vrag nosi adidas

Nije bog corava macka , rekla je baka za svog unuka koji se u svemu isticao osim u visini sto ga je usputreceno najvise boljelo. Cesto je znao reci e, da mi je par centimetara vise. Kada smo bili klinci prvo praznjenje mi je donio na ugled pa smo analizirali tu prozirno bijelu fleku na jakni, sjecam se kao danas, dotrcao je i ushiceno mi prilozio dokaze da i ja vidim, meni je to bilo poznato ali pravila sam se zacudjenom ( curicama su uvijek poznate neke stvari prije djecaka). Ostao je zainteresiran za bjele fleke vise nego za ista, profesorica ga je motivirala na ucenje pa je uspio i doktorirati, i dan danas bijela fleka ga motivira na daljnji rast.....Mene su zanimala posebna stanja svijesti pa nikada nisam uspjela doktorirati. Ali danas, jutro mi govori, cestitam doktorice sto pronalazis rjesenja iz prirode za one koje najvise boli.Osjecam se kao doktorica zena vrac, ili pripadnik podzemlja sto bere nad zemljom sto izraste, nema veze, ali najbolje od prirode pomaze utisati nepodnosljive bolove i ukloniti upale.Preporucam zeleni caj ako vas previse boli bilo tijelo bio mozak.

I opet sam u dilemi, nedostaje mi prijateljica, nedostaje mi a nikada nisam osjetila nedostajanje. Davno prije pa cak i nekih par mjeseci nikada mi nitko nije nedostajao...Uzmem fotografiju i imam sve, usput fotografiram i slazem album. Sada mi nedostaje jer bas NJU hocu vidjeti, uzaludne su mi zelje kada je predaleko, nadam se da ce zelja splasnuti bar do podneva. Zelje su jake i mocne. Zelje me unistavaju sistematsi dio po dio, kako se osloboditi? Ne mogu funkcionirati od zelje za vidjenjem prijateljice koja je usput moje vidjenje ljepote zene. Sto puta sam joj rekla da je prekrasna , kome cu to danas reci?Malo se zezam sa patetikom, ali tako mi nedostaje da se u meni gubi i onaj mali dio ljudskosti koji voli piti kavu , ne zelim piti kavu bez nje, kako cu sada kukulele bez kave? Kako cu bez prijateljice. Vec nas vidim krajem tjedna, terasa s pogledom na njivu i vrijedne ljude sto rade, u daljini suma spaja nebo i njivu a nas dvije u haljinama ( nisu bas uvijek haljine ali trudimo se lijepo se dotjerati za jutarnju kavu) i sjedimo i sjedimo i sjedimo tu i tamo nesto kazemo i otpuhujemo dim u zrak, bas mi nedostaje , bas.

Privukla me praznina. Moram, ne mogu odoljeti, desnu sam primila lijevom, ali nisam si čestitala , suzdržavala sam se od ispada . Ipak je desna jača , još neznam koristiti obje pa koristim samo desnu. (poetski prikaz tipkanja)...zapravo sam htjela reći ništa .... a rekla sam što sam imala za sada. Koji se probude dobro im jutro,koji liježu laka im noć, toliko od mene do slijedećeg susreta i još jedne neistipkane priče zbog ljenosti i nedostatka riječi. Ima još pet minuta vremena, tko kaže da vrijeme ne postoji? Kako bih zakasnila bar jednu minutu dodat ću još-ugodan dan svima. Što još? I bolje da neke želje nisu ispunjene, svakakve želje vidjela sam noćas u snu, neke nisu bile moje sigurna sam. Čija li želja kolo vodi vlastitim mi mislima.?Danas vrijeme postoji i kazaljke me bodu u oko direkt. Doviđenja do ponovnog napajanja.

