SUZVUČJA LJEPOTE

Pozdrav svim građanima Republike Hrvatske, mi smo Anonymous.

Ova poruka poslana je hrvatskom narodu zbog lošeg stanja u vašoj zemlji. Teško nam je vjerovati da ne možete osjetiti zlostavljanje od strane svojih političara u posljednjih 20 godina. Čekate da se pojavi netko tko će stati iza vas i riješiti sve vaše probleme. Nažalost, to se neće dogoditi.

Okrećete leđa svakom novom porezu, povećanju cijena i načinu na koji se politička elita i bankari odnose prema vama. Ne treba vam pomoć od bilo koga, imate sve resurse i sve ostalo što trebate, ključ je da se organizirate. Vaša zemlja je posebno zanimljiva jer sadrži mnoge resurse kao što su voda, šume, čista priroda, more i otoci. Zato vas se nastoji osiromašiti i oduzeti vam sve što imate. Kriza je samo paravan. Novca ima i krije se u bankama. Politika koja se vodi zadnjih dvadeset godina je politika osiromašenja.

Vaša djeca će biti jeftina radna snaga u Europskoj uniji kojoj tako hrlite, a i sama je pred propasti. Što prije postanete svjesni da pasivnost neće riješiti ovaj problem, uspjet ćete vratiti život kakav ste oduvijek željeli. Poruka koju ćete poslati u Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu kada se organizirate pobijedit će glas politike. Budite svjesni da se u državi vodi cenzura, ne nasjedajte na provokacije. Pokušat će vas podijeliti kao što rade već godinama da se međusobno prepirete oko vjere i nacionalnosti. Stoga nema podjela, slušajte samo srce. Organizirajte se, postavite jasne ciljeve da vas drugi mogu slijediti, te ih ponavljajte zajedno, to je jedini način na koji može pobijediti.

Vremenski uvjeti u Hrvatskoj su sada loši i ljudi se smrzavaju do smrti kopajući po kontejnerima. Što su političari poduzeli u rješavanju ove situacije? Oni nisu učinili ništa. Pronađite svoje istinske vrijednosti, ne gubite svoj identitet kao nacija. Promjena vlade nije pobjeda, ali promjena načina vladavine jest. Ljudi se ne trebaju bojati svojih vlada. Vlade bi trebale bojati njihovih ljudi.

LJUDI PROBUDITE SE SVI,

I PRIDRUŽITE SE BORBI PROTIV NEPRAVDE!

Mi smo Anonymous.
Mi smo Legija.
Mi ne oproštamo.
Mi ne zaboravljamo.
Očekujte nas.

DIREKTAN LINK ;

Link

Hvaljen Isus, Djevica Marija i Višeslavova Krstionica, ljubim ruke i ispričavam se Vašoj Svjetlosti što Vas uznemiravam u vašoj iluminaciji što ste posjetili moj profil i pridružili se mentalnom slavlju.A SAD ! Drž'te se za stolac, jer.....

