Muškarci i žene...i nešto između

Ovak...

Vani je super, gužva u gradu kao da nije radni dio dana, obavila sam sve kaj sam planirala, a i trebala, kupila jagode, domaće, mirišljave.
U zadnji tren odustala sam od ulaska u jednu od trgovina jer znam da ne bih izašla praznih ruku, ali drugi put bum, treba mi novi novčanik, iako su skupi ko i sandale...

Pekmez od jagoda je ispao savršen.
I moje muško je savršeno jer uvijek pomogne oblizati višak slatkog :)
Ove godine sam radila i od trešanja s cimetom, malo drugačiji okus, ali mi paše. Tko hoće recepte, tu sam ;)

Za početak dovoljno, da ne bi bilo da samo o politici pišemo ili o nečemu kaj kakti tu ne bi trebalo biti?

'dan :)

I dalje...

Znate li kaj je minimum pristojnosti, a ovdje toga nema?
Ne zapikavati nos u tuđi krevet, tko s kim i kako, gurati ruku u tuđi džep i brojati tuđe novce i zadirati u tuđu vjeru, pljujući po nečemu kaj je privatno, intimno i osobno.

A to je ovdje uobičajena praksa....

Ne svađa mi se ni sa kim od vas, ali fakat me zanima zakaj vas žulja tuđa vjera, toliko da čak i tu o tome redovito istresavate svoj stav, pogotovo u vrijeme nekih datuma tijekom godine koji su vjernicima važni?
Na koji način vas vjernici ugrožavaju u svakodnevnom životu?
Smetaju jer nemrete proći ulicom, jedu iz vašeg tanjura, skrivaju daljinski da ne prebacite na drugi program, vuku vas za rukav na misu i guraju vam pod nos križić oko vrata da ga poljubite?

Jer nije samo lova i pitanju, a znam da ćete ju spomenuti kroz porezna davanja nas obveznika državi, a država crkvi..
Nikad nisam ni od koga od vas čula da rogobori i protiv drugih koji su na cici državnog proračuna, ali eto, Crkva je problematična.
Stvarno je?

Zar je tako teško prihvatiti da smo različiti i da netko vjeruje u Boga, drugi samo sebi, a treći nikome?
I pustite da ljudi vjeruju u kaj želi jer ako barem jednom takvo vjerovanje pomogne da preživi dan, tjedan, mjesec, da bude pomiren sam sa sobom, sve je nevažno.

A ako niste ziher o čemu pričam, poskrivečki se uvucite u kapelicu u krugu vinogradske bolnice i pogledajte sklopljene ruke ljudi koji su tamo, u tišini, pognute glave, mole za nekoga

Nadam se da nikad, vi nevjernici, nećete doći u situaciju u kojoj vam samo vjera ostaje...

kaj da napišem i ja - jebite se se svi? :)

Bud, a zakaj si zaprl vrata? Ni ti to fora, znaš jer em sam ti dofurala kolače i u autu je gajba pive, em ti imam nekaj važno za reći, a ti tak :P

I oštro protestiram jer i jučer sam imala temu prilagođenu ovom sajtu, čak štoviše ponudila sam prijedlog muškoj ekipi za samoupošljavanje ili dodatni izvor prihoda kroz neki oblik (ne)sive ekonomije, a ti nas sve potrpal u isti koš.

Inače, moram priznati da se malo bojim pisati o seksu jer bu opet bilo da vas jadne i nezaštićene muškarce snubim, barim, kajaznam sve kaj vam ne delam, pa eto - moje opravdanje i objašnjenje i za današnje komentare kod Zlatke ;)

Dobar dan ekipo! :)

(ovo za početak, ak smislim nastavak, dopišem :)

U kriznim vremenima svaki prijedlog kako riješiti spajanje prvog i zadnjeg dana u mjesecu hvalevrijedan je, bilo kroz program samozapošljavanja (ako ste na burzi možete izvući lovu kroz državne poticaje), bilo kroz dodatni prihod vezan uz ugovorne odnose ili kajaznam kaj još...

