vrag nosi adidas

 sve odiše kičem, onim pravim tradicionalnim, pozlaćene rame, pozlaćena četka za wc, pozlačene kvake polaćeni ljudi, cvijeće pomalo podsjeća na nešto morbidno ali zapravo je samo zagušljivo od toliko ljudi i toliko cvijeća, oni koji hodaju kao sjene i ljubazno upućuju preljubazni su i nadrealni, prvi dojam prilično sektaški. stojim i ja sa kiticom cvijeća , pogledavam u svoju ljubav, pričam mu nešto jer koliko god ozbiljno pristupam posjetu sve mi je nekako smiješno. on ima strpljenja, i mada znam da sam ovo sve mogla izvesti sama puno mi znači i njegovo prisustvo mada pomislim tu i tamo hoću li se moći opustiti ako je on samnom , hoće li mu to biti naporno i dosadno, onda mi se počne piškiti prije početka same ceremonije.od tu pozlačena četka. ulazimo, najprije govor, čovjek zatvara i zaključava vrata, lagana panika i ljubazno upitam što s nama kojima možda pozli, mislim si zašto si nas zaključao, kaže nema problema stanite pokraj vrata izvest ću vas va, i tako stanem. prezentacije knjiga i dvd-a, kratak uvod u sve dalje, odlazak u dvoranu u kojoj neću reći na što podsjeća, čekamo....lagana bol mi probada leđa, ne pripisujem ničemu, gledam svoju ljubav, grčevito stišćem slike onih zbog kojih sam ovdje, znam da će pomoći, toliko smo suptilni da naprosto mora pomoći, bol u leđima postaje sve jača, zaboga, pa moja leđa su jaka, izlazi na pozornicu onaj kojeg smo došli vidjeti, bol u leđima trga, ne, to nije moja bol, to je tuđa. nekako se dobro osjećam, i sama, nije čovjek otok, a i neznam baš samostalno krmilariti još baš kako treba, do onda ću si pomoći. kada sam uzimala slike kaže meni a da ti dam sliku od cijeih svatova, mislim si pa nije loša ideja ali po glavi pet kuna za nošenje slike( šala, naravno) .... sve završava...mene boli pitam dragog a kako je tebi? ja osjećam.

Ipak su se moje molbe uslišile, još deset minuta i na more, nisam popila kavu no ne smeta ima stajališta i putem, pa dok čekam mladu da se spremi depilira i sve ostalo...razmišljam, ima nešto u onome pai što želiš...a želim od kad se temperatura popela na više od dvadeset što mi stvara iznimno teške uvijete disanja,, i kaže meni najdraži glas, idmo, vodim e, mada nije kao u mašti 3 koferčića pinki boje sve jean dugom do ramena i mala elegantna torbica za dokumente ...ipak podsjeća na pjesmu, cigani juriš, ah, jedno je mašta a dugo stvarnost...dobro, još imam vremena zaključiti da sam sretnica i poručiti nedajte se crnim mislima....biće lijepo, već se vidim on ja i rika galeba u ranu zoru oko 9 zatim on ja i rika vremena i glasova u suton...more, pazi što želiš moglo bi ti se ostvariti....dobila sam i svoj kompjuor, što mogu kada sam zaljubljiva, zaljubljena i romantična, a on, on mi spašava život, ne nisam samosvjesnosamouvjerena, ponekad kada je potrebno, a on, s njim sam zaluđena. idem sada, na more 