Svatko od nas ima svoj problem, nazovimo to problemom.Netko u odnosu sa ljudima, prijateljima, partnerima, neznancima, stvarima...osobno imam sa mjestima boravka.To vuče i problem u odnosima, jer taman kada se uklopim(to mi nije teško), treba se isklopiti i krenuti dalje.  Zadnje sam se uklopila u kuću erotskog pjesnika, znali smo se par minuta a ja sam već bila sa stvarima u njegovoj kući, bacio mi je svoje pjesme i priče na krevet i rekao uživaj kao da si u svojoj kući, pomislila sam pa svemir je moja kuća samim tim i tvoja kuća i ja i ti stanujemo u zajedničkim prostorijama, naravno da sam ušla nekom materijalisti taj bi mi sa zadrškom rekao što je moje i tvoje je i bilo bi hoćeš nećeš pleši ja sviram....i tako, kuća je ogromna a ispred su mandarine, japanske jabuke i smokva, 100 metara je udaljena plaža koja nije krcata jer je to selo,do kuće je rasadnik bresaka i uvijek dobijem par komada za taj dan....odmah mu pospremim kuću za hvala lijepo i dodam sitnih ženskih detalja , pitam koliko košta smještaj a on mi napiše pjesmu koja ide ovako prepisujem
ispovidi se kome hoćeš
bogu alahu sotoni
a meni samo obećaj
da se neš prominit
da ćeš uvik ostat nlo
neki lipi osjećaj
sobičak si snimila
ja sam njena kontra
nisam hladan kao zid
za akt mi fale cice
a zbog nježnih tabana imam
urođen stid
tarzan sam u duši
rado ću ti pozirat
i neću ti uzeti ništa
moj su zadnji akt napravili davno
u inkubatoru rodilišta
srićom nisam debeljuca
pa nećeš potrošit puno
ni vrimena ni boja
a kad otvorimo izložbu
neka nosi naziv
apolon žgoljavosti i gnjoja
zarada je sasvim sporedna
nisam toliki dušman
da bi puno pita
znam da ti je jebeno
remek djelo dovršit
bez mišića i celulita
samo mi ten pinkicu
lažiraj po svom guštu
da ne ličim na eskima
a i čunu mi lipo izvuci
da se lipo klati
makar do kolina
ti stihovi su me dočekali na jastuku, i ležim i analiziram, mislim si što znači ovo sa čunom, ali riskiram, jer naime ne izvlačim čune baš svakome koga vidim jer mi je to bezveze i nemam nadahnuće,
ove godine idem u drugi grad i drugom umjetniku, ovaj drugi je plesač...zanima me kako je živjeti sa plesačem...i tako ostaje veliki problem odnosa , kada me roditelji pitaju gdje ih srećeš, odgovorim, usput, na ulici ali ništa nije slučajno, neću valjda sresti nekog poslovnjaka ili prostaka, poanta , srećemo se
 
 
 

 I gledam ga tupasto..otpijam srk po srk kave i pitala bih ga u njegovom monologu kakav to dijalog vodi, ali neću, gledat ću ga tupasto.....plače mi se, žao mi ga je, u što se pretvorio mladić koji je nekada zabavljao nas koji se nismo umjeli zabavljati pred ogledalom, odlično je glumio, prvoklasni imitator, roditelji su ga vukli po predstavama predstavljajući ga kao čudo od djeteta, ali on je bio čudo od djeda. Jedino što može pružiti je sexualni užitak, samo, samo njemu se čak ni to neda, ne interesira ga ono za što je talentiran, ne interesira ga ništa osim da se posere i obriše guzicu prvom osobom koja naiđe a nosi maramice....Jadnim sa njim, jadnim sa svojim prijateljem, ali kada se okrenem shvatim da on zapravo jadni sam, ne , nisu to moje riječi, tako kaže, sam tako kaže. Kako mu pomoći? Ostaviti ga da podiže teret, izbrisati ga. Tko će meni pomoći u kaosu, taj će i njemu u jadnjenju...nitko, nema nam spasa kažem mu, ali naravno ne čuje me, misli da ću ga spasiti ja ako se priključim u njegov veliki plan uništavanja okoliša....i zato, zato volim sjesti pored ispisanog zida "što činiš prirodi i tebe će snaći"

Danas na kavi sa iskričavim:) pa se pitam , vidi li nam se na licu iskrica ili izgledamo kao i svi ostali ljudi, možda su ovo dvoje do nas sa smokve, ona ima trbuh do brade, iskričava kava. Zavidim mu jer se može više upoznavati preko iskrice i manje su mogućnosti da susretne manijakalnu djevojku koja je u stanju zagorčati mu život, nešto se potiho potuži na jednu ali mislim si nemaš ti pojma što sve lebdi ekranom dok ostali svijet bezbrižno njeguje davno posađena prijateljstva. Ništa od avanture ako će tko pomisliti, on voli starije ja mlađe , lažem, kaže da ne voli starije a ja lažem meni nije svejedno ali do 30 prolaze.Nije lako tako stalno moraš biti u dobroj formi a neda ti se uvijek, ponekad poželiš biti u skladu sa godinama, ponekad poželiš ali to je samo san, dok mladi dječaci hodaju ulicom praviš se i ti mlađom djevojkom, sa strahom promatrajući lice jutrima, gdje li je ta jedna bora? nema je, zaslužna je rukola....što ako me skuže kada se upustim u vezu pa se smežuram jednog dana, neće mi pomoći ni promjena godina na dokumentima, a možda postanem Ivana T. pa si kupim dečka...a možda, a možda .... je to samo faza koja traje od kada me sa 12 ostavio ovaj od 18.  

