ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

GRrrrrrrrrrrrr…mnogo sam ljut na Internet……napisao sam ti pismo, ali ne znam da li je stiglo do tebe……sada sam odlucio da ti napishem u wordu,pa ako ne prodje prvi put onda cu ga slati dok ne stigne do tebe…………Sjedim i patim za tobom. Moje misli i moje bice bez tebe su samo ovi hladni vjetrovi sjevera koji lutaju ledenim prostranstvima, hladno kamenje na dnu nekog oceana. Koliko samo puta pomislim na tebe,koliko puta u sebi ponovim tvoje ime, koli se cesto pitam kako si, da li si sretna………da li mislish na mene.Proshlo je mnogo vremena od kada nisam cuo tvoj glas koji me je vodio na one plaze o kojima smo zajedno mashtali,proshlo je mnogo vremena od kada sam posljednji put cuo osmjeh sa tvojih usana,iz tvog srca, srca koje je dio moga srca, odavno nisam vidio srecu i radost. Rekla si mi,kada smo posljednji put bili zajedno, da ne patim i da ne budem tuzan,dok ti postojish, ali kako da budem jak kada ti nisi pored mene,sve lijepo shto mi je sudibna donijela,nestaje kada shvatim da ti nisi tu.Pozelim da kao ptica uzletim,da sletim na tvoj prozor i da te gledam danima, mjesecima,godinama,da ostanem na tom prozoru do kraja svog zivota.Mozesh li da zamislish kolika je moja ljubav koju osjecam prema tebi,kada uvijek kada o tebi mashtam stignem na mjesta o kojima ljudi ne mogi ni sanjati.Gledam u nebo misleci da i ti mozda gledash u njega misleci o meni.Gledam u nebo trazeci moju zvjezdu srece,koja me je toliko puta podigla iz mrtvih,dala mi snage da se borim sa svim avetima zivota,zvjezdu koja me nikad nije ostavila samog,kao sada…………….Znam da nisi sa drugim,da je tvoja dusha i sada uz mene,ali da li ti znash koliko mi nedostaje sve ono shto me cini sretnim.Koliko sam puta molio Boga da nadjem nekoga koga cu iskreno voljeti,bez rezervi i lazi,koliko sam se puta molio da nadjem nekoga kao shto si ti.TI to znash bolje nego ja………Nemoj se osjecati krivom shto sam tuzan,jer zamisli samo koliko je moja tuga shto nisi pored mene mala naspram srece shto postojish, zamisli samo koliko sam sretan bio kada sam shvatio da ipak nisam sam u hladnom svjetu,laznih osjecanja i pogleda.I sada sam sretan,mozda najsretniji na svijetu,znam da znash da te volim……malo je rijeci kojima ti mogu opisati ljubav koju osjecam prema tebi.Sreca je samo jedna od njih.Neka ovo bude pisani dokaz da mi mnogo nedostajesh,pa i ako se pustinja navikla da zivi bez kishe, znaj da ja bez tebe necu dugo………………

