Ovo je NASLOV WEBLOGA

Namjeravamo vratiti najosnovnije potrebe i razviti svijest prema okolišu naše vrste primjenjujući najnovija shvaćanja o tome tko smo mi zapravo, skupa s time kako znanost, priroda i tehnologija (umjesto religije, politike i novca) drže ključ našeg osobnog razvoja, ne samo kao individualnog ljudskog bića, nego i civilizacije, i to strukturalno i duševno. Središnji uvid ove svijesti je prepoznavanje Proizlaznih i Simbiotskih elemenata prirodnih zakona i kako usklađivanje s tim shvaćanjima, kao podlogom za naše osobne i socijalne institucije, život na Zemlji može procvasti u sustav koji će neprestano rasti u pozitivnom smjeru, gdje će negativne socijalne posljedice, kao socijalno raslojavanje, rat, predrasude, elitizam i kriminalna aktivnost konstantno se smanjivati i, idealistično govoreći, eventualno nestati unutar spektra ljudskog ponašanja.

Ova je mogućnost, naravno, jako teška za shvatiti za većinu ljudi, zbog toga što smo odgojeni od društva da mislimo da su kriminal, korupcija i neiskrenost jednostavno „onako kako jest“ i da će uvijek postojati ljudi koji žele zloupotrebljavati, povrijediti i iskorištavati druge. Religija je najveći promotor ove propagande, jer mentalitet kao „mi i oni“ ili „dobro i zlo“ potiče takve krive pretpostavke.

Stvarnost je da živimo u društvu koje proizvodi nestašicu. Posljedica nestašice jest to da se ljudi moraju ponašati na samoodržive načine, čak ako to znači da moraju varati i krasti kako bi dobili ono što žele. Naše je istraživanje zaključilo da je nestašica jedan od najosnovnijih uzroka devijantnog ljudskog ponašanja, a isto tako je uzrok složenih oblika neuroze. Statistički pogled na ovisnost o drogama, kriminalne i zatvorske statistike, pokazuju da su siromaštvo i nezdravi socijalni uvjeti bili prisutni u životu onih koji iskazuju takvo ponašanje.

Ljudska bića nisu dobra ili loša... ona su pokretne, zauvijek promijenjive kompozicije životnih iskustava koja na njih utječu. Kvaliteta ljudskog bića (ako postoji takvo što) je izravno povezana s odgojem i sustavom uvjerenja koji je naučen.

Ova jednostavna stvarnost je grubo previđena i danas ljudi primitivno misle da su konkurencija, pohlepa i korupcija „ugrađeni“ elementi ljudskog ponašanja, a slijedno moramo imati zatvore, policiju i odgovarajuću hijerarhiju diferencijalne kontrole kako bi se društvo moglo obračunati s ovim „sklonostima“. To je potpuno nelogično i krivo.

Smisao svega je taj da bi se stvari u osnovi promijenile na bolje, moraš se usmjeriti na uzrok u korijenu. Naš trenutni društveni sustav „kažnjavanja“ je zastario, nehuman i neproduktivan. Kada je uhvaćen serijski ubojica, većina ljudi skaču gore dolje i vrište za smrt te osobe. To je naopako. Stvarno zdravo društvo, koje razumije što smo mi i kako se stvara naš sustav vrijednosti, uzelo bi tog pojedinca i tražilo razloge iza njegovih nasilnih postupaka. Te bi informacije zatim dospijele u jednu ustanovu za istraživanje koja bi ustanovila kako spriječiti nastanak takvih uvjeta kroz obrazovanje.

Vrijeme je da se zaustavi krpanje. Vrijeme je da se počne s novim socialnim pristupom koji je usklađen s današnjim znanjem. Nažalost, današnje društvo se još uvijek većinom temelji na zastarjelim, praznovjernim uređenjima i rješenjima.

Također je važno istaknuti da nema utopia ili krajeva. Svi dokazi pokazuju stalnu promjenu na svim razinama. Shodno tome, naši osobni postupci svakog dana našeg života su oni koji oblikuju i utvrđuju socijalni sustav kojeg imamo. Ipak, paradoksalno, također su naši okolišni utjecaji oni koji stvaraju naše gledište i slijedno pogled na svijet. Zato, prava promjena će doći ne samo kroz prilagođavanje osobnih shvaćanja i odluka, nego i kroz promjenu socijalnih struktura koje utječu na ova shvaćanja i odluke.
Elitni sustavi moći su malo zahvaćeni u dugom slijedu tradicionalnih protesta i političkih pokreta. Moramo nadići takve „pobune sustava“ i upotrijebiti puno moćnije oruđe: Prestat ćemo podržavati sustav, dok ćemo konstantno zazivati znanje, mir, jedinstvo i samilost. Ne možemo se „boriti protiv sistema“. Mentalitet mržnje, ljutnje i rata su pogrešna sredstva za promjenu, jer oni samo potvrđuju isto oruđe koje korumpirani, utvrđeni sustavi moći koriste za održavanje kontrole.

