diavoli ...

da mogu...
uzeo bih svijet na rame i položio nježno gdje vlada ljubav i sloga !
da mogu...
pričao bih svakom čovjeku na zemlji koliko je važna ljubav, umjesto mržnje koja uništava život  !
da mogu...
odustao bih uzeti svijet na rame i pričati sa svakim čovjekom !
ali ostao bih u nadi da će naš bog milosrdni u svojoj veličini biti sposoban dotaći srce čovjeka i uvjeriti da je život svetinja i da je ljubav hrana nezamjenjiva za pobjedu i trijumf...

neću platiti vatru predrasude.
želim svo svoje vrijeme.
želim disati zrak čisti,
ukrasti osmjeh dugi.
želim milovanje mora, um slobodan za voljeti.
otpuhat ću oblake sive, što šeću mojim danima uzvikom začuđenim moje tišine.
tražit ću istinu u tvojim očima,
tako ću možda jednog dana naći svoj put...

sam u svom svijetu.
ništa neće biti ko prije.
viseći u zraku, bit ću bezbrižan.
ni križeva za nositi,
ni vatre za gasiti,
ni vode za sušiti.
kušao bih okus neba i mora što se ljube daleko;
milovao bih oblake slatke i slane,
letio bih visoko.
vratio bih se ostvariti snove,
valjao bih se na baršunu plavom i svili.
imao bih sve, ali ne i tebe.
da si mi samo bliže...

na tvojim usnama emocije mojih uzdaha gube se u vremenu...
osjećaj ničega premiješta se.
posjedovanje, i hladnoća eskalira u jednu požudnu vatru.
u tvojim sjajnim očima živi moja noć.
u sjaju što upućuje misli na jednu ljubav.
upravo su tvoje oči jezera plava poslije impulsa kože.
upravo su tvoje ruke kao zaplet algi na meni, dajući mi novi val što će me odnijeti zauvjek.
svaka kap i poljubac koji daješ je sjajna veličanstvena kreatura...

vrati mi snove prorijeđena noći.
okružuješ me mrakom i ponosom.
vrati mi oči izgubljene u času slatkom ko med.
vrati mi osmijeh u eksploziji emocija, sjajna perlo što šapćeš lagano u srcu.
vrati mi ruke, lance u njima, baršun na licu i kosi.
vrati mi san kada dođe jutro i čujem intenzivnu aromu kave, njen miris...

slobodno volimo.
pravednost i dobro pobjeđuju zlo.
put znamo.
potrebno je izabrati i željeti.
strma je i kamenita uzbrdica.
jedan je čovjek umro za nas.
od boli je rođen spas.
mi to možemo prepoznati, okusiti, jer uistinu sličimo na njega...
put je strm...
put je uzak...
držeći se za ruke savladat ćemo put,
boreći se za bolji svijet, ispod jednog plavog neba s tisuću boja duge...
 
 

tvoja me koža čini ulaziti u raj pupoljaka nježnih,
između mirisa anđela i dragulja vile.
uzdasi topli plešu .
samo riječi usana vlažnih pjevaju voljom vruće romantike.
...pogledi opijeni, umiruju, hrane i pozlaćuju život natečen osjećajima u srcima .
ne želi prestati...
želi odmor do novih vjetrova.
ruke stišću, dodiruju, polažu osjećaje na jastuku svilenom.
svježa rosa na nježnom cvijetnom vijencu, otvara se za našu ljubav...

prekrasna muzo, dozvoli da dišem.
od tebe sam uhvaćen poezijom u stihu.
o muzo, prijateljice i družice moje nostalgije.
viđam te u smiraju dana, uvijek se vračaš. 
pozdravljam te prijateljice, izmađu crtica misli jedne poezije...