Znas li koliko puta u daljini cujem tvoje ime?Koliko puta se okrenem, sretna i pomislim da cu te ugledati? Cesto je tvoje ime.Znas li kako boli slusati nasu pjesmu, s nekim drugim pored mene? Znam da me mrzis zbog toga, ali ljubavi tako je moralo biti. Pomislis li ikad da mi nije svejedno, kao sto to izgleda, hoces li mi vjerovati ako ti kazem da nocu, kad ostanem sama, gledam nase slike i placem. Jest placem.... Ne znam samo za cim. Ratove smo vodili i svadali se sve dok nismo pomislili da se mrzimo....Sve dok nisam rekla da ne mogu vise.... Voljela sam te, ali vjeruj mi to mucenje vise nisam mogla podnijeti.Voljela bih znati jel me jos uvjek mrzis? Znam povrijedila sam tvoj "muski" ego. Ali ljubavi nije vazno ko je rekao "kraj", znas da nije islo i znas da je nas kraj bio neminovan. Nocu, kad se svjetla pogase pozelim te vidjeti i reci ti da te ne mrzim vise. Pozelim ti reci da sam ti oprostila sve. Modrice na tjelu i dusi. Pisem ovo jer ti zelim reci da sam te sinoc pozeljela vidjeti. Samo vidjeti...ne znam zasto... ne znam otkud zelja... ali nisam joj se mogla othrvati. Borila sam se....sa suzama i zeljom da te vidim... Znam, ti si me vec zaboravio. Vjerujem da jesi, jer ti si ljubavi surov. Ti si volio da me mucis. Ma mozda je ipak "zaboravio" prejaka rjec, samo si me prebolio vjerujem. Zar se moze zaboraviti? Ja ne. Pet dugih godina.Pa bilo je i lijepih dana. Ne mogu a da se ne sjecam samo lijepih dana. Kako dani odmicu sve vise zaboravljam sve lose trenutke i okrecem se onoj lijepim danima. Danima kad smo bili sretni i nasmijali. Ma kako tesko bilo vjerovati u to, ali da bilo je dana kad sam bila i sretna. Znam. Tuznih dana je bilo puno vise. More suza se prolilo. Znas...sinoc...dok sam se borila sa zeljom da te vidim, nekako sam se tjerala da placem. Htjela sam plakati da si olaksam bol...ali...nisam mogla. I onda sam se sjetila kako je bilo lako plakati u vrijeme dok smo bili skupa. Kako me svaka sitnica dovodila do ocaja. Voljela sam te i bolilo me...bolilo me sve sto si mi radio, i jedini izlaz iz tog lavirinta sam vidjela u suzama. S njima bih se druzila i olaksavala svaki svoj bol, jer tebi nisam mogla reci. Ti me nisi htio slusati ljubavi. Ti nisi htio priznati da imamo problema, a ja sam bila previse slaba da te ostavim. I tako su mi samo suze preostajale. Da...opet skrecem s teme, znam nisam krenula pisati s namjerom da ti pricam kako mi je bilo s tobom. Znam da me ne bi slusao, znam da te ne interesuje. A samo sam ti htjela reci da sam osjetila zelju da te vidim, jer cula sam.......ides sutra. Ne mogu. Nisam mogla da te vidim, nisam htjela doci tu, proci pored tvojih prozora i pomisliti da sigurno spavas i ne mislis na mene, dok ja kao zadnji prosjak pozelim da nagazim po gasu i prodem, radije pobjegnem jer se stidim. Stidim se zelje da te vidim, pored svega sto si mi uradio, pored svega sto sam prosla s tobom ja jos uvjek zelim da te vidim i kazem da te ne mrzim i da te zamolim da ti mene prestanes mrziti. Pored njega sam tako sretna.......ustvari trebala bih biti sretna. Tako je dobar prema meni. Ne zasluzujem ga. On trpi isto onako kao sto sam ja nekad trpila. Nepovjerenje i mucenje nase veze je ostavilo traga na meni, a ja ga ostavljam na drugima. Kako sam nekad plakala i molila boga da ne budes nepravedan. A evo me sada pravim iste greske. Svi smo mi samo smrtnici. Opet lutam. Zaboravljam razlog zbog kojeg pisemNe.....Necu te vidjeti. Ma necu proci pored tvoje zgrade, necu plakati zbog tebe, jer ne vrijedi. Necu reci da nisi vrijedan, jer ocito nisam ni ja bolja.Trebala bi zaboraviti sve i biti bolja osoba zbog toga. Trebala sam nauciti nesto od svog mucitelja a ne postati jedan. Danas cu to uraditi. Od danas cu dati sve od sebe da prepoznam glupost prije nego sto je napravim. Od danas cu biti bolja njemu, jer je to zasluzio.Zbogom moja prva ljubavi...Zbogom moja navjeca gresko..

Najdraze moje,Od onog trena kada sam upoznao tebe sve se je promijenilo. Dugo sam te sanjao, ali nisam znao da li stvarno postojis. Tada, jednog trenutka kojeg se još i sada sjecam jasno kao dan, sam upoznao tebe i citav moj svijet se je odjednom promijenio. Sve je dobilo svoj smisao. Dozivio sam svoje proljece osjecaja zahvaljujuci tebi jer ti si bila moj glasnik ljubavi i bila si ta koja je probudila moje pomalo uspavano srce. Postala si moj pojam apsolutne srece, sreca od koje ne postoji veca sreca. Osjecam kao da te znam citav život, kao da smo rasli zajedno... Volio bi da te mogu zaštititi od sveg zla na ovome svijetu, od svih loših stari i dogadjaja. Volio bi da mogu biti štit koji ce primiti umjesto tebe sve ono loše što se mora dogoditi. Pitam se svakog trena gdje si, da li si dobro, da nisi možda gladna? Strepim kad mislim da prelaziš ulicu, kad si na putu, na ispitu... Molim se za tebe... Molim se i da dobijem priliku da nešto učinim za tebe. Trenutke koje sam proveo u tvojemu društvu su najljepši dijelovi mojega života. Tada sam osjetio kako je to kad život postane sretna bajka. U toj bajci ti si moja princeza, a ja tvoj najodaniji sluga. Dugo sam ljubomorno cuvao dvije najsladje rijeci za onu pravu i sve do tebe nikada ih nikome nisam poklonio, a tebi poželim svakoga dana stotinu ili tisucu puta reci: Volim te! Volim tvoj osmijeh, tvoj glas, tvoju predivnu kosu, tvoje oci, volim svaku tvoju grimasu, svaki tvoj pokret... Volim te zbog tvog duha, vedrine, zbog tvoje pameti, zbog svega onoga što vidim u tebi a rijeci to ne mogu izraziti. Moj si pokretac i moja inspiracija. Dovoljno je samo pomisliti na tebe i ono što mi je bilo mrsko postaje mi drago, ono što je bilo teško postaje lako... Zbog tebe zelim da se mijenjam. Zelim postati bolji, zelim pobijediti sve svoje mane i slabosti, zbog tebe zelim biti dobar covjek. Zelim biti netko s kime bi se ti ponosila... Daleko si od mene i jako mi nedostajes. Ništa te ne moze zamijeniti, ali radost pronalazim svuda oko sebe. Hodam putem kojim si ti išla, gledam ono što si ti gledala, osjecam ono što si ti osjecala. Tražim tvoje lice u moru drugih lica dnevne guzve i svaki tren se nadam da cu negdje ugledati. Kad zazvoni telefon, kad cujem korake, kad netko kuca na vrata... uvijek se ponadam da si to ti. Živim za jedan tren tvojeg osmjeha... Mnogi traze odgovor na pitanje na koje ja znam odgovor. Moj je smisao voljeti tebe.Zauvijek samo tvoj,  željko