Najteže ujutro mi pada izdajanje ljubavi, koristim riječ izdajanje jer kada gledam svoju A kako izdaja i izdaja mlijeko za bebu podsjeti me na mene i izdajanje ljubavi koja se tokom noći nakupi u ogromnim količinama.I nema, on je moja priča, neznam zbog čega, možda zbog Njega ili zbog načina na koji se ljubi, ali ne izlazi iz glave ni kada se ljubim sa drugima. Odlično ga je nositi u sebi uvijek i svugdje, sa njim nikada nisam sama.Sve bi to trebalo spontano ići, ide i krene, ja se na žalost moram izdajati i A se mora izdajati a zna  boljeti, nemjerljiv osjećaj, isto tako mogla sam ga i ne sresti, ne osjetiti veličinu postojanja.Njegovog lika, Njegovog, a i djela.

meni je njega žal, i žal mi je kaj je on tak pametan a ja tak bedasta a onaj u kojeg sem se zaljubila nezna držat žlicu i nemre čitat kak se spada jer nezna sva slocva al je dober, nikad se nebumo venčali i to sem mu rekla tak si mi lep lep al si mi mlad mlad mlad a ja sem tak stara koka.... a nije baš sve to istina jer mu nisam rekla da imam dečka jer mi je tak lep lep lep bum mu našla curu tu

Isključili su me sa interneta, nisam bila sigurna zašto pa sam nazvala službu za korisnike, obavijestili su me o neplaćenom računu i tada sam se sjetila da su to tako sitni računi od po najviše 50 kn da ih moje veliko ja ne primjeti sve dok me ne preštekaju isključivo na tjelesno i sporo.Malo sam bila neobičnog raspoloženja, a di su moji imaginarni junaci i junakinje? di je igra? i pribjegla riziku, di su ljubičasti? sve ih je popapao usisavač, neću ni rizik, igrala sam najgluplju igru čovječe ne ljuti se. davno sam se prestala ljutiti na tu igru ali uspomene krenu pa stanu....dragi moj kompjuter.

 Kada razmislim malo bolje, to su litre i litre ljutice koja teče kroz vene. Piti, piti, piti do besvjesti, ponjeti sa sobom i piti, koje opijanje....opijanje do besvjesti-nikada nisam iskusila koliko god se svojevremeno trudila.Alkohol prva faza osjećaj nirvane, vuče još, najgore je pivo, taj prazan i bljutav okus koji podsjeća na autobus, na unutrašnjost autobusa u kojem su neki putnici i pušili. Najprazniji od najpraznijeg okusa, vino je podnošljivo ali ponekad izaziva glavobolju, gemišt nikako, on definitivno uzrokuje mučninu, slatka pića tipa kruškovca i amara samo u stanju najgoreg pijanstva, rakija je sveto piće, ona ubija sva osjetila ukljućujući i osjećaj dodira...rakija je smrt.Piti, piti do besvjesti. Modrice po tijelu, nikako pogoditi ravninu, ostati skuliran pred policijom najteži zadatak-kako neodgovorno, voziti u pijanom stanju.Alkohol isušuje kožu i mozak, ne pijuckam alkohol, mrzim alkohol.

Nakon bezobrazne subote uvijek dolazi ljubazna nedjelja, nekada je subota toliko bezobrazna da nedjelja pada u drugi plan zbog arogancije subote...kao divlji konji, kao stoka, viču subotnje večeri...prije pitome nedjelje ponekad....itd itd.

