ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

Iza nas ostale su nemirne rijeke
i valovi što obalom pjene se,
sivi oblaci i ledene kiše
s vjetrom odoše u zaborav.

Naša barka sad mirno u luci stoji
spušteno jedro i zvjezdano nebo,
ljubav vrijeme ne broji
kad vječnost postane ljubav.

Jači nego prije u znanju
da pronašle su se duše dvije,
nas dvoje smo ljubavnici bez riječi
i nije potrebno reći da srce voli.

Jesam li miljenica sreće
jer mi na usnama osmjeh biva,
ili me luna u krilu čuva
kad mrak svjetlošću obasjava?
Tko me to pazi na životnoj stazi
i tjera kišu sa moga lica,
a kad se spotaknem pruža ruku
i spremno na leđa stavi svu moju muku?
Taj netko korak mi prati
i u tišini sjenu mi slijedi,
na hridi dušu da ne razbijem
on kao svjetionik mi svjetli.
Taj netko duša je moje duše
i srce u mome srcu,
mome tijelu iskra života i
zauvijek beskrajna radost.

Jesmo li spremni OPROSTITI u ime ljubavi?I vrijedi li to ili je uzalud?Koliko je onih koji su oprostili i nisu se pokajali?

Koliko svjetla u zraki sunca
kad kroz tamu se probija,
i koliko sjaja u zimsko jutro
kad magla skrije bjelinu dana?
Srebrom okovana i injem zamotana
kao meka pahulja na tlo razasuta,
zorom se stidljivo u njedra uvlači
ljubavniku mjesecu poljupce da krade.
O,koliko ljepote u rano svitanje
kad prste voljeni u snu prepletu,
kad svjetlost zarudi im na tijelu
što jedno drugom za vječnost se dade.

Suze sa lica nestale su
i kao da nikad obraz mi kvasile nisu,
i bol iz srca nestale je
kao da nikad boljelo me nije.
Na duši rana više nema
ni ožiljak nije urezan ostao tamo,
okove tuge pokidala je ljubav
sve zlo i crno desilo se prije.
Sad nije tama i kad skriva noć
i nije noć duga i hladna,
sjene što kriju se kroz nju
ne donose mi više strah.
Ti donio si snagu
i sve ožiljke zbrisao si stare,
poljupcima svojim zaliječio sve rane,
pružio mi ruku i poveo me kroz noć.

Ti i ja
i svitanje,
u led okovana zemlja
i vječito pitanje,
kamo se skrila noć
i tko otjera zvijezde u lutanje....
Ti i ja
u svitanje,
ruke isprepletene
i toplina tijela u drhtaju ,
još sneni poljubac
dok sanjarim
na tvom ramenu....
Svako jutro
donese mi svjetlost
na dlanu,
mir i spokoj
u tvom zagrljaju,
kad šapneš mi
dobro ti jutro.....

Šta je vrijednije od osjećaja koji u tijelu razlijeva toplinu i kad je vani -10,koji donosi svjetlost u tmurni dan i osmjeh na lice i kad nije sve kako želim?Što je vrijednije od toga kad je moja ruka u tvojoj ruci i kad sam sigurna da imam ono što dugo sam tražila?I jutros opet zahvaljujem sudbini što te imam,što sam te našla....

I danas tražim riječ
a riječi nema,
i svaka je tako mala
i prazna,
ni jedna koju znam
nema dubinu i jačinu,
nema toplinu i žar.
Tražim uporno melodiju
i note,
simfoniju osjećaja
što izlazi iz srca.
Želim napisati riječ
koja će govoriti
ljubavlju,
čistom i jednostavnom
iz srca,
želim zasvirati melodiju
onako kako srce
prebire notama duše,
kad drhtaji tijela
skrivaju najljepšu glazbu.
Želim tebi
pokloniti stih,
reći ti koliko akorda
odzvanja u mom srcu,
i koliko drhtaja
tijelom odjekuje zbog tebe.
Ali ne znam
u riječ pretočit
taj drhtaj,
ne znam zasvirati
ni jednu notu,
mogu samo napisati
da te volim i
hvala ti što si tu...
kraj mene.
 
