ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

Dugo nisam ništa napisala,a danas moram izbaciti ljutnju iz sebe,jer jako sam ljuta....
ljuta sam na život,na sreću,na sudbinu,na..???na sve što nam određuje taj put kojim idemo,i pitam se po tko zna koji put zašto dobri ljudi trpe i stradavaju a oni koji zaslužuju sve kazne ovoga svijeta jer su zli,žive i uživaju u životu....
a ona,moja prijateljica,već je tolko patnje u životu okusila,i nije zaslužila sad i tu bolest....niti su njena djeca zaslužila tu bol,jer jednog roditelja su već izgubili....
tko nam to miješa karte,tko nam ih dijeli i po kakvim zaslugama,pitam se a ne mogu a da se ne ljutim na pravicu po kojoj dobivamo srecu....

O,Bože,samo ti znaš
zašto si mi ga doveo,
zašto si mi njegovo ime
na usne stavio,i njegovo lice
u dušu urezao...

....kad pronađete osobu zbog koje ćete i sami biti bolja osoba,znajte da je to osoba s kojom vrijedi provesti život....

Nakon dužeg vremena danas sam malo prelistala šta se sve ovdje pisalo unazad mj dana,jer u zadnje vrijeme jako rijetko svratim i pogledam šta ima....uglavnom,da skratim-ima zanimljivih blogova,totalno posebnih i jedinstvenih(kao što je habijev)i njih čitam i unazad jer se divim čovjeku sa takvom maštom i bogatstvom opisnih riječi....sanjara volim zbog romantičnog izričaja....i još 2-3oje blogera....a puno je tu onih koji su tu dano-noćno a ništa ne kažu što je vrijedno pročitati.....uglavnom su to raznorazna prepucavanja i vrijeđanja,ne kužim zašto je tako??

Postoji vrijeme koje tamne oblake na dušu navuče
i hladnom kišom ispire boli zbog teških riječi,
vrijeme koje kao oštrica noža po srcu prevuče
da ostavi ožiljak što s vremena na vrijeme zaboli....
Postoje riječi koje teške odjeke u sjećanju nose
i ne daju zaboravu da se sa suzama prigrli,
sa svakom novom riječi još boli donese
u srce
tek zarasle ožiljke u rane otvara.

Sanjam nebo puno zvijezda
i mjesec kako ih grli,
sanjam život poput rijeke
koja me moru nosi,
sanjam ruke koje me čekaju
na kraju puta,
tople usne i zagrljaj.
Sanjam kako snovi
vode me za ruku,
kako snivaju u mojim očima
kao da su stvarnost,
živim sanjajući svoje snove....

O Bože,mala sam u tvojim rukama
i neznalica pred tajnama života,
toliko pitanja bez odgovora
i toliko riječi koje ne razumijem.
Zašto,o Bože,u boli život se rodi
i kroz borbu dan za danom ponavlja,
a na kraju opet na koljena padne
i u samoći smrtni čas prigrli.

Ne postoje putevi koji se ne mogu proći
i nema mora koje se oploviti ne može,
svaka bol jednom prođe i tuga se izbriše,
tamo gdje tama se pokušala skriti
sunce je razbije na komadiće.
U tijelu ovom koliko snage se krije
da uvijek iznova krene putem novim,
da sruši stare mostove
 i prašnjave pute
iza sebe ostavi bez da se okrene.
Koja me to sila vodila i koja ruka
uvijek me dizala,
tko mi prašnjava koljena otirao
i suze na licu sušio,
tko me ljubavi do tebe doveo?
 

Ljubav koju si mi pokazao
koju sam upoznala s tobom
ljubav je koja je vječna,
i danas kao i prije
volim te istom jačinom,
želim te istom žestinom....

U moru srca potopljeni brodovi
iz prošlih ratova skriveni ostali,
prekrio ih pijesak i saplele alge
duboko na dnu sjećanja.

A na površini mora valovi miruju
bljeskeju se na suncu poput zlata,
malu barku naše ljubavi
sigurno vode u luku sreće.

Ovaj put kojim polazim
prašnjave ceste i kamene staze,
put su koji sam morala prijeći
morala pasti i opet ustati.
Sve rane i modrice bolne
trag svoj ostaviše,
svaki ožiljak hrabro nosim
a sa svakom sam ranom jaća.
Koliko snage u ovom tijelu
nisam ni znala da ima,
ni najteža bol nadu u duši
i vjeru u srcu nije ubila.
Tama je bila u svakom danu
jer svaki dan strah je nosio
koliko put težak može da bude
i gdje umorna još mogu pasti.
Sad znam da morala sam sve boli proći
jer to je jedini put
kojim sam do tebe mogla doći
i tebe ovdje napokon naći.

Ne mogu opisati suze
jer suze nisu u mom oku,
i ne znam kako izgleda tuga
jer mi više ne sapliće dušu.
Ni bol ne mogu u pjesmu stavit
jer srce izliječeno odavno je,
svjetlost koja ga obasjava
poklonjena iz tvoga oka je.
Nisam pjesnik i slagati rime ne znam,
ni slikar što boje stvara nisam,
sve riječi koje znam
riječi su ljubavne,
a sve slike koje u sebi nosim
slikane su našim poljupcima.

Svim Vinkecima,Vinkama i ostaloj ekipi koja danas slavi vinski dan sretan imendan želim!Ostalima želim da se to sve dostojno blagoslovi i proslavi po svim klijetima i vinogradima uz kobasice ,slaninicu i vino.....oprez samo na povratku jer bit će pojačane kontrole :-))

Neka vam je svima topla i mirna ova siječanjska noć....hvala na druženju...

Napiše meni dotična osoba komentar na moju pjesmu-ti si očigledno sretna osoba-jer budale su rijetko nesretne!!

Pogledam profil i vidim da poštovana gđa ima 58g,i zgrozim se-jer naša djeca trebaju učiti od starijih!!