Mozda netko i medju vama, koji dolazite na ove stranice, ima po jedno ili vise napisanih a nikad poslanih pisama. Mozda i nema, i nema potrebu da misli okupira time u ovo nedjeljno poslijepodne. Ja imam jedno takvo pismo. Napisano je oku nevidljivim slovima. Poslano bezbroj puta, nikad ne stigavsi na pravu adresu. saljem ga danas u trenutku odluke da prihvatim onoga koji mi nudi nova jutra u zemlji koja mi nikad domovina postat nece. Ja nisam cijela i nikad vise necu biti, najvrijedniji dio mene ostao je na nekim stazama od snova kojima sam krocila al' vise ne mogu. "Sve je ostalo zagonetno. Postoje jednostavno stvari koje su izvan dometa naseg srca i uma. Dogadja se da nam izmice ono za cime najvise ceznemo. I moglo smo to predvidjeti da smo samo ranije djelovali. Ja sam bila naivna i slaba. Slaba pred samom sobom i pred tako jakim osjecajem kao sto je ljubav. I sada mi moji demoni ne daju mira. Duh mi je nemiran, jer i dalje pose?e za onim sto se opire svakoj logici. Onog trena kada sam krocila na rub tog svijeta, koji me mamio i zaveo sirenskim pjevom, spoznala sam sto znaci iskusiti spoznaju istine. Nase uzaludne istine. Bolne istine. Morali smo pustiti jedno drugo. Neke stvari jednostavno ne idu zajedno, pogotovo kad su iste. A mi smo bili isti. Ma ni sa kim nisam bila tako opustena kao s tobom. Imala sam u tebe povjerenje vise nego u ikog. Upijala sam te i izgarala od strasti, napokon oslobodjene. Savrseno smo odgovarali jedno drugome na tjelesne upite. Prozimao si me silovitoscu, sa sigurnosti uzivao pobjedonosno me ljubeci i sve sam ti dala tada. Znao si to. Svakim novim dodirom uvlacio si u mene tugu. Osjecala se u zraku tezina, ali nismo marili za ono poslije. Otvorila sam ti srce. Postao si dio mene. A tada te vise nisam smjela zeljeti, imati. Htjela sam nestati sa lica zemlje. Iako si tada imao pravo, i sada ga imas. Tresla sam se jer sam znala da cestako i postupiti. Uvijek si bio jaci Ja ni sada ne mogu se oduprijeti tebi i zato biram njega. Ludo je bilo uraditi to so smo mi uradili i poslije plakati. Srce mi se slamalo nakon svakog tvog odlaska. Moram te pustiti jer ne mogu vise. Ti si obziran i sve ces razumijeti....