*********Htio bi sa vama podijeliti par misli ; ***********


ZOKIIIIIIIII !!!!!
- ZOKIIIIIIIIIIIIII !!! - dozivao je Zokija Rabljenog Tomislav preko brda.
- Koji kurac?!!- odgovarao bi Tomislav ne hajući previše za idiotarije što ih mu je susjed Zoki činio iz puke dokolice.
- AJEEEE KRMIT OSOBENJAKE!! TROŠARNA DOŠLA DO PAZIKUĆINE PARALELE!!
- De odjebi !- ukratko bi Zoki riješio Tomislavove probleme. Inače, Tomislav i Zoki, bili su jedini stanovnici dva otoka, jednog do drugog, odvojenih sa svojih, otprilike, ono brat-bratu, objektivno, nije da sam mjerio, al kad bi pogađao - rekao bi oko solidnih, šta ja znam, od oka, ugrubo - dvjesto metara mora. Tomislav je bio pokojni grčki junak, a Zoki umirovljeni zidar, nekad superheroj. O da, Zoki je bio član Velebne Šestorke, superherojske grupice zadužene za održavanje obližnjeg parka i progon slonova. Za što nas, naravno, potpuno boli kurac, ako ga, opet naravno - imamo. Dakle, boli nas kurac ili pička. U biti, to je šatrovački. Svi znamo šta znači kad neko kaže da ga boli kurac. Osim nekih. Ima glupih ljudi, za nepovjerovat.Recimo, i ja sam takav.Glup sam ko kurac. Dakle, kad mene boli kurac, cijeli trnem. Opet se divne paralele izvlače. Upravo tako. Inače, šta ima? Trublje sviraju? Kak stari Opanak?Ma slušaj, odjebi.
Neki dan pičim kraj ZeKaEma, kad čujem kako netko viče:
- GOSPOĐO, GOSPOĐO!! ISPALO VAM JE PET KUNA!
- Šta se dereš, koji kurac?! Vidla sam ! Nisam ćorava!
- Ma mislio...
- Šta mislio?! Sad ću te bazukom u čelo!
Pa štihačom u zatiljak! Pa perecom pod rebra! Pa jabukom u nogu! Pa slikom na sliku! Pa točkom na i !!! Pa maljutkam ti majku ! Pa loncem na poklopac! Pa, pa... Pa asom na desetku!
Pa ljutom travom na ljutu ranu! Itede ! Itede !
- E gospođo, jes ti neka !
Baš si ono, neka !
Al neka, neka...
- Nisam neka nego sam deka! A deset deka je dekagram! A sto deka je jako, jako vruće! Zamisli, bit pokriven sa sto deka.
Ne sto dekagrama, nego sa dekama kao pokrivačima. Deka. Deka. Deka. Mutava riječ. De-ka. Do-kurca. I tako to. Inače, ovo (tj. to) vrijeme je divno. Recimo, sad sam tu, za sat vremena više možda ne budem. Ili dva sata. Ili iduće sekunde... Opa, neće bit. Evo prošla sekunda, a ja još uvijek tu! Opa, prošlo ih osam-devet! A ja tu! Jebate, šta ti je vrijeme. Relativno, brate. Iss. Recimo, ja ti golafom jednicom od nula do sto (nekad i stojedan, al to u stojadinu) stignem za triesdevet sekundi.
A friziran je, zato je tak mahnito brz. Nepojmljivo brz za jedan golaf. Mislim da mi ostali u selu zavide. Neki dan mi kum podbio blatobran na limuzini. Dobro, nije on, neg njegov vol, al to je isto. Rekoh :Kume, jebotebogpijani, pa jel ti znaš kolko za fau-ve košta blatobran?! Pa sad ću cijeli blok motora zajedno sa točkovima morat mjenjat!...
Sad mrzim vola isto ko i njega.
