zaljubljena

Iscitavam redove nekad davno napisanog djela. Djelo je stvoreno u glavi jednog genija, ostrim perom predoceno u rijeci na hartiji, srcem i dusom igrano na sceni. Od trenutka nastanka bilo je zapisano da ce zivjeti vjecno. Citanjem ovog neprocjenjivog djela vidim sasvim novi svijet. Svijet koji je postojao nekad davno a ciji likovi jos uvijek zive, ne samo kao rijeci vec kao duse koje se ispreplicu kroz sve druge stvarnosti. Sasvim uspjesno mogu da vidim te iste likove u okviru moje stvarnosti - u svijetu u kojem zivim ja. Citam djelo a zapravo citam svoj zivot, ili bar dio njega. Zaista, on je ja, a ja sam on. Osjecam ga u sebi. Cujem ga u uzdasima duse i drhtajima srca. Nalazi se u svakoj iskri boli, u svakoj trunci istine. Da, Hamlet je jedino to zelio - znati istinu i postupiti ispravno, shodno zakonima zivota. Ne, nije on bio lud. On naprosto nije znao sta da ucini, kako da postupi. Niko to ne zna. Da li vrijedi zrtvovati sve da bi zadovoljio sebe, ucinio ono sto ti srce zeli? Ili treba jednostavno pustiti sve i slijepo slijediti put koji ti nametnu drugi? 'Biti ili ne biti – to je pitanje!' Nije lahko donijeti takvu odluku. U trenutku kada biras izmedju te dvije opcije ti zapravo biras izmedju zivota i smrti. Ne smrti kao konocnog ishoda zivota vec smrti kao zavrsetka slobode duse, kao nestanka svega vrijednog zivljenja. Hamlet je mnogo patio jer od njegove odluke ovisile su i mnoge druge sudbine, a pored toga bio je veoma povrijedjen shvativsi u kakvom svijetu zapravo zivi. Nije htio to priznati, ne prije no sto se ne uvjeri u istinitost svega sto je saznao, ali sama cinjenica da postoji takva mogucnost, ta sumnja u sve ga je izjedala. Hamlet je ipak odabrao zivot, zrtvovao je sve. Unatoc tragicnom zavrsetku zivota on je mogao reci da je zivio. Slijedio je srce a to je jedini pravi put. Svjetlost koju Hamlet nosi u sebi toliko je jaka da probija okove vremena pokazujuci svima kako treba zivjeti!

nikada nisam mogla zamisliti da cu izgubiti razum,mislila sam da cu tvoj odlazak moci podnijeti,ali izgleda da nije tako,razum mi je otisao eto tek tako!!!

ti si tako lijep,mom srcu najlepši,meni najslađi,ljubav je stobom najslađa,

sad i ti znas kako  je to kad te voljena osoba napusti,sad znas kako je meni bilo,sad kad ti je tuga u srce zakoracila,nikad vise neces biti kao prije,onakva kakva si samnom bila,vesela,sretna, ludo zaljubljena,ali moja ljubavi dosta je moje srce plakalo za tobom,sad je na mene red da ja lomim srca,da i ja vidim kakav je to osjecaj kad nekom slomis srce!!!

Tocno u ponoc kad klizaljke se spoje umjesto amin recicu ime tvoje hiljadu milja da si ti daleko znaces da te volim i da te ceka netko
Godina nova, svi nesto zele a ja molim Boga, da mi tebe samo za mene cuva godina nova,svima donese srecu u novo ljeto ja bez tebe necu,tocno u ponoc  iskreno i od srca zelim da tvoje srce  za mene kuca.
Tocno u ponoc kad radost svjetom krene ti jedinu zelju pozeli za mene kako mi trebas,jako i nezimjerno kol"ko te volim,neka ti kaže nebo.
 

Dragi prijatelji Neka vam Godina Nova daruje Sreću,Zdravlje, Mir i Radost ...
Svjetlost neka vam je svima pratnja na Putu kroz Pustolovinu Života...Nevidljiva krila neka vas dovedu u Zagrljaj gdje očekuje vas Ljubav i Dobrota...
 

