Emerald forest

Sve je to život , i nisu snovi .




Barem ja to mala, svaćam !





A , svatko ipak sreću lovi ...




Ljubavi, zato se Tebi vraćam !

Da , mogao sam lagati , i reći da Te volim . I sve bi latice za mene pale ... Ja ne lažem , i mogu da prebolim . Da nisi vrludala , i lijepše riječi , reći bi se  znale . Nikad nažalost nismo bili na istoj strani , da s drugima budemo sretni - tko nam brani ? Ako me sretneš , ne , ne okreći glavu . Nemora se uvijek sve dobiti , i zar je sad važno tko je u pravu ? Nasmiješi se usprkos svemu , i dalje gordo kreni ... Ti idi njemu , ja ? Nekoj lijepoj ženi . I sve će boje jednog dana , tek u suzu se skriti . Ja sam čovjek s puno mana ... I Tvoj , ne - neću biti !

Ma koliko da se trudim i pazim , pokušavam sve i žrtvujem nešto svoje ... Ne , vrijedi , uvijek će se netko osjećati povrijeđeno . I , vjeruj mi , zaista sam se trudio , i učinio sve što sam bolje mogao da Te ne povrijedim , da bilo kad možeš izaći bez rana , sa smiješkom . Od Tebe sam tražio samo jedno - da budeš iskrena . I , srećo moja , jesi li bila ? Ja bih rekao da nisi , zato sad sve ovo . Progutala si udicu , a priznati nisi htjela . Sad se otimaš , pokušavajući se osloboditi . Nebih da te smetam , ali samo se sve više "hvataš" i teže će Ti biti . Ako Ti tako želiš . Zar ja da Te učim , uvijek si mislila da znaš bolje . Šteta !

Iskreno rečeno,dosadilo mi biti dobar ( ili kako se to inače čita - glup ) . Što sam više davao , tražili su više. I što sam bolji bio , dušu uzimali i ne vraćaju . I što sam više volio ...

Sad bi kao da me vole oči neke tuđe , Jer im se čini da gube ...Zar se u tuđi život uđe ... A , te što kradu - stvarno ne ljube .

Igramo se kao djeca ,jedni druge hvatamo ... Neki se i smicalicama služe, i kad su uhvaćeni, kažu :Pik . Ja se više ne igram .Ne traži se stvarna ljubav, samo zabava, razbijanje dosade. Rijetko tko još i zna što to jest ljubav , i tko je uopće želi ? Jer , u ljubavi morate i davati ,i tuđe želje ispred svojih staviti. Ma , kome se još to, da ? U ovoj dolini suza, netko voli sprijeda , a netko s g...  Nitko ne želi biti - drugi !

Postoje ljudi i sjene ... I svi prolaze kraj mene . Treba biti čovjek , ništa nije fer u ovom životu , treba li zato krenuti u tom smjeru ? Varati i skrivati se ... Stojim iza svojih riječi i djela , nekad nisu najbolja ali i to treba priznati i podnijeti .

Kad ljudi počnu bježati od drugih , bježe i od sebe , htjeli ili ne . Što onda ostane od čovjeka već sjena . Varaš se ako misliš da neznam , a eto zašto da Ti s tim pred očima mašem ? Ne , ne razumiješ i neznaš Ti mene , jer ako si Ti galaksija ... Srce , ja sam svemir .

Koračaš ulicom , i iako se čini da nemarno prolaziš , dobro paziš da ne pogledaš u mom smjeru . Tvoje Te misli odaju , k meni lete kao leptiri na livadu cvjetnu ... A , kad naše misli se sretnu , zar žao Ti nije, što pogled taj osta tek žudnja ?

Znam da staze su Ti vijugave i neravne, kamenje i trnje ... I teret Te stišće , i bura Te tuče - teško Ti je , nisam ni ja od juče ! Nebih da ništa od Tebe kradem , da se koristim Tvojom mukom . Ruku Ti pružam , i osmjeh želim da dadem ... Lakše je pustopoljinom koračati u dvoje ; znaš !?! Ali ako Te svi samo pomažu radi sebe , pogledaj - gleda li itko stvarno tebe . Ponekad je bolje da Ti i ne pomaže , netko tko Ti zapravo - laže !

Jesen, u svakom mom drvoredu lišće žutom boji , i laste nebom više ne kruže ... Još u meni ječe koraci Tvoji , kao da se meni tuže : Zašto me iz zagrljaja pusti ... Bez poljupca i bez "ljubljena" , da ne izusti ?

Koliko vrijedi svatko od nas ? Kolika je cijena ove ludosti koju nosim u sebi , i koja u ovom hladnom svijetu buja .Vrijedi li išta čežnja i strast , nježnost koju za Tebe čuvam - a ne trebaš ju .Dali je dobrota ili bezskrupuloznost, ono što više važe ?

Jedan od najvećih razloga , zašto se ne javljam niti otpozdravljam , previše sam skroman da se hvalim ; pa i kad bih mogao nekako mi je to loše .  Ne volim za sebe reći to i to , a na drugoj strani nevjerica , sumnja ... Znam tko sam , samo to nevolim ovdje objašnjavati ; puno je toga što se i ne može .

Kao takav , ovdje ne vrijedim mnogo . Ne podilazim , ne laskam , ne govorim laži niti kupujem ... Svakom kažem što mislim . Znam ! Mnogi to ne žele čuti , traži se lažno blještavilo , vanjski sjaj i pripadnost skupini . Nikog ne slijedim , svoj put znam , krene li netko njime - ruku ću pružiti . Bude li me sunce na njemu samog pržilo - neću se tužiti . Bolje i sam , nego ne biti svoj !

