Pričom na priču
Stao sam sa strane, upalio sva četiri i okrenuo se prema njoj.
Pogledao sam je u oči i rekao: "Ti si strašno atraktivna žena i silno bih volio voditi ljubav s tobom.
Ipak to se neće dogoditi jer ono što ti očekuješ ja ti nisam spreman dati." .....love_and_jazz
Pa nastavak...
Kažiprstom sam joj kliznuo niz obraz do brade dodirujući rub njenih usana, zaustavio se točno onoliko koliko je bilo potrebno da promijeniti ritam disanja i rastvori usne.
A onda, kao i inače, namjerno pogledao u daljinu preko njenog ramena na već poznat način, toliko puta ponovljen da je postao rutina, pa ruka na mjenjač, prva, druga, a ona je i dalje ostala u istom položaju nesvjesna svojih razmaknuti koljena.
Sjebao bih sve da sam joj zavukao ruku pod haljinu kao nestrpljiv dripac koji se u ponedjeljak hoće pred ekipom pohvaliti kako je jebao 3 sata bez prekida raskošnu plavušu.
A ona je raskošna iako nije brineta.
Dignuo mi se na nju prvi put kad sam ju vidio naguženu kod fotokopirke, nekog kurca je drkala tamo di se umeće papir, otvarala i zatvarala ladicu, a meni nije padalo na pamet ni da se mrdnem s mjesta, a kamoli da joj pomognem.
Pogled na njeno okruglo i sočno dupe ispod napete tkanine važnije je nego pomoći kolegi u nevolji. Kolegici.
Pri povratku u Zagreb, znao sam da ju mogu okrenuti, čak i u autu, pod sva četiri, ali nisam žurio.
Naučio sam da neke žene isplati se čekati, a neke druge uvjeriti da su one te koje odlučuju o slijedećem potezu, svom i mom.
Prednost koja se kasnije itekako isplati.
Jednokratno. Višekratno. Dok mi ne dopizdi.
Idući tjedan putujemo na dva dana iako još to ne zna jer je bio planiram samo sastanak i povratak za Zagreb.
Idem na drugu fazu, a ni to ne zna...
19.10.2016. u 9:31 | Komentari: 88 | Dodaj komentar
*
Dobar vam dan!
Naspavani?
Sanjali u boji ili u sivim sjenama?
Ustali na lijevu ili desnu nogu?
Zakaj ste na blogu?
Ok, neću o blogu jer...
Nikad kraja i sve je istoivremeno početak.
Riba ribi grize rep!
Zanimljivi su mi ljudi koji svojim ponašanjem izazivaju reakcije, bilo kakve, jer puno govore o onima koji reagiraju jer eto, jezik zna biti brži od pameti, ili kao tu – prsti, jer pamet je na godišnjem, produženom vikendu ili je i nema.
Moja.
Vaša.
Naša.
...da ne bi bilo kao jučer – zakaj o drugima - pa nemrem o sebi jer je tu tak i tak pravilo da drugi više znaju o nama samima, pa di ću još i ja nekaj na tu temu :P
A teme na blogu?
Skužila sam da su uvijek zanimljive one koje su u opozitu s mišljenjem većine na blogu i/ili slučajno/namjerno na granici konflikta.
Ispada da se volimo svađati.
Raspravljati.
Uvjeravati
Biti u pravu i dokazivati drugima da nisu, s razlogom ili ne, šupljih ili čvrstih argumenata.
A argumenti mogu biti – moja mama je ljepša od tvoje, tata veći i jači, ja sam pametniji/a i upravo sam dobil/la potvrdu svoje pameti na pvt...
Ili mogu biti u zreloj raspravi, pa taman se i ne složili jer ne želimo priznanti da je netko drugi u pravu ili nam se ne da naći na pola puta.
Ovdje više tih pola puta nema.
Ili jesi uz nekoga ili nisi i totalno je nebitno da li je danas nebo žuto, a sunce plavo, ali zbog bloške solidarnosti i solidarnosti u virtuali kao susptititu za puno toga realnog, progutat će se kakica, prijeći preko svega, zaboraviti, arhivirati i biti kao da ništa nije bilo.