Kao da je Vrtuljak vraćen na staro mjesto ... I čeka otkucaj što ubrzanje će mu dati ... Pitanja se nameću, poprilično često ...Što li će nam godina nova darovati ...
I prije nego koraknemo u početak novi ... Prisjećanja naviru poput kapljica kiše ... Misao na misao u mrežu prošlosti sad plovi ...I Zahvala će poteći ... tugu će da izbriše ...Zahvalnost je dio našega života ... U rijetkim se trenucima nevidljivo spaja ...Tuga i sreća ... starost i ljepota ...Dok vatrometom slavimo svršetak jednog kraja...
Zahvaljuem se Nebu na Zrncima Dobrote ... Zahvaljujem se Vatri na Plamenu Topline ... Zahvaljujem se Vodi na Kapima Ljepote ...Zahvaljujem se Zemlji na Grumenu Miline ...
Najvažnije da ne zaboravim ...Zahvaljujem se Ljudima ...Neobičnim ... razdraganim ...pomalo ludima...Što uspjeli su da otope ljutnju, tugu, suze i bijes...I pomogli mi da još plamti Ljubavi mi Krijes ...U Srcu ... Umu ... u Duši ... u Tijelu ...Zahvaljujem se Nebu za Svjetlost Bijelu ...

U čarobnoj šumi gdje Duša se rađaJoš od pamtivjeka kao Jedno stojeI ne zna se koja srcu od tada je slađaDok trenutke radosne kroz eone broje.Okupane su Svjetlom a plešu i u TamiLepršave im haljine vijore na SuncuPosute su zvjezdama...Mjesečina bijela ponekad ih hrani...Dok traže put ka Unutarnjemu Vrhuncu.Ljubav pleše valcer po laticama cvijećaDodiruje nas mirisom i dodirom mekimMjesto što dodirne preplavljuje srećaPribližuje nas k sebi...Kad Svijet se čini toliko dalekim...Zahvalnost je prati...kao Sjenka PlavaNe očekuje ništa...samo Smješak dijeliNe gostuje tamo gdje prebiva SlavaIspunjava Dušu ...ko oblačić bijeli...Šapat tihi provlači se kroz vlakanca traveKao strunom harfe odzvanjanju kroz DušuOhladite se vi...usijane glave...Dopustite vjetrovima ovima da pušu...Neka čiste prašinu...ustajali zrak...Neka ruše prepreke...otklanjaju mrak...Neka nas oplahnu ... donesu nam Znanje...Neka budu Java...Ispunjene Sanje...Ljubav će prokrčiti i neprohodne pute...Ispuniti će Dušu ... Pružit će nam Dlan...Zahvalnost će tada ogrnuti nam skute...I sa Divnim Osjećajem Započet će Dan.

Dok sjedim u TišiniI misli se igraju u glaviOsjećam prisustvo u Nečijoj BliziniAli Um taj Osjećaj brzo otplavi.Iz daljine dopire do meneGlasić meki...il' muzike ton...Prošarane suncem igraju se SjenePlesom svojim šire nečujan zvon.Magličasti krug u tračku od dugeIsijava Svjetlost nebesko plavuJavljaju se boje, radosne...drugeI sve Navješćuje Životnu Slavu.Prožima me misao;ja nisam sama!Nevidljivi Svjetovi plove oko tijelaU Nutrini ćutim ...to Duhovna je HranaTu krije se Istina...Potpuna...Cijela...I po tko zna koji put većPritajili se Anđeli na jedan način novMaglićastim odsjajem zaželjeli su reć'Ta Svjetlost je Ljubav...to Njezin je Zov.

Iz dubine Svemira nešto se rađaPutuje kroz vrijeme kao nevidljiva lađaZvuk što prožeo je i sam postanak svijetaTihi Lahor Ljubavi sad neobično cvijeta...Preletio je sve planeteI sve zvijezde ... i sva sunca ...Dotaknuo taman dio poput ledenog vrhuncaOtopio ... natopio ... svaki kristal,svaki kamenSvakoj Duši poklonio Život kao vrijedan Znamen...Zatitrao kao harfa ,kao Orkestar Nutrine...Prisjećanje donio nam kao Prazvuk iz davnine Pa sad titra i treperi ,žice kida pa ih vežeTijelom struji kao vihor, mračne kutke meko reže...Ljudsko biće sad se budi ... i otvara oči ...Ušima osluškuje Tihi Lahor,pa se pita kad će doći,A ne shvaća da tog Zvuka Duša mu odavno poznaPa se čudi samom sebi ,kad taj Znamen srcem spozna...Cijeli Svemir tada pleše ... raduje se ovom Piru ...Prožima sve što postoji ... prepušta se zvučnom Miru ...Tad Tišinom odzvanja nam Duša ... Jeka Tišinu pozdravlja ...Tihi Lahor Ljubavi u Vječnosti se sad obnavlja...