Dosta se toga promijenilo, ni ljeto nije što je bilo, hvala bogu, baš ovo koje ne močim stopala u moru, ajde i lijepe stvari se dese ako profulaš more, ali svaki put kada zatvorim oči zamišljam more, miris, onaj opojan miris borova i koječega u zraku, vjerojatno i kreme za sunčanje poprime na daljinu lijepe mrise...bla ba, ali želim samo reći da sam pametnija nego što sam mislila. Poldjet ću od svoje pameti i ljubavi, jednom ću nestati zbog te dvije stvari. Nebih se sada kitila samokomplimentima ako mi intuicija dobro radi i kako dobro njušim, njega ioako ne moram hvaliti jer on je naj naj naj u nedogled, nebih ni imenovala ni ulazila u detalje, naime još sam u šoku od toga kako je dobro biti rođen sa kartom sreće u džepu. A tek sa znanjem pročitati je. A tek kakvih zaista divnih ljudi ima na ovom svijetu , a kakav primjerak mi diše uz uho. Kasnije ću više moram zapaliti jednu a nebih baš zagađivala zrak u zatvorenom. Još se pitam dolaze li mamine metastaze zbog pušenja i hoće li sudbina mene zaobići, ne mogu vjerovati, nebih ni o tome, samo bih se prepustila, prepustila mislima i dodirima jer u protivnom bih mogla nestati poput dima, a ne želim, želim biti sretna i usrećiti.

Prvo, briga me za nogomet da se nadovežem na glupost (u mom svijetu) a ne znači da je glup kao što se čini na prvi pogled, meni je dosadan nogomet i euforija, masa ljudi i tu stanem. Bilo je i incidenata od mase, i zatvranja i podnošenja apsolutnom lakoćom iste, ali kada se sjetim pijane razularene mase recimo sutra pa opaski i dobacivanja pa tih izraza lica i mirisa i smradova, kada se sjetim dodira i svega što se veže uz hrpu, i gurkanja i hihotanja i neritmičnosti meni je mrak, kada sam ih danas čula kako viču tresla sam se, ti glasovi te pjesme te kockice i zviždaljke, znam da sam u krivu ali grozim se mase.