Meni se to ne da!
Ako mi se netko zamjeri, a uvijek ću ljudima dati, ovisno koliko su mi simpa, dodatnu šansu, a kad tu zadnju iskoriste, podrapaju je i bace, križam ih.
Trajno!
I nije mi žao jer kad dođem u tu fazi šaranja imena, itekako sam dobro odvagnula koliko je nekaj vrijedno za dalje ili nije.
Tak i tu.
A rekla sam da ne bum o blogu...
Jučer sam pokušala rakyu objasniti da smo ovdje nekom simpatični, nekom grozni, trećem idemo na žifce, četvrti bi nas rado počkaljio ili u prolazu, kao slučajno, zveknuo uz ironičnu ispriku ili bi izostala.
Ima onih koji će nas uvijek čitati i ostaviti koji komentar, popričati s nama i mi s njima.
Krug.
Iste takve krugove imamo i izvan virtuale.
I to je tak.
Zakaj bih bila simpa svima ovdje?
Veći mi je gušt kad nekom idem na nekaj kaj ima ili nema jer ne volim mlake odnose, pa ni virtualne.
Više ima iskrenosti u virtualnoj mržnji kroz animozitete nego u tapšanju po ramenima i judinim cmokama.
I više mogu doznati o njima, pa i o sebi, u odnosu koji je takav kakav je nego kad je sve glatko i sklisko.
Zato ni ne izbjegavam konflikte.
Zato jer nisu lažni.
Zato jer volim osjetiti energiju ljudi, pa bilo to i u razmiricama.
I zato jer se znam zaustaviti na vrijeme, ako želim... ;)
A ponekad je gušt i sažeti međuodnos u – odjebi!
Probajte, vi bloški pristojni i sramežljivi...
:D
18.10.2016. u 10:40 | Editirano: 21.02.2017. u 10:24 | Komentari: 58 | Dodaj komentar
*
Muško-ženski bilateralni odnosi znaju biti sasvim ok, a kad to nisu, totalno su zvuzlani.
U uvjerenju da će vam dobro doći moji savjeti i znam da ih s nestrpljenjem čekate jer fale ženskoj ekipi kao i žulj na peti zbog novih cipela (ili ako nisu nove, bile su super, na sniženju, na 5 rata, ali broj premali), a vama kao penal koji je trebalo izbjeći, pokušat ću ih uobličiti u rečenice razumljive muškom mozgu ;)
Ukratko, bezi i kompanijo...
Ako do sad niste skužili, mi žene smo divna i krasna bića neodoljivog šarma, iznimne inteligencije, ljepote – evidentne ili latentne i gotovo uvijek u pravu i onda kad nismo.
Kad to shvatite na vrijeme, ok, može i sutradan, uz ispriku zakaj nije bilo jučer, ako stečeno iskustvo na teži ili lakši način ne arhivirate nego svakodnevno primjenjujete, bit će vam puno jednostavnije i lakše, a bome i zabavnije u životu.
S nama.
Mi žene volimo probleme rješavati sistematski, a to znači sveobuhvatno, vremenski i prostorno, pa shodno tome i vi se tako trebate ponašati. Kooperabilno!
Nikako kolutati očima i dopustiti da se facijalni mišići zgrče u izbezumljenu facu, nego prihvatiti retrospektivu događaja, od tamo negdje ljeta prošle godine do današnjih dana jer imati informaciju na dlanu, kaj je bilo, kaj nije i kaj je prethodilo svemu tome, hvalevrijedno je.
Ako skužite da se žena nasuprot vas zalaufala, nikako joj nemojte ponuditi stolicu i čašu vode.
Možete sebi uzeti pivu, a njoj staviti na raspolaganju svoje krilo, ali nekak mi se čini, ako niste jako uvjerljivi, ne bu vam to uspjelo, pa ni ne inzistirajte na tome.
Iako puno pričamo, čak štoviše – više nego kaj vaš mozak u jedinici vremena može apsorbirati i apsolvirati, ako slušate kaj pričamo, čut ćete ono kaj trebate čuti, pogotovo ono kaj je između rečenica i proreda.