Sretan Božić !!!
Ljubav ... Svjetlost ... Mir ... Od srca Vam svima želim da ispunjene Duše i radosnog srca proslavite Božić !!!

Nema me nigdje ... ima me svuda...Bonaca u Duši ... a Duša vrluda...Skita se ... šeta ... ponornicom plovi...Bježi od Stvarnosti ... Nepostojeće lovi ...Prebire sad stihove što zaželjeli su teći ...Šutnjom pjevaju iskričave riječi ...Skladaju o Svjetlosti ... o Zlatu u nama ...Otkrivajući Tajnu što sakriva je Tama ...Tišinu tad grlim ... Darujem joj sebe ...A iznutra nešto grije ... potiho me grebe ...Ne ranjava ... ne boli ... ne ostavlja ranu ...Proširuje me cijelu kao nabujalu branu ...Potop od osjećaja ispunjava sad Hram ...Noć se povlaći ... Darujem si Dan ...Sunce ... Pjesmu ... Leptirova krila ...Zemljano lišće ... maglen veo kao svila ...Kišne kapi miluju kao jesenja sonata ...Bonaca u Duši ... a Duša vrluda...U Hramu od Zlata...

Tko zna kojim Putem krenuti ću sutra ...Tko zna što donijeti će neka nova jutra ...Možda koračat ću Svjetlosnom Stazom...Možda trnjem il' kamenjem optočenim mrazom....Svaka ova Staza, Znamen jedan krije ...Prepreku il' Zagonetku što iz prikrajka se smije...Kovčeg tuge ... ili sreće ... Sjedinjeno Obadvoje ...U Jednoti zagrljeno ... moje i tvoje ...Na toj Stazi ne sudi se ...ne postoje kazne ...Razlog ovom postojanju su Prilike razne ...Pouke i Razgovori u Nutrini same Duše ...Izvor i Oaza natopljeni nakon pustinjačke suše ...Svaki pad je prilika da Duša procvijeta ...Za svemirski let preko zvjezdanoga svijeta...Spoznaja da je Netko posijao Sjemenku Života ...I da svi smo Djelić Neba gdje leži Ljepota ...Tko zna kojim Putem krenuti ću sutra ...Tko zna što donijeti će neka nova jutra...Možda koračat' ću Svjetlosnom Stazom ...Možda trnjem il' kamenjem optočenim mrazom ...

Bok svima:)

Nebom prosulo se drago kamenje...Svaki odsjaj nešto mi govori...Prepoznajem Duši ovo milo znamenje...Srcem tišina tišinom romori...Jedan bljesak podsjetnik je...Svemu što prolazi...Nježan odsjaj nebeski sad tijelo mi mazi...Zvjezdica namiguje ... kao da se pravi važnaMisao mi prima riječ ... sve predstava je lažna...Ili možda baš i nije ... Gle... taj Mjesec lopov žuti ...Ponovno se smije,Pa me grli nježno tepa...Kao dijete igra se skrivača...Starost dođe ... noga šepa ...Smrt je dio vječnoga plača...Tad ugledah samu sebe ... odraz sam u vodi ...Puštam maštu neka juri ... sloboda mi godi...Pozdravlja me Nebo ... Svemir sam na Božjem dlanu ...Čitam Poruku Nebesku što kaže;U nijednom trenu ne ostavljam te samu...Pa se pitam Tko to zbori ...Čija misao mi tijelom teče ...Životna se vatra kreće ... plamen beskonačni tvori ...A srce slaže stihove na pergamentu Duše mojeOpet stižu Poruke sa NebaSve je naše...sve je tvoje ...Tada sklopih oči ... ruke molitvom isprepliću prsteTražim Izvan i Unutar sebeDokaze ja čvrste...A što je čvršće od Ljubavi koja lance kida...Od Oprosta i Mudrosti što nam rane vida...Od Nevidljivoga Cijelova dok mekan trag ostavlja...Od povratka ka Izvoru Nade i Zdravlja ...I tako primamo mi Poruke s NebaAdresar je popunjen ...Imena se brišu ...Pitanje je Vječno ...Što još nam to treba...Dok se Perom Ljubavnim Nevidljiva SlovaDušom našom pišu...