Iskrivljenje i paraliza:

Kada shvatimo da su svi sustavi Proizlazni i u stalnom stanju evolucije, skupa sa stvarnosti da smo svi Simbiotski povezani s prirodom i jedni s drugima na najjednostavniji a ipak duboki način, prisiljavajući shvaćanje da je naš osobni integritet toliko visoko koliko integritet ostatka društva, tada možemo vidjeti kako su iskrivljeni i naopaki naši društveni sustavi i kako je njihovo potvrđivanje većinski uzrok socialne nestabilnosti u društvu. Naprimjer, Monetarni Sustav je dugo slovio za pozitivnu silu u društvu jer tvrde da stvara poticaj i napredak. Ustvari, monetarni sistem je postao sredstvo podjele i totalitarne kontrole.

To je krajnji oblik „Podijeli pa Vladaj“, jer su u njegovoj srži pretpostavke da: (1) Moramo se boriti jedni protiv drugih da bi prživjeli; (2) Ljudi moraju imati tu „pobudu“ za nagradom da bi napravili bilo što smisleno.

Što se tiče točke 1 (Moramo se boriti jedni protiv drugih da bi prživjeli), ova osobina „konkurencije“ u sustavu osigurava korupciju u društvu na svim razinama, jer je osnova „mi protiv njih“. Mnogi uvjeravaju da je „sustav slobodne trgovine“ dobar... ali je korumpiran u moderno vrijeme zbog loših politika, favoriziranja, financiranje firmi u stečaju itd. Oni pretpostavljaju da ako se dozvoli da procvate „čisto“ slobodno tržište, tada će sve biti u redu. To je krivo, jer ono što se vidi danas je slobodno tržište na djelu sa svim svojim diferencijalnim prednostima i korupcijom. Niti jedan zakon neće spriječiti insider-trading, tajne sporazume, monopol, iskorištavanje rada, zagađenje, zastarijevanje ili slično... to je ono što besprijekorno proizvodi sustav temeljen na konkurenciji, jer je temeljen na predpostavci da se iskorištava druge zbog profita. Točka.

Moramo početi tranziciju iz ovih ugnjetavačkih ideala i krenuti prema sustavu koji je „osmišljen“ da podržava ljudska bića... ne da ih prisiljava da se bore za opstanak. Što se tiče točke 2 (Ljudi moraju imati tu „pobudu“ za nagradom da bi napravili bilo što smisleno), to je samo tužna i nevjerojatno negativna perspektiva ljudskog bića uopće. Predpostaviti da osoba mora biti „strukturalno motivirana“ ili stoga „prisiljena“ učiniti bilo što je samo besmisleno. Sjetite se kada ste bili samo dijete i niste imali pojma o tome što je uopće novac. Igrali ste se, bili ste znatiželjni i činili monoge stvari... zašto? Zato jer ste to htjeli. Ipak, kako vrijeme prolazi u našem sustavu, ta prirodna radoznalost i samomotivacija je istrgnuta iz ljudi, jer su prisiljeni uskladiti se sa specijaliziranim, razdijeljenim, skoro predefiniranim radnim sustavom kako bi preživjeli. To zauzvrat stvara prirodnu pobunu unutar osobe zbog prisiljene obveze, i tako smo došli do odvajanja „zabave“ i „posla“. Lijenost, kako to zovu pobornici monetarnog sustava (onaj u kome mora postojati pobuda) ne poznaje tu razliku. U pravom društvu ljudi bi pratili svoje prirodne težnje i radili bi za doprinos društvu, ne zbog toga što su plaćeni za to, nego zato što imaju širu svijest koja prepoznaje da doprinos društvu pomaže njima samima koliko i svakom drugom. To je najviše stanje svijesti koje želimo prenijeti. Vaša nagrada za doprinos društvu je dobrobit društva... koje zauzvrat podržava vašu dobrobit.

Sada, stavljajući stvari u perspektivu, važno je shvatiti da naš svijet vodi, nepobitno, mala skupina dominantnih ljudi na visokim pozicijama onih ustanova koje su najdominantnije u društvu – Buisiness i Financije. Postavljanje vlade je u tandemu s utjecajem i moći korporacija i banaka. Njihova krv života je novac, koji je zapravo iluzija koja je od male važnosti za društvo i služi kao oruđe za manipulaciju i podjelu zajedno s društvenom organizacijom koja osigurava elitizam, kriminal, rat i društvenu stratifikaciju.

Istovremeno, pojedinci se uče kako biti „korektan“ je ono što stvara njihovu vrijednost kao ljuskog bića. To stanje biti „korektan“ je izravno povezano s prevladavajućim vrijednostima samog društva. Stoga, oni koji prihvaćaju i podupiru pogled društvenog sustava su smatrani „normalni“, dok oni koji se ne slažu su smatrani „nenormalni“ ili čak „rušilački“. Bilo da je to dogma jedinstvene društvene tradicije, ili poravnanje u odnosu na jednu religiju svjetskih razmjera, osnova je ista: Intelektualni Materijalizam.