Ako vam nekaj nije jasno, nikako nemojte postavljati potpitanja jer će biti shvaćena kao provokacija, ali zato možete ovako – ljube, znaš da te volim ovako temeljitu i temperamentnu, a ako sam nekaj zasral, sorry, znaš da sam blentav i ne kužim kad odem u krivo.
(posipanje pepela, pa ako je i nepotrebno, potrebno je, a zakaj bum vam objasnila drugi put ;)
Možete i reći – oćeš da skuham kavu i za tebe zmešam nesicu?
Tak budete dobili na vremenu, a ako imate zanimljivu figuru s leđa, ako nije jako, jako ljuta na vas, može se dogoditi i značajan preobrat u trenutnoj komunikaciji.
Dalje...
Nemojte se praviti jako pametni, kao da sve kužite o čemu priča, a za pol sata, naravno, više se ničega ne sjećate jer niste ni registrirali protok njenih rečenica do vašeg uha.
Mi žene kad želimo s vama razgovarati (iako razgovor ponekad, jako rijetko :D djeluje kao monolog), pričamo zato kaj nam je još uvijek stalo da vas, nas u dvoje, pa nikad to nemojte zanemariti, ma koliko vam išle na žifce, kao i ja sad vama dok ovo čitate :P
Jednog dana kad bu bilo – ima slike nema tona – spakirajte stvari ili smislite nekaj grande kaj bu speglalo sranje koje ste napravili.
U razgovoru/monologu u dvoje najgore kaj možete napraviti je da šutite ko da ste jezik pregrizli ili su vam puna usta klope koju s guštom preživate
Šutnja je grozna jer u takvim situacijama je znakovita – ili je žena u pravu, a to znači da ste stvarno kreten, idiot i sve ostalo u kombinaciji ili vam se živo fućka i nemate potrebu niš u dvoje riješiti.
Treće varijante nema.
Tak da...
Samo hrabro!
Niš se ne bu dogodilo.
Osim kaj budete možda čuli nekaj kaj vam se ne sviđa ili o nečem niste imali pojma da ju smeta, žifcira i ljuti.
A to je jako puno uz jedan mali, majušni uvjet – ne koristiti uši samo za protok informacija...
'dan ljudi! :)
13.10.2016. u 12:22 | Komentari: 49 | Dodaj komentar
Pričom na priču
Dona, može biti i ovako...
-Fran, koja ti je ono pička jučer?
-Misliš na Jeleninu frendicu?
-Da, nju!
-Kajaznam, na faksu su zajedno, nemam pojma niš više. Zakaj pitaš? Kaj, bi nekaj s njom?
-Bome ne bi, nakon onog jučer?
-Kae bilo? Vidio sam da ste nestali...
-Nije bilo niš, osim kaj sam spizdil na nju lovu, a ostao suh?
-Pa kaj ti moraš pojebati sve kaj je žensko?
-A kaj ti moraš biti takav papak i držati se stalno Jelenine pičke? Kak ti ne dosadi?
-Ti si fakat zagorio!
-Daj, kad te treba zaebava cijelu večer, onak izgleda obučena ko da šeće Gajevom, kaj sam trebao? Biti pristojan? Aj me ne jebi! Takve traže da dobiju po pički, a prave se nevine.
-Dobro, dobro, znaš moje mišljenje. Nadam se da nisi napravio pizdariju.
-Malo smo se drpali. Pa sam ju malo pričepio. Služio sam da voli hard igrice, ali jebi ga, da sam manje cugao dignuo bi mi se i bila bi mirna tjedan dana.
-Fakat si kreten, a i njoj sam rekao da se drži dalje od tebe. I ne znam da li vrijedi dogovor za subotu, idem s Jelenom njenim starcima i ne znam kad se bumo vratili doma. Čujemo se!
Opet se vraćam na jučer i prekjučer – Jelenina frendica ima pravo hodati svijetom kako želi, pa i s gaćama na glavi umjesto na dupetu.