Eto, dragi dečki, nekaj za vas! :)

Samo ne znam kako bi izgledao poslovni plan ako bi tražili sponzore za pokretanje biznisa ili kako opravdati lovu koju bi dobili kao startni kapital.
Možda i preporuke ne bi bile baš tako jednostavne, potpisane imenom i prezimenom :P
Postoji i problem verificiranja stručnog zvanja – maser vagina?



Čitam...

15 minuta masaže vagine – 190 eurića.
Novi način socijalizacije – ekipa gleda, valjda opravdavajući svoju znatiželju koja je usmjerene samo na edukaciju i nema niš više izvan tog okvira jer nema ni e od egizibicionizma.
Ima li?
Samo ne znam da li rade usputno i bilješke ili se oslanjaju samo na svoju moć memoriranja bitnog, pa ponove prvom prilikom, doma poslije večernjeg dnevnika, a prije nego vešmašina odvrti zadnju centrifugu?


Fakat je anatomija postala roba!

A možda je to budućnost seksualnih odnosa, a ja sam ukorijenjena u nekim prošlim vremenima u kojima je intimno samo intimno...

'dan!
:)

'ste ikad razmišljali o nečemu kaj je danas avangarda, razlog čuđenja, komentara pa i okretanja očima, a u neko dogledno vrijeme bit će prihvaćeno, bit će uobičajeno ili nekaj kaj više neće izazivati reakcije o kojima bi se pričalo duže od 15 minuta koliko traje ispijanje jutarnje kave u uredu?

Ne znam da li smo postali nezasitni, pa probijamo i svoje osobne granice iz tko zna kojeg razloga, a on nije vezan samo uz glad ili eksperimentima upoznajemo i onaj dio sebe, skriven i od nas samih?
Nemam niš protiv toga, ali nekako mi se čini da kad se jednom zakorači preko ruba i svidi nam se sve to, teško je vratiti se nekoliko koraka unatrag.

Ziheraštvo ili ne?
Oprez?
Ili ipak svjesnost kao prevencija – hvala, ne?

Hm...nemam pojma. Danas...

...o ponudi, neovisno danas o veličini :)



Vidjeh da sam neshvaćena :P
I da je sasvim ok da se ponudi u porukama ono kaj se ima za ponuditi. Ili želi, bez dodatne kao bonus.

I je to ok, jer nema dileme – pimpek je samo pimpek, nema više niš uz njega, čak ni mašna, ni šareni papir, a o nečem trećem da i ne govorim.
To vrijedi za one koji su škrti.
Ili deficitarni s bilo čim kaj izvire izvan okvira anatomske ponude.
Možda pametni, pa preveniraju eventualne probleme koji se mogu pojaviti ako jedno ili oboje iz te kombinacije zažmiri, osmijehne se, a možda i stisne trepavicu između palca i kažiprsta, triput puhe i nekaj zaželi ;)

A kaj ako sve to nije tak, ali drago muško ne zna drugačije, pa umjesto pristojnog kucanja, kuca s pimekom jer misli da je s druge strane žena koja baš njega čeka – gospon Pimpeka?

Reći će netko da kompliciram, da moram znati di sam, di smo, da nemam 15 godina i da sam prerasla frkanje ruba kiklje kad mi je neugodno, a da rumenjenje obraza, ma koliko bilo šarmantno u majušnom trenutku, treba imati itekako prihvatljivo objašnjenje.

Ok, ak je to tak, lijepo vas molim, vas drage muškarce - prvom prilikom kad ste negdje vani na cugi, a trijezni ste, kad se kazaljka približi vremenu u kojem mnogi već sanjanju neke svoje snove, pristupite jednoj od žena i ponudite joj da se upozna s vašim prijateljem na adresi ispod pupka, pa javite kak je bilo, ali onak kak je, bez ispričane priče u kojoj ste oboje bilo glavni glumci i završili u krevetu već na trećoj stranici bajke za odrasle ;)

Jer zašto bi tamo negdje bilo išta drugačiije nego ovdje...
Ili bi jer je?