Kad shvatimo da se znanje i stoga naše institucije stalno razvijaju, vidimo da je bilo koji sustav uvjerenja koji tvrdi da nešto „zna“, bez dozvole za raspravu, ustvari pogrešna prespektiva. Religija, sa svojim temeljem u vjeri, je kralj ove iskrivljenosti, je tvrdi da zna nešto definitivno o najkompleksnijem i varljivom porijeklu ljudske vrste, a to je jednostavno nemoguće u proizlaznom svemiru.

Kad se to kaže, tada se shvaća da su kao i Strukture Moći Establishmenta jednako opasni oni ljudi koji su naučeni da potpuno prihvaćaju statična razumijevanja postavljena od ovih sustava... i tada postaju: „Samoizabrani Čuvari Statusa Quo“. Ovo se odnosi na svaki sustav, posebno politički, financijski i religijski sustav. Otkad su ljudi poistovjećeni s naukama o nekoj Državi, Religiji ili etici Buisiness-a, često osobi postaje jako teško promjeniti se, jer je njen ili njegov identitet postao spojen s ideologijama koje su im bile nametnute. Stoga, oni nastavljaju te nauke institucija, jednostavno da održe svoj osobni integritet kako ga oni vide

Moramo prekinuti ovaj krug, jer paralizira naš rast ne samo kao osoba, već i kao društva.

Istina i tranzicija

Jednom kad shvatimo da je integritet našeg osobnog postojanja izravno vezan s integritetom Zemlje, života i svih drugih ljudskih bića, imamo tada za nas predodređeni put. Tada, kad jednom shvatimo da su znanost, tehnologija i stoga ljudska kreativnost oni koji stvaraju napredak u našem životu, moći ćemo prepoznati koji su nam stvarni prioriteti za društveni i osobni rast i napredak. Kada obavimo ove točke, vidjet ćemo da su Religija, Politika i Novac/Konkurencija bazirani Radni sustavi zastarjeli oblici društvenog djelovanja, na koje se moramo usmjeriti i nadići ih. Nas zanima postići društveni sustav koji radi bez novca ili politike, dok omogućava da nestane praznovjerje o radu, a obrazovanje će cvasti. Niti jedna osoba nema pravo govoriti drugoj u što da vjeruje, jer niti jedan čovjek nema potpuno razumijevanje o bilo čemu. Ipak, ako posvetimo pozornost prirodnom procesu života, tada vidimo kako se možemo uskladiti s prirodom i tako naš put postaje jasniji.

Naprimjer, puno se ljudi brine oko rasta populacije na planetu, dok despotske figure kao Henry Kissinger daju vrlo zastrašujuće komentare da treba neka vrsta „redukcije“. To je, naravno, vrlo zastrašujuće. Ipak pravo pitanje ostaje: Da li je rast populacije stvarno loš? Odgovor je da sa znanstvene perspektive Zemlja može podnijeti puno, puno puta više ako treba, jednom kad tehnologija bude iskorištena. 70% našeg planeta je voda te su gradovi u moru (jedan od mnogih projekata Jacque-a Fresco-a) slijedeći korak. Stoga, obrazovanje o životnim procesima će ljude informirati te će grananje njihovih reproduktivnih interesa i rast populacije prirodno usporiti kako ljudi budu shvaćali povezanost s planetom i njegovim kapacitetom prihvata.

Ustvari, jedina prava „vlada“ koja može postojati je Zemlja i njeni resursi. Od tuda se sve mogućnosti mogu odrediti. Zato je potrebno intelektualno ujedinjenje svih zemalja, jer najvažnija informacija koju možemo imati kao vrsta je potpun, visokodetaljni pregled o tome što imamo na planetu. Kao što biste pregledali zemlju i resurse jednog ara zemlje da bi vidjeli što biste mogli uzgojiti na njoj, to je ono što se mora dogoditi s planetom da bi se moglo optimizirati ono što smo sposobni kao vrsta sa znanjem o resursima.

Naravno, mnogi koji razmišljaju o ovim idejama često će zapitati: „Kako to možemo učiniti kada je iskrivljeni sustav vrijednosti već u pogonu? Kako ćemo napraviti takav potez ili tranziciju?“ To je, naravno, najteže pitanje. Odgovor: Moramo početi negdje. Puno je stvari koje može učiniti jedna osoba ili zajednica koja može početi oblikovati ovu viziju. Najvažniji korak je obrazovanje.

Nadamo se održati regionalne sastanke u što je moguće više gradova i država. Mi ovdje u thezeigeistmovement.com ćemo raditi na tome da Vam dostavimo materijale na svakom mogućem jeziku, dok radimo što god možemo da podržimo svaku podskupinu. Nikad nećemo tražiti novac. Ovdje smo da bi pomogli, jer razumijemo jednu glavnu istinu koja je davno, davno, izgubljena: Što više daješ, to više dobivaš.