Imam bazen ide se lotricom u njega, pa koliko ima širine, visine pa dosta, stane u njega ljudi budeš došla na kupanac vidim se s maskom i prerajama da silazim lotricom, dobar dan ja sam prijateljica od vašeg sina upoznali smo se ima već pa je rekao da smijem na kupanje, ja imam onaj mali bazen pa jedino ja stanem u njega a nemam crevo kojim ga punim nego nosim kantu po kantu vode, dok ga napunim mrtva umorna sam, zatim mi dođu klinci iz ostalih kuća ( mame, tate kupite djeci bazene za ubuduće) i da, dođu djeca pa se brćkaju i naprave svinjac tako da sam kao bilder do kraja ljeta. Razgovor se odvijao u našoj gradskoj slastičarni, pravi prijatelji bi da idemo po birtijama na pivo, ali ovaj je pravi mada sam ga izvukla iz kompj. i pitam ja njega, pošto je dobro informiran i kakva je, daj mi ju opiši, kakav glas ima i slično, on se samo smije i kaže pa nije mala i pokaže rukama u širinu a ja kao prava vojaerčina mislim si .... i nastavimo, hoćeš mi posuditi sobni bicikl? Neznam zaboravila sam koliko je rekao da je natukao kilometara ali baždaren je dobro još će on izdržati (da, zaboravila sam zapravo pitati za posudbu, o tome sam razmišljala ali konobar je nosio sladolede) Onda mi se počelo vrtiti u glavi, na izlasku sam srela susjeda ovi dečki od 20 do 21 se promjene taj čas, više se nekako pretvara u muškarca, pitam ga gdje ti je sestra, kod kuće je kaže mi, dobro sada ću je nazvati i zaboravim, i zaboravim da je cesta zatvorena , dođem kući, razmišljam što stavljaju u taj sladoled.Majka je pobjedila rak, iskreno se radujem što nosim genetiku borbenih postrojbi u sebi, nisam mlakonja, možda zbog toga što je susjeda uplatila već 5 misa ozdravljenja i izmolila krunica i krunica, ja sam rekla da ću ja sama doma i da na molitvu svaki dan zovem frendice. Zdravo Marijo .Zar je ovo popodnevni san spasenja izazvao tako bujne reakcije probudila sam se sva mokra. Treba mi sada barem pola sata da se vratim k sebi. Proći će i to. Drago Plećko u plejbojevom intervjuu naziva internet wc om, nebih se složila, ako je zauzet ženski idem u muški nije mi problem jedino ako nema vrata onda mi je bed ali ako sam popila koju previše onda mi je svejedno ima vrata nema. dobro, više ne pijem alkohol mi se zgadio, mlado ludo , još sam mlađa sada kao nova, svježa, vidim da mi jedan život ipak neće biti dostatan, a kako je terezija avilska pisala, svaku noć jednu knjigu, apsolutno bojkotiram takav način jer priznajem privlačila me crkva zbog popa koji se poslije oženio za medicinsku sestru, to sam pročitala u areni , i tako i treba, ja mu dajem podršku .Da zapalim sada cigaru...momenat....ok, uzor mi je dugo vremena bio čarli, poslije je nestao kako i zašto neznam ali danas sam se sjetila ankete o tome jeste li vi normalni i smatrate li da je normalnima mjesto vani ili unutra. Ja mislim da smo svi mi jedno i da svemirci upravljaju našim svijetom i nama pa se i zabavljaju usput, ajde ja sam dobila milostivog vlasnika za sada, meni je sve svejedno i svemu se smješkam . Mislim da je sve što me okružuje privid mog savršeno oblikovanog svijeta i sretna sam i zahvalna zbog slijedećeg( to recitiram kada mi netko kuka)- mir, mir i samo mir....od djetinjstva ima cerebalnu, teško hoda i kada smo prolazile ulicom često padne, operirana od strane rusa ovih dana-s nestrpljenjem očekujem rezultat i nadam se da će pomak biti primjetan, kao djevojčice zajedno smo vježbale , volim ju i čim se vrati pijemo sokić, djeca su bila okrutna prema njoj, ja ne, ja nikada nisam bila djete i nisam igrala igre gađanja automobila loptama i danas kada se smiju tome ja bi ih sve redom ...grrrr....nikada nisam bila djete vrijeme je da to sada postanem. ne volim zle i pakosne ljude , ne volim zavidne i bahate . ne volim prazan papir i prazninu u želucu. volim biti ispunjena baš ovako kao sada kada sam se uspjela razbuditi.
ne podnosim nasilje bilo koje vrste , jučer moj otac kaže susjedu i da ti vidiš ona je skoro ubila purgera od 150 kila a to nije istina, ne podnosim nepravdu, on je prvi počeo ajde barem su se slučajni prolaznici dobro zabavili i dizali palčeve u zrak(to je bilo ono sa automobilom da se ne ponavljam) a ja sam si mislila dobro sam prošla ipak je velik a što ću kada mi adrenalin poskoči, nemogu si pomoći ako netko viče i povisuje glas na mene bez razloga i povoda samo zato što mu nije dan, uostalom nisu mi jasni ti ljudi . i da, tek sada sam ispunjena do kraja.

 Baš sam se naplivala noćas, bole me ruke, i sunčala sam se more je bilo prekrasno bistro, hladno i duboko-baš za plivanje, plivajući leđno malo sam se zagrcnula, iz daljine je dopirao miris borova i pjev cvrčaka, čuli su se i ljudski glasovi, ronila sam i izvlačila školjke , pogledala sam svaku i bacila je natrag u dubinu, odjednom sam izronila grumen zlata na kojem je sjedila sirena sa velikim zubima, škljockala je zubima prema meni, bila je to prava sirenica. Malo sam ju promatrala ali je iz dubine izronila ogromna ruka i otela mi ju, nastavila sam plivati .... baš sam se naplivala.Sjetila sam se Antuna koji me masirao na stjenjaku a ja sam mu to dozvolila jer sam vidjela da je mojoj prijateljici koja leži do mene dosadno, onaj Antun koji je to izveo gol, nisam odmah skužila nego tek kada sam na nozi osjetila nešto da me lupka, mislim vidjela sam da gol stoji iznad nas ali mislila sam da je obukao gaće i da me neće lupkati. Smijale smo se a Antun nam je pričao svoje ljubavne dogodovštine sa stjenjaka, starosjedioc galeb , priče su usljedile nakon što meni više nije bilo smješno pa sam rekla ajde stari dosta je masaže. Antun nas je uhodio narednih 5 dana, ako je otišla sama samo je dolazila i tresla se od smijeha uz pitanje " Što misliš tko te traži i pita za tebe?" Pojele smo sa Antunom hrpu sladoleda, netko bi mu možda zamjerio, Antun se igra sa glavom ali šta će kad cijele godine živi na otoku.