Mora li biti?



Dobar vam dan! :)

Upravo stigla.

Priznat ću vam - 10 sekundi nakon kaj sam pročitala da on ima velikog i velikodušno mi ga nudi, samo ne znam da li i on ide s njim u paketu, počela sam se meškoljiti na fotelji.
Skužila sam da sam se i zacrvenila i da imam nekaj na gumbe ziher bi i otkopčala jedan po jedan, dok ne dođem do zadnjeg :D

Osjećam se jako privilegiranom zbog ove gratis ponude i ne znam kaj da napravim.

Lastene, si tu?

:P

Ima tko kakav prijelog, ali da bude konstruktivan i detaljno razrađen jer sam se ipak raspametila, priznajem vam i to, pa sam malo smotana i ne znam kak se zovem, a kamoli kaj dalje?

Hvala!



Kaj se pimpeki fakat tu tak nude? Ono, odmah, na prvu, u 3 riječi?
Bilo bi ok i da u ponudi bude i fotka, kaj ne?
Ili bolje ne jer veliki možda nije veliki. Ili je ako su u strahu velike oči... :D

budući da je tako jako hrabar pa me stavio na ignor :P

Alene/Herode/Skylabbe, ako se želiš igrati na blogu, možemo se igrati, ali moraš znati da ću i ja tu postaviti pravila koja, kak sam i prije napisala, neće ti se svidjeti :D

Ajmo redom...

Na mom si ignoru iz samo jednog jedinog razloga - ne zato kaj si naporan i dosadan i nekorektan u prepisivanju tuđih tekstova s neta, ne poštujući autore i njihova autorska prava, čak do te mjere da prepisuješ i tuđe komentare i stavljaš pod svoje, nego zato jer nisi iskoristio priliku koju sam ti dala da se ispričaš ženama čije si privatne podatke ovdje na blog stavio, pa i pisao o nečemu što nikad na blogu nije bilo, kao npr ime moje firme di radim...di sam radila.
Nisi to napravio i završio si na ignoru.

Na danas postavljen prijedlog da konačno podvučemo svi skupa tu crtu i da se prestane sa svim onim kaj ne blogu kao javnom mediju ne bi trebalo biti, odgovorio si kao klinac u osnovnoj školi, prebacujući odgovornost na druge za ono kaj si ti napravio - privatno si tražio, u porukama na pvt, moje ime i prezime, i to ne na jednoj adresi, nego barem na dvije, koliko do sad znam, a znam(o) i da si uokolo slao ime i prezime žene s bloga koje si doznao tko zna na koji način i u kakvim tračevima.
A da si sklon tračevima, shvatila sam u prvoj poruci, kad si se tek pojavio i poslao mi upit o dvjema blogericama i njihovom psihičkom stanju koje si komentirao, a na moj odgovor da o ljudima ne pričam iza leđa i da sve kaj me zanima mogu doznati za 10 minuta, direktno pitajući ih, stvorio si svoju priču o MUP-u, SOA-i i ostalim obavještajnim agencijama koje su meni izvor informacija na blogu :D

Pristojno sam te, ni malo ljuta upitala zakaj ti to treba, ali kako si i sam napisao da skupljaš informacije i o drugim ljudima s bloga, ok, skužila sam da nemam ekskluzivu :P

Vidi, da admini poštuju postavljena pravila ponašanja na ovom portalu, ti i ja danas ne bi imali temu za razgovor jer kao banirani nick ne bi ovdje bio, kao jedno već obrisan sa strane Iskre.
Kužiš li ti sve to, i sve ono i ovo kaj radiš?

Mislim da ne, je do sad nisi pokazao ni mrvu socijalne inteligencije u komunikaciji s ekipom s bloga, vrijeđajući na svakojake načine sve nas tu i ovaj blog, valjda iz potrebe da ti budeš malo drugačiji od nas.
Ok, pa i jesi, priznam, jer nije mala stvar imati 1300 fb frendova i imati Maminja za frendam biti admin u grupi od 600 članova, rukovati se s ne znam koliko ljudi dnevno, tjedno, mjesečno, biti toliko puta u Saboru RH i na kraju skupiti 60 brojeva moba žena s Iskre.
Zbog svih ovih referenci na koje nas svakodnevno podsjećaš, čak i nekoliko puta dnevno, smatrala sam te ozbiljnom osobom za ozbiljan razgovor, a sve u nadi da i ti možeš na blogu biti drugačiji.