Hvala na Vašoj pomoći.

http://www.thezeitgeistmovement.com/joomla/index.php?Itemid=835

Evo slobodnog radnog mijesta. Prava prilika u vrijeme recesije!!! http://www.posao.hr/oglasi/premijer/205883/

Gitkov skeč od 18.5.2008. http://www.youtube.com/watch?v=8BjkYlmBWFw Nije čudno da su ih makli s TV-a :D

Ako mislite da vas na poslu iskorištavaju, u pravu ste ;) http://www.prole.info/index_srpski.html

Dakle, sutra se prosvjeduje po svim hrvatskim gradovima na glavnim trgovima. DOĐITE!

p.s. Šalji info dalje

http://www.youtube.com/watch?v=u6KnUW9N3Zo
Prekrašno :D

NEGDJE potkraj devedesetih, u vrijeme kad su Hrvati spokojno čekali promjenu vlasti, a Srbi se za nju žestoko borili na uličnim prosvjedima, dopisnica hrvatskih glasila iz Beograda posjetila je Zagreb i svojim kolegama u čudu prepričavala ono što je na nju ostavilo najdublji dojam.
"Zamislite, vozim se u tramvaju punom ljudi, gužva, nervoza, mrzovoljni pogledi. I svi šute. Nitko ništa ne govori. Mrkla tišina. Nitko ni da zucne". Njezine zagrebačke kolege u čudu su je gledale. Bilo im je sasvim normalno da Hrvati šute. Što im je teže, to više šute i trpe, valjda čekaju bolja vremena. "U Beogradu je to nezamislivo. Tamo se svi nešto deru, psuju vlast i jedni druge, daju si oduška", nastavila je beogradska novinarka. "Ali ova hrvatska tišina je stvarno zastrašujuća".Bilo je to par godina nakon prvog masovnog (i uspješnog) prosvjeda za Radio 101 na Trgu bana Jelačića, a otprilike u vrijeme kad su hrvatski sindikati prvi puta organizirano izašli na ulice i pritom naletjeli na policijske kordone postavljene na prilazima središnjem zagrebačkom trgu.
Hrvatima za vrijeme privatizacijske pljačke nije padalo na pamet izlaziti na ulice
"Noć svijeća" ostala je upisana zlatnim slovima u knjigu revolucionarnih sjećanja iz Tuđmanovih devedesetih, a sindikati su shvatili poruku i idućih deset godina zadovoljavali se prvomajskim grahom i tamburicama u Maksimiru. A onaj sindikalni vođa koji je "jurišao" na policijske kordone, Boris Kunst, desetljeće kasnije premjestio se u saborske klupe. I to kao zastupnik HDZ-a. Uglavnom, prije i poslije ta dva prosvjeda u Hrvatskoj je vladao muk. Hrvatska šutnja koja je parala uši gostima iz Beograda koji je u isto vrijeme, dakle u drugoj polovici devedesetih, svakodnevno odzvanjao od demonstracija protiv Slobodana Miloševića. Građani su svake večeri izlazili na ulice, lupali o lonce, držali govore, organizirali koncerte, i to zato što je srpski diktator ukrao lokalne izbore.
U isto vrijeme, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije dopuštao "oporbenu situaciju u Zagrebu", odbijajući jednog za drugim četiri oporbena kandidata za gradonačelnika. Hrvatskim građanima, međutim, nije palo na pamet zbog toga izlaziti na ulice. Nije im palo na pamet, kao Beograđanima, svake večeri u pola osam lupati u lonce kako bi zaglušili laži koje su vlasti servirale s državne televizije. Oni su umjesto toga glasno - šutjeli.
Nisu Hrvati izlazili na ulice ni zbog privatizacijske pljačke, ni zbog propasti banaka, ni zbog totalne ekonomske propasti krajem devedesetih, ni zbog gušenja demokracije i slobode medija, zbog zlouporabe tajnih službi i mafijaških ubojstava. Nisu izašli na ulice ni kad je ovaj novi, reformirani HDZ nakon lokalnih izbora pokupovao oporbene vijećnike i suprotno volji birača osvojio vlast u nekim županijama. Na prosvjede su se osmjelili tek srednjoškolci kojima se nije dalo učiti za maturu, građani sa špice bijesni zbog preuređenja Cvjetnog trga (ali, zanimljivo, ne i zbog drugih Bandićevih ludorija), te onih pedesetak internetskih prijatelja koji su zapalili svijeće na Cvjetnom trgu nakon ubojstva Ivane Hodak.