Jasno mi je da se svašta dešava sve je moguće nekada ne možemo ni zamisliti splet ili rasplet. Ali najgore može biti ovako. Da te dečko prevari sa dečkom i vara te cijelo vrijeme, zapravo ne sa dečkom nego sa starijim gospodinom koji usput posjećuje roditelje tog dečka. Još ako tog dečka voliš kao štop voliš svoj život i više od toga. Mislim da je to zaista tužno.Ona ga je pitala zašto joj nije rekao(u vezi su par godina) on je šutio, onda je ona meni to rekla što mislim o tome jer on je njoj rekao da neće više nikada, rekla sam joj, mislim da nisam pogriješila da je za to krivo društvo a nitko se ne želi zauvijek skrivati ili biti omalovažavan.Nemaju djece, ona je shrvana od boli i ljuta na gospodina, svog dragog i dalje voli i ne ljuti se na njega, ima problem jedino u intimnim odnosima jer se svaki put sjeti kako ju je molio da ga prstom u guzu i kako mu je ne znajući rado ispunjavala želju.Ona sada zna da on to i dalje voli a nikako mu ne može ispuniti želju jer kad krene rukom rasplače se. Tužno, mislim da je to najgore od svega.Ljuta je na gospodina jer osim što joj je zaveo dečka često je njoj upućivao opake komentare u vezi svega, pošto je plaha po naravi pravila se da ne čuje, želi osvetu, odgovaram ju...neznam crno se piše gospodinu čini se tako.

 Šumski put, nazivam ga tako zbog šume sa lijeve i desne strane, sa desne tu i tamo neka kuća, prvo se ide nizbrdo a onda uzbrdo. Inače prazan lijepo asfaltiran ali ovih dana malo više prometan zbog preuređenja gradskih prometnica ili što već rade. Uglavnom, taj uski put postao je prometan. Automobil koji vozim je onako, tako tako širok ne premalen ali ako se sklonimo jedno drugome vozač auta istih dimenzija i ja možemo se sasvim fino zaobići, uostalom jučer sam se mimoišla sa šleperom zašto nebih i sa drugim automobilom,....ali neeeeeeeee..... dječačići mladi mužići iz svojih uredića sa svojim laptopičima u svojim košuljicama sa svojim nemam riječi iskvarcano rumenim licima maskarama sto posto uglavnom oni koje zaobilazim bez greške da se ne popiknem , neee oni se z menom nemereju zaobić na cesti, i prođe prvi picaso i vidim frajer nešto viče i diže ruke, pomislim si ah možda je nešto zabrijao, prođe drugi astra klasik sjaji se na 5oo metara i već sam zauzela lagano desni stav ali i on počne dizati ruke u zrak sa flekom od znoja na košulji jer se ušvicao od straha za svoj autić kojem bi se naime ja trebala skloniti jer idem uz brdo dok on ide niz brdo i shvatim nisu spremni za lijevo desno, zapalim cigaru pustim juriš cigane poskočica nabacim kes i ni makac a sad svi u autopraonu psmt i uredima i zglancanim autima jer moj auto ne vrijedi zato što mu je šumsko zelena boja.I ja se ponašam pristojno na gradskim prometnicama slušam diskretnu muziku i uvijek oblačim uniformu za grad ali očekujem isto ako se vozi kroz naselje u kojem pouzdano znam da ako se svatko pomakne malo ima mjesta za sve s tim da kotač i jednom i drugom mrvicu bude zarovao po šoder, ali cesta je uska.slijedeći je terenac a onda nema šanse da ću se ikome pomaknuti milimetar, uostalom prošle su i tri žene i svaka se kompromisno miomišla jedna s drugom uz osmjeh .