Ni sam ne znam kako da pocnem ovo pismo ,jer uvijek mislim kako je ostalo nesto nedoreceno,jer mi imamo svega osim vremena i bojim se da sam nesto zaboravio ti reci.Sad oni koji citaju dijele svoje komentare i misljenja...a zato i je forum ...da daju ocjene ljudskim piskaranjima...Tko sam zapravo ja malena? Ma koliko god jednostavno izgledalo odgovorit ,meni nedostaju rijeci da opisem....zivot mi je na dva dijela podijeljen,jedan za sve oko mene,jedan za onaj mali dio osoba koje su rezervirale svoje mjesto u mom zivotu, a cak i oni se nekad pitaju da li je to sto vide istina i uvijek nedoreceno ostaje...hm, tebe sam vidio tu noc dok je kisa padala, gledao sam tvoje sjajne oci,kosu tvoju,pokrete ruku koje sam htio da me zagrle...znao sam da oboje imamo tajne i da ce trebati vremena za povjerenje,ali ipak sam htio vise jer rijetko se desi da nam netko udje u zivot iznenada i tu ostane,priznali mi to ili ne...kad god sam htio reci nesto bojao sam se da ne povrijedim te, da ne slazem...jer lako je povrijediti nekog,posebno tako lijepog i krhkog kao ti...samo je ta kisa padala sve jace, a tako je i moje srce udaralo,trudio sam se da osjecaje gurnem duboku ispod stola,nije islo...svaku moju rijec si upijala, a ja sam bio stur,nedorecen..zivot mi je takav...bojim se da mi netko ne pridje,jer ce netko ostati povrijedjen..iskustvo...ne znam ali to mi je zivot malena...zivot koji zivim nitko ne zna, okruzen lazima,spletkama,igrama,podmetanju,boli ....skrivam se iza tisucu imena..hodam po kisi...a ipak si me poljubila..poljubac od kojeg sam cijeli zadrhtio...htio sam te cijelu,ali opet nisam htio da te povrijedim...i desilo se to da sam te htio zauvijek...zaljubio ..hm ..mozda... jesam i prizano sam ti to..jer bojim se sebe i bojim se rijeci i koje sad pisem jer ne zelim priznati nesto ,nesto sto drugi s lakocom izgovaraju i izgubiti te zbog toga...postala si dio mog svijeta, ono o cemu drugi sanjaju...dio svega onog sto se nisam usudio dijeliti s drugima jer se bojim tudjih osjecaja, ja ne zivim kao drugi uvijek me veze neko pravilo...vec dugo nisam nikog htio kraj sebe...putujem, dolazim ,odlazim, lica se mjenjaju, kisa ne...a ni ti...svaki dan kad se budim ostajem bez daha...sjetim se tebe...nestaje moja agresivnost...nestaje sve ono cega se bojim kad se sjetim tebe...ne znam zasto...ljubav.. ostavljam to vremenu...rekao sam ti da me nista ne veze cvrsto ni zasto osim sto me sve vuce prema tebi..ma koliko god se skrivao od kise...uvijek je tu, a s njom i ti..pitam se da li je bilo bolje da sam lagao...da sam glumio...mozda te ne bih...ne znam,hm...bih malena uvijek bih zelio postati dio tebe, osjetiti sve tvoje poljubce...a ja...tko sam ja...samo ti sad znas...dio sam neceg sto drugi ne vide...kisa i ti je sve sto imam za uzivati...smisljao sam tekst za ovo...ali bolje je ovako...od srca..za koje su drugi rekli da ga nema...da sam hladnokrvni kuckin sin...puno je suza iza mene ostalo malena...drugi su plakali,a ja se nisam okretao...i onda sretnem tebe,slatku malu hehe...i uvijek ostane ovo kad mislis sve si rekao a ono nisi ni mali dio napisao...nadam se da si moje osjecaje prema tebi osjetila odavno...nisam ja bas tako los...hehe...trudim se s tobom odvojiti sve ono sto bi te povrijedilo...i kao uvijek moram poci...pas se vraca svom gospodaru tako i ja...novi dan, novi let,novi osmjeh i suze..na kraju..kad sam te vidio kako gledas za mnom zelio sam da se ne okrenem , a jesam...s tobom sam prekrsio pravilo prvo....hmm..zelio sam vidjeti tvoje oci jos jednom za ovo kratko vrijeme dok nisam blizu tebe...osjetim tebe, tvoj miris..tvoj pogled...osmjeh...ljubav? vjerujem da znas i sama...ti si sve ono sto meni predstavlja lijepo i nevino...sad moram vratiti se onom sto drugi vide...pravi ja..jos jedan dan i kisa...s njom dolazis i ti...i ostajes...kao i noc koju smo proveli zajedno...kisa je padala..ti u mom narucju...tvoj mali cuvar me popreko gledao...ali mi je dao da te gledam i mazim....dok je kisa padala...ahhh...i uvijek mislim da sam moga te vise ljubiti...kad vidim kako te drugi zele,obozavaju,mrze pitam se otkud ja kraj tebe...i sretan sam sto jesam...jer ponekad stidim se svega sto jesam i sto sam bio ,ali idem dalje ...vrijeme istice i za ovo pisanje...idem opet u mrak i noc,sakriven od pogleda drugih i opet sam nedorecen ostao...opet nedostaje nesto...nadam se samo da cu imati prilike vidjeti te opet i imati za sebe...da ces me zeljeti...ciao mazo moja slatka...znas da te ljubim malena...mazo moja... mozda sam zaboravio nesto reci ali mozda kad te vidim skupim hrabrosti i kazem koliko mi je stalo do tebe...nikad nisam htio da osjetis strah od mene, mozda nisam dobar u ispoljavanju osjecaja ,ali znaj malena moja da uzivam u svakom tvom dahu... ..bila je tako lijepa kao tog jutra dan... ..danima kisa lije i uz prozor stojim sam,proslo je mnogo dana od naseg rastanka...

