intimno

Mislim, ti dani su klopke za nas: nebo prepuno vitamina c,  oko nas magla od bananinog soka, misli od kokosa i grejpa,  horizonti od crvenih, iscijeđenih naranči...i mjesec fi 80..papričice i artičoke, ukrasne tikvice sa sirom, peperončino kao podsjetnik za smijeh...mašinica za kapučino i trittaverdura koje nema. Od Križa do Božjeg Polja, vlakom do Venecije, bez spavaćeg kupea, a opet...mi..zajedno, na obelisku iznad Trsta i gdje sve ne...?
Pred Šmarjem su dvije srne prelazile cestu.Od kočenja je Kras odletio u krilo..I dalje je mudro šutio. Pitala sam ga:"Kakav si ti to pas?" i odgovorila si umjesto njega:"Ne trzam na svaku foru, tu sam da tebe čuvam, ti si najvažnija!"
Kras ionako ne shvaća, kako je meni zapravo...ja ne  mogu više bez nas!

 
         radujmo se...izlasku sunca

Noćas putuješ, ljubavi..dolaziš mi!
Sjeti se noćas, nije to put ka sreći, sreća je put.
Čekam te...

vrijeme
začinjeno žudnjom
sekunde
okupane slikama
pohote i ljepote
mirne misli
vatra tijela
 
prepolovljen
prirodom svojom
 
čekam...

nasmijana
suncem obasjana
otvorenih ruku dozivaš
dolazim
ljubiš grliš,
od bedara do ramena
 
uzimaš me
ljuljamo se polako
poljupci dobivaju drugi tok
moje ruke na tvojim grudima
milujem te posvuda
 
poljupcima strasti
obasipaš moje tijelo
tvoja bedra preko mojih
u ljubavnom činu...
 
ljepotice moja...

 
       uzbudljivo je dolaziti...

 
Koliko dugo još? Možda me to slatko čekanje ubija. Ta misao, na to kako ću te iznenaditi?
Čime? Kakvo donje rublje, koje ćeš morati skinuti... Hoćemo li imati vremena za sve? Da li ćemo šutjeti, bez priče... Hoćemo li se gledati? Pogledi meni puno znače, znaš...
Možemo i, samo duboko disati.
 
 
 

nikada te nisam stavljao u kontekst drugih
nikad mi nisi bila najdraža (smiješ se...)
bila si mi jedina, izuzetna,
vrijedna bola i suza,
 
posebna
 
...moja žena

 
 
Strašni, izmenjujući se beat u glavi: »Nikad nije bilo drugačije« i »Nikad više neće biti tako.«
Bezobzirnost. Podlost. Ležernost. Glupost. Uzrok. Posljedice. Pad. Bol.
Osjećaj da ništa nije moje, da ništa više ne razumijem, da sam nesposobna slijediti više ičemu...Teško stojim na nogama, imam oklop preko grudiju. Strah me je, grozno strah....

 
Zbrka oko vremena, a treba samo pitati galebe za njega...ili more, ili vjetar...Vrijeme je, ide, teče. Vremena nema, nestane.
Sutra ću ti pokazati, kako se vrijeme može zavrtjeti unatrag. Petnaest dana ili petnaest godina, svejedno je...:)

osjećaš...
ljubav moju
iskrenu i toplu
 
ta ljubav...to si ti

Na pragu zrelog doba, a ipak prije isteka ženskog vijeka, našla sam se tu, u međuprostoru. Zapletena u naručje i srce muškarca koji mi je u stanju razburkati krv, samo da ga sa strane  oplazim  pogledom. Još više, postao je moje nebo i sunce, pjesma i svijet. Cijeli svijet. Od lanjskog proljeća mislim samo na njega. Ništa drugo ne radim. Ne pišem, ne čitam, ne jedem. Sanjarim, jedino sanjarim o njemu. Kad se ujutro probudim, mislim na njega, kad navečer pokušavam zaspati, mislim na njega. I cijelo vrijeme se trudim prusmjeriti misli, a bez njih je sve bez veze. Poseban čovjek, obdaren s nečim zaista velikim u sebi, a zaigran poput djeteta. Nisam njegovog kova, niti iz njegovog svijeta, a ipak, znam da je s njim jednako. Da sam mu prva jutarnja misao.
Dok zadnji put provjeravam svoje misli između puste , hladne stvarnosti i dubokog svijetlog sna, pitam se jesam li to još uvijek ja. Očito jesam i to ona najdublja ja. Jer nikada prije nisam bila tako sretna.

prolaze dani bez tebe
vidio sam ih na zidnom kalendaru
u kalendaru srca moga tih dana nema
 
ne postoji vrijeme između tebe...

iza nas
bure što nestaju
nebo olovne boje prošlosti
 
na horizontu...beskraj...

gola tijela
vizije sreće
strast i ljubav
izmiješani
 
kao sada i uvijek...