Ali kak je nada kurva, ježi ga, moja dobra namjera otišla je u vjetar, iako je danas sunčan dan :)

Nadam se da više nećeš imati potrebe haklati moj nick u naslov svojih zapisa jer nas dvoje ovdje dijelimo, na svu sreću, samo ovaj virtualni prostor, i osim njega nemamo niš zajedničko, osim kaj smo (možda) kolege - novinari, iako mi je u to teško povjerovati jer novinari su ljudi koji stoje iza svoje napisane riječi, a ne skrivaju se brišući testove/zapise i komentare, i bome ne kradu tuđe tekstove s neta.

Eto, to bi bilo sve s moje strane tebi.
I opet, nadam se da se budemo i dalje uspješno zaobilazili na blogu jer mene ti, iskreno, ne zanimaš kao bloger jer bloger i nisi, samo cepejec. I nadam se da ću i ja tebi biti jednako nezanimljiva.

S poštovanjem!

(sorry ekipo, danas je takav dan da i na glupost glupo reagiram :D :P)

Poštovani kolega Skylabb (se tak piše?),

budući da ne vjerujem u Vašu dosljednost vezano uz izreceno/napisano da više nećete spominjati nickove u naslovima, pa i moj koji ste jutros objavili, pa po dobrom starom običaju obrisali cijeli zapis, a nastavno na pitanja koja sam Vam postavila, a Vi mi niste odgovori na način da bih mogla podvući crtu u međusobnoj komunikaciji, iniciranoj s Vaše strane spominjanjem mene u nekim Vašim konstrukcijama bloskih tema, uglavnom meni nerazumljivim, toliko sam slobodna ponuditi Vam javno blosko suceljavanje u terminu koji Vama odgovara, uz zamolbu da me o tome informirate dan ranije.


S postovanjem!



:)

(I sad nek netko ne veli da nisam pokazala dobru volju i razumijevanje za eventualne i moguće nesporazume, pa i za našeg kolegu ;)

Kae tak teško izgovoriti ili napisati ispriku?

Ovaj virtualni prostor nam daje mogućnost da budemo tu kakvi inače jesmo, jer tamo negdje, uvjetovano smo drugačiji – pristojni, obzirni, tolerantni....

Pretjeramo jer takav nam je dan, tjedan. Zadnjih par mjeseci.
Netko nam nije simpatičan jer nam jednostavno nije, a znamo zakaj ili nemamo pojma.
Povežemo napisano na svoj način, prevedemo na svoj jezik, pročitamo između redova sadržaj koji nam se ne sviđa ili sadržaja ni nema, ali smo ga mi negdje između nečijih riječi isčeprkali iz samo nama znanih razloga.
I ne treba puno da izlete ružne riječi, da pokažemo svoju ružniju stranu sebe, svima, pa i sebi, suočeni s reakcijama usputnih ili namjernih čitača.

I kaj dalje?

Gledati kroz prozor, preko tuđeg ramena, kao da se niš nije dogodilo jer eto, teško je ispričati se?
Jer isprikom priznajemo da smo negdje nekaj zeznuli, istrčali prije vremena, obrisali jezikom prašinu s poda, rekli ono kaj nismo mislili, ili smo mislili, ali smo fulali i vrijeme i mjesto?

Eto, i Puljić se jučer ispričao. Formalno. Malo se zanio, u desno, vjerojatno :P
Samo ne znam da li su nakon isprike štrace ošle u povijest ili se o njima više ne bu javno pričalo, a sve ostalo bu ostalo isto?

Dan :)



Uredi zapis

13.05.2016. u 9:33   |   Komentari: 32   |   Dodaj komentar