Jutrima se budim pored nje....Gledam je dok spava onda kuham kavu..Kad miris kave napuni stan sjednemo za stol i pijemo ju...Miris duhanskog dima ne osjecam godinama..Kad se predvecer vracam svijetlo u sobi koje joj obasjava pola lica i knjiga u ruci unose mi toplinu u srce...Kad se pocne svlaciti i dok me grli strasti ispunjavaju pola sobe...Sretan sam, volim je tada mislim.....Ali kada jednom sasvim slucajno u jutro stane padati kisa, iz sna trazim lice andjela pored sebe....U glavi slika nekih davnih budjenja kad se nismo htjeli ustati iz kreveta do popodne....I lutajuci sjecanjima plovim sve dalje....tvoj "kreativni nered" cigareta u ruci, gledajuci te kako uvlacis dim covjek bi pomislio da bi uzasno sagrijesio ako bi ti bacio cigaretu....Kako se samo smijati znala, kako si svaku vecer zaspala u mom narucju i budila se tako....Noci pune lude strasti, sa zadovoljnim smjehom na licu zaspimo a ujutro dok otvaram oci i vidim tebe sreci nema kraja.....tvoje suze su boljele....tvoje rijeci ubijale...sve je bilo tako zivo...dok sam odlazio isti tren si mi nedostajala ali s vremenom sam navikao.....Rijetko te se sjetim...ali uvjek kad ujutro stane kisa lupati o prozore,ja pozurim otvoriti vrata misleci da si tamo....I kad otvorim miris tvog parfema dodje pa za tren iscezne a ja se vratim , legnem pored nje i jedna suza se iskrade, kapne na jastuk kao da govori...jos sam tu...jos sam u tebi....jos uvjek me volis....

I bio je samo san…. A tako sam zeljela da se ne probudim...da jos malo, jos jednom samo opet osjetim te.... osjetim to sto je vecDavno izgubljeno... sto nemam ni pravo vise osjetiti....ne, vise nemam....Pisem ovo jer nemam kome reci, ... nemam kome ispricati svoj san.... niti smijem....Izgubila sam te zauvijek....dopustili smo da nam drugi sude.... a tako malo je trebalo....tako malo...I evo sada....sretamo se u snovima.... i tako zivimo... Drugo nista nam nije ostalo… Zakasnila sam…. Znam, da nemam vise prava… a nemas ni ti…Niti on niti ona zasluzuje da ispastaju.... nesmiju nikada znati, da se mi sretamo u nasim snovima...Da se kao nekada gledamo...osjecamo...volimo... onako kako to samo mi znamo...Andjele moj...bojim se ovih osjecaja... bojim se mog zivota bez tebe... bojim se da nikada necu moci da zaboravim...A vrijeme ja da prestanemo...da se u snovima sretamo.... mi to vise nesmijemo...Kako sam sinoc bila sretna… oh Boze, .... kako sam samo bila sretna... ne, nije to bio san, sve je tako stvarno bilo...Taj neopisivi osjecaj... to nase.... nakon toliko godina opet sam osjetila tu beskrajnu srecuI tako mi je bilo svejedno sve... postojali smo samo mi ljubavi.... samo mi.... nasmijani... sretni.... Onako....kako smo samo mi to bili.... i nikada vise necemo biti.... ne, na taj nacin.... Boli me… nikada nije prestalo….Bjezim od tih osjecaja.... od spoznaje, da nikada nece prestati...Da cu te citav zivot traziti... osjecati....voljeti.... Bjezim...ali neuspijeva mi.... nemogu gledati u buducnost ocima punim proslosti.... Bojim se svega sto mi nosi zivot...sklapam oci pred svim stvarima koje mi se moraju desiti, jer ja ih nezelim...Tako tuzno je sve.... tako bolno... Zar moram citav zivot da provedem ovako.... i da zivim samo u snovima.... ....i ti....andjele moj....znam da ti nije lako....ali ne trazi me vise....niti u pjesmi niti u ocima njenim....ona te zasluzuje cijelog...ona i dijete koje nosi u sebi....... oh Boze moj.... kako samo boli me....Zelio si da ti ja rodim jednog malog sina...zelio si mene pred oltarom cekati... zelio si mene cijeli zivot gledati....... a ja zelim de se nikome nedesi, ovo sto je meni i tebi....nedopustite nikad da vam ponos sve unisti.... da zakasnite nekome reci, da ga volite....da je uvjek tako biloi da nikada nece prestati.... ne kasnite....jer vec sutra moze biti prekasno....

Smijesno. Obecala sam si da si vise necu dopustiti dabilo koji moj cin ovisi o muskarcu, o bilo kom drugom.A sad opet biram rijeci koje cu napisati, biram svojeosjecaje koje cu iznijeti, jer zelim biti vrijednatebe.Tako ocajnicki zelim da ti se svidi ovo sto pisem.Mozda te tako uhvatim, i jos vaznije zadrzim. Ali sebojim da necu uspjeti ni prici.Jer ti pises stihove zivota, tj. unosis ... svijet usvoje redove. A ja unosim samo jedan mali dio duse.Ovaj dio koji se uspio trgnuti iz umora, koji me uposljednje vrijeme sve vise obuhvaca.Evo, opet se zalim, opet se tuzim. Ne shvati me krivo.Ja sam sretna osoba. Valjda. Samo sam nepovjerljiva, samo sam uzdrmananemilosrdnim napadima ovoga cuda kojeg zovemozivot. Zeljela bih s tobom podijeliti svoje shvacanjezivota, svoje shvacanje ljubavi, ako je ima tamonegdje.Zeljela bih ti reci koliko se zelim prepustiti sreci, aujedno koliko se toga bojim.Tako te malo poznajem, a vec sam ...sto sam?Mozda bi bilo bolje da sada prestanem pisati.Nemam ti pravo sve ovo govoriti, Nemam ti pravovjerovati.Neka mi tvoj um ne zamjeri.To su ipak samo rijeci posrnulog pjesnika covjeka.