Hrvati na ulice izlaze samo zbog sretnih stvari
Sindikatima je, pak, trebalo deset godina da se probiju do Jelačićeva trga, i to ovoga proljeća povodom rasta cijena i inflacije, ali i za taj pothvat najprije su čekali da prođu parlamentarni izbori kako ne bi, nedajbože, utjecali na njihov ishod. Pa su onda odlučili izvršiti pritisak na novu vlast koja o izborima ne mora brinuti nove četiri godine.
Uglavnom, Hrvati na ulice izlaze samo povodom sretnih vijesti. Kad se dočekuju sportaši, zlatni olimpijci, Ivica i Janica... Ili kad tambura Thompson. A u tramvajima opet vlada mukla tišina. Da Bandić nije hermetički zatvorio nove tramvaje, i muha bi se čula. Što je Hrvatima gore, to je njihova šutnja gromoglasnija.
Ali u toj tišini, daleko od ulica i trgova, internet bruji. Na Facebooku se danima skupljaju predbilježbe za izlazak na ulice 5. prosinca ove godine, u Zagrebu i na glavnim trgovima svih većih gradova. Dolazak je najavilo 40 tisuća ljudi. Povod je Sanaderova "krađa Božića", njegov poziv na "stezanje remena", zamrzavanje plaća na godinu dana, a cijela manifestacija odvija se pod parolom "Buđenjeeeee dragi moji Hrvati".
Vrijeme je da hrvatski građani pronađu kap koja će preliti njihovu čašu strpljenja
Bit će to dobra prilika da se konačno prekine građanska šutnja i malo izventilira nakupljena frustracija zbog činjenice da vlast ne čini ništa na saniranju krize, već odgovornost prebacuje na građane, pozivajući ih da manje troše i pritom prekriže palčeve, pljunu triput i nadaju se najboljem. Jer, možda kriza prođe sama od sebe. Poput radioaktivnog oblaka kojeg vjetrovi nose prema Hrvatskoj, a Sanader se nada da će ga brzo otpuhati dalje. Tko preživi, pričat će.I eto, bilo je i boljih i gorih povoda za prosvjede. Ali ne treba sada biti sitničav. Ono što je normalno u dobrom dijelu Europe, gdje na ulice izlaze sindikati, učitelji, kamiondžije, seljaci i gdje je opći štrajk normalna pojava, moglo bi jednog dana postati normalno i u zemlji gdje se davno završeni rat, Udba, a u zadnje vrijeme i George Bush koriste kao savršeno opravdanje za sve probleme.
Nema sada previše smisla ulaziti u utemeljenost zahtjeva koji će se na tim prosvjedima iznositi (ako će ih uopće biti), niti u raspravu hoće li njihovo ispunjavanje zapravo predstavljati novi čavao u lijes hrvatskog financijskog sustava. Nije toliko bitno ni tko će artikulirati te zahtjeve. Na demonstracije navodno nisu pozvani političari, "jer svi su oni isti, lopovi!", vjerojatno neće biti ni sindikalisti, nevladinih udruga gotovo da i nema, dok će u publici mahom biti oni koji su ionako godinama glasali (ili su htjeli glasati, ali su bili premladi) protiv HDZ-a.
Ali u ovom trenutku sve to manje je važno. Bitno je da će se to višegodišnje salonsko nezadovoljstvo, ta zaglušujuća tramvajska šutnja i internetski "underground" bijes napokon preliti na ulice. Ne u formi huliganskog divljanja ni šovinističkih koncerata - onako kako se strasti u ovoj zemlji obično iskaljuju - već u civiliziranom prosvjedu kojim će hrvatski građani pokazati da njihov glas nije ograničen samo na interval od četiri godine. Vrijeme je i da oni pronađu kap koja će preliti i njihovu čašu strpljenja. Dovoljno je vlast dosad svojatala i tu "privilegijuTomislav Klauški / index.hr