Ima pravo reći ne, a prije pola minute je bilo da.
Njena odluka, bez objašnjenja i opravdanja!
Ali *ebemu, kaj je tak teško shvatiti da nismo svi isti i da ima ljudi koji imaju drugačije skrojen svijet od našeg i da nam se svijetovi nikako ne preklapaju?
Jeleninoj frendici baš niš ne znači sve to, nakon kaj je pobrala batine i mogla biti silovana.
Nikakvo pravo, zakonsko i opće ljudsko neće izbrisati taj dan.
Kazna za njega? Ok, a kaj ona ima od toga? Baš niš, osim potvrde da pravna država funkcionira i osobnog zadovoljstva da je kažnjen za ono kaj joj je napravio.
Ali sve ostalo ostaje.
I nitko me neće uvjeriti da sam bilo kaj fulala u mišljenju da smo svi mi sami odgovorni za svoje ponašanje – direktno i posredno – i da ako smo dovoljno pametni i razboriti izbjegnut ćemo situacije koje imaju svoju cijenu, a mi ili ne znamo koja je ili nemamo dovoljno love na računu...
Ali ok, onaj tko ima potrebu biti u pravu i pravo i pravdu tražiti naknadno, zanemarujući sve ovo moje prethodno, neka prihvati i dio svoje odgovornosti, uz tuđu za učinjeno!
12.10.2016. u 10:17 | Komentari: 122 | Dodaj komentar
*
Moram priznati da ne kužim zakaj se ne kužimo!
Jučer sam pisala o osobnoj odgovornosti kao polaznoj točki našeg ponašanja kao prevenciji problema koji se, recimo, mogu izbjeći ili učiniti manjim, rješivim, nebitno o čemu je riječ.
Ako cijelo vrijeme sebe stavljamo u poziciju da smo mi ti koji određujemo kaj i kako u odnosu na nas same i druge ili bi željeli da budemo takvi jer samostalnost u postupcima i odlukama odlika je zrelih ljudi, a mi sebe upravo takvim vidimo, ne vidim zakaj ste se toliko jučer propeli na zadnje noge kad sam napisala da je odgovornost primarno naša, a danas dodajem – podjela i/ili prebacivanje odgovornosti je opravdanje ili ublažavanje krivih poteza kojih smo, ipak, svjesni.
Sve je to za ljude, ali...
Zamislite slijedeće: zima, kmica, 10 sati navečer, vraćate se s poslovnih obveza koje su se protegnule na cijeli dan, umorno napikavate do parkiranog auta u isto takvoj kmici i tri budaletine na par metara od vas..
-Ej, imaš kaj love za cugu?
Pa produžite kao da pita prolaznika koji vas je upravo mimoišao.
I dalje...
-Pičko, tebe pitam, kaj se praviš blesava?
E sad, postoji mogućnost da ubrzate korak, uzmete mobitel i nazovete bilo koga tko vam prvi padne na pamet ili okrenete se i...
-Čuj ti, te tako mama učila da razgovaraš sa ženama, sram te bilo?!
A oni u cerek i par koraka bliže.
-Praviš se pametna! Takve treba jebati da budu malo pitomije. I koji kurac spominješ moju staru? 'oš mi popušiti?
E sad, kaj je pametnije – ostaviti auto na osvijetljenom parkiralištu i 5 minuta duže hodati do njega ili računati na razborito ponašanje krelaca koji ne znaju di im je dupe, a di glava, ali znaju di im je pimpek?
Preventivna odgovornost!
O njoj sam pisala jučer, pišem i danas.
I crtam moguću situaciju koja se ne događa uvijek drugim ženama...
Ne možemo očekivati da se ljudi ponašaju shodno uobičajenim regulama, pa i poštujući zakonske okvire (ne)kažnjivosti, a da o nekom moralnom kodu i ne pričam.
Kako bi nekaj trebalo biti bude bilo kad bu bilo, pa i odnos muškaraca i žena kao ravnopravan, a do tada pametno je prilagođavati se trenutnim prilikama, zanemarujući slovo zakona, osudu javnosti ili sve ono ostalo kaj se po špranci dogodi, ali ne umanjuje stvorene osobne probleme.