GolfVolovi su zli. Znali su se skupljat u bande, razbijat okolo aute. Pogotovo golafe. Ne znam koji kurac su tolko zapeli za golafe ! Jeboooooo...........Neki dan idem ulicom, kad neka dva vola u spitkama samo skoče na neki bijeli golaf, opa - šipke iz džepova i udri, pljus pljus pljus, deset puta po golafu i trk, jebate otišli naplatci, bobine, stajni trap, brisači, šajba i anlaser. Malo ajnzecovali, al ništ strašno. Mislim,ostao sam šokiran. I to je loše.Jer kak sam ostao, ostao sam na mjestu, i tak sam stajao tjedan dana. A onda počeo snijeg padati. A ja šta ću, smrznuo se i umro. Eto, to je moja tragična priča. Sad, ovak mrtav, nekad nešto našvrljam, bubnem gore na vrh naslov "esej" i od toga živim. Mislim, mrtav sam, ne živim, al ono...
E jebiga.
Sad sam si skočio u usta. Aj dobro, nisam baš sasvim mrtav. Više polumrtav. Ma serem, mrtav sam. Ne zna cijent život onaj koji mrtav nije bio, što mi je uvijek govorio djed. A ja sam bio. Skoro. Tak da je to skoro pa isto. Mislim, to bi na sudu prošlo.
E, sad ću ja prestati pisati ovo. Oću kurac.
E, kak si? Gdje ti lijana? U Švedsku otišla? Šta ima tamo, pabiraka svježih? Opa! Novi mercedes, baja moj. To ti je za djedove. Ja ću si kupiti neku bemburu. To ti je auto. Kupit ću golaf i bemburu.
Golaf za kurčit se po selu. I natrag nalijepiti velki natpis (to će mi Tomislav napraviti od izolirke, on je električar, al zna i sa kolažom, pa eto, ma ništ eto, zna sa kolažom) " O P R E Z I D E T I N !!", a ispod Kenvud i Alpajn. Alpajn kurzivom, da se razlikuje. I CE-DE ću objesiti na retrovizor. To ti muriji trga Multanove i radare. Odma, čim me slika, BAM!!! prasne Multanova u tisuću komada se razleti! To mi rekao susjed, nisam još probao... mercedes...šta ću još metniti? Da, stavit ću unutra muziku od tisuću-dvije watti, pa da vidiš kad Tin prođe kroz selo, pičke padaju u trans.
Trans global andergraund.
Pa stavim UNCA-UNCA muzike, one di-đej, to se sada sluša. Ali slušao sam ja i Prajmal Skrim.Slušao, slušao. I metalku. Al su mi malo teški. Ja ti to gledam kritički, ono, na potezu muzika-tekst mora bit kemije, inače ti je sve to zakurac, kume moj...
Sinan Sakić! Redžep Muratagić!
Hajrudin Somnambuldžić!
Jetrenko Suklijaš-Antraga!
Semka Ženevčić-Srndać-Senf!
Šemsa Suljaković....
Tooo ti je muzika buraz ! Gas ko u anđela, stas ko u medvjeda !!
Inače? Gdje ti babun? Jel još uvijek hekla po vlakovima? Otišao praviti katran u Tanzaniju? Jebate, ko da ga sad čujem:
- GNJAA GNJAAA SKVIII UM UM UUM!!
Baš sam ga se zaželio.
Inače? Već sam te pitao tri puta?
Ma malo sam spičkan uglavu. Geleri, znaš kak je. Rat dao, rat uzeo. To mi je baba uvijek drobla kad se natripala. Mazne baba trip, ode u baštu i sadi paradajz po drveću. I dan danas se sjećam kak je pričala, onak sjebana:
- Sinko, jebem ti sunce....
I vješala onaj paradajz po trešnji.A od nje sam se i naučio tim povrtlarskim poslovima, da ne kažem trikovima. Dok nisam prešo na nitrogen. Al to je već druga spika razbu, o tom drugi put...
Inače ? Ajde dobro, neću više...Ma neć, sigurno...INAČE!!...HA! Jesam te, a? Nema veze, sve ti je to norm..INAČE!!!! HA HAHAAAA!! HAAAaa...Pa kaj ne paziš hahahaaaa...E JES TI NEKI AHAA HAHA HA HAAA HA HA HAAA HAAaahahaha a a eeee ! aaaa šta ti je ??? štaaa ti jeee !?? štaaaa jeeeee !!??