Nikada ti nisam priznao koliko su me tvoje suze boljele one veceri kada si me posljednji put molila da ostanemo zajedno. Nikada ti nisam rekao da sam svom snagom zelio te zagrliti i nikada te predati drugom. Nikada ti nisam rekao koliko volim te tvoje blage poglede i koliko volim to tvoje zaljubljeno srce. Ne mogu si oprostiti sto sam te ranio, sto sam te ostavio kada si me najvise trebala. Ne mogu si oprostiti sto sam u tim posljednjim trenutcima tvog bola,tvojih suza bio onako hladan prema tebi i glumio cvrstu i snaznu osobu,a u stvarnosti sam bio nemocan, kao i ti.Proslo je gotovo 8. mjeseci od naseg rastanka, ti si me prebolila.Ali ne krivim te ljubavi, imala si razloga! Danas si vidim sretna u njegovom zagrljaju,vratio ti se osmijeh na lice,tvoje su oci opet pune sjaja, kao i nekada.Promjenila si se od onog posljednjeg puta-sada blistas!Da sam tada znao sta gubim,mozda bi danas blistala kraj mene. Da, priznajem ti, ljubomoran sam na njega, strasno sam ljubomoran. Uzeo je veliki dio mene, uzeo je ono sto sam iskreno volio, najdragocjenije bice u mom zivotu. Kako da se pomirim sa cinjenicom da vise ne pripadas meni, da u grad sada ides s njim a ne samnom??? Kako da vratim vrijeme i zagrlim te kao sto sam i zelio??? Reci mi sto da ucinim da me vise ne mrzis, da me tvoji pogledi ne lede kada se sretnemo???Ljubavi moja,hoces li me uvijek gledati s onim istim prezirom kada u Cezaru zasvira "Odlazis ,odlazi??" Oprosti mi ljubavi,znam da sam pogrijesio. Ne trazim povratak, znam da si sada sretna s njim, samo te molim za oprost!!!

Ponekad mislim da necu izdrzati i da ce me ova bol slomiti, kao sto vjetar slama cvijet. Ponekad mislim da cu se presaviti pod teretom ocaja sto mi pritiska ledja i da ce mi zdrava pamet popustiti pod naletom ludila. Ne zivim otkako te nema. Vegetiram nad ostacima proslosti ne dopustajuci zaboravu da odnese nijedan komadic tebe. I zato pamtim nacin na koji hodas, kako se smijes i kako prstima prolazis kroz kosu. Pamtim sve tvoje snove, ceznje i zelje, sve ono sto jesi i sto bi htio biti. Nocu se budim uznemirena, preplasena od samoce i pitanja sto mi donosi novi dan.Uskoro ce zima, a ja jos nisam naucila kako bez tebe...a moram...

Kazu da su se voljeli al bio je mnogo stariji. Kad su mu rekli da ce joj zivot upropastiti odlucio je da ne nestane:1 Pismo: stiglo je 2 dana poslje rastanka pisao je da mu je uzasno tesko bez nje2 Pismo: stiglo je 2 tjedna poslje rastanka pisao je da se malo smije3 Pismo: stiglo je 2 mjeseca poslje rastanka pisao je da ju je skoro zaboravio4 Pismo: stiglo je 2 godine poslje rastanka pisao je da je bolje sto su se rastali5 Pismo: stiglo je 4 godine poslje rastanka pisalo je: Valjda ces mi oprostiti sto sam se 2 dana poslje rastanka ubio. Ovo su ti pisali moji prijatelji da bi lakse preboljela ratanak!

