diavoli ...

ruka gleda,
čovjeka tihog:
poneka bora i žuljevi.
teški rad.
krivi su, tresu se njegovi prsti,
plače... na prsa ruku polaže.
milinu milovanja, ne sjeća se.
radio je sve, ali...  volio nije nikada !
kuca na vrata, smrt...
uzima čovjeka s radošću, miluje lice.
sretno gleda njegova ruka izmijenjena, transformirana.
veselje u srcu čuje... mir...
prostor u lagnom plesu.
oči umorne zatvara...  umire...
 
 

maleni osmjesi, važni kao par krpica što formiraju tvoju odjeću s tisuću boja .
maleni osmjesi, kao duga poslije nevere.
maleni osmjesi, za sjaj sunca što nadu daje kao glas prijatelja.
maleni osmjesi, u danu rođendana provedenog usamljeno blizu onoga danas gledajući u novo sutra..
 

grijeh veliki je razumijeti smisao života kada je kasno za sijećanje.
prošlost utonula u iznenadnu akumulaciju oblaka.
u budućnosti smo ispred ogledala, bez ijednog vela na svodu...
zora je shvatila sve, ali nije zatvorila oči...
kao slabašni list požutjeli na margini puta odbačeni između mržnje i ljubavi u zapuhu vjetra.
život je sve što posjedujemo:
ništa se ne troši banalno, ništa ne treba prepustiti đavlu.
što se više približavamo pokazujući ljubav, toliko njezino more pleše s valovima,
sve do bezbrojnog nebeskog raja.
a mi, mi ćemo napuniti ruke besmrtnošću sreće...

večeras mjesec noćni nije isti.
postavlja granicu među oblacima...
daleko sam od tvog osmijeha.
potopljen u jednom zanosu prolaznom, što mi neda dodir tvojih ruku slatkih...
ljubav jednog života u pogledu mjeseca zabrinutog.
...ne želim... ne mogu slušati tvoj korak što nestaje.
tvoj "ne postojati" je topliji od kože koja klizi po meni bez riječi.
jedna bora na tvom licu... neće pokriti ljubav koja mi je dala živjeti...

neću dozvoliti da slatka sjena uznemirena ove noći zatvori svoja vrata mislima svijetla.
neću zatvoriti oči...
s upaljenim mrakom, s plamtećim mislima ispod bljeska tvoje ljepote nočas ću te voljeti,
a ti ćeš poteći ko kap vatrena moje krvi, i obojiti mi dušu sobom...

prašina bijela...
srce je tvoje prepuno boja .
iza tebe sakriva se pakao.
nemaš milosti...
voliš varati nebo malim ljudima, sa vatrama lukavim.
tvoje priče o vilama je sunce ledeno, a za jednu nevinu dušu je dan...
je večer...
je noć...

zamišljam stvari koje nisam nikada vidio, i sve ono što je moglo biti.
sve je zapisano, predodređeno...
ne mogu zabraniti vremenu da prođe,
prisiliti oceane potopiti svijet,
mijesecu da siđe na zemlju.
...njene oči,
intenzivni pogledi lutajući.
unutar mene otkucaji od jučer i od danas, zbunjuju se u zraku zasićenom u ovoj noći bez sna.
svatko primjenjuje vrijeme na svoj način...
ja čujem da vibrira...
nastavljam, ne vjerujući u zvonjavu neumornu sata...
 
 
 

gdje je završio...  život.
sakriše ga pažljivo, i ne mogu naći.
tražim očajno nešto, nekoga...
zatim...  nađem se sam sa uspomenama.
nastavljam se nadati i lutati...