 Popodnevni san, jednostavno danas mi se omakao kroz misli i morala sam odmah, ali i tih sat vremena bilo je dovoljno za posjete nekih drugih dimenzija, čudnih glasova i neugodnih osjećaja, i sve se dešava samo u dnevnom snu, budna a sanjam, čujem svaki zvuk a istodobno se nalazim negdje drugdje pojačana još nekim zapažanjima, uvijek se sretna budim iz popodnevnog sna. Slaveći život mislim da ipak tamo pričam sa mrtvima i izgubljenima. Noćni snovi su prekrasni. Tu je i realnost dana ali koga to uopće zanima kada je realnost približno slična svakome tko mi je sličan zna kako ide, kava, kava, gosti, cigara, kava malo jela jer je vruće, popodnevni nedjeljni san, čudim se da znam da je nedjelja, a možda je neki drugi dan.

 Koji je smisao, hoću li se ikada obogatiti, hoće li mi život proći u velikom putovanju duhom, hoću li trunuti dostojanstveno, što me čeka? Ta pitanja su najzabavnija za ujutro, skuham kavu i razbijam glavu...često čujem od ljudi "eh, da mi je netko rekao" ponavljam, eh da mi je netko rekao, ubit će me filozofija. Imam i bratića, kada mi je prijateljica rekla "Ja ti njega ništa ne razumijem on priča u zagonetkama" ja sam se čudila pa kako? meni je on savršeno razumljiv, a onda je ta ista meni reklla ja te uopće ne razumijem što pričaš. Da, to je bio trenutak kada sam odlučila zašutjeti. Šutim i dalje, nema smisla, dobar dan kako si? Nisu li se dubioze trebale prerasti u pubertetu, ali još uvijek tu i tamo izleti koji crveni na licu, sada, a onda nisu.Zaključujem da nema pravila i da su pravila za većinu, pa ja neznam hodati u redu na prosvjedima a da nekoga ne nagazim petom.Što li dan danas donosi, svi misle da će preživjeti, uzalud misle, netko i neće.Zašto sam sigurna da baš ja hoću.Što rade zaljubljeni a što poslovni, koja kombinacija na lotu bi upalila ? Zašto se smijem, nije li to pogrešno skretanje. Koja granica dijeli od hodanja bez cilja do cilja. Čudan neki dan. Razmišljam o gradnji kuće u šumi, već godinama, već se vidim ili u šumi ili na nekom indonezijskom otočju ( u slučaju da svi pomru oko mene).Kažu mi vrijeme ti je da se udaš, da rodiš djete, zar je jedno ljudsko biće zaslužilo toliku kaznu, ej, mama jesi skuhala ručak, čekaj sine da razmislim o onom loncu u lijevom desnom kutu ničega.

 Zauvijek. Što reći okolini? Što reći djetetu? Kako podjeliti? Kako si oprostiti najveću "pogrešku", zabludu o znhačenju onog što zvuči zauvijek. Posebno me golica dilema okoline. Oprostite na izrazu to je totalni debilizam, razmišljati što će okolina reći, što bi okolina rekla osim bravo! to nam je baš trebalo, sada i mi osjećamo, kave nam nisu dosadne, savjetodavci pronalaze poslove, konačno je krenulo, nešto se počelo dešavati. Djeca, najčvršći argument za ostajanje u nesretnom braku, "radi djece" i nagne praxiten ili dva, djete sretno skače po kući, mama, mama jel ovo šljiva? Imovinskopravni odnosi, nadobudnost, samo slavni i bogati rade predmračne ugovore, oni su bahati i glupi. A mi, mi smo nesretni i ograničeni, monogamija piše pjesme i romane, dok zapisano u nama skuplja prašinu za neki slobodniji život. ( motivirana pastiricom)...ljubav postoji, a možda i ne glupost me preplavljuje sve više iz dana u dan