Koji kur....??
.
...................
T.S. Corben
Iz zbirke ;
" Obmane,kombajni i prepeličarstvo-priručnik za drkanje", zbirka erotskih noveleta i parabola
Vrapće 1966.god.

Hvaljen Isus, Djevica Marija i Višeslavova Krstionica, ljubim ruke i ispričavam se Vašoj Svjetlosti što Vas uznemiravam u vašoj iluminaciji što ste posjetili moj profil...
Dakle, vozim se tramvajem u svoju sobu koju nazivam „domom“. Mp3 player je nafrljen do daske. Orgazmiram na gotovo svaki riff Tankarda. Ne čujem i ne primjećujem svijet oko sebe. Album završi, na redu je nešto puno tiše i manje nabrijano. Polako postajem svjestan lamatanja rukama iza sebe, desno. Žena, polu-sjedokosa, očiju izbuljenih kao u nekog lika iz Harry Pottera, razgovara sama sa sobom, svađa se (vjerojatno s likovima u glavi), vrišti i frenetično zapisuje u zaflekanu bilježnicu. Par očito mentalno zaigranih ljudi se žvali na pregibu tramvaja, tako da je sve neugodno gledati. Usput grgljaju nešto dok im jezik viri van pola metra (kako im to uspijeva, dovraga?!). Na stanici lik s nepropisno građenom lubanjom rudari po nosu kao da će naći u najmanju ruku eliksir mladosti. Drugi par mentalno zaigranih ulazi (ili su pijani, tko će ih znati). Frajer, očito pomno podšišane frizurice na bradi, sav obučen u marke. Jedva hoda. Žena, podosta starija, neugledna i aljkavo odjevena. Frajer sjeda na stolac. Ona čučne do njega. Nešto mu šapuće, sramežljivo. On se diže (jedva) i prepušta joj sjedalo. Ona sjedne, on promptno na nju, izazivajući opću nevjericu među prisutnima. Koncentriram se na njegove pokrete, želim spoznati je li pijan, nadrogiran ili samo munjen. Sporim i nepreciznim pokretima odaje mi da je drven od mnogih unučića Badelovog brandy-a.
Žvale se (opće zgražanje puka).
Pogleda me staklastim plavim očima i nešto brblja. Ima prijeteću facu....
Lijevom rukom pauziram mp3, desnu grčim u šaku ukoliko mi se ne svidi sadržaj njegovog pitanja.
A i Martensice mi cupkaju od nervoze. Dugo nisu imale zabavu.
- „Kako molim ?
- Stari, kojiii je ovo traaaaaamvaj ?...
- Četvorka.
- Ahaaa...hvalaaaa...“
Pitam se, da li frikovi shvaćaju da su frikovi?
Kako oni gledaju na nas normalne?
Kako ja definitivno znam da su oni frikovi, a ja normalan?
Što je uopće i postoji li normalno?
Jesam li i ja frik a da i ne shvaćam to?
Odgovor se sam nameće, kad se prisjetim jedne gospođe preko puta mene, koja me gledala pogledom punim sažaljenja i

.

Hvaljen Isus, Djevica Marija i Višeslavova Krstionica, ljubim ruke i ispričavam se Vašoj Svjetlosti što Vas uznemiravam u vašoj iluminaciji što ste posjetili moj profil...

Je...šta ste zinuli ? što se čudite ? Na dobrom ste profilu...zasad !
Pitate se čemu ovaj gore uzvišeni uvod..E pa ako niste znali to znači da je mojoj jezičini došao kraj (NAPOKON !!,neki će reči).Naime i na prezime, od danas je na snazi ZAKON po kojem se nepristojni riječnik ( domaći znano kao "pičkaranje" ) tretira kao KRIVIČNO DJELO (!!)..
Hah- hah-hah...neki će reči...Eto zato ću se morat i ja preobratiti i početi sa misnim slavljem ovdje.
Dakle ! Crno nam se piše...bar meni. (hm...zatvor i nije tak loš kad si razmislim...znojni muškići,rešetke,lisičine na rukama i nogama...heh-heh-heh, neki će reči.).

A sad....hm....ne....ne...mir Tin...dobar Tin...mir Tin...

.

.

:-))

valjda ju budemo nekak preplivali...vele da bu zajebanija nego ova iza nas, zato nam bu trebalo puno puno sreće i pozitivne vibre.
.



.

.

dakle ? ovako treba izgledati kalendar !!

.

Link

.

morat ću napraviti neku listu super stvari za kraj godine.

Danas sam ispao heroj.
Spasio sam vodokotlić od utapanja.

Kako je počelo?
Nakon što sam se ispišao, pustio sam vodu, okrenuo se prema lavabou i počeo prati ruke.
On je gutao vodu dobrih pola minute, a zatim počeo teško disati. Voda mu je došla do grla. Gledao sam kako se upinje na keramičkim prstima da bi uhvatio zraka. Obrisao sam ruke i okrenuo se prema njemu.

“Hropt hropt hropt” – umirao je.

