ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

Ne mogu ti reći zašto ljubičice tako zanosno mirišu
i zašto se vjetar skriva i ne da se uhvatit,
jer ne znam sa sigurnošću reći da li plaču oblaci
kad sam ja tužna ili se to orose moje oči.
Ne pitaj me koliko je ljeta na mojim ramenima
to ti ne mogu reći jer vrijeme prije tebe ne poznajem,
znam samo da mi te donio vjetar u mirisu ljubičica
i onoga trena kad sam te dotakla ja sam rođena.
Samo dane koje živim s tobom osjetim kao život
i samo tada moje srce kuca i uz tebe dišem,
zato ne pitaj gdje su dani dok tebe tu nije bilo
jer sve prije nije bilo živo i zato ne postoji.
 

Znamo li prepoznati pravu ljubav kad nam se desi,i kakve simptome osjetimo tada????Mislim na doista pravu ljubav,onu koju doživimo samo jednom....kako znati da je osoba pored vas TA PRAVA???Koliko je zapravo ljudi uspjelo doživjeti je i zadržati je??Zašto je to tako teško prepoznati???Ja sam je odmah prepoznala,i znala da je to ono što samo jednom sretneš.....a vi????

na trenutak dušu oboji
hladno i sivo,
i strah u nju zasiječe
svojim nožem,razlije se krv
crvena kao sunce na zalasku.....
....bol oštra i kratka
kroz tijelo prostruji.....
šta ako sutra netko sreću ukrade??
šta ako sutra nešto sunce zakloni??
šta ako sutra nas više ne bude??
....a onda tvoje ruka uhvati moju
i sigurnim stiskom povede me
daleko od tame i bola,
i oči tvoje zarobe moje
da ne lutaju uplašene,
jer sreću mi ti čuvaš i nosiš
zauvijek.....

jutros opet kad otvorih oči
osjetim sreću jer si tu,
jer je tvoj osmjeh uvijek osmjeh
i tvoj pogled je ljubav koju vidim.
nisu potrebne riječi
koje niti ne govoriš,
tvoje ruke govore više
dok mrse mi kosu rasutu po grudima.

Kakvom snagom otjerao si
sve tuge iz mog srca,
i sve boli izbrisao iz duše
kao da nikad nije ih bilo?
Što to kriješ u svom oku
da sunce mi se uvijek smije,
i čime dozivaš osmjeh na usne
u hladno i tmurno jutro?
Ti zaborav si poslao k meni
da ukrade sve tužno iz srca,
da nikad sjećanje ne zaluta
i suze u oko donese.
Ruke si svoje pružio meni
da mir i sigurnost u njima imam,
i srce otvorio mojoj duši
ja ploveći u njoj sad sanjam...
 
 
 
 
 

Jave mi se ponekad pojedinci koji komentiraju moj blog.....u stilu kako moji napisi ne odgovaraju situaciji u kojoj živim-a to je sretna i voljena!!!!!Žao mi je što ih moram razočarati i priznati da je to doista tako.....A to što napišem ne odgovara uvijek mojoj situaciji...zar ne mogu pisati o nečemu što me zanima kakvo je mišljenje i stav o tome drugih ljudi???Ili,zar ja ne mogu napisati tužne stihove o ljubavi iako sam sretna...????Kako stihopisci pjesama pišu tekstove za pjevače,tužne,srcedrapajuće-a sretni su????Zar svi vi ovdje koji pišete,pišete na osnovu svojih osjećaja i situacije u kojoj jeste????I kad dotičnom napišem odgovor da je krivo protumačio moj blog,on mi veli da ja ne znam šta je ljubav i da sam u zabludi,a tome u prilog je i to što sam mu odgovorila...a ja sam napisala odgovor iz pristojnosti.....Eto,pa ti budi pristojan....!!!

Kad me gledaš utapam se u tvom pogledu,
kad me miluješ nestajem pod tvojim prstima,
kad me ljubiš izgaram u toplini tvojih usana,
kad me grliš sve oluje nestaju u trenu.
Ti si moja snaga,moj putokaz i sigurnost,
kraj tebe svi vjetrovi nestaju i sve boli,
moja si ljubav i ja sam u potpunosti tvoja,
šapatom ti govorim da volim te više od života.
Ti šutiš i ljubiš me,u zagrljaj privlačiš
jer nisi čovjek od velikih riječi,kažeš mi
ako ne osjetiš zbog svega da te volim
šta još mogu činiti,jer ljubav nisu riječi....
Znam da istina je,ljubav se bolje osjeti
nego što se u riječima može iskazati,
ali moje srce toliko žudi čuti tvoje usne
da izgovore moje ime i kažu-volim te....

Kad nisi tu, u meni tuga
i praznina mi srcem putuje,
sunce ne grije i tama
se nad mene nadvije.
Kad te nema pored mene
kao slijepac tražim
ruku tvoju da oslonac
mi bude u mraku.
Kad te nema i daleko
si od mene,tama oboja nebo
i svitanje nije rađanje dana
nego umiranje snova.

molim da mo oni koji su išli na odstranjivanje madeža kažu svoje iskustvo....hvala

LJubiš me snenu i poljupce tvoje
na ramenu osjetim,dah tvoj topli
klizi mi niz tijelo kao svila.....
u daljini sunce se s oblacima ljubi
i obzor rudi u ljepoti praskozorja...

Privijam se uz tvoje tijelo i kradem
toplinu tvoje kože,upijam miris jutra
iz tvoga dlana i hvatam svjetlo iz
zjenice oka .....
sreća je ovdje u toplom zagrljaju
u jutru što se rađa na tvom ramenu...

Čekam usne tvoje da dotaknem
da se rukama tvojim prepustim
i u beskraj sreće da poletim
nošena ljubavlju koju s tobom
dišem i osjetim...

Jutrom kradem prvu zraku sunca
i tebi je na uzglavlje nosim,
dolazim ti bosa i s mirisom
livadskog cvijeća na grudima.
Usnulo ti lice poljupcima prekrivam
i šapatom te k sebi dozivam,
usnama te toplim dočekujem
dok se budiš na mom jastuku.

....kao što tmurnom danu
nedostaje sunce...
....kao što žednoj zemlji
nedostaje voda...
...kao što djetetu
nedostaje mati....
.....svaki trenutak
bez tebe je kao
....kao vrijema bačeno
u tamu beskraja...

Nema noćas zvjezda na nebu
i nema mjesečine da miluje mi lice,
samo hladni vjetar kosu mi sapliće
i na trepavice kapi kiše kao izdajice.
Zašto si me opet našla
i u srce ušla kao lopov,
tijelo mi izmorila jecajem i plačem,
a nisam te zvala i nisi dobrodošla.
Sad samo u tamu gledam
i kao izgubljeno dijete ne znam
kamo da krenem i gdje da skrenem,
jer svagdje me ti pronađeš i
u vrtlog suza za sobom povučeš.
Noćas ću opet čekati svitanje
i sama ću sebi postavljat pitanje,
hoće li on pružiti ruku i
zauvijek prekinuti moje lutanje.
 

sigurna sam u potpunosti da je on jedina prava ljubav mog života....ne,nije to zaljubljenost,sljepilo uslijed toga..tu fazu sam prošla...jednostavno,ovaj osjećaj je drugačiji od svih do sad....osjećam da mu pripadam u potpunosti,da je i ovaj dah njegov,da je svaka misao njegova,da je u svemu dio njega....sretna sam jer sam ga našla,jer je tu i znam da su svi neuspjesi prije njega morali biti,jer....tražila sam njega....srodnu dušu i sad znam da one postoje....