 Dan kada sam pružila ruku Nini...Radila sam, Nina se očekivala svaki čas na promociji a mi smo trljali ruke jer uz Nininu pjesmu napisat će se ugovori, prodat će se, zaradit će se...glumila sam pred šefom oduševljenje i da, da šefe sve ćemo prodati na kredit lizing ili keš sve će otići sve te pimpek proteze....ali u dubini sebe, u dubini duše baš me bilo briga hoće li se prodati, čekala sam da dođe Nina i da pjeva, da čujem njen glas i da slušam njene pjesme a i bila sam u Nina fazi pa sam nabavila i cd. Došli su pozvani, pojavila se Nina, taman kada sam trebala privesti kraju prvu prodaju počela je pjevati ...obećaj mi da smo život ti i ja...i gotovo, šef gleda s druge strane u mene i nešto pokazuje rukama i očima na malenog ružnog i moćnog ispred mene a ja gledam, slušam, upijam ninine riječi....ne zanima me u tom trenutku ništa, pa preživjet ću, briga me, samo nina i njen glas što odjekuje prostorom...pozvao me šef kasnije i pitao :"Pa dobro reci mi, jesi li ti pri sebi? .... "Da šefe, oprostite šefe"

Primjetila sam da kada sam dobre volje mogu biti predivna domaćica i spremno sam danas odlučila to biti cijeli dan bez da se pobunim...uživala sam, pa sam kuhala pa prala suđe pa prala veš pa usisavala (prašinu) pa brisala prašinu pa sam prala prozore pa sam mela metlom travu po dvorištu skuhala susjedi kavu porazgovarala o sadnicama pa glancala a tada sam tj sada uvidjela i prisjetila se kako je naporno biti domaćica...a da su još djeca tu, pa muž pa sve dodatne obaveze, neznam..mislim da bih posegnula za nekim stimulansom, lijep posao i smiješ se od sreće ali nikad kraja nikad kraja

Prosle godine na moto susretu....zora je, stigli smo ranom zorom i ne mogu pronaci motore od grupe poznanika (dolazim autom i sa dragim, tolerantnim prijateljem). Posto je to neizvedivo a lijepo je vrijeme odlucili smo sjesti do vode i zapaliti jer alkohol mi je malo fuj a ipak je moto susret. Probudit ce se oni, pomislim i kazem ajmo malo upijati ovu ljepotu. Ispod nas na nizbrdici nalazi se par, ona je malo jaca i starija a on mrsav i malo mladji ali oko 37 do 40. Oboje u crnim majcama i koznim hlacama, ja ih gledam i on ih gleda pa gleda mene, kazem nema sanse necu kvariti prijateljstvo, ajde povuci dim, lagano odlazim u dim, jezero postaje more, grane povijaju svoje ruke svojih milion ruku prema mom licu zamisljam prekrasnog bajkera kako mi prilazi s ledja, bajkera andjeoskog lica i kaze hajdemo zaploviti, skidaj se hehehe, nema veze, camci su sve blize obali, zove li me to mornar sa palube da otplovimo i sapce dodirni me, nema veze, labudovi se priblizavaju, tu me pocinje hvatati panika, nebo je prosarano bijelim jastucima na koje samo treba leci, opustena sam tonem u san  osjetim samo ruku koja me dodiruje, ja sam u nirvani on je pored mene, povuci dim , jos jedan dim .... "Kak si mi lepa" pbrecne me glas ispod, on joj zavlaci svoju tanku rucicu u nabubrelo meso koje se ispod majce nabubruje prema njemu, stisce ga, neznam da odem pruziti pomoc, sto ako umre, sto ako ga zdrobi....Gugucu, ljube se on se valjuska na njoj, ali odjednom pogledam i on trci, a ona za njim, trknem prijatelja i kazem mu, gledamo u nevjerici, on bjezi od nje...ona je bez jedne cizme a on van sebe, zao mi je sto sam pusila jer nisam registrirala zasto odjednom, mazili su se oko sat vremena na obali. Kasnije kada su se ostali probudili i oblaci su postali oblaci a zeludac strahovito gladan u restoranu vidim nju, gleda me i kao da kaze...mala nisi vidjela nista nisi cula nista i nestani odavde, a u zagrljaju gospodin od oko 150 kila, ne to nije bio taj odozdola, sa nizbrdice u ranu zoru usnulih bajkera.

sto radis? ma nista, evo sad cu pisem mejl, za pola sata, sto radis? nista evo sad cu pisem mejl, za pola sata? sto radis? nista, evo sad cu vise se spremite i ajmo, van, tornjajte se od 7 cekam....pisem mejl, sada je 10.38, ako netko kaze izaci cu u 8 onda izadje u 8, a ako ne izadju puste mene na miru, sta bas sve svi moraju znati....ovo su vec posljedice zivota u stanu, jos tri dana, jos tri dana u tom stanju, sada mogu puno vise razumijeti.