Sanjao sam da sam Te "guzio",


I od sreće i strasti sva si cvala .


Znaš da nikad nebih puzio .


Zašto si svu sreću, drugima dala ?









I jahala si sretna,smetena u ekstazi ,

Nestašnog, divljeg svoga "doru" .

Ova je naša ljubav, u završnoj fazi .

E , curo moja , nepadam ja na tu foru .

Sanjao bih ! Ali se bojim ...

Doći češ Ti , u moje snove .

A onda budan,da sam postojim ?

Moje Te misli , niti ne love .

 Iskro moja , griješ jače od plamena ! Zauvijek izgubljen , a uvijek na pravom putu . Smiješim se , Tebi !

Ne , ne bojim se godina . Zamisli da moraš živjeti vječno , nebi li to bio pakao ? Da , u prvi tren svi požele živjeti vječno ... I . Što ? Rasteći ovo malo ljepote na tisučljeća , jadno . Kao da litru soka razrijediš s 100000 litara vode , ništa .

Živjeti i stoput morati prolaziti iste gluposti , iste jadne ljude , iste polovične ljubavi , iste ljude bez trunke lucidnosti u sebi . Jedan dan s ženom koja me voli iskreno , mene ... I , neka me zaborav briše ! Sretan bit - makar na tren , i ništa više !

Ma , iako i nije bitno ... Ipak ...

U slijepoj oholosti , nekad nas gordost do zvijezda nosi ... Samo smo voda , meso i kosti ; iskra što vječnost prosi .

Jedino duša vječnost skriva , i ljubav u sebe prima . Tko iskreno voli , u sreći pliva. I sve bogatstvo svijeta - ima !

I ništa nije stalno s nama; u trenutku sve se gubi ! Vječno je svijetlo a ne tama ! I ... Samo se zauvijek - ljubi !

Ne postoji tama , osim ove što je u nama ... I nije sem ljudi, na ovom svijetu nikakvo zlo . Ako svoj put znaš , tad ništa Te ne slama . Pronađi istinu u sebi , i nedaj da Ti krade bilo tko.

Nije potrebno tugovati , ni otići, ni Tvoje slike i poruke - spaliti . Nije potrebno reći zbogom , niti okrenuti glavu od sunca i ljudi ... Nema suza , nema bola , ni žaljenja ni tuge ... Kao more u rano jutro , tišina; niti vala , nit da se površina namreška od povjetarca . Ne sanjam Te više ! Sve one snove sivih i crnih ulica - bez Tebe . Ne tražim Te više , čemu to, ako Ti ne želiš biti nađena ?

Ležim navečer u krevetu , i nikakva misao o Tebi ne remeti mi san - a ne spavam . Ne žudim za Tobom , ni Tvoje predivna duge kose ne vijore na vjetru u mojim mislima . Ni oči pune topline i iskara ne sjaje u mraku , niti sjaja im se sječam . Te vragolaste usne , željne poljubaca , još više riječi ; ne ne želim ih ljubiti nježnim i vatrenim poljupcima .To tijelo žene i hod djevojčice , slika Tebe kako ulicom dolaziš ... Iz daleka sam Te po hodu prepoznao te davne godine , po hodu nježne srne koja bi htjela biti vučica .Ne davno sam zaboravio, koliko si se trudila od mene stvoriti ono što ja nikad biti neću. I ne boli me više, što nikad nisi vidjela , zašto Ti dopuštam da me učiš i mučiš. Što mi nisi dozvolila da Te volim onako kako ja znam , jer drugačije i da znam, nebih htio . Što si svaku moju lijepu riječ hvatala ,i kao krila leptira zdrobila prije nego do tebe dođu . Ne, ne sjećam se odsjaja na tvojim rukama , tolike lijepe riječi bez glasa slomljene; kad si shvatila - bilo je kasno .  

Jer... Umirao sam godinama, prognan tako daleko , a uvijek tu blizu Tebe . Žalila si me , ljutila se što drugu ne tražim , niti one što su me same slijedile , gledao nisam . Lutao ulicama gledajući za autobusima koji prema Tebi voze , zavidio suncu i mjesecu što Te gledaju svaki dan . Čeznuo sam i umirao u sebi , grizao bol i ogrtao se tugom , i gledao Tebe , tako lijepu - kako ideš drugom . Prolazile su godine , život ide dalje , živi se kako se može i mora , ali noću snovi uvijek istu okrutnu sjetu i čežnju nose . I da , nisam Te namjerno zvao , kako s Tobom da se smijem kad mi svaka riječ u grlu zastaje . kad sve one što želim , ne, ne smijem . I , nisam zvao , a sve je to u meni ostalo , u srcu i duši . I kidalo srce danju , i lomilo dušu noću ; i svi rekoše gle kako je to pristao čovjek , kako svima pomaže i svatkog sluša . Ah , da ... Crnilo u meni svakim je danom raslo , bez ljubavi duša vene , i svakog je dana bilo je manje . Manje je bilo i mene . I , nije se moglo više , ništa čovjeka na zemlji ne drži kad zaboravi ljubav i radost. Nema te bolesti što ubija kao sjeta ! I , da dođoh na rub tog crnog svijeta , nisam žalio , čemu ? 

Zauvijek princeza mog srca , a kraljica nikad nećeš biti . I nikad nećeš znati koliko mi je hladno u njenom zagrljaju , kako svaki poljubac boli , kako me kidaju njeni dodiri . Molim Te , bar mi se nekad u snu prikradi , i ljubi me - snena . Neka me jutro više nikad ne budi , što da gorčinu svaki dan gutam ? Još jedan njen osmjeh , da mi život nudi ... I DA SE SMIRIM - DA VIŠE NE LUTAM !