 

U mojim očima čuče misli
nedorečene
smijte se ljudi
pijana sam od suza od
mutne vode,
da li je voda spas ili
otrov?
Bacite mi kosti u zaborav
u kamen...
neka me ptice prokunu.
Imam oči proklete
imam zurenje u prazno
prazne ruke
zagrljaj kiše,
otvorite mi dušu i spalite je
ako se pepeo spaliti
može,
ako iz mene viri
rosa....
Kroz mene noći pjevaju
kroz mene laju psi
udaram petom o kamen
kamen hladan i
siv,
čelo mi razbijeno
ljubim nečije noge
prljave misli kaplju
niz čelo.
Kad bi sunce
podarilo sjaj mojim očima
snagu mome glasu
da vičem i želim
iz mraka....
a grlo mi suho.....
bezglasno....

pozdrav dragim ljudima dobrog srca.....a i svima ostalima....malo sam prelistala komentare od zadnjeg zapisa i hvala svima....naravno,svatko ima pravo na svoje mišljenje,elem-kako bi kazao gazda-onima kojima se ne sviđa moj način izričaja ne moraju niti čitati to što ja napišem.
zato i imate favorite koje volite i čitate.....tako i ja i ne čitam one koji mi nisu zanimljivi....činjenica je da ja ovdje pišem kako mi dođe,nekad su to nekakvi stihovi,nekakve rečenice,ali puno je više pozitivnih komentara nego onih drugih....da li to znači da ste svi uglavnom njonjavi i na nivou školaraca....ili volite čuti lijepu riječ?isto tako se izvinjavam ovim putem dotičnom nicku koji je slučajno obrisan,zahvaljujem na komentaru.....nikad ne brišem komentare,zanimljivo je ponekad to malo prelistati.....
I na kraju,znate za onu izreku-samo velike tuge i boli,rađaju velike pjesnike!!Bogu hvala,imam veliku sreću i radost u životu,imam pored sebe čovjeka koga istinski i neizmjerno volim,isto se tako osjećam,i onda pišem pjesmuljčice o sreći....A svima želim da ubrzo zažive tu pjesmuljčicu,kao što i ja svaku napisanu riječ živim....cmok,svima!!!

evo,svratih malo na blog i poledam komentare na moju zadnju pjesmu,a kad ono dotična gđa od 58g piše svoj komentar za moju pjesmu doslovno ovako-nedopustivo ljigavo za nekoga od 40g.....ne razumijem.....!!!!!zar je sreća i ljubav,te ispunjen život tim osjećajima zabranjeno za one od 40g????ili smo takvi,ljubomorni na nekoga tko to ima što mi nemamo,pa više volimo da netko plače i pati zbog samoće....?????

Ponekad još dođu sjećanja na vrijeme
kad nije te bilo ovdje pored mene,
kad su jutra svitala hladna i siva
dok me praznina grlila svojim rukama.
Tijelo opet drhtaj kao nož zasiječe
i podmuklo suzu u oko doziva,
kao lopov što noću dragulje krade
svoje prste prema meni pruža.
Ali meni je dosta tvoj osmjeh
kad jutrom se pored tebe budim,
tvoj dragi pogled u moje zjene
da nestanu sve ružne i bolne uspomene.
 
 

Znate li onaj osjećaj kad ne možete naći riječi da opišete kako se osjećate,kad je svaka riječ mala i prazna i nema dubinu ni jačinu....kako onda reći njemu šta osjećam u srcu i duši...u cijelom biću za njega??I dok sretna ležim pored njega,želim mu reći zapravo malo riječi ali da budu jake kao to što osjećam....a riječi nema,ne poznajem takve riječi....i onda ga samo jače stisnem i poljubim mu dlan.....valjda osjeti....valjda zna......po sjaju u njegovom oku,vjerujem da zna i bez nepotrebnih riječi.....

U TVOM SAM OKU PRONAŠLA
ZRAKU SUNCA I SVJETLO ŽIVOTA
PO DLANOVIMA RASULA SAM TI POLJUPCE
I ZNALA SAM DA OTVORIO SI VRATA
ŠTO VODE ME DO TVOG SRCA
U KOME SPAVA SAMO DOBROTA.
 

Jučer sam upijala tvoje dodire
i poljupce bestidno prosipala
po tvome toplom tijelu,
vrelinu daha s tvojim ispreplitala
dok su nam tijela u zanosu plesala.
Na sebi još miris tebe nosim
i kao da ruke još ti
počivaju na mojim grudima,
svaki komadić mene tvoj zauvijek je
i dah na usnama posljednji biti će ti ime.
Danas kao i jučer još mirišem
sjećanje u tvojoj kosi
i usne što žive na mojim grudima,
sa svakim poljupcem imam ih više
paleći kožu u strast me vuče.
Svaki si tren u meni više
i svaka kapljica moje
krvi tvoja krv je,
nebo je zarobilo zauvijek zvijezde
a ti si moje beskrajno nebo zauvijek.
Sutra kao i danas opet
biti ćeš moje nebo
dok trperim u tvom naručju,
i danas kao i jučer isto je sve
jer ne može niti drugačije biti.
Za sve što imam
i znam tebi hvala
moram reći,
ti pokazao si mi kako nije nemoguće,
i kako je lako krenuti u susret sreći.