Ispustio sam mu još malo vode. Nakašljao se iz dovodnog crijeva i prodisao.Osjetio sam da je opet sretan.
Nakon toga sam pobjegao. Jer sam znao da će se opet početi gušiti. A ja ne mogu stalno stajati kraj njega. Dok sam odlazio začuo sam opet “hropt hropt hropt”. Netko drugi će ga već izvući. Kotlići su žilavi.
Kad sam ušao u sobu, u punom jeku je bio YouTube tulum.
Te ne volim. Iz laptopa je vrištao low-fi glas.
Ja sam bio daleko.

Valjda ta nezainteresiranost dođe s godinama. Prije sam znao uživati u dobroj knjizi, glazbi, provokativnim teorijama o kojima bih razglabao sa frendovima.
Sad me jednostavno boli kurac za sve.
Bit će da mi treba nekakav izazov. A opet, s druge strane, ni izazovi me više ne zanimaju.
Upao sam u mrtvu petlju postojanja.
Probao sam biti zao, ali nije mi išlo. Kasnije sam pročitao Burroughsovu tvrdnju:
- “The face of evil is always the face of total need.“
I složio se s njom.
Ponekad me moje Nesvjesno pokušava oraspoložiti: Sanjam bradate žene. I pomogne.
Nasmijem se dok se budim uz još svježi san.

A i piva pomaže.
Otvori mi um, razbije barikade svijesti, pusti kapljice Nesvjesnog da procure na tipkovnicu.... I onda budem mudar, na par minuta ili sati, budem jako mudar, divim se sam sebi i govorim si, jebate, zašto mi nije uvijek ovako lijepo?
I onda pišem, pišem, pišem.
I kad napišem, zadrhtim od pomisli da sam napisao nešto dobro.
Obično je taj strah neutemeljen.

Doduše, ponekad napišem poprilično dobro sranje i....

.

Idem iz Kauflanda i nabrzaka stanem na "Karlovačkoj" tu u Dubravi u jednoj birtiji...
Sjedio sam u birtiji, pio pivu, dok su do mene dopirali razgovori.

Jedan sam isfiltrirao.....;

- "Sjeban sam!" - sasuo je inteligentnoj pijanoj krezuboj kurvi inteligentni pijani bosanski bauštelac za šankom.
- "Pa vidim!" - odvratila mu je jednako glasno
- "A ja sam pijana! Jesam jesam, pijana sam!"
- "Dobar dan" - dobacila joj je špruljasta konobarica, glancajući čaše.
- "I, oćeš me jebat?" - upitala je krezuba svog prijatelja za šankom.
- "Bi ja, al mi se ne može dignut !" - odgovorio joj je odmah.
- "A nebi te ja ni jebala" - ispucala je odmah krezuba.
- "Možda se i pojebete još, ko zna" - dodala je konobarica.
- "Kurac, nemam ja volje" - odvratila je kurva.
- "Ni ja. Žena me kod kuće čeka. I djeca." - rekao je pijanac, pogledao u krezubu i dodao ;
- "Aj popij još jednu pivu, jeboga."
- "Ma ne mogu više, pijana sam... MA jel ti to mene bariš?"
- "Ne barim te."
- "I bolje ti je. Ne volim kad me bare. Ja - to barenje - ne razumijem." - proglasila je krezuba glasno.
- "Da, da, treba ti samo uvalit kurac u ruke" - dobacio je netko iz dubine zadimljene birtije, nakon čega se začuo grlen smijeh i pokoji astmatični nikotinski roktaj.
- "Ma ozbiljno" - nastavila je krezuba
- "to ti ne pali kod mene."
Njen pijani kolega bauštelac gledao je u nju i klimao glavom.
- "EEEEEE, aaa... " - proartikulirala je nevješto krezuba, ustala se sa stolice i dodala ;
- "Aaa, sad ja idem. Ideeem..." i počela oblačiti jaknu.
- "Čekaj, idem i ja" rekao je bauštelac i počeo oblačiti jaknu. Pridržao je jaknu krezuboj.
- "Aaa baš si dobar. Onaj moj bivši je đubre ! Đubre!" - rekla je krezuba i okrenula se konobarici .
- "Ako ikada budeš bila s njim - znaj - đubre je! Đubre!"
- "Jel mučko đubre?" - dobacio je netko iz mraka birca. - i opet se začuo smijeh.
- "Koji ti je kurac, jebo te on !" - odvratila joj je konobarica.
- "Ma đubre je !" - opet je ponovila krezuba.
- "Mučko đubre ! "

Gledao sam ih kako odlaze po crnom podu birtije....