Igre su u tijeku, bez granica bez milosti, bole ali bolje da bole igre nego nešto drugo, tipa glave koja me rastura tup tup. Ništa, eto, muka je za čovjeka stvorena. Zapravo, čovjek je stvoren za lagano pa kada preforsira ima problem upale. Volim ova slova koja dolaze i nestaju u nepovrat. Ne volim muškarce koje srećem kada izlazim. Možda ja zapravo uopće ne volim muškarce. U srednjoj školi smo zanli puno piti vikendom, bila sam dio toga i koštalo me muke sa ocjenama, ali nisam radila incidente, samo razularena. Bljuvanja su počela tada. Prvo bljuvanje na nepoznato bilo je kada je jedna djevojka prošla pored mene u nekoj bijeloj košulji sa širokom kragnom, nešto u njoj nagnalo me na klečeći položaj, i tada je počelo, počeli su nailaziti ljudi od kojih bih ja doslovno rigala. Zatim je počelo sa muzikom, rigala bih na muziku. Sinoć sam bila vani, nisam pila ( možda malo, malo jer zapravo mi je alkohol bljak ) da ne nabrajam što ne.I vratim se kući, zapalim cigaru, sjetim se svih tih muškaraca i bljuga, jedna, druga treća, i tako cijeli dan. Na jednog plavog sam poduplala.Zapravo imam dogovor za večeras, ali kada se sjetim rigoleto.

 Probudila sam se u sred noći, bila sam gladna. Nije mi bilo druge nego skoknuti do frižidera, on je brndao i zujao u kuhinji. Skočila sam sa kreveta kako bih opravdala skok ali me nešto naglo bacilo unatraške, zavezana sam lisicom, a u pm gdje je ključ? Upotrijebila sam svu silu ali nisam se uspjela otrgnuti samo sam se još više zategnula, bolilo je. Ma tko ga j upotrijebit ću zube gric gric gric i izgrizla sam lisice. Otpao mi je prvi prednji dva ali meni to ne smeta jer vozim na naftu pa nema koristi od zuba. Natrpala sam u špulmašinu robu, svemirska dječja odjelca i gas maske od klinaca, jučer su pretjerali sa igrom u parku dok je eksplodirala nuklearka , nek poprave to više vrag im mater i europskoj zajednici. Gdje je ovaj idiot od muža jer opet jebe susjedu kojoj je susjed friško laka mu zemlja, ubiću i njega i njegove šarafe šmajsere i karburatore što skuplja u frižideru jer ja sam gladna i morala sam si kuhati po starom dobrom provjerenom receptu cipele. Jebe se njemu, on sjedne na svoj motor i u holivud na premijeru. Dobiće danas malo po glavi sa šefljom, ak budem dobre volje možda mu zaglavim i lonac na glavu.Nek ga spašava doktor mengele i ekipa, već ga trpim 95 godina i nikako da ostarim dok se on već mežura od terena i benzina. Pijandura na naftnim derivatima.          
.....posvećeno mom drugom 

