romantika

Sjećas li se nas na obali mora?Na kraju onog starog mola?Kad smo se pred roditeljima krili?Sjećas li se kako smo sretni bili?
Sjećas li se kad smo setali u ranu zoru?Kad smo se kasnije kupali u moru?Pa smo opet tako kad je Sunce palo?Zasto je sve odjednom stalo?
Voljela si me danima i noćima,Vidio sam to u tvojim očima,Ali oči su odjednom prestale sjati,Udaljavanje nije moglo stati.
Ti nisi vise moja ljubav i sreća,To je sada neka treća.Ali ona nije k'o sto si ti bila,Moja prva ljubavi mila

Jos te volim i jos suze lijemsvoju ljubav ne mogu da krijemJos te volim ko prvoga danaako hoces dodji ja sam sam!Noc je pala, ugasio se dan,nema te kraj mene,al svrati mi u san,ruke te moje traze,srce te moje zove,nedostajes mi ljubavi noci ove!!!Osjecam tvoj pogled,njezan dodir u kosi.Ne opirem se,pustim osjecaj da me nosi.Osjecam tvoje usne, vrelinu njihovu svu,sve je tako stvarno u ovom PROKLETOM SNU !!!

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,trepere modre zvijezde u daljini".Nocni vjetar kruži nebom i pijeva.Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.I stih pada na dušu kao rosa na livadu.Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.Noć je zvjezdana i ona nije uz mene.I to je sve.U daljini netko pijeva. U daljini.Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.Kao da je želi približiti moj je pogled traži.Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,moja je duša nespokojna što ju je izgubila.Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

I bez nje ce sjati suncegovore mi ljudial’ ja slusam svoje srcesto mene obsudi
Eh lane, moje lanekad zbog tebe suza kaneruka nece da je brisesrce zuri da s’tom suzomtvoje ime zapise
I bez nje ce biti vinai pjesme do zoreal’ mi usne neprestanonjeno ime zbore
I bez nje ce ljubav zarkagrudi da mi palial’ za njom ce srce mojevjecito da zali

Noc i dan kao java i sanu meni budi sezelja da ljubav tebi damali ti si ta, koja ljubav ne uzvracakoja rusi mi snove sve, a ja volim te
Mozda je kasno, sad proklinjem tekad voli se strasno, to boli zar neja zelim da shvatis i tista znaci voleti
Otkad sam tebe sreomada to nisam smjeozaljubih se, izgubih svezbog zene koja ne voli me
Vjeruj mi, ja vise nemam snaod kada srce ranjenosamo za tebe znaa bejbe, bejbe ti si takoja ljubav ne uzvracakoja rusi mi snove sve, a ja volim te
Mozda je kasno, sad proklinjem tekad voli se strasno, to boli zar nea ja zelim da shvatis i tista znaci voleti...

Molim vas,molim vas,ne dolazite moje rajske ptice.Nemojte!Nemojte molim vas,da dolazite,moje ljubimice.NemojteDadolazite po nju,ja ponizno vas molim.Nemojte da Miodvodite onu koju mirisom poznajem i volim.Nemojte daUzimateonu koju bez prestanka budan,milujem i snijem.Ljubavje zovem,i ljubim joj oci,kosu ruke,lice.Evo odvedite mene a ne nju,I recite joste kol ko puta trebam da vas preklinjem i molim,moje saputnice.Ne uzimajte mi nju,sto san mi je i java,dok kraj mene spava.Na koljena vam padam moje rajske ptice,i skruseno molimLjubav mi je dala i ljubavi se njenoj,njome, opijen nadamOstavite je molim vas,ostavite,moje drugarice.Ostavite je il zanavjek odlazite od mene,moje rajske pticeOdlazite!Odlazite!

Sam u sebi, biti u samoci?!Sat,dan godinu?Vec je pola noci.Misao ovdje ne vrijedi,a Od drugih ne trazi pomoci,Kasno je,ili vise nikada nece doci?!Pitanje od koga tijelo i um mreMozda i odgovor za svakoga ko voli?Koliko je to,koliko?!Malo,puno il suvise boli,iMoze li drugacije,osim tako biti,Kada se neizmjerno,jedna mala

Kada te pogledam ja nemam rijecii nista moj pogled nemoze da sprijecida samo tebe uvijek gledami da se svojoj sudbini predamjer sam prije tebe usamljen bioi samo suze ja sam liosa strahom noci cekao dugea sve su bile pune tugezato za ljubav ja se borimsamo za tebe da srecu stvorimda nikad tuzna ne bih bilada nikad suze ne bih lilajer si moj zivot ucinila sretnimda te nisam sreo bolom patio bih vjecnimi nikad za ljubav ne bih znaozato sam tebi sebe dao...