OVAKO...SAD "ZAISTAČ" !...dobio sam "božićnu čestitku"...i to kakvu !!

POD 1.

Trebam nekoga tko radi u HEP-u jer bi htio prebaciti račune za struju, koji još uvijek glase na moju pokojnu baku, ako je to moguće, na sebe da ih ja nastavim plaćati..Pa ako ima netko tko radi u HEP-u da mi pomogne da ne obilazim šaltere i ustanove.

POD 2.

Pošto sam nasilno odseljen iz kuće u kojoj sam godinama živio i uređivao ju ( stric me nasilno iselio, a nije njegova jer nije bila predmetom ostavinske rasprave ) a koja je kao zemljišna čestica u Gradskom Zavodu za Katastar uknjižena na moje ime i prezime, jer su geodeti dok su mjerili, unesli tu česticu na mene, pa sad svi računi komunalija dolaze na moje ime !.
PITANJE je...
jel mi može netko reči imam li po tome ikakvih prava ili da te račune ignoriram ?
Zašto ja moram plačati pristojbe za kuću, a vucaram se kao podstanar ako to nije moje, kako tvrdi usmeno, stric ?
I kako da onda to odjavim ?
Kuda ?
Kako ?
Kome ?
Gdje ?
Jel ima koga ili ste svi otišli u kurveraj ?
Zašto sam išao ovo pisati ?

p.s.

svi spammeri će biti BEZ NAJAVE odmah na IGNORE listi a sve detalje onda u privatnim porukama.

.

.

...na mom blogu..dakle, sad ću nabacat nekoliko nesuvislih misli pa jadan onaj tko ide čitati...i kak veli tu jedna baba, da se ponavljam e pa neću jer ja sam najjači čovjek (a i debil) u kvartu i volio sam pjevati. Grmio bi kvartom do ranih jutarnjih sati, lomeći stakla na prozorima domova svojih susjeda, i to tek snagom svoga glasa, kojeg sam, kako mi je baba kazala, nasljedio od rođaka kojemu je djed bio dinosaur, a bio je i u ustašama, koji su, opet bili na glasu da su imali dobar glas.
No, imao sam i dobar stas.
-"Hoće tko stasa, imam za prodat! Ajmo škvadro, još malo pa nestalo!"- tržio bi svojim torzom cijeli sajmeni dan ;
- "Ovamo ljudi, ima i glasa i stasa. Ovamo, stas u pola cijene, ajmo, jebaga, svjež glas, stas još svježiji!"
No, iz nekog razloga nisam mogao prodati niti stas niti glas. To me je rastužilo do krajnjih granica. Toliko da sam počeo uzgajati češljugare.
Jeeees !! Uzgajanje češljugara bilo je za mene san snova.
-"Kad se koji uzjoguni, odma ga ja kišobranom u oko! Nema zajebancije!", pričao sam po birtiji,
- "Mora se znat tko je gazda!", glumio bih strogoću stežući kriglu "Karlovačkog" piva žuljevitom desnicom.
No, stvarnost je bila različita od onoga što sam pričao po birtiji. Krio sam strašnu tajnu, tajnu koja bi, ako bi izašla na vidjelo mogla potpuno uništiti moj ugled grubijana i poduzetnika. Naime...pisao sam pjesme. San mi je bio afirmirati se kao pisac, odseliti "iz ove vukojebne jebene" kako sam znao nazivati svoje selo i "postati netko, a ne se sa češljugarima jebavat svaki dan".
I tako, život je okrutan i prilično u kurcu. Jes, život je okrutan, al to već znamo od maloprije. No, i nije toliko važno.
Ajdmo mi dalje!