Eto i novog nastavka objavljenog pred par dana http://video.google.com/videoplay?do...05277695921912Mnogi događaji iz raznih zemalja spomenuti u Zeitgeist Addendum-u imaju paralelu s našim domovninskim ratom i sve što se nakon njega desilo i još uvijek nam se događa.Za razliku od političara u ovom filmu nude konkretno rješenje :)
Utopija? Možda. O nama ovisi.

Gdje god se okrenemo, vidimo prijatelje, roditelje, poznanike kako su ponižavani i eksploatirani na radnom mjestu: i plaćom i uvjetima, odnosom… kao da su radnici roboti • U našoj Mreži radnici sami sebe zastupaju i sami, bez posredovanja birokrata i sindikalnih vođa, donose odluke i provode ih u djelo. Uvijek je manje-više isti recept: solidarnost, pregovori, pritisak, bojkot, štrajk
Anarhosindikalisti. Dakle, anarhisti. U Puli. Organizacija se zove Mreža anarhosindikalista, kraće MASA. Osnovana je koncem veljače ove godine u Zadru, a više o djelovanju i ciljevima može se saznati na njihovoj web stranici www.masa-hr.org. Iako anarhizam zvuči prilično heretički jer je protiv kapitalizma i države, i premda se za takvo djelovanje očekuje tajnost rada, razgovarali smo s dvoje mladih pulskih anarhosindikalista. Dvadesetogodišnjaci Eugen Babić i Diana Piutti najavili su za par tjedana, početkom rujna, održavanje nacionalnog kongresa MASA-e upravo u Puli, kao i skoro osnivanje pulskog ogranka MASA-e ili, službeno, Lokalne grupe Pula.
- Hoće li taj kongres u Puli biti javan ili tajan?Eugen: Bit će poluzatvoren kongres. Bit će pozvani ljudi, za koje znamo da su naši simpatizeri.- Znači da je lokacija tajna?Eugen: Da.- Ovdje se nameće suštinsko pitanje jer je onda i vaša organizacija tajna. A opet, ovdje i sad nastupate sa svojim imenima i licima.Eugen: Mi smo javna organizacija. Sve naše odluke su javne, ali naši sastanci se tiču samo naših članova.- Koliko je ljudi u Puli oko toga angažirano?Eugen: Za to nisam delegiran da kažem.
Protiv kapitalizma i države
- Ističete na web stranici da vam je suštinsko antihijerarhijsko, decentralizirano djelovanje, a ovdje ipak postoji nekakav centar koji delegira.Eugen: Ne, ne. Mislim da bi bilo prilično neinteligentno govoriti s koliko članova raspolaže anarhosindikalistička mreža i koja su njihova imena i prezimena. Ipak smo mi protiv kapitalizma i države. Pokušavamo spriječiti represiju nad našim članovima. Zbilja bi bilo sumanuto reći pod čijim se poslodavcima nalaze radnici koji se nalaze u našoj organizaciji.- Plašite li se represije, bar policijskog privođenja?Eugen: Nisam ni u kakvom strahu.Diana: Nimalo. Radila sam u dvije firme, iznosila sam slobodno svoje stavove ostalim radnicima koji su se slagali sa mnom.- Ne želite li imati protiv sebe represivne državne akcije ukoliko kao anarhisti želite rušiti sustav, koje su vaše, recimo to tako, legitimne metode?Eugen: Glavna je metoda direktna akcija. To znači da radnici sami sebe zastupaju i da sami, bez posredovanja birokrata i različitih sindikalnih vođa, donose odluke i zatim ih provode u djelo. Uvijek je manje-više isti recept: solidarnost, pregovori, pritisak, bojkot, štrajk. Borimo se za bolje uvjete rada, zaštitu na radnom mjestu, veću plaću itd., u cjelini za bolju kvalitetu života. Borimo se za povratak zgaženog ljudskog dostojanstva.- Čini mi se da je to ljudima prijemčivije. Zalaganje za dostojanstvo etički izbija argument o anarhiji o kaosu.Diana: To je jako bitno. Nema slobode bez odgovornosti, ali nema i odgovornosti bez slobode. To je neraskidiva veza. Danas nemamo odgovornost jer nas je netko i nešto posve izbacio iz procesa donošenja odluka o našem životu.
Direktna demokracija
- Na vašoj web stranici u direktne akcije navodite i sabotaže i okupacije tvornice.Diana: Najsvježiji je primjer iz Španjolske, 2004. godine, kada su radnici zauzeli brodogradilište u Porto Realu, koje je poslodavac namjeravao zatvoriti. Iako je djelovalo više sindikata, radnici su prihvaćali prijedloge anarhosindikata CNT i uspjeli sačuvati radno mjesto. Uživala sam čitajući o tom slučaju. Inače, u slučajevima sabotaža privremeno se onesposobljuju strojevi te se tako, do ispunjenja radničkih zahtjeva, štrajkbreherima onemogućava nastavak rada.- Brodogradilište Uljanik je pred privatizacijom. Pretpostavljam da ste protiv privatnog vlasništva.Eugen: Svaka privatizacija je krađa.- Sumnjam da će se izbjeći privatizacija Uljanika. Imate li kontakte s bilo kojim radnicima, pa i Uljanikovim?Eugen: U Puli još nemamo jer je u nastajanju pulska Lokalna grupa MASA-e. Ali u Splitu, primjerice, radnicima u brodogradilištu članovi naše Mreže dijele novine s primjerima iz Španjolske gdje su se radnici organizirali na principima direktne demokracije. Mi znamo da postoji alternativa privatizaciji Uljanika i planiramo, također u Puli, distribuirati novine.