Padaju mi u misli pjesnici i njihove ljubavi. Prati me od djetinjstva, uvijek je bio negdje neki u neku zaljubljen pjesnik. Moja baka je bila pjesnikinja koj nije zapisivala, mada smo pronašli prije dvije godine kada je umrla dosta zapisa pjesama za koje se kasnije ustanovilo da su njene, ja sam znala, ostali mi nisu vjerovali, nisu mi vjerovali kada sam im rekla da baka recitira dostojevskog , njegovu prozu, tvrde mi da nije bila takva, ali meni je to radila, recitirala napamet. Tako je baka umrla i ja znam da je bila pjesnikinja ostali se smiju i kažu da pričam bezveze. Kažu tvoja baka je bila ćaknuta, a  baka nije bila ćaknuta samo drugačija i kao takva je odlično funkcionirala...na majčinu svadbu došla je sa 15 godina mlađim dečkom na sveopće zgražanje, jer, naime djed je poginuo na motoru davno, kada je majka imala 6 a baka 31 godinu. Baka se nikada nije udala i kada sam ju pitala zašto je ostala sama ( do 72) rekla je da ima ona dvije kćeri i još da naiđe na kakvog manijaka i zapalila cigaretu, pušila je puno i puno se bogjojpomogo moljakala u crkvi i ostalim sličnim zajednicama .
Voljela je hodati bez grudnjaka u lepršavim haljinama i dosta dobro je izgledala, kažu zato što nije imala muškarca da ju živcira. Djed je dok je bio živ dovodio ljubavnice kući i pred bakinim očima radio što je. Bio je stolar i dobro su živjeli od njegovih stolova, ormara, ladičara. Kockao je puno i pio, volio žene i vozio motor. Poginuo je u fazi ne pijem više sa 35 godina. Često mi govore da sam kao baka. Prije me to ljutilo kada sam bila mlada jako oko 20 jer baka je sinonim zajebanog i čudnog, sada uviđam da su imali pravo. Baka je bila puna ljubavi tek sad uviđam da je slobodno i čudno često.Ne mislim pritom na udaju , ženidbu, zaruke i izlaženja sa nekim.
Prije nego je umrla smjestili su je u super ultra dom u blizini zagreba, išla sam joj svakodnevno u posjete i vrijeđala me, rekla je da kakvu to frizuru imam da izgledam kao severina ( inače seve i ja smo kao nebo i zemlja ) zatim je rekla mom dečku da me treba malo istući to je bila u posebnom prijesmrtnom raspoloženju. I svejedno kada bi me kudila i jadala se na smještaj, to sam razumijela jer je bilo užasno minimalistički i hladno. Mama i tetka su rekle kada bih spomenula da baku stavimo u rodni kraj u dom : Jesi ti pri sebi, tamoooo????? u onu rupuuuuu od domaaa? neeeee, ne dolazi u obzir, tvoja baka je takva zajebana, njoj ni tamo nebi pasalo. Na kraju je izdahnula u rupi jer shvatili su da cijena i komfor ne garantiraju sreću . Znala sam kada je umrla jer me probudio glas da pjevam neku svetu pjesmu i probudila sam se, od kud sveti snovi kada ih nemam inače, u tom trenutku je zvonio mobitel i vidjela sam da me zove mama, znala sam da je baka mrtva.  Baka je imala izraz lica strava i užas, tako joj se zakočilo ( promatram mrtvace iz bliza kada imam priliku ) lice, stvarno se uplašila, uz sve molitve strah je bio veći, napravila sam fotke, naređeno mi je da ih obrišem jer nije pristojno. Obrisala sam fotke.  Drugi put o pjesnicima.
Često imam osjećaj da vidim nekoga tko je umro pa me uvijek iznenadi, radi se o mrtvim susjedima, a i imam osjećaj da su često mrtvi ljudi oko mene, zato baka, ugodno švrljanje po kući i ne radi nered.

Susjedu je nanovo pobjegla krava, pobjegle su mu obje i šetaju se vrtovima. Sada će se svi opet naljutiti što te dvije krave šeću njihovom zemljom i to će biti razlog da susjed ostane stigmatiziran(jel se tako kaže?) Meni te krave ne smetaju, uzmem digitalac i imam umjetnički foto sešn sa dvije krave.Kud ćeš bolje jutro, još da ih znam podojiti pa da srknem malo svježeg mljeka (ali nebih, prejako je, moglo bi biti bljuge) ... Sumnjam da te dvije krave slučajno pobjegnu,nekada mu pobjegnu ovce a nekada i koke. Najviše vole biti u vrtu susjeda do moje kuće, i sve bi bilo u redu da to nije najpedantniji susjed u okolici i šire. Znaju krave kamo krenuti. Smiješne su te dvije kravice, mislim da je to ljubavni par krava ali nisam sigurna, trebao bi biti bik, vidiš, nisam zagledala.