Hoćete čuti dijalog između rotvajlera i kombajna?
-"GRR AV AV AV!!"
-"BRUM BRUM ŠKLOPOT!"
-"CIJU CIJUUU!!"
-"SAMELJ SAMLJE SAMELJ".
Cool. Kvota ludila ispunjena za danas. Nego, sad ozbiljno. Kolko projektil ima prababa? Ne. Ima ih tri. Tri, tri. Nebi ja lagao.
Lago di Giorno.
Nego, Lego kocke.
Hoćete čut dijalog između Lego kocke i Lego kugle?
Ne znate šta su Lego kugle? Pa jebate, gdje vi živite?
Lego kugle, novi hit u mentalnim ustanovama! Štićenici slažu po cijele dane. Jedan od štićenika ustvrdio je sljedeće našem novinaru: "BLJBLJBLJ EEEEE BLJBLJBLJ EE", a i sam upravitelj ustanove prof. dr. Joško Pasanac objasnio nam je uspješnost liječenja metodama proizašlima iz uporabe Lego kugli.
-"Ma ja njima dam te kugle, razumiješ, pa se igraju. Sastavljaju čak i primitivne mehanizme, razumiješ, ne znam ja to objasniti, makar sam doktor. Varo sam na ispitima. Eto, ni pričati neznam kak spada. A to kak spada, nemam pojma. Ne znam ni kak se popne gore.
E, a žena i ja, ma mi ti ludi. Pogotovo ja. Pogotovo ja.
E, al niko nema take žene. Jes pametna, issssso Mikiii , a voli i popit. E, onda se mi družimo i ubijamo se cijeli dan od smijanja, razumiješ, uzmemo nekad vreće sa rupama za oči pa na benzinsku, pa opljačkamo, iso mikiiii, ma znamo se zabavljat, nama nikad dosadno. E, a čim ja uletim u kuću, ma svaki dan, ona odmah kilu betona pred mene, jer to najviše volim jest. Ali kuhat ne zna. Sve moram ja. A i nije mi teško. Jučer sam ispohao vjevericu. Bila je super.
Danas idem pecat. Volim pecat više neg jogurt prolijevati. Po ženi. Al ona više voli jogurt. Pa se nađemo na sredini. Odemo pecat, prolijem jogurt po njoj, zabacim udicu i čekam da se jogurt osuši. E, onda, obično upecam smuđa, mislim, ne pecam ja sranja, samo smuđeve, najbolji su za jesti. I tak, gdje sam ono stao? Nije ni važno. A da, jogurt se osušio: ženo na tebe je red. Odmah, čim sam skužio da je jogurt osušen, žena ga skida sa sebe, rani smuđa, ovome rastu sise od jogurta, vraćam ga u vodu, krdo muških smuđeva fura za ovim sisatim, koji je sad ženski...

E, ovo je zbilja otišlo u kurac.
Više nije ni smiješno.
Inače, jako sam dobar matematičar. Oduzmem se svako malo.
odoh i sad...
Treba pacijete liječiti i da mi niste zaspamali opet prilog sa hrčcima...

.

.

Šetam.....Link

.....uskim ulicama Dubrave, žestoko i obilno zalijevajući antidepresive alkoholom. Čujem vriskove u glavi "Povećajte tipkovnicu! Povećajte Boga! Povećajte smrt ! Povećajte život kroz patnju. Povećajte Isusov rog ! Povećajte šljamastičnost ! Povećajte pičku !!!"...Ili kako bi to Slovenci rekli: "Povečajte pičko!" Odmahujem poznanicima u znak pozdrava i mislim si ; "Pička vam materina"...Naravno, nasmiješim im se...

Vrag češka anđela po leđima..i češem se po desnom zglobu .. jedan jedinstven osjećaj me uhvati u tim trenucima ...Iza sebe osjetih neko mlado golo tijelo koje je zračilo svojom nevinošću.. polako sam se počeo okretati i zapažati neobrijane noge koje su se naježile tu kraj mene.. podižem glavu i laaaaagano očima prelazim preko ostalih dijelova tijela..
naravno, oči zapažaju dosta toga..
ogrebotinu na ljevom koljenu ,
masnicu na butu ...
bio je sav ušminkan, kao neka glumica ..
prvo sam mislio da se zajebava sa mnom.
sa dlakama na nogama on je bio avion sa perjem..