- Mogli bi vas neki doživjeti neozbiljnim i nevjerodostojnim jer imate 20 godina.Diana: Nismo bez radnog iskustva. Završila sam za krojača, radila sam na dva mjesta, ali ne mislim više tražiti posao u tekstilnoj industriji jer su užasni uvjeti, plaća je nikakva, stalno se radi, gotovo se ne možeš ustati s radnog mjesta i ići na WC. Poslodavci se ponašaju prema nama kao prema robotima. Iskorištavaju nas gdje god stignu. Ne znam, vidjet ću, željela bih upisati Agronomski fakultet, smjer hortikultura.- Kako su vam roditelji reagirali na vaš specifičan angažman?Eugen: U početku im nije bilo niti jasno niti drago, ali su u međuvremenu uvidjeli da to nije moj mladalački hir, već da su to jasni, argumentirani stavovi i uvjerenja iza kojih u potpunosti stojim. Danas su mi roditelji podrška, iako ne dijele moja uvjerenja.- Anarhistički stav protiv države u našim uvjetima, gdje je državotvorstvo neupitna ideološka vrijednost, može biti dodatno opasan, a vi optuženi kao »izdajnici«.Eugen: U potpunosti smo toga svjesni. Ljudi žive u velikoj zabludi što se tiče te države. Da vam odgovorim, Hrvatsku čini radni narod, a državu lopovi i paraziti.
Radnik, a ne djelatnik
- Tvoj je otac, kako si mi rekao u pripremi ovog razgovora, bio u Domovinskom ratu?Eugen: Da, od početka do kraja rata.- Kako se uopće pojavio u vama impuls za ovakvim političkim djelovanjem? Odrastali ste za vrijeme rata.Eugen: Kao klinac sam vidio toliko straha, bijesa i mržnje zbog tog rata. Na kraju se iz toga nije ništa novo izrodilo već opet vidimo istu priču: jedni se bogate, drugi ginu, drugi rade. I onda sam počeo tražiti odgovore…Diana: Iako su izbacili naziv »radnik« i pretvorili ga u »djelatnik«, nije se promijenila suština odnosa. I danas moj prijatelj na teškom fizičkom poslu radi 14 sati, ali radili oni osam ili deset sati, svi su i dalje radnici koji su sposobni sami upravljati vlastitim životima.- Radničku klasu ne čine samo oni koji trenutno rade.Eugen: Radnici su i nezaposleni. Radnici su svi oni koje sutra čeka neizvjesnost hoće li dobiti posao. Mene sutra ne čeka mjesto u Saboru, niti velika firma. Možda me čeka posao poslije fakulteta. Upisao sam filozofiju i kroatistiku. U našoj Mreži su i radnici i radnice, i studenti i nezaposleni. Stalno nas pokušavaju cjepkati kao klasu s različitim primanjima, s nacionalizmima, s religijama, a sve da ne bismo shvatili da smo mi dolje, a oni gore.- Dio javnosti doživjeti će vas kao nasilnu organizaciju.Eugen: Uočavam tu velik apsurd. O tome je u svojoj knjizi »O nasilju« pisao Slavoj Žižek. Ljudi ne vide nasilje koje trpe svaki dan, u svim društvenim procesima. Nasilje je kad dobijete otkaz, kad vam ne isplate plaću, kad vas ponižavaju na poslu. To je nasilje, zbiljsko nasilje. Zašto bi onda bilo nešto ekstremno kad se radnik izbori za svoja prava?
Visoke plaće sindikalnih lidera
- Kako se nosite s tezom da je ljudsko zlo dio ljudske prirode, čime se opravdava postojanje države?Eugen: To je Božja volja, kaže Crkva. Ljudi su loši, kaže zakonodavac. Tako mora biti, kaže budala. A sve je to uzročno posljedična veza. Dok je privatnog vlasništva, bit će i neravnopravnosti. Moć kvari ljude, kao što apsolutna moć apsolutno kvari ljude.- Zašto osporavate sve postojeće sindikalne lidere?Eugen: Upravo zato što su lideri. Oni čine tampon-zonu između kapitalista i radnika i vrlo lako sklapaju dogovore s kapitalistima; na štetu radnika, a u svoju korist. Naime, ti lideri imaju daleko veće sindikalne plaće od radnika.- Možete li se u kratkom polugodišnjem djelovanju MASA-e pohvaliti nekim uspješnim slučajem zaštite radničkih prava?Diana: Naša uspješna akcija dogodila se u Splitu gdje je naš član radio u kinu Broadway i bio zakinut za jednu plaću. Lokalna grupa Split je lecima obavijestila javnost na antiradničku politiku uprave kina, pozivajući je na bojkot kina dok ne promjeni politiku. To je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji i radniku je isplaćena plaća.- Pretpostavljam da prema nacionalizmu gajite negativan stav.Eugen: Nacionalizam je otrov za ljude. Pruža kratko zadovoljstvo, ali jako je poguban na duge staze. Nije izlaz ni iz čega, već trenutno, pod »našom zastavom«, u »našoj domovini« nakratko zadovoljen naš interes jer se ugodno osjećamo među masom. Mi smo internacionalisti, vjerujemo da je svijet jedna velika domovina.
Vrlo je tužna apatičnost Puljana
- Niste vi ipak prvi pulski anarhisti.
Eugen: Istarski i pulski anarhisti borili su se u Španjolskom građanskom ratu. Još ranije, 1922. održan je u Puli anarhistički kongres s oko 400 delegata. Poznato nam je da su 1904. održane anarhističke manifestacije u Rovinju i 1908. u Splitu. Zanimljivo je da je u Splitu postojao nogometni klub koji se zvao Anarh.
- Vodite tri mjeseca anarhističku knjižnicu u Rojcu.
Diana: Da, vodi je nas 14-ero. Nisu zastupljene samo knjige o anarhizmu, već i one inspirirane antiautoritarnim i slobodarskim idejama; pa i književna djela Krleže, Orwella, Huxleya…
- Kako gledate na društvene prilike u Puli?
Eugen: Vrlo je tužna apatičnost građana Pule.
- Nije li to i univerzalna pojava?
Eugen: Da, recept kapitalizma je apatija. Televizija, puno zabave i malo razmišljanja svojom glavom.
Izvor: Glas Istre