O tome pišem!
I ne vidim ni jedan razlog kao opravdanja ne shvaćanja, osim gluposti i egića koji čuči na vrhu nosića, uz faking bloške animozitete koji su već postali repriza reprizirane reprize :P
Dobar vam dan! :)
<br />
</p></div><p class=)
Uredi zapis
11.10.2016. u 11:54 | Editirano: 11.10.2016. u 13:43 | Komentari: 44 | Dodaj komentar
*
Foto: pixabay.com
Već neko vrijeme ovdje nisam nikome dizala zifčeke, pa mogla bih danas, a priča ide ovako…
Žena sama odlučuje o svome tijelu kad je o trudnoći riječ, obično neplaniranoj i nitko nema nikakvo pravo uplitati se u njene odluke, ni partner, ni obitelj, ni netko tko s njom nema nikakve veze!
Ok.
Ok?
Na stranu svi ostali, osim njega koji je sudjelovao u (ne)namjernom stvaranju novog života, kako, nebitno (osim kad je riječ o nasilnom aktu, ali o tome danas ne pišem) ali logika o nama ženama koje su ili bi trebale biti autonomne u odluci da li će zadržati (ne)planiranu trudnoću ili ne, a u nastavku o uobičajenom stavu – i on je odgovoran za to – ne drži mi vodu.
I prije nego pustite kandže i jezik, evo i zakaj…
Ako s jedne strane žena sama odlučuje o svom tijelu, zakaj se s druge ne ostavlja mogućnost da to isto učine muškarci kad se klinac rodi, a nije planirao postati tata, ili je, ali ne sad i ne s tom ženom?
Ne kužite?
Ista priča iz dva kuta – žene trebaju biti samostalne u odluci žele li roditi ili ne, a istovremeno kad postanu mame, više samostalnosti namjerno nema i muškarac je taj koji MORA po moralnom i inom zakonu brinuti o svom, pa i ne planiranom potomku bez suglasnosti želi li to ili ne.
Kak to?
To ok?
Meni nije!
A nije zato jer žena je ta koja bi i u usputnoj ševi trebala biti odgovornija kad je već o njenom tijelu riječ unutar 9 ili puno manje mjeseci.
Očekivati da bu to odradio muškarac, u šestoj brzini i dignutog jarbola, umjesto nje, bome je glupost koja nema, ni u najboljoj volji, opravdanje.
Jebe se njemu, pardon, doslovno i figurativno!
S jedne strane smo emancipirane, samodostatne, oslobođene svih, pa i seksualnih inhibicija, a s druge, kadgod nam odgovara ukližemo u tradicionalnu sliku žene i podjelu muško/ženskih uloga i koristimo oboje, kako kad, prilagođavajući se potrebama i interesima. Svojim.
Mi smo te koje bi trebale znati kaj dalje kad se nađemo s njim i njegovim veličanstvo 1 na 1, i prije nego se prehitimo na leđa.
I već ako svjesno participiramo u eventualnim problemima, ako smo toliko glupe da očekujemo da će muškarac biti odgovoran umjesto nas, trebale bi se znati same nositi s posljedicama, bez žrtvenog jarca upiranja prstom – on je kriv jer…
Jer nije!
Jer muškarca kojeg boli ona stvar kaj bu bilo, upravo tako se i ponaša. Prije i poslije.
Tak da...
Bebe ne donose rode.
A za bajke u kojoj na zadnjoj stranici piše „živjeli su sretno do kraja života „ imamo malo previše godina.
Dobar vam dan!
Kaj mislite kaj bi bilo kad bi postojala stavka u zakonu da prilikom neplanirane trudnoće, u njenom samom početku muškarac mora dati izjavu da li će participirati u odgoju djeteta, brinući se o njemu i financijski?
Pa kad izostane njegov potpis, koliko bi se žena odlučilo zadržati trudnoću, znajući da su same u tome?
Ili razmišljale o kontracepciji kao preventivi, ne oslanjajući se na njega?