Kad se sjetim uspomena proslosti,kad se sijetim onih lijepih dana.Tada srce uzdahne duboko,jer ga vrijedja jedna stara rana.Zarasle su stare staze,gdje je nekad cvalo cvijece.Ali rana na mom srcu,nikad vise zarasti nece.Samo tebe voljelo je,ovo ludo srce moje.Svu je ljubav tebi dalo,i na kraju ranjeno je.Ranjena je moja dusa,ranjeno mi srce sada.Nema vise one srece,niti se srce sreci nada.

Gledam kroz prozor cvijece što venei lisce zuto sto pada s granau mislima samo rijeci mi zvonegdje si sada?Tuzno cvili vjetar hladniu srcu mom tuga vladapred ocima lik mi dragis kim si sada?Daleko si, daleko sisjecas li se mene vise?Odgovor mi na to dajugusta magla i hladne kise

Dugo sam letio u prazno.Treba na zemlju stati.Uspravno iz nje rasti.Uspravno umirati.
Ptice su šumi krila,a šuma pticama korijen.List ne leti od sebe,on biva olujom gonjen.
Pod zemljom i u zrakuu isti mah drveće živi.Drvo je most što dišeizmeđ' mrtvih i živih.I kada ogole grane,cvrkut ih zazeleni.Ja ništa rekao nisam:to jesen šumi u meni.

Kome ću danas pričati o kiši, i o suzama što isplakuje nebo, kome ću pričati o sebi, o vremenu što suoseća samnom, kome ću otići bez ijedne riječi, a da me ipak zna razumjeti?
 
 
Znam, vreme će te donijeti sa sobom, neumorno kroz dane očekivaću povratak tvoj, al' kome do tad' da se okrenem, kome dobrodošlicu da poželim, i u samoći da me razumije?
 
I koliko puta krenem da izgovorim sve ono što bih rekao i tebi, njima koje poslije tebe su došle, i za koje znam da sigurno će doći, al' na svaki sumnjiv pogled zastanem, shvatim da ti najbolje razumiješ, da ne osuđuješ, da jedino još posle tvog odlaska imam snage izgovoriti reči, vrati se, čekam te, da li znaš koliko mi nedostaješ

Samo ti mi mozes pruziti srecu jer drugu ne volim, jer drugu necu, i danas mi dusa za tobom vene jos uvijek te volim, a ti mene?
 
 
Kad' pored sebe nikog nemas kad' sa svojom tugom drijemas, il' kad' ti uzdah iz duse krene pomislis li na mene?
 
Kad' se izvuces iz kuce kradom kad' se setas parkom, gradom, sjetis li se nas - dvije sjene zapitas li se: Da li mu je stalo do mene?
 
Ako odes negdje daleko ti u svijet ljubavi, zivota i radosti, da li ces se sjecati ovog covjeka,da li ces upitati ikada za njega?

Na zacaranom svodu odjekuje glas ponoci kao krik koji umire mozda me se sjecas.
 
 
Mozda nije izbledeo moj lik u tvojim plavim ocima ja nemam snage da te zovem u zagrljaj.
 
Cujes li sum vjetra to je moj glas koji luta po usamljenim krilima i rusevinama po crnom bezdanu koji te zove VRATI SE.
 
 
 
 
 
 
 
 
Sjecaj me se i kad srusena kula mog zivota oznaci ponoc mozda ces u tome zvuku poznati moj glas koji te zove da se VRATIS.

Šta ćeš s ovim mojim srcem što te traži, što te čeka svakog dana sve mi teže svakog dana tuga neka Slama ga ko da je od kristala, tišina, samoca, kada nisi tu, a svaka tvoja pažnja mala obaspe mi srce ljubavlju. Šta ćeš s ovim mojim srcem naviklo je vec na tebe mada surova stvarnost viče nikad nećeš biti pored mene. Šta ćeš s ovim mojim srcem što te čeka, što te traži svakog dana sve mi teže svakog dana si mi draža! Šta ćeš, ako navika ova izađe iz svojih okova i preraste u nešto vece? Šta ćeš s mojim srcem tada kad te zavoli do beskraja? A imati te nikad neće.