Konacno sam spreman uploviti u more beskrajne ravnodusnosti.Spreman sam da prihvatim svet onakav kakav me ugrozava iz mog vidokruga.... U poslednje vreme obuzimaju me snovi, koje sanjam po citavu noc.Secam se samo upecatljivih slika, za koje sam siguran da su odraz moje podsvesti. Upravo dodiruju najvitalnije mojih dvoumica i sada me ispunjavaju posebnim osecanjem koje ne mogu da definisem. Osecanje u svakom slucaju nije negativno. Pokusavam da nadjem odgovor... Nekada sam kao dete cesto izlazio ispred vrata u predvecerje, gledao u prve zvezde koje se pojavljuju, a zatim bi mi pogled skliznuo do jedva primetne granice izmedju tamno i svetlo ljubicaste, koje su se dodirivale krivudavom linijom iscrtavajuci reljef zapada. Pevusio sam tada pesme tiho samo Tebi, i ludacki zeleo da zavirim iza te krivudave linije. Znao sam da si tamo negde Ti... Neka nestasna maglovita ruka dovela je Tebe meni. Od tog trena izgubio sam osecaj za vreme, pa sada tacno i ne znam da li je to vece bilo upravo to ili neko drugo...Znam da sam te veceri dugo lezao budan, zurio u trag svetlosti koji je ulicna svetiljka bacala u sobu. U glavi mi je neprestano tekao neki blagi vodeni talas koji sam uporedjivao s Tvojim glasom... Tvoj pogled mi je neprestano bio u mislima, a kada bi se zagledao u Tvoje oci, video bih na tom plavom nebu kao bljesak rose na jutarnjem suncu trag prozivljenog... Voleo bih da sa malo reci mogu reci sve, ali misao se odveze pa potece... Sva jutra su mi opet tuzna...Secam se kako si divno umela da pricas, da drzis za ruku i nista lose nije moglo pomraciti to vedro nebo iznad nas. I kao da si tada poluglasno govorila stihove o lepoti, kao da je muzika andjela pratila tvoj dodir rukom, tada si izlecila ranjeno srce vucijaka.... To srce sada pripada samo Tebi, kuca Tvoje ime, kuca samo za Tebe...Njemu nedostaje Tvoje srce, nedostaju mu topli otkucaji, melodija ljubavi... Samo tvoj...

Uvijek, od kada sam te prvi puta vidio, bila si moj andjeo. Ta me misao vodi i sada,dok u sparnoj srpanjskoj noci sjedim na klupi i slusam kasne otkucaje sata sa zvonika.Iz obliznje bare dopire do mene kreket zaljubljenih zaba(imam dojam da se one jedine vole), a jedino drustvo mojoj samoci prave nestasne krijesnice i zvijezde kojima bih se tako rado pridruzio.Sjedim sam, naviru uspomene.Iz obliznjeg sokaka sparnu ljetnu noc paraju zvukovi.Iz trosne kucice starog Bogdana cujem zvukove violine, cimbala i gitare.Hrapavi staracki glas pjeva.Slusam tekst i steze mi se srce.Zasto se vracas kada je kasnouzalud trazis osmjehe mojejer lazna ljubav bila je nasa, lazno je bilo sve sto je tvoje.U tebi nema ni trunka sreceuvijek ces biti nesretna zenareci cu svakom tko za te pitalazna je, laznasva ljubav njena.Andjele, tebe nazvati lazljivicom nalik je svetogrdju.Ne slazem se sa starim Bogdanom i njegovom Marusom.Pitanja naviru...Pitam se, sjetis li se kada onog dana kada sam te doslovce kidnapirao, stavio u auto i odveo nekuda daleko?Kuda, ni sam nisam znao. Zelio sam te samo za sebe, ti toga nisi bila svijesna.Pitam se, sjetis li se katkad onog malog stola u periferijskoj krcmi gdje sam ti ukrao prvi poljubac, a ti se namrstila kao da si progutala limun.Sjetis li se ikada grana starog bagrema ispod kojih sam te ljubio, sada znam da nisi taj bagrem ni vidjela.Sjecas li se onog uskog putica koji je vodio izmedju drveca, gdje sam ja jadan, naivan i presretan mislio da su mi pored poljubaca poklonjene i mrvice osjecaja?Zadovoljio bih se i mrvicama, nisam dobio ni njih. Bila si daleka,tajanstvena.Topila si se u mome zagrljaju, poslije si taj isti zagrljaj prezrela.Tvoje misli su bile poklonjene njemu, iskljucivo njemu.Nitko to na tebi nije primjetio jer si uvijek bila leprsava i neuhvatljiva.Pratio sam te kao sjena, kao necista savjest.iritirao te, znam, ali znaj da sam zivio za sjajni pogled tvoka oka, za svaki osmijeh, za svaku tvoju rijec.Bio sam ti dosadan, opterecivala te moja paznja, premda mi to nikada nisi dala do znanja.Uvijek si govorila pred svima da me ljubis. Voljela me nisi nikada , aoni tvoji gromoglasni poljupci u lice i celo su samo bili potvrda tvojih rijeci. Njima si gazila moje srce.Nisam Adonis, ne plesem tako dobro kao valentin, kojemu je isla sva tvoja paznja.Ja sam samo sutio i pratio tvoje pokrete na podijumu, uvijek iznova odusevljen tvojim temperamentom i ljubavi koju si iskazivala prema glazbi.Postao sam ljubomoran i na glazbu.Sjetis li se ikada nas, nase voznje,auta koji je prijetio da ce zakuhati i tvog odlucnog zahtjeva da ti prepustim volan?Prva zena koja je vozila moj auto bila si ti.I posljednja.Ja se sjecam svakog detalja, svake minute, svakog pokreta.Svakog pogleda .Svog ushicenja i nevjerice da si pored mene.Znaj, uvijek ces ostati tu, negdje duboko u skrovitom kutku mog ranjenog srca, u meni, premda sam donio odluku da odem od tebe, nasih prijatelja, te da te prepustim snovima i pozelim ti srecu s nekim. S kim? Mozda je Valentin bas taj koji ce te znati cuvati kao biser u skoljci?Kasno je ljubavi. Zamrli su zvukovi tuzne pjesme iz malog sokaka.Ipak, hvala ti sto me nisi nikada nazvala svojom ljubavi.Odlazak bi jos bio tezi.Jer, lako je napisati-volim. Znaj, ni leptir ne slijece ako cvijeta nema.jednom si mi tuznom i nesretnom vratila osmijeh.Volio bih znati da li je to bio rezultat tvoje dobrote, ili si to uradila iz sazaljenja.Mene ipak ne zali.Volio bih ti postaviti par pitanja, ali znam da nemam prava nista pitati.Ti si se sa mnom samo igrala.Mozda su ti moji osjecaji nepoznati?Ipak znaj, ono jutro kada si se poput brsljana obavila oko mene, pozelio sam i istovremeno prokleo sudbinu sto nisam rodjen kao suza,negdje u zjenici tvog oka, da ti njezno kliznem niz lice i umrem na usnama.Tu me je sudbina okrutno prikratila.Zelim te sresti negdje u nekoj dalekoj zemlji, na nekom drugom kontinentu gdje nema bagremova, kada vrijeme ostavi trag na nasim licima, i upitati te- jesi li sretna? Osobno ti zelim svu srecu ovoga svijeta...

