasparenim riječima,
ni slova u košaricama
nisu više svježa i hrskava.

a kazaljka se ponovo penje k vrhu.
krajevi žniranca petljaju se u čvor.
a zametak bubri,
životni sokovi vriju ispod kore.

naslov se zlati na početnoj stranici.
temperatura pečenja je idealna.
sirove stranice mirišu na kvasac i cimet.
vrijeme je za zakusku ...