Ode još jedan heroji :( Stand Up komičar George Carlin preminuo je prošlu sububotu od infarkta u 71. godini života.
http://www.youtube.com/results?search_query=George+Carlin&search_type=&aq=-1&oq=

Svi se zavesele, a onda padne još jedan i nastane muk.Ide se doma napokon :) Nema više igre, nema više veselja, za njih dakako.SRETAN SAM!!! :))

Odazovite se gradjanskoj inicijativi prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma za NATO http://www.natonareferendum.org
Potpisi se skupljaju od subote, 29. ozujka 2008. do 12. travnja 2008.

u svim vecim mjestima http://www.natonareferendum.org/gdje.php
Daj potpis. Ne budi ovca!

Odsek za Borbu protiv Organizovane Religije
http://www.dbpd.org/

"Danas smo suočeni s činjenicom da ljudi žive u okovima organizovanih religija, čiji je uticaj na svakodnevan život poguban po napredak čovečanstva jer se većina ratova još uvek vodi zbog nametnutih dogmi. Na prostoru gde živimo brišu se granice između sakralnog i svetovnog, a verski manipulatori od nas stvaraju meso za buduće sukobe"

U Impresumu lista, koji je besplatan i štampan na 12 stranica formata A4, navodi se da ga izdaje "Kolektiv DBPD, Odsek za borbu protiv organizovane religije O.B.O.R", a priložena je i adresa elektronske pošte -email-. Prema Impresumu, redakciju lista čine Gojko Stojčević, što je svetovno ime patrijarha Pavla, Risto Radović, što je svetovno ime vladike Amfilohija, a izmedju ostalih tu su i Branko Crvenkovski, Radoš St. Ljušić, Mel St. Gibson, Justin Popović, Gordana Pop Lazić. U Impresumu se navodi i da su poželjni nedozvoljeno kopiranje, distribuiranje i iščitavanje lista na javnom mestu. Tiraž lista je 500 primeraka, navodi se i dodaje da je štampan "u laboratorijskim uslovima".

Broj 1
http://dbpd.org/files/bezboznik1.pdf
Broj 2
http://dbpd.org/files/bezboznik2.pdf

Paljenje Bezboznika:
http://www.youtube.com/watch?v=iyLxfDSA7Iw
Saopštenje povodom javnog spaljivanja "Bezbožnika"
http://www.dbpd.org/saopstenje.html

 
Svakako pogledajte na  http://zeitgeistmovie.com Traje gotovo 2 sata al isplati se vremena. p.s. besplatno je ;)

Satan: Well I tell you what,Maybe we'll have ourselves a little Christmas, right here.C'mon everyone, gather `round!
String up the lights and light up the treeWe're going to make some revelrySpirits are high, so I can tellIt's Christmas time in hell!Demons are nicer as you pass them byThere's lots of demon toys to buyThe snow is falling and all is wellIt's Christmas time in hell!
There goes Jeffery Dahmer, With a festive Christmas hamAfter he has sex with it, He'll eat up all he can.
And there goes John F. KennedyCaroling with his sonReunited for the holidaysGod bless us, everyone!
Everybody has a happy glowLet's dance in blood and pretend its snowEven Mao Tse-Tung is under the spellIt's Christmas time in hell!
Adolf, here's a present for you.
Hitler: Oh? O Tannenbaum!
Satan: Yes, O Tannenbaum!
God cast me down from Heaven's doorTo rule in hell for evermoreBut now I'm kinda glad that I fell'Cause It's Christmas time in hell!
Here's a rack to hang the stockings onWe still have to shop for Genghis Kahn!Michael Landon's hair looks swell!It's Christmas time in hell!
There's Princess DianaHolding burning mistletoeOver poor Gene Siskel's headJust watch his weenie grow!
For one day we all stop burningAnd the flames are not so thickAll the screaming and the torture stops As we wait for old Saint Nick!
So string up the lights and light up the treeWe're damned for all eternityBut for just one day all is wellIt's Christmas time in hell!
We've got to toast together, and make it quick! We've gotta make room for Andy Dick.Wake his mother and ring the bell
It's Christmas time...
(Christmas time... Christmas time... Christmas time...)
Christmas time...
(Christmas time... Christmas time... Christmas time...)
It's Christmas time in hell!
Merry Christmas Rooming House!