Ne znam kako da pocnem, jer pismo ovo prepuno nade je. Sanjao sam divan san, prekrasan. Smijem li ti ga ispricati? Ne smijem, povrijedio bih te, i tada bi jos tuznija bila.Ne placi. Barem ne placi zbog mene jer toga nisam vrijedan. Sto sam ja? Tek prolazna stanica. Zato, kada me pogledas, zelim vidjeti ljubav kako izlazi iz ociju tvojih, a ne tuga. Zelim vidjeti srecu kako iskri, poljubac jedan kako leti. Imaj snage i poslusaj me, jer nista teze nije od tuznih ociju tvojih. Povrijedio sam te. Oprosti, o, oprosti mi ako mozes jer glup sam i bezuman bio, a sve iz ljubavi. Jos uvijek ne vjerujem i pomirba sa sudbinom daleko je. Boli me, boli to sto njegova si, a da si moja, vidi se tek u kutovima ociju, usana, samo tamo gdje pogled moj seze.Da, jedino pogled moj. Ali vjeruj mi, bez nade nisam, nada jos uvijek zivi u meni i zivjet ce dok god bude tajnih mojih mjesta na tebi. Kada ona nestanu, tada cu i ja, poput sunca u vodi,tiho gasnuti. Nemoj razocarana biti, jer, Volim te, pa makar tajno, ali ipak te volim duboko u sebi, u srcu mome. Pozelis litek poljubac jedan, ili zagrljaj, u srcu te mojem cekaju. Bez straha ruku ispruzi i uzmi ih, srecom se posluzi...

Ne znam kako da pocnem, jer pismo ovo prepuno nade je. Sanjao sam divan san, prekrasan. Smijem li ti ga ispricati? Ne smijem, povrijedio bih te, i tada bi jos tuznija bila.Ne placi. Barem ne placi zbog mene jer toga nisam vrijedan. Sto sam ja? Tek prolazna stanica. Zato, kada me pogledas, zelim vidjeti ljubav kako izlazi iz ociju tvojih, a ne tuga. Zelim vidjeti srecu kako iskri, poljubac jedan kako leti. Imaj snage i poslusaj me, jer nista teze nije od tuznih ociju tvojih. Povrijedio sam te. Oprosti, o, oprosti mi ako mozes jer glup sam i bezuman bio, a sve iz ljubavi. Jos uvijek ne vjerujem i pomirba sa sudbinom daleko je. Boli me, boli to sto njegova si, a da si moja, vidi se tek u kutovima ociju, usana, samo tamo gdje pogled moj seze.Da, jedino pogled moj. Ali vjeruj mi, bez nade nisam, nada jos uvijek zivi u meni i zivjet ce dok god bude tajnih mojih mjesta na tebi. Kada ona nestanu, tada cu i ja, poput sunca u vodi,tiho gasnuti. Nemoj razocarana biti, jer, Volim te, pa makar tajno, ali ipak te volim duboko u sebi, u srcu mome. Pozelis litek poljubac jedan, ili zagrljaj, u srcu te mojem cekaju. Bez straha ruku ispruzi i uzmi ih, srecom se posluzi...