Onda sam laaaaaagano počeo hodati po pustinji koja nikako nije dozvolila da ostanem nov, nego me umarala sa svih strana..gurao sam se sve dok snijeg nije počeo da moje čizme napada..osjetio sam tu hladnoću na svome palcu koji je trenutno amputiran i operacija će mi brzo..
Znam da je ponekada u bolnici dosadno ali ja volim otići u bolnicu da se igram sa infuzijom, vozikam u kolicima za nepokretne, štrcam si onaj kurac za astmu u usta, ližem igle korištene i...

.
P.S.

uz ovu moju pijanu sliku ima i priča....tu fotografiju je napravila moja frendica koja je inače profedionalni fotograf umjetnik pa se mi znamo urokati, pa joj ja posl....itd.itd.

Posjetio sam starog frenda jučer.

Kaže, benzin je skup. Plaće sve manje. Ipak, da mu nije žene, popizdio bi.....
I laže.....
Brine ga samo benzin. Samo ga brine da može utočiti benzin u svoju metalnu grdobu od dvjesto pedeset konja i tonu i pol željeza. Kaže da obožava zvuk motora svog automobila. Kaže da se nikada neće pokvariti. Kaže, izvrsno su izbalansirani konji i masa vozila. Nema takvoga, kaže. I kaže, voli velik gepek....
- "Prtljažnik ", ispravljam ga.
Jebe mi majku;
- "Šta vi štreberi znate ! ", a ja se smijem do uha.
Žena mu se smije sa strane i govori, kroz smijeh, kroz zube:
- " Sve mi je jasno, a, sve mi je jasno..."

...A ja se pitam jesam li razmišljao naglas, i vičem kroz smijeh: "TATA TI ŠTREBER, BOG TI SE MAMICE NAJEBO !"

I krenem ja doma, pa usput da stanem u Kauflandu. Utopljen u svemu tome sranju uletavam u Kaufland, sa slušalicama kao po običaju...
I dok mi svira Link
sjednem si na onu paletu s brašnom ( prije 16.99kn/sada 24.99, na "popustu") i gledam kao kroz maglu oko sebe sve te polumajmune sa poluženama kako kupuju sve na polu- poskupljenju a ne sniženju...a da uopće ne kuže i ne prate da je sve otišlo gore za 2-15 kuna.
No to nije bitno...bitno je nažderat se,nabit kile i poslije plakati nad računima u minusu.

a moj tzv. "blagdanski stol" ?
to je ono što bi svaki od vjernika, umjesto "takmičenja u rasipnosti" trebao prakticirati...
dakle, skrušeno ;

1. kruh
1. mlijeko
i to je to...

Zato ću vas počastiti sa predivnom "Fade into you" (otkud samo čupam te stvari ? )
I to je i više nego što zaslužujete.

Link

.

pošto se nadamnom nadvio crni oblak, nemam ništa drugo ponuditi nego svoje znanje i profesiju.
DAKLE.....pošto ne mogu unovčiti tijelo, mogu znanje ;

VRŠIM ;

- popravak laptopa, android smartphonea (HTC i SAMSUNG) i računala
- popravak vaših/mojih operativnih sustava Windows/Linux
- također vršim ispitivanja sigurnosti vaših bežičnih WIFI mreža te POVRAT izgubljenih ili zaboravljenih WIFI lozinki i šifri.
- mrežni servis te optimiziranje operativnih i mrežnih sustava
- dostupan 24h dajem i garanciju.
- intervencije te savjeti i putem telefona
- izrada profesionalnih WEB stranica
- Maksimalna diskrecija za sve one vaše intimne slikice i filmiće koje bi vam našli u servisu.
- kontaktirati me želite putem poruka.

AJDE SADA !! KOME JE KAJ POKVARENO !?
.

BRIŠEM sve komentare koji nisu vezani uz gornju temu !

.



.
....i priznanje da sam nevin.....hehehehe....