10.10.2016. u 13:02 | Komentari: 74 | Dodaj komentar
*
...nastavak od jučer
Čitam komentare i meni tu nekaj grdo ne štima!
A znate, draga muška kontra ženskomeni njurgajuća ekipo, zakaj?
Zato jer da je tak kak ste jučer komentirali – blog nije dosadan, super je, zanimljiv i unikatan (ok je, jer fakat nema ni jednog mjesta na kugli zemaljskoj, a bome ni šire, di bi se skupili ovakvi kakvi jesmo, na jednom mjestu), bome bi tu dnevno bilo više ljudi od 2x5 prstiju jedne i druge ruke, a na naslovnici ne bi čmrljili isti zapisi unutar 24 sata.
Ali ok, ovaj blog je odskočna daska za doskok, način kako se prezentirati u proširenoj slici, pa čak i u interakciji kroz komunikaciju kao navigacija do ženskog/muškog srca, recimo :) ili nekog drugog dijela dijela tijela ;)
Takva bloška aktivnost s definiranim i anatomskim ciljem ima svoje opravdanje i sve kaj bih dodala, usput ili namjerno, ništa sadržajno ne bi promijenilo.
E sad, idem povuć sve ovo na kontra stranu….
Da li je ovaj tu nas blog isključivo i jedino shortcut u međuljudskim odnosima koji se definiraju kroz ulogu uparivanja, nebitno u kojim matematičkim omjerima ili seksualno kompatibilnim?
Ak je to tak, onda sam ja već duuugo u zabludi jer na blog gledam i kao prostor za verbalno oblikovanje određenih stavova, pa i propitivanje mišljenja kroz komparaciju s tuđim, nevažno tko je od sugovornika i na koji način raspoloživ i/ili potrebit.
I bome, da sam u ponudi, ne bih blog koristila kao mamac jer postoji daleko suptilniji način kako potencijalno iskoristivom pripadniku muškog roda privući pažnju.
Blog to nije. Nije na duge staze.
Kao kad visiš stalno na istom mjestu, u istoj obleki, s istim forama kao inventarni višak i očekuješ da će te netko primijetiti i upisati pod slovo A i dodati inventarnih broj kao dokaz „vlasništva“.
Ovak ispada da se gotovo sve u životu dela s namjerom, pomno isplaniranim planom i zacrtanim ciljem, pa i piše na blogu.
A kava, onak usput, samo kava?
Višak vremena i bapsko društvo na cugi?
Neka od tema, potencijalno zanimljiva ne samo autoru-ici bloga, bez dodatnog međurednog sadržaja?
Ha?
Uvjerite me ili razuvjerite u suprotno, a ja neću smugnuti u mračni kut i priznat ću, ovdje javno, svoju zabludu o blogu. Weblogu.
Dobro jutro ili dan, kako kome :)
Znate kaj je ovdje problem ili „problem“?
Godinama smo u istom virtualnom krugu poznatih faca i jedan drugome možemo reći, ako želimo, reci – odjebi, umjesto - bok, kako si – i niš se ne bu bitno dogodilo, ako me kužite.
Kao kad se dvoje posvađa, jedan drugome prebroje sva sranja i cijelu familiju poznatom retorikom, a za pol sata pitanje – oćes kavu, ja bih – tak i mi ovdje.
Predvidivi smo. I u akcijama i u reakcijama.
Znam kako će netko reagirati i prije nego otipka komentar, tko bu se na kaj zapiknuo i za koga…
Nije to ni tako loše, ali je ako postane navika, pa skinemo cipele, dignemo noge na stolić u dnevnom boravku bloga, palac nekom namigne kroz rupu na čarapi, a nama nije ni mrvu neugodno.
Eto, to je naš blog. I mi tu…
;)
04.10.2016. u 10:32 | Editirano: 11.10.2016. u 11:45 | Komentari: 50 | Dodaj komentar
DA ili NE
Ako da, zakaj da?
Ako ne, zakaj ne?
Anketa!
Randon odabirom jedan od blogera-ica dobije na poklon gumene čizme, nove, ne rabljene... i poklon bon u vrijednosti 99,99 kn u Konzumu
:P
03.10.2016. u 13:53 | Komentari: 56 | Dodaj komentar
Svaštara u 1000 riječi
Jučer napisah – 3 kartice teksta za danas.
Ok, ak ne spavam, nisam ljuta, ne radim nekaj kaj bi bilo u usprotnosti s jezikom u slobodnom hodu, mogu fakat puno toga (iz)reći u jedinici vremena i još ponešto naknadno jer gotovo uvijek imam nekaj za dodati.
Ali da bum baš toliko mogla nadrobiti, nisam baš ziher.
Da probam?
Dobar dan! Kako ste?
Ja sam dobro, čak štoviše – jako dobro.
Znam da vas baš, baš zanima kako sam , ali iz pristojnosto nećete reagirati.
Ili hoćete ;)
U vrijeme bloške apstinencije odradila sam jedan pilot projektić kao uvod za slijedeći, upoznala simpa ekipu i skužila sam da mi je super odnos kojem je osnova zajednički, istoznačni interes, povezivanje tamo di trebamo biti povezani, a sve ostalo je ili nebitno ili za neko drugo vrijeme, neku drugu priču.
Priča koja se priča u dvoje, drugačija je. A tek ona u troje :P
Čitam neki dan pismo žene ljubavnici i uz pretpostavku da nije fejk kao domaća zadaća dizanja čitanosti portalu po scenariju cmoljavih turskih sapunica, mislim si –kaj ima fakat tak bedastih žena koje preljubnički odnos vide samo u figuri grozne žene koja je zavela i otela njenog jedinog i najdražeg muškarca? Jer on, siroče, niš nije napravio jer preljubnica je opaka igračica koja mu je šapćući na uho prodala priču, jednu od, a on se zdušno trudio biti što dalje od nje do trenutka kad to više nije bilo moguće, pa je ignorirao njenu blizinu, miris parfema i miris raspoložive žene ponavljajući postotke osvojenih mandata po izbornim jedinicama ljeta gospodnjeg.
A ona ga je kao prava predatorica pod krinkom emancipirane žene svjesne svojih komparativnih prednosti u odnosu na muškarce, a pogotovo u odnosu na njegovu ženu, pričepila u kmičnom haustoru, zaprijetila mašući mu čipkanim gačicama ispred nosa, on ju je u panici ševio i poševio, a po povratku doma pobrao klince u vrtiću/školi, kupio ženi Lindt čokoladu koju voli i poljubio ju, odmah s vrata, kao nekad kad su se voljeli do neba i natrag.
O jeeeeeeee...
U nastavku pisma ubacila je lupkanje po prstima, začinila moralnim prodikama, sjajnim komparacijama „ja sam bolja od tebe“, pa provukla žaljenje kao umjetno stvorenu prednost minimalizirajući učinjeno – ne bi on to, nju ševio i poševio, ali eto, bilo mu je malo dosadno pa mu se zalomilo. Zalomila.
Još jer samo u pismu falio neki od likova iz meksičkih sapunica da ukupni i tehnički i umjetnički dojam bude potpun.
Za čistu 10-tku.
Od mene trica! I to samo zato jer mogu prihvatiti ovakvo rasipanje besmislica zbog ega kroz emotivnu reakciju, ali ne i klimnuti glavom u suglasju i dignuti palac gore.
Moj je dolje.
Jer ona nema niš s njom.
Jer ljubavnica nije između njega i nje.
On je između.
Ona druga je samo usputna.
I može biti neka treća na njenom mjestu. Nebitno.
A kae bitno?
Meni?
Kako kad.
Kad mi je nekaj važno, ta bitnost, veli on – istovremeno mi je i mana i prednost.
I je!
A kunst je mane pretvoriti u suprotnost.
Znamo li to?
Znam i da sam naporna kad sam uporna, ali bolje i to nego biti uporno naporna. Osim danas, npr. s ovim zapisom :D
Jedna upornost mi se nije isplatila. O frendu je riječ.
Zazveckal je mamuzama i odjahao u suton.
Aj da je barem kvcnuo kažiprstom po obodu šešira u znak pozdrava, ali niti to. Oblak prašine i ništa više.
A ja ko hrčak – kaj sam napravila, a nisam trebala ili nisam, a morala sam ili se od mene tak nekaj očekivalo?
Probala sam na sve moguće načine upecati koju riječ objašnjenja, bacala sam mamce, cimala, čučala u grmlju čekajući kad će plovak zadrhtati, ali nula bodova.
Nije mi teško biti uporna, čak i onda kad zdrav razum opominje ili ako ne, on onda iskustvo govori di je crta na kojoj se treba zaustaviti bez prestupa.
Ali jok, isprobavam još malo, kad nitko ne gleda mrdnem tu spornu crtu za par cm i čekam kaj bu bilo dalje cupkajući na mjestu.
I onda jednog lijepog dana se probudim i skužim – ježi ga, tak je kak je, više ništa ne ovisi o meni.
Osim gluposti kao neki dan kad sam uspjela bez puno truda ubaciti stvari na zadnji sic zajedno s ključevima, čuti klik i ostati samo s mobitelom u ruci, na svu sreću, uz zaključan auto.
Kak mi je to uspjelo, nemam pojma. Nisu znali ni dečki iz help centra, osim ponuditi mi auto bravara koji će problemček riješiti za saaaaaamo 350 kn.
Inače, muškarci znaju biti korisna bića, osim mog koji je tada bio 50-tak km izvan ZG-a – isprobavali su otvoriti gepek, pa jedna i druga vrata, klikali svojim ključem i bili jako pristojni prema meni – ni jedan nije zakolutao očima ili je, ali ja to nisam skužila :P
Ali sam skužila još jednom da kad je frka mogu sasvim ok reagirati – ne cendram, ne hodam u krug, ne vrtim prsten i ne lomim prste, to sve odradim naknadno kad riješim problem, kao ovaj s ključevima na sicu – dva telefonska poziva, taksi i za uru sam bila doma. Potrošila neplanirano 70 kn, a ušparala istovremeno 280 ;)
849 riječi do sad...
Jel netko kojim slučajem došao do ovog reda? ;)
Onom tko prizna poklanjam 10 drvenih kvačica za veš i 2 kg pišljivih, ali domaćih jabuka.
Volim štrudlu i od sira. Slatku i slanu. Od višanja najviše.
I njega.
Sjećam se kad me nazvao – ljube, na hitnoj sam, imao sam prometnu....
Sjećam se puta koji sam protutnjala duplo brže nego inače.
I kad sam ga vidjela, bojala se zagrliti ga.
Ne mogu dalje o njemu i sebi.
Mogu o svemu pričati i pisati, ali ne o nama, ne tu - dva različita su svijeta koja ja povezujem.
Ne ide dalje ;)
Na vašu sreću, ako nemate kaj pametnije delati i čitate. Ili ste dio pročitali.
Još uvijek vjerujem da mi koji smo ovdje pisali više od par rečenica po zapisu, nismo sve ispisali, ni drugima ni sebi rekli.
Ili ipak jesmo?
Ha?
Dobar vam dan! :)
30.09.2016. u 9:53 | Komentari: 77 | Dodaj komentar
*
Mijenjam fotku iako su mi miconje No.1 ;), pa možda netko i poželi uz fotku nekaj i napisati jer blog je.....
Kad bi sutra bio dan tekstualnih zapisa barem na pola kartice, bez prepisivanja tuđih tekstova i c/pejstova, bilo bi...
...10-tak zapisa unutar 24 sata :P
28.09.2016. u 9:54 | Komentari: 20 | Dodaj komentar
*
Pročitam, tu i tamo o blogu kao bivšem blogu i čujem cvrkutanje u proredu.
Zakaj je to cvrkutavima gušt?
(samo pitanje danas, dok se ne vratim na blog s karticom dvije teksta :)
01.09.2016. u 9:14 | Komentari: 16 | Dodaj komentar
- prethodna stranica
